Mystika

Ponoć. Olovna tmina k'o tjeskoba
Geji djevičanskoj pala je na grudi;
U njoj se - regbi - stere grob do groba
I strašnim mirom drhtaj srca budi.

Zamišljen mjesec tek katkada sine
I s blijede usne prospe biser-priče,
Po kadifnoj rijeci. Sred sjetne tišine
Međ' lišćem lipe ćuk se, plačuć, miče.

K+o duh kakova griješna mrtvaca,
Misterij kroz mrak lagan korak baca,
Svileni skut mu k+o talas šumori.

Usna je neba ukočena, tupa -
Misterij krajem osamljenim stupa,
I Geji nešto nijemom riječi zbori...