Prvo veče

Obrada u toku. Tekst nije kompletno korigovan i moguće je da još uvijek sadrži greške.

Podaci o tekstu
Autor:	Arthur Rimbaud
Naslov:	Prvo veče
Podnaslov:
iz:
Izdavač:
Izdanje:
Vrijeme nastanka:
Datum izdanja:
Mjesto izdanja:
Prevodilac:
Originalni naslov:
Originalni podnaslov:
Originalno mjesto nastanka:	{{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}}
Izvor:
Kratak opis:

Članak na Wikipediji
Status obrade
U obradi
Obrada u toku. Tekst nije kompletno korigovan i moguće je da još uvijek sadrži greške.
Slika
[[Slika:\|180px]]

[uredi] Prvo veče

Ona se bila vrlo svukla,

A velika su stabla tu

U prozor zlobno krošnjom tukla,

Da vide nju, da vide nju.

U moju je fotelju sjela,

Radosno ruke sklopi tu,

Ispod golišavog joj tijela

Nožice treptahu na tlu.

Pogledah zračak koji bludi

- Iz krošnje leptirasti let -

U njezin smješak i na grudi,

Ko mušica na ružin cvijet.

Moj poljubac joj nogu dirne.

I kao kaznu za taj grijeh

Čuh zvuke bistre i nemirne,

Kristalno lijep i surov smijeh.

Pod košulju je raširenu

Sakrila noge: "Dosta s tim!"

- Tu prvu smjelost dopuštenu

Kaznila smijehom veselim!

Drhtuljke jadne, oči njene,

Dodirnuh usnom lagahno.

Nježno mi glavu tad okrene:

"Oh! sviđa mi se, sviđa to!

Ali ti moram reći zato..."

Ostatak joj u grudi ja

Sakrih sa poljupcem, i na to

Začuh njen smijeh što znači: da...

Ona se bila vrlo svukla,

A velika stabla tu

U prozor zlobno krošnjom tukla,

Da vide nju, da vide nju.