Sura 7.

Izvor: Wikizvor

S u r a VII



Al A r a f



U ime Allaha: onog koji čini milosrđe, Milosrdnog.



1 ALIF. Lam. Mim. Sad. 2 Jedna je Knjiga sišla k tebi; – ne budi zabrinut zbog nje – da bi, zahvaljujući njoj ti upozoravao ljude i da ona bude jedno Podsjećanje vjerujućima.

3 Slijedite ono što je sišlo k vama, od strane vašeg Gospodara; ne slijedite nikakvog Gospodarara osim njega. – Vi malo rasmišljate! –

4 Koliko li smo mi gradova uništili! Naš neumoljivost se oborila na njih tokom noćnog sna ili pri dnevnom počinku.

5 Kad se naša neumoljivost oborila na njih, njihov jedini povik poziva bijaše: « Da! Mi smo bili nepravedni! »

6 Mi ćemo ispitivati one kojima su poruke stigle, a ispitivaćemo također i proroke.

7 Mi ćemo njima ispričati njihove povijesti, i sve saznanje; jer mi ne bijasmo nenazočni.

8 Tog Dana, obaviće se vaganje: – takva je Istina – onih čija će djela biti teška: evo onih koji će biti sretni!

9 Oni čija djela će biti lagana: evo onih koji će sami sebe izgubiti, jer su bili nepravedni spram naših Znakova.

10 Mi smovas postavili na zemlji: mi smo vama ondje dali sredstva za život. – Kako ste vi malo zahvalni! –

11 Da, mi smo vas stvorili i mi smo vas oblikovali; potom, rekli smo Melecima: « Poklonite se pred Ademom. »

Oni su se pokloniše, izuzev Ibliza, jer on nije bio od onih koji su se poklonili.

12Allah reče: « Što te sprječava da se pokloniš, kad sam ti ja to naložio? »

On reče: « Ja sam bolji od njega. Ti si mene stvorio od vatre a njega si stvorio od gline. »

13Allah reče: « Siđi odavde! nemoj se na ovom mjestu pokazivati oholim: Izlazi! Ti si u broju onih koji su prezreni! »

14 On reče: Dodijeli mi jedan rok sve do Dana kad će oni biti uskrsnuti. »

15Allah reče: « Da, taj rok ti je odobren. »

16 On reče: « Zbog nastranosti koju si stavio u mene, ja ću njih vrebati na tvom pravom putu, 17 potom, ja ću ih dražiti, sprijeda i straga, s lijeva i sdesna. Ti ne ćeš, kod većine njih, naći nikakve zahvalnosti. »

18Allah reče: « Izlazi odavde, prezreni, odbačeni! Ja ću ispuniti Pakao s vama svima i svima onima koji te budu slijedili. »

19 « O Ademe ! Stanuj u vrtu, ti i tvoja supruga. Jedite njegove plodove posvuda gdje želite; ali ne približavajte se ovom stablu ovdje, inače biće te u broju nepravednih. »

20 Zloduh ih navede u napast dabi im pokazao njihovu golotinju koja još nisu bili svjesni. On reče: « Vaš vam je Gospodar zabranio ovo drvo da bi vas spriječio da postanete meleci ili da budete besmrtni. »

21 On im prisegnu: « Ja sam, za vas, savjetnik dostojan povjerenja » 22 i on ih zavede svojim ulagivanjem.

Čim okusiše plodove sa stabla njihova im se golotinja pokaza; oni tad staviše na sebe listove iz vrta.

Njihov ih Gospodar pozva: « Nisam li vam ja zabranio ovo drvo? Nisam li vam rekao da je Sotona, za vas, očiti neprijatelj? »

23 Oni rekoše: « Gospodare naš! Mi smo sami sebe oštetili. Ako nam ti ne oprostiš, i ako nam ne budeš milosrdan, mi ćemo biti u broju izgubljeni. »

24Allah reče: « Siđite! Vi ćete biti neprijatelji jedni drugima. Na zemlji ćete naći boravak i uživanje na ograničeno vrijeme. »

25 On još reče: « Vi ćete ovdje živjeti, ovdje ćete umrijeti i otud ćete izići.

26 O sinovi Adamov! Mi smo spustili vama odjeću koja krije vašu golotinju i urese; ali odjeća strahopoštovanja spram Allaha je bolja! »

Evo jednog od Znakova Allahovih . Možda će ih se oni sjetiti!

27 O sinovi Adamovi! Nek vas Zloduh ne zavede kao u dan kad je izveo vaše roditelje iz vrta skidajući im njihovu odjeću da bi vidjeli svoju golotinju.

On i njegova kohorta vas vide dok vi njih ne vidite. Mi smo dali zloduhe kao prijatelje onima koji ne vjeruju.

28 Kad oni počine gnusno djelo, oni kažu: « Mi smo vidjeli da naši očevi čine tako, to je Allah nama naložio. »

Reci: « Allah vam nije naložio gnusnost. Hoćete li reći na Allaha ono što ne znate? »

29 Reci: « Moj je Gospodar naložio pravdu. Okrenite svoje lice pri svakoj molitvi. Zazovite ga čineći mu čisti obred.

Isto kao što vas je on stvorio, vi ćete se vratiti k njemu. »

30 On ravna stanovitim ljudima dok su drugi zaslužili da budu zavedeni. Oni su uzeli zloduhe za gazde, izvan Allaha, i zamišljaju da su dobro usmjereni.

31 O sinovi Adamovi! Uredite se za svaku molitvu. Jedite i pijte; ne pretjerujte! Allah ne voli one koji pretjeruju.

32 Reci: « Ko je dakle proglasio nedopuštenim urese koje je Allah stvorio za svoje sluge, i izvrsnu hranu koja vam je bila dodijeljena? »

Reci: « Ovo pripada vjerujućima tokom njihovog života u ovom svijetu, a iznad svega, Dan Oživljavanja. »

Evo kako mi objašnjavamo Znakove puku koji zna.

33 Reci: « Moj je Gospodar samo zabranio: Sramote, vidljive ili skrivene, grijeh i nepravedno nasilje.

On je zabranio pridruživati Allahu ono što nije od njega primilo nikakvu vlast i reći protiv Allaha ono što ne znate. »

34 Jedan je rok utvrđen svakoj zajednici; kad njen rok dođe, ona ga ne može ni suzbiti ni ubrzati za jedan sat.

35 O sinovi Adamovi! Ako proroci uzeti između vas dođu k vama izlažući vam moje Znakove: oni koji se boje Allaha i koji se poprave ne će se više imati čega bojati; oni ne će biti rastuženi.

36 Oni koji drže naše Znakove za laži, oni koji, iz oholosti, od njih se okrenu: evo onih koji će biti gosti Vatre; u njoj će boraviti kao besmrtnici.

37 Ko je dakle nepravedniji od onoga koji kuje laž protiv Allaha, ili onoga koji postupa s našim Znakovima kao s lažima?

Nepravedni će trpjeti sudbinu koja im je upisana u Knjigu, sve do časa kad naši poslanici dođu da ih podsjete govoreći im: « Gdje su dakle oni koje ste zazivali pokraj Allaha? »

Oni će odgovoriti: « Oni su nas napustili. »

Oni će tada svjedočiti sami protiv sebe da su bili nevjerni.

38Allah će reći: « Uđite u Vatru kod zajednice Džin a i ljudi koji su vam predhodili. »

Svaki put kad jedna zajednica bude ušla u Vatru, ona će prokleti svoju sestru.

Kad se ondje nađu sve, posljednja koja dođe reći će prvoj: « Gospodare naš! Evo onih koji su nas zaveli; naloži im dakle dvostruko kažnjavanje vatrom. » Allah će reći: « Svakom dvostruko, ali vi o tome ne znate ništa. »

39 Prva će reći onoj koja dođe posljednja: « Vi nemate nikakve prednosti u odnosu na nas; okusite dakle kaznu zaluženu vašim djelima. »

40 Vrata neba ne će biti otvorena onima koji budu naše Znakove proglašavali za laži i onima koji se budu odvratili iz oholosti: oni ne će ući u Raj tako dugo dok jedna deva ne bude prošla kroz iglenu ušicu. Tako mi nagrađujemo grješnike.

41 Oni će naši, u Paklu, ležaje s prekrivačima koji će ih obaviti. Tako mi nagrađujemo nepravedne.

42 Oni koji vjeruju i koji čine dobro: – mi ne namećemo nikome što nije u njegovoj mogućnosti – evo onih koji će biti gosti Raja; oni će u njemu boraviti kao besmrtnici.

43 Mi smo iz njihovih srca iščupali mržnju koja se ondje još nalazila.

Potoci će teći podno njihovih nogu. Oni će reći: « Slava Allahu koji nas je dove ovamo. Mi ne bismo bili usmjereni, da nas Allah ne bijaše usmjerio. Proroci našeg Gospodara došli su s Istinom. »

Njima će se povikati Evo Vrta kojeg baštinite u naknadu za ono što ste učinili. »

44 Žitelji Vrta dovikivaće žiteljima Vatre: « Mi smo našli istinitim ono što nam je naš Gospodar obećao; jeste li vi našli istinitim što vam je vaš Gospodar obećao? »

Oni će reći: « Da, sigurno! » Jedan vikač između njih tad će povikati: « Nek prokletstvoAllahovo bude na nepravednima

45 koji okreću ljude od puta Božjeg i koji ga hoće iskriviti, jer ne vjeruju u život buduži. »

46 Jedna gusta zavjesa je stavljena između Raja i Pakla: ljudi, poznavajući jedni druge prema njihov im osobitim crtama, biće na El-Arafu. Oni će vikati žiteljima Raja: Blagosdlovljeni da ste! » ali oni ne će ući unutra, iako to hoće.

47 Kad njihovi pogledi padnu na žitelje Vatre, oni će reći: « Gospodare naš! Ne stavljaj nas s nepravednim pukom. »

48 Drugovi s El-Arafa vikaće ljudima koje će prepoznavati po njihopvim obilježjima: « Ono što ste vi nagomilali i ono što je činila vaša oholost nije je vas ni malo oBogatilo...»

49 Oni drugi nisu li oni za koje ste prisezali da njima Allah ne će dodijeliti svoje milosrđe?

« Uđite u Raj: više nemate od čega strahovati i ne ćete biti rasuženi. »

50 Žitelji Vatre vikaće žiteljima Raja: « Prospite vode na nas, ili nešto dobro od onoga što vam je Allah dodijelio. »

Oni će reći: « Allah je zabranio i jedno i drugo nevjernima 51 koji su svoju vjeroispovijest držali za igru i zabavu. »

Život ovog svijeta njih je prevario. Mi ćemo njih zaboraviti u onaj Dan, kao što su oni zaboravili Susret u njihov Dan kad su nijekali naše Znakove.

52 Da, mi smo njima donijeli jednu Knjigu i mi smo ju njima objasnili da bi ju dobro rasumjeli: to je jedno Usmjerenje i jedno Milosrđe za narod koji vjeruje.

53 Što očekuju oni osim ako ne njeno ispunjenje? U Dan kad bude došlo njeno ispunjenje oni koji predhodno bijahu zaboravili Knjigu reći će: « Proroci našeg Gospodara nama su već donijeli istinu. Ima li za nas posrednika koji će posredovati u našu korist. Ili pak, možemo li se mi vratiti na zemlju? Mi ćemo postupati drukčije. »

Oni sami osjećaju se izgubljenima a ono što su izmislili njih je napustilo.

54 Vaš Gospodar je Allah : on je stvorio nebesa i zemlju u šest dana, potom je u dostojanstvu sjeo na Prijestolje.

On pokriva dan putem noći koji ovu neprestano slijedi. Sunce, mjesec i zvijezde podvrgnute su njegovom poredku.

Stvaranje i poredak ne pripadaju li njemu? Blagoslovljen budi Allah , Gospodarar svjetova!

55 Zazivajte svog Gospodara, ponizno i u tajnosti, on ne voli prijestupnike.

56 Ne sijte sablazni na zemlji nakon što je ona bila preuređena.

Zazivajte svog Gospodara sa strahom i vrućom željom. Milosrđe Allahovo blizu je onima koji čine dobro.

57 On je taj koji odvezuej vjetrove kao najavu svojeg milosrđa. Kad oni nose teške oblake, mi njih potisnemo prema jednoj mrtvoj zemlji; mi činimo da padne voda s kojom činimo da porastu sve vrste plodova.

Mi ćemo tako učiniti da iskrsnu mrtvi. Možda ćete vi rasmišljati?

58 U jednoj dobroj zemlji, biljke rastu u obilju; – s dopuštenjem svog Gospodara – a u lošoj zemlji, one izbijaju u oskudnom broju.

Tako mi objašnjavamo Znakove jednom narodu koji se pokaže zahvalnim.

59 Mi smo poslali Nuh a njegovom narodu . On kaza: « O moj narode! Obožavajte Allaha! Nema, za vas, drugog Allaha osim njega. Ja se bojim, kazne za vas jednog strašnog Dana. »

60 Poglavari njegovog naroda rekoše: « Mi vidimo da si ti u jednoj očiglednoj zabludi. »

61 On reče: « O moj narode! Ja nisam zalutao! Ja sam poslanik Gospodarara svjetova!

62 Ja vam priopćavam poruku svog Gospodara. Ja sam, za vas, dobar savjetnik. Ja znam, milošću Božjom, ono što vi ne znate.

63 Jeste li vi iznenađeni što, posredovanjem jednog čovjeka koji je potekao od vas, jedno Podsjećanje vašeg Gospodara je stiglo vama da vas upozori i da se vi bojite Allaha? –Možda će vam on učiniti milosrđe – »

64 Ali oni ga proglasiše lažcem. Mi smog a spasili, u laži, njega I njegove, I mi smo uništili one koji su s našim Znakovima postupali kao s lažima. – Bio je to jedan slijep narod –

65 Adima mi smo poslali njihovog brata Huda. On reče: “ O moj narode! Obožavajte Allaha! Nema, za vas, drugog Allaha osim njega. Ne bojite li se vi njega? ”

66 Poglavari koji, u njegovom narodu, bijahu nevjerni, rekoše: « Mi vidimo tvoju ludost! Mi te smatramo za jednog lažca! »

67 On reče: « O moj narode! Ja nisam lud! Ja sam poslanik Gospodarara svjetova. 68 Ja sam vač donio poruke svojeg Gospodara. Ja sam, za vas, savjetnik dostojan povjerenja.

69 Jeste li vi iznenađeni što putem posredništva čovjeka koji je potekao od vas, jedno Podsjećanje vašeg Gospodara je vama stiglo, da bi vas upozorilo?

Sjetite se! Kad je vaš Gospodar od vas načinio svoje namjesnike, nakon nestanka Nuhov og puka, on je rasvio vaše povećanje u svijetu. Sjetite se dobročinstava Allahovih ; možda ćete vi biti sretni. »

70 Oni rekoše: « Jesi li ti došao k nama da bismo mi obožavali Allaha, jedinog, a da mi napustimo ono što su naši očevi obožavali? Donesi nam dakle ono čime nam prijetiš, ako si vjerodostojan.»

71 Hud reče: « Srdžba i gnjev vašeg Gospodara padaju na vas! Hoće te li vi raspravljati sa mnom o imenima koja ste vi i vaši očevi dali onima kojima Allah nije dao nikakve vlasti? Čekajte dakle! Ja sam, s vama, među onima koji čekaju! »

72 Mi smo spasili, njega i njegove, milosrđen svojim. Mi smo istrijebili one koji su naše Znakove držali za laži i koji nisu bili vjerujući:

73 Tamudima, mi smo poslali njihovog brata Saliha. On reče: « O moj narode! Obožavajte Allaha! Nema za vas drugog Allaha osim njega. Dokaz vam je od njega stigao: Evo deve Božje; – to je Znak za vas – pustite ju dakle jesti na zemlji Božjoj; ne činite joj zla, inače, jedan bi vas bolna kazna spopala. »

74 Sjetite se: on vas je odredio za svoje namjesnike kod Ada i postavio vas na zemlju. Vi ste podigli palače u svojim ravnicama i izdubili boravišta u planinama.

Sjetite se dobročinstava Allahovih . Ne činite zločina na zemlji kvareći ju.

75 Poglavari koji, u svom narodu, bijahu ispunjeni ohološću govoriše onima koji bijahu slabi, onima koji, među njima, vjerovahu: « Znate li vida je Salih poslanik svog Gospodara? »

Oni odgovoriše: « Da, mi vjerujemo onome što je bilo poslano po njemu. »

76 Oni koji bijahu ispunjeni ohološću rekoše: « Mi sigurno ne vjerujemo u ono u što vi vjerujete.»

77 Oni su posjekli koljenice devi, odbiše poslušnost zapovijedi svojeg Gospodara i rekoše: « O Salih! Donesi nam ono što si obećao, ako si u broju poslanika.»

78 Nesreća se obori na njih, i, slijedećeg jutra, oni ležaše po svojim stanovima.

79 Salih se okrenu od njih i reče: « O Moj narode! Ja sam vam donio poruku svojeg Gospodara; ja sam za vas bio dobar savjetnik, ali vi ne volite savjetnike. »

80 Sjetite se Luta  ! On je rekao svom narodu  : « Vi se odajete toj gnusnosti koju nitko, u svijetu, prije vas nije počinio? 81 Vi ste prilaili muškarcima pretpostavljajući njih ženama da biste zadovoljili svoje strasti. Vi ste jedan izopačen narod.»

82 Jedini odgovor njegovog naroda bi: « Istjerajte ih iz svojeg grada; to su ljudi koji vole čistunstvo. »

83 Mi smo ga spasili, njega i njegovu obitelj, izuzev njegovu ženu: ona se nalazila među onima kojio su ostali pozadi.

84 Dali smo da padne na njih jedna kiša Pogledaj kakav bijaše svršetak zločincima!

85 Ljudima Madiana, mi smo poslali njihovog brata Šuajba. On reče: « O moj narode! Obožavajte Allaha! Nema za vas drugog Allaha osim njega. Jedan dokaz vam je već stigao od vašeg Gospodara.

Dajite u točnoj mjeri i težini. Ne prouzrokujte štete ljudima nad njihovim dobrima. Ne sijte sablazni po zemlji, nakon njenog preustroja. – Ako ste vi vjerujući, to će biti dobro za vas –

86 Ne petljajte se u sve da biste ugrozili i odvratili od puta Božjeg onoga Ko vjeruje u njega želeći učiniti taj put zamršenijim.

Sjetite se! On vas je umnožio, Na dan kad ste bili malobrojni. – Pogledaj kakav bijađe svršetak kvariteljima –

87 Ako jedan dio vas vjeruje u poruku s kojom sam ja bio poslan, a ako drugi dio ne vjeruje, strpite se sve dok Allah ne presudi između vas. On je najbolji sudac. »

88 Poglavari koji, među svojim narodom, bijahu ispunjeni ohološću, rekoše: « Mi te izgonimo iz našeg mjesta, o Šuajbe! Tebe i one koji su vjerovali u isto vrijeme kao i ti, Osim ako se vi ne vratite k našoj vjeroispovijesti. »

On reče: « Ma što! Čak i ako ju mi preziremo ?

89 Ako se mi vratimo k vašoj vjeroispovijesti, tada bismo mi lagali protiv Allaha. Ne pripada nam vratiti se onamo Nakon što nas je Allah toga oslobodio, Osim ako Allah , naš Gospodar, to hoće. Znanost našeg Gospodara je ponad svake stvari. Mi se predajemo Allahu .

Gospodare naš! Izreci, u punoj istini, presudu između nas i tvog naroda. Ti si najbolji od sudaca.

90 Poglavari koji, među svojim narodom, bijahu nevjerni, rekoše: « Ako vi slijedite Šuajba, biće te sigurno izgubljeni. » 91 Nesreća se obori na njih, i, slijedećeg jutra, oni ležaše po svojim boravištima.

92 Oni koji bijahu postupali sa Šuajbom kao s lažljivcem nestadoše kao da tu nikad nisu ni obitavali. Evo gubitnika!

93 Šuajb se okrenu od njih, potom reče: « O moj narode! Ja sam vam donio poruke svojeg Gospodara; ja sam bio dobar savjetnik vama. Zašto bih ja iskusio muku zbog mog nevjernog naroda? »

94 Mi nismo poslali ni jednog Poslanika u neko mjesto a da nismo udarili njegove žitelje nesrećom i nevoljom. – Možda bi se oni ponizili –

95 Mi smo potom promijenili zlo u dobro. Budući sve zaboravili, oni rekoše: « Već su naši pAjeti iskusili nevolju i radost. »

Mi smo ih iznenadno pomeli, Kada su to najmanje očekivali.

96 Da su žitelji tog mjesta vjerovali; da su se bojali Allaha; mi bismo njima sigurno dodijelili blagoslov neba i zemlje.

Ali oni su optuživali za laž. Mi smo ih pomeli zbog njihovih loših djela.

97 Jesu li žitelji tog mjesta sigurni da naša strogost njih neće stići noću kad budu spavali?

98 Jesu li žitelji tog mjesta sigurni da naša strogost njih neće stići danju kad se budu zabavljali?

99 Jesu li oni u zaklonu odAllahovo vještine? Sačo se gubitnici vide zaklonjeni pred vještinom Božjom.

100 Ili pak, nije li on pokazao onima koji naslijediše zemlju nakon njenih prvih stanovnika, da smo mi to htjeli, mi bismo im poslali nekoliko nesreća, zbog njihovih grijehova. Mi stavljamo pečat na njihova srca I oni neće rasumjeti više ništa.

101 Evo mjesta o kojima smo ti ispričali povijest. Njihovi proroci im bijahu došli s očiglednim dokazima, ali oni ne povjerovaše u ono što su odprije proglašavali za laž. Evo kako Allah stavi pečat na srce nevjernicima.

102 Mi nismo našli, kod većine njih nikakav trag saveza a našli smo većinu njih izopačenih.

103 Poslije njih, mi smo poslali Musu s našim Znakovima Faraonu i njegovim savjetnicima, Ali se oni pokazaše nepravednima spram naših Znakova. – Evo što bijaše svršetak kvaritelja! –

104 Musa reče: « O Faraone! Da, ja sam Poslanik Gospodarara svijeta. 105 Ja moram govoriti samo Istinu o Allahu . Da, ja sam došao k vama S jednim očitim dokazom Koji potječe od vašeg Gospodara. otpusti dakle sa mnom sinove Izrailove. »

106 Faraon reče: « Ako si ti došao s jednim Znakom, pokaži ga dakle, ako si vjerodostojan. »

107 Musa baci svoj štap: kad evo: pravi zmaj.

108 On ispruži svoju ruku: kad ona: posve bijela onima koji ju gledahu.

109 Poglavari Faraonovog naroda rekoše: « Ovaj je jedan znalac opsjenar 110 i hoće vas istjerati iz vaše zemlje; što zapovijedate vi? »

111 Oni rekoše: « Odloži to za kasnije, njega i njegovog brata, i pošalji u gradove činovnike koji će sakupiti 112 i koji će ti dovesti sve znalce opsjenare. »

113 Opsjenari stigoše kod Faraona; oni rekoše: « Hoćemo li, uistinu, dobiti naknadu, ako budemo pobjednici? »

114 On reče: « Da, i vi ćete biti u broju onih koji čine moju pratnju. »

115 Oni rekoše: « O Musa ! Jesi li ti aj koji baca? Ili je pak na nama red? »

116 On reče: « Bacajte! »

Nakon što su bacili, Oni začaraše oči ljudi; Užasnuše ih; Oni pokazaše jednu moćnu mađiju.

117 Mi smo nadahnuli Musu: « Baci svoj štap! » Kad evo kako taj štap proguta Ono što su oni načinili.

118 Tako, Istina se pokaza a njihova djela bijahu bezkorisna. 119 Tako, oni biše pobijeđeni i povukoše se poniženi.

120 Opsjenari padoše ničice 121 i rekoše: « Mi vjerujemo Gospodararu svijeta, 122 Gospodaru Musinom i Aaronovom! »

123 Faraon reče: « Vjerujete li vi dakle u njega prije nego što vam ja dopustim? To je jedna lukavština koju ste vi smislili u gradu Da biste otud istjerali žitelje. Znaće te vi uskoro

124 Ja ću dati da vam odsijeku desnu ruku i lijevu nogu, potom ću dati da vas rasapnu na križu. »

125 Oni rekoše: « Mi se okrećemo prema svom Gospodaru!

126 Ti nam zamjeraš samo što smo vjerovali Znakovima našeg Gospodara kad su nam oni došli.

Gospodare naš! Podari nam strpljenja; Pozovi nas, podvrgnute tebi! »

127 Poglavari Faraonovog naroda rekoše: « Hoćete li pustiti Musu i njegov puk iskvariti zemlju i napustiti te, tebe i tvoja božanstva? »

On odgovori: « Mi ćemo pobiti njihove sinove; ostavićemo živjeti samo njihove kćeri a mi ćemo njih pokoriti! »

128 Musa reče svom narodu  : « Molite pomoć Allahovu i budite strpljivi: Zemlja pripada Allahu A on ju daje u naslijedstvo kome on hoće, Među svojim slugama. Sretan svršetak biće za one koji se njega boje. »

129 Oni rekoše: « Mi smo patili prije nego što si ti došao k nama kao i poslije tvog dolaska. »

On reče: « Možda će vaš Gospodar dati da propadnu vaši neprijatelji i, nakon njihovog nestanka, vaća će dati zemlju da bi vidio kako ćete se ponašati? »

130 Mi smo udarili Faraonove ljude godinama gladi i nestašice plodova. – Možda oni budu rasmišljali –

131 Oni su rekli, kad ih je sreća stigla: « Ovo je za nas! »

Ali kad ih stiže nesreća, Oni proglasiše Musu i njegove sudrugove Odgovornima za njihovu sudbinu.

Zar njihova sudbina ne ovisi jedino o Allahu  ? Ali većina među njima ne zna ništa.

132 Oni rekoše: « Koji god da bude Znak koji nam ti doneseš da bi nas občarao, mi ne ćemo vjerovati u tebe! »

133 Mi smo protiv njih poslali poplavu, skakavce, uši žabe i krv, kao rasumske Znakove.

Ali oni bijahu ispunjeni ohološću! Bio je to jedan zločinački narod!

134 Oni su govorili kad je kazna pala na njih: « O Musa ! Zazovi za nas tvog Gospodara Radi saveza kojeg je sklopio s tobom.

Ako ti od nas odstraniš kaznu, Mi ćemo vjerovati u tebe I otpustićemo s tobom sinove Izrailove! »

135 Ali kad smo mi odložili kaznu za određeni rok do kojeg ti nevjernici trebaju stići, oni su prekršili svoje obveze.

136 Mi smo se njima osvetili; progutali smo ih u bezdan jer su naše Znakove proglasili za laži i jer se nisu brinuli zbog toga.

137 Mi smo dali u naslijedstvo ljudima koji su bili potlačeni istočne pokrajine i zapadne pokrajine zemlje koju bijasmo blagoslovili.

Tako se ispuni Vrlo lijepo obećanje tvog Gospodara Prema sinovima Izrailovim, Jer su bili strpljivi.

Mi smo uništili Ono što su Faraon i njegov narod napravili I ono što bijahu izgradili.

138 Mi smo preveli sinove Izrailove kroz more. Oni su stigli kod jednog naroda privrženog svojim idolima A oni rekoše: « O Musa ! Načini nam jednog Allaha sličnog njihovim Allahovima. »

On reče: « Vi ste jedan narod neznalica. 139 Put kojim idu ti ljudi biće uništen; njihova djela su ništavna. »

140 On reče još: « Da tražim za vas, jedno drugo božanstvo pokrak Allaha? Njega koji vas je pretpostavio svim svjetovima? »

141 Mi smo vas oslobodili Faraonovih ljudi; Oni su vam namijenili najgore nevolje; Ubijali su vaše sinove A ostavljali u životu vaše kćeri. To je za vas bilo jedno strašno iskušenje Od strane vašeg Gospodara!

142 Mi smo sklopili jednu nagodbu s Mojsijem tokom trideset noći, koje smo dopunili s deset drugih noći, tako da susret potraja četrdeset noći.

Musa reče svom bratu Harunu:

« Zamijeni me kod mog puka, radi ono što je dobro i ne slijedi puta izopačenih. »

143 Kad nam Musa dođe u susret i kad mu njegov Gospodar prestade govoriti, on reče: « Gospodare moj! Pokaži mi se da te vidim! »

Gospodar reče: « Ti me nećeš vidjeti, ali pogledaj prema brdu: ako ostane nepokretno na svom mjestu, ti ćeš me vidjeti. »

Ali kad se njegov Gospodar pokaza na Brdu, On ga smrvi a Musa se sruši. Kad se povrati, on reče: « Slava tebi! Ja se vraćam k tebi! Ja sam prvi vjerujući! »

144 Gospodar reče: « O Musa ! Ja sam te izabrao nasuprot svim ljudima Da bi ti prenio moje poruke i moju Riječ. Uzmi to što sam ti dao I budi u broju onih koji su zahvalni. »

145 Mi smo pisali za njega na Pločama jednu opomenu za sve teme i jedno objašnjenje za svaku stvar.

« Uzmi ih odlučno; naloži svom narodu da se uskladi s najboljim što one sadržavaju. »

Ja ću vam uskoro dati vidjeti boravište izopačenih; 146 Uskoro ću odstraniti od svojih Znakova one koji, na zemlji, uzoholjuju se bez rasloga.

Ako li vide koji Znak, Oni u to ne vjeruju.

Ako li vide put ispravnosti, Oni ga ne uzimaju kao put.

Ako li vide put grijeha, Oni ga uzimaju kao put.

Oni tako postupaju, Jer naše Znakove drže za laži I jer se zbog tog ne brinu.

147 Isprazna su djela onih koji su držali za laži naše Znakove u susret za budući život. Hoće li oni biti nagrađeni Za nešto drugo osim za ono što su učinili?

148 Budući da Musa ne bijaše nazočan, sinovi Izrailovi načiniše, od svojeg nakita, tijelo teleta koje muče.

Nisu li oni vidjeli Da im to tele ne govori I da ih ne sumjerava?

Oni ga prisvojiše I tako biše nepravedni.

149 Kad se vidješe krivima i kad opaziše svoju zabludjelost, oni rekoše: « Da, ako nam naš Gospodar ne dodijeli milosrđe, ako nam ne oprosti, mi ćemo biti u broju gubitnika.»

150 Kad se Musa vrati k svom narodu , on reče, rasrđen i ožalošćen: « Kako je ogavno to što ste učinili u mojem izbivanju! Hoćete li vi požuriti zapovijed svog Gospodara? » On baci Ploče potom zgrabi svog brata za glavu privlačeći ga k sebi.

Aaron reče: « O sine moje majke! Narod me ponižavao i zamalo me nisu ubili. Ne učini tako da se Moji neprijatelji raduju mojoj nesreći; Ne ostavljaj me U društvu nesavjesnih ljudi. »

151 Musa reče: « Gospodare moj! Oprosti meni, kao i mom bratu; Uvedi nas u svoje milosrđe. Ti si najmilosrdniji Od onih koji čine milosrđa. »

152 Da, gnjev njihovog Gospodara i poniženje u ovom životu stići će one koji su prisvojili tele. – Tako mi nagrađujemo one koji smišljaju laži –

153 Što se tiče onih koji su činili zla djela koji su potom pokaajali se i povjerovali, tvoj će Gospodar njima oprostiti; on je milosrdan.

154 Kad se Musin gnjev bi stišao; on uze Ploče na kojima su ispisani Zapovijed i Milosrđe Za one koji se boje svog Gospodara. 155 Musa izabra sedamdeset ljudi, među svojim pukom, da bi nazočili našem susretu.

On reče, kad ih nevolja odnese: « Moj Gospodare! Da si ti to htio, Ti bi njih već uništio, I mene s njima.

Hoćeš li nas ti uništiti zbog loših djela Počinjenih od onih naših koji su bezumni?

To je samo jedno iskušavanje s tvoje strane. Tako ti zavodiš koga hoćeš I usmjeravaš koga ti hoćeš. Ti si naš Gospodarar! Oprosti nam! Budi nam milosrdan! Ti si najbolji među onima koji opraštaju!

156 Napiši za nas dobre stvari za ovaj i za život budući. Mi se vraćamo k tebi! »

Gospodar reče: « Moja će kazna doseći onog koga ja hoću; moje se milosrđe proteže na sve stvari; ja ga upisujem za one koji se mene boje, za one koji dijele milostinju, za one koji vjeruju u naše Znakove, 157 za one koji slijede poslanika: Proroka Nežidova što oni ljudi nađoše spomenuto kod njih u Petoknjižju i Evanđeljima.

On njima zapovijeda što je valjano; On im zabranjuje ono što je sramotno; On proglašava dopuštenim za, njih, izvrsnu hranu; on proglašava nedopuštenim, za njih, ono što je gnusno; on skida sveze i okove koji njih pritišću.

Oni koji budu vjerovali u njega; oni koji njega budu podržavali, oni koji mu budu pomagali; oni koji budu slijedili svjetlost koja je s njimsišla: evo onih koji će biti sretni! »


158 Reci: « O vi, ljudi! Ja sam, uistinu, poslan k svima vama kao Poslanik onoga kome pripada kraljevstvo nebesa i zemlje.

Nema Allaha osim njega. On je taj koji oživljava i koji usmrćuje.

Vjerujte u Allaha i njegovog poslanika, Proroka Nežidova koji vjeruju u Allaha i njegove Riječi; Slijedite ga! Možda će te, tada, vi biti usmjereni. »

159 Ima, kod naroda Musina, jedna zajednica čiji članovi se usmjeravaju prema Istini zahvaljujući kojoj vrše pravdu.

160 Mi smo njih podijelili u dvanaest plemena, u dvanaest zajednica.

Mi smo otkrili Musi , Kad mu je njegov narod zaiskao piti: « Udari stijenu svojim štapom; » dvanaest izvora otud izbi a svaka je grupa znala otkud treba piti.

Mi smo nad njima prostrli sjenu oblaka; dali smo da im siđu mana i prepelice: « Jedite tu izvrsnu hranu koju smo vam dali.»

Oni nisu nas pozlijedili, već su oni sami sebi načinili krivo.

161 Sjetite se! On im bijaše rekao: « Nastanite ovo mjesto; jedite njegove proizvode, posvuda gdje to želite; recite: " Oprosti! " i uđite kroz vrata prostirući se Mi ćemo vam oprostiti vaše grijehove; mi ćemo dati više onima koji čine dobro. »

162 Oni između njih koji bijahu nepravedni zamijenili su drugim riječima one koje im bijahu rečene. Tad smo mi s neba poslali kaznu na njih, jer oni bijahu nepravedni.

163 Ispitaj ih o mjestu smještenom na obali mora. Njegovi žitelji zanemarili su Šabat, kad im se ribe pokazaše na taj dan na površini vode, a one ne dolaziše u dane izvan Šabata.

Mi smo njih tako izkušali, Jer su bili nastrani.

164 Kad jedna od njihvih zajednica reče: « Zašto vi nagovarate narod koji će Allah uništiti, ili kazniti jednom strašnom kaznom! »

Oni odgovoriše: « To je zato da bismo imali opravdanje pred Allahom a, i da bi se oni možda bojali Allaha. »

165 Kad su oni zaboravili ono na što su bili podsjećeni, mi smo spasili one koji su zabranjivali zlo, a udarismo jednom strašnom kaznom one koji bijahu nepravedni, zbog njihove izopačenosti.

166 Mi smo im rekli, kad su se oni pobunili protiv zabrana: « Budite odvratni majmuni! »

167 Sjetite se! Tvoj je Gospodar proglasio Da će poslati protiv njih Nekoga Ko će im nametnuti žestoku kaznu sve do dana Oživljavanja.

Tvoj Gospodar je hitar za kazniti, ali on je također onaj koji oprašta, on je milosrdan.

168 Mi smo njih podijelili, na zemlji, u zajednice: ima među njima pravednih, a druge to nisu.

Mi smo ih izkušavali putem dobara i putem zala. Možda će se oni vratiti k nama!

169 Za njima su došli njihovi baštinici; oni su baštinili Knjigu.

Oni govore, prisvajajući sebi još dobara ovog svijeta. « To će nama biti oprošteno! »

Ako su druga dobra, jednaka prvima, njima ponuđena, oni se i njih domognu.

Savez Knjige nije li bio sklopljen? On ih obvezuje da ne govore, o Allahu , drugo do li istinu, jer su oni proučavali sadržinu Knjige.

Posljednje boravište je bolje za one koji se boje Allaha; - ne rasumijete li vi to? –

170 za one koji su čvrsto vezani za Knjigu; za one koji obavljaju molitvu.

Mi sigurno ne ćemo pustiti izgubiti Nagradu onima koji se poprave.

171 Sjetite se! Mi smo prikazali Brdo iznad njih, kao da je bila jedna sjena. Oni su pomislili da će pasti na njih: « Uzmite snažno ono što smo vam dali, sjetite se njegove sadržine. Možda ćete se bojati Allaha! »

172 Kad tvoj Gospodar izvede potomstvo iz krila sinova Ademovih, on im dade svjedočiti protiv samih sebe: « Nisam li ja vaš Gospodar? »

Oni rekoše: « Da, mi smo tome svjedoci! »

I to da vi ne biste rekli na Dan Oživljavanja: « Mi smo bili zatečeni; » 173 ili da vi ne biste rekli: « Naši su roditelji nekad bili mnogobožci; mi smo njihovi potomci: Hoćeš li nas ti uništiti Zbog djela izvršenih od strane varalica? »

174 Mi Znakove objašnjavamo na taj način. Možda će se oni vratiti k nama?

175 Ispričaj im povijest o onome kome smo mi bili dodijelili naše Znakove. On se od njih odijeli; Zloduh ga proganjaše I on bi u broju onih koji su zalutali.

176 Da smo mi to htjeli, mi bismo ga uzdigli, zahvaljujući tim Znakovima; ali in se privrgao zemlji, slijedio je svoje strasti. Bio je sličan psu: on reži kad ga proganjaš, on reži i kad ga ostavljaš na miru: takav je narod koji naše Znakove drži za laži.

