Odvojih se od Sarajeva...

Podaci o tekstu
Autor:	Muhamed Nerkesija
Naslov:	Odvojih se od Sarajeva...
Podnaslov:
iz:
Izdavač:	{{{IZDAVAČ}}}
Izdanje:
Vrijeme nastanka:
Datum izdanja:
Mjesto izdanja:
Prevodilac:	Mehmed Handžić
Originalni naslov:
Originalni podnaslov:
Originalno mjesto nastanka:	{{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}}
Izvor:
Kratak opis:

Članak na Wikipediji
Status obrade
Bez izvora
Ovome tekstu nedostaje originalni izvor. Ako vam je poznat izvor ovoga teksta, molim vas stavite podatke o izvoru na ovaj članak.
Slika
[[Slika:\|180px]]

Odvojih se od Sarajeva, tuga me mori

Rastadoh se od prijatelja šehera, to mi ranu tvori

Čovjeku se čini u njemu može dugo živjeti,

Jer u Sarajevu na hiljade česmi - vode života - žubori.

Šeher Sarajevo kad oštre zime zazime

Sijedi starci i momci u halvete se okupe

Al' u proljeće kad behar probehara

Perivoj ružičnjak u džennet se pretvara

Do neba se uzdiže vika vinopija

Svijet obavija vriska bekrija

U to doba ljepotice u šetnju krenu

Društvo prijatelja svaku stranu Sarajeva čini okićenu

Bekrije sarajske, pićem u osami

U kultu bašče s društvom su zasjeli

U ćošku, zaljubljeni, iz očiju

Lijevaju suze, jecaji se čuju

Upoznao nisam te hurije, vidjeti ih treba

Ta svugdje su cijenjene ljepotice Sarajeva

Darujemo pobožnima džennetske djevice

A zar vam nisu dovoljne sarajevske ljepotice

Kako ih se zaboga mogu okaniti

Kad me iz busije crne oči počinju strijeljati

Nekad možeš plakati, a nekad se veseliti

Tužni Nerkesijo, tako je ako ćeš u Sarajevu biti

Ljepotice kao mjesec tužnom dušu razvedre

A dragane Sarajeva na plač te navode

Znani su, učeni, ne kažem

Ali i inače da vam ne slažem

Nije lijepo takvih se sjećati

I na sarajevske tvrdice se potsjećati

U društvu stožera pjesnika biti

Znači veliku sreću dokučiti

Srž i misao plemića Sarajeva

Uvod zbirke uglednika Ahmed Čelebija

Svojom darežljivošću časni šeher je oživio

Tako mi Boga duša Sarajeva je postao.