Balada o Morićima

Izvor: Wikizvor
Idi na: navigacija, traži
Podaci o tekstu
Autor '
Naslov Balada o Morićima
Podnaslov
Iz
Izdavač {{{IZDAVAČ}}}
Izdanje
Vrijeme nastanka
Datum izdanja
Mjesto izdanja
Prevodilac
Originalni naslov
Originalni podnaslov
Originalno mjesto nastanka {{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}}
Izvor Narodno djelo
Kratak opis
Wikipedia-logo-v2.svg Članak na Wikipediji
Status obrade
U obradi
Obrada u toku. Tekst nije kompletno korigovan i moguće je da još uvijek sadrži greške.
Slika
[[Datoteka:|180px]]
Ferman stiže iz Stambola,
bujruldija iz Travnika
da uhvate dva hrabra mladića,
dva mladića, dva brata Morića.
Petak l'jepi osvanuo,
nad šeherom silnim.
Dva Morića džumu klanjali,
u džamiji Hadžimagribiji.


Uhvatiše dva Morića,
pa ih vode uz Sarače,
pa ih vode uz strme Kovače,
u tvrđavu da ih zadave.
Kad to čula pašinica, majka Morića,
da joj vode dva njena mladića,
iz halvata kule b'jele, leti, grli noge
i u ruke ljubi pašu saraj'skog,
brata rođenog.


"Pusti meni dva moja mladića,
dva mladića, dva moja Morića.
Dat ću tebi ključe i harače,
dat ću harač za sedam godina,
od kada se gradila bijela tabija."
Kada su ih davit' stali,
Morići su zapjevali:
"Sarajevo, široko si,
oj tvrđavo, mračna li si,
sultan care, proklet li si,
kad ti sablja pravdu kroji,
na zulumu carstvo stoji."


Ne prestaše paše i veziri,
Bosnu moju niko ne umiri.