Ispričaj im priče: možda će oni rasmisliti?

177 Koji li loš primjer daju ljudi koji postupaju s našim Znakovima kao s lažima! Oni čine nažao sami sebi.

178 Onaj koga Allah usmjerava dobro je usmjeren; Što se tiče onih koji su zabludjeli: evo gubitnika.

179 Mi smo opredijelili za Pakao jedan veliki broj Džin a i ljudi.

Oni imaju srca s kojima ništa ne rasumiju; oni imaju oči kojima ne vide; oni imaju uši kojima ne čuju.

Evo onih koji su slični životinjama, Ili onima još zavedenijim. Evo onih koji su nemarni.

180 Najljepša imena pripadaju Allahu  ! Zazivajte ga njegovim imenima; Odstranite se od on ih koji skrnave njegova imena; Oni će biti nagrađeni za ono što su činili.

181 Ima u onome što smo mi stvorili jedna zajednica čiji članovi se ravnaju prema Istini, i koji, zahvaljujući njojm vrše pravdu.


182 Mi vodimo zaobilaznim putevima koje ne znaju, one koji postupaju s našim Znakovima kao s lažima.


183 Ja ću njima dodijeliti jedan rok. Da, moj plan je siguran.

184 Neće li oni dakle rasmisliti? Njihov pratitelj nije jedan obsjednuti; on je samo jedan očigledni upozoritelj.

185 Nisu li oni promotrili kraljevstvo nebesa i zemlje, sve stvari stvorene od Allaha? Ne znaju li oni da je njihov čas možda blizu? Kojem će govoru oni vjerovati poslije ovoga?

186 Nema vodiča onome koga Allah zavede. On ih napušta u njihovoj pobuni, Zavedene kao slijepci.

187 Oni ćete pitati glede Časa: « Kad će on doći! »

Reci: « Poznavanje Časa pripada samo Allahu  ; Niko drugi do li on ne će ga pokazati u svoje vrijeme. On će biti težak u nebesima i na zemlji, i iznenadiće vas kad ga ne očekujete. »

Oni ćete ispitivati kao da ti o tome nisi bio upozoren; reci: « Znanje časa pripada samo Allahu . » – Ali većina ljudi o tome ne zna ništa –

188 Reci: « Ja nemam za sebe, ni koristi, ni štete osim onoga što Allah hoće.

Kad bih ja poznavao nepriopćivu tajnu, ja bih posjedovao Bogatstva u izobilju A zlo me ne bi dotaklo.

Ja sam samo jedan upozoritelj i najavljivač Za narod koji vjeruje.»

189 On je taj koji je vas stvorio iz jednog jedinog bića iz kojeg je izveo njegovu suprugu da bi počivao uz nju. Nakon što poživi s njom, ona je nosila jedan lagano breme, s kojim je hodila bez muke.

Kad ona obremeni jače, oboje zazvaše Allaha, svog Gospodara: « Ako nam ti daš jednog pravednog, mi ćemo ti sigurno biti zahvalni! »

190 Kad im on bi dao jednog pravednog, oboje dodijeliše Allahu sudrugove među djecom koju im je on dao. – Allah je preuzvišeni, iznad toga što mu se pridružuje –

191 Da li se njemu pridružuju božanstva koja ne stvaraju ništa a i sama su stvorena, 192 i ne mogu njima pomoći, niti sama sebe spasiti?

193 Ako li ih vi pozovote na istiniti Smjer, ona vas ne će slijediti. Jednako je za njih Da li ih vi pozivali ili da šutite.

194 Oni koje vi zazivate izvan Allaha samo su sluge slične vama. Zazovite ih! Nek vam odgovore, Ako ate vjerodostojni!

195 Imaju li oni noge za hodati? Imaju li oni ruke za uhvatiti? Imaju li oni oči za vidjeti? Imaju li oni uši za slušati?

Reci: « Zazovite svoje sudrugove! Koristite lukavštinu protiv mene! Nedajte da čekam!

196 Da, Moj Gospodarar je Allah , koji je dao da siđe Knjiga. On je taj koji izabire svece.

197 Oni koje vi zazivate izvan njega ne mogu, ni vama pomoći ni spasiti sami sebe. » 198 Ako ih ti pozoveš k istinitom Smjeru, oni ne čuju. Ti njih vidiš; oni okreću poglede k tebi, ali oni tebe ne vide.

199 Daji oprost, zapovijedaj dobro; odstrani se od neznalica.

200 Kad te napast Zloduha pobudi na zlo, traži zaštitu Allahovu; jer on je taj koji rasumije i koji zna sve.

201 Kad jedna legija zloduha napadne one koji se boje Allaha, oni će rasmisliti i evo kako postaju vidoviti, 202 dok zlodusi drže svoju braću u grijehu i ne odriaču se toga nikad više.

203 Oni vele, kad im ti ne doneseš jedan Znak: « Nisi li ti izabrao tako postupati? »

Reci: « Ja sam samo slijedio ono što mi je bilo otkriveno od strane mog Gospodara: pozivi na vidovitost, Usmjerenje i Milosrđe za narod koji vjeruje. »

204 Kad se Kur’an govori, slušajte ga i šutite. – Možda će vam biti dodijeljeno milosrđe? –

205 Sjeti se svog Gospodara, u sebi, poluglasno, ponizno i sa strahopoštovanjem, ujutro i navečer. Ne budi u broju onih koji su nemarni.

206 Oni koji borave kod tvog Gospodara ne smatraju sebe velikim za obožavