Samoća (Rilke)

Izvor: Wikizvor

Podaci o tekstu
Autor: Rainer Maria Rilke
Naslov: Samoća
Podnaslov:
iz:
Izdavač:
Izdanje:
Vrijeme nastanka:
Datum izdanja:
Mjesto izdanja:
Prevodilac:
Originalni naslov:
Originalni podnaslov:
Originalno mjesto nastanka: {{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}}
Izvor:
Kratak opis:
Wikipedia-logo.png Članak na Wikipediji
Status obrade
Bez izvora
Ovome tekstu nedostaje originalni izvor. Ako vam je poznat izvor ovoga teksta, molim vas stavite podatke o izvoru na ovaj članak.
Slika
[[Slika:|180px]]


Samoća je poput kiše,

U večeri iz mora se diže,

Iz ravnica pustih i dalekih stiže,

Ide u nebo, gdje je uvijek ima.

I tek sa neba pada po gradovima.


Pada prije nego svjetlost je izašla,

kad ulice se okreću spram zore,

I kad se tijela što nisu ništa našla,

Razočarano dijele puna mora,

I kada ljudi što od mržnje gore,

U postelji jednoj moraju da noće.


Tad dolaze valovi samoće…