Emina (Šantić)
Izvor: Wikizvor
| Podaci o tekstu | |
|---|---|
| Autor: | Aleksa Šantić |
| Naslov: | Emina |
| Podnaslov: | |
| iz: | |
| Izdavač: | {{{IZDAVAČ}}} |
| Izdanje: | |
| Vrijeme nastanka: | 1903. |
| Datum izdanja: | |
| Mjesto izdanja: | |
| Prevodilac: | |
| Originalni naslov: | |
| Originalni podnaslov: | |
| Originalno mjesto nastanka: | {{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}} |
| Izvor: | |
| Kratak opis: | |
 Članak na Wikipediji |
|
| Status obrade | |
| Bez izvora | |
| Ovome tekstu nedostaje originalni izvor. Ako vam je poznat izvor ovoga teksta, molim vas stavite podatke o izvoru na ovaj članak. | |
| Slika | |
|
|
|
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...
Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!...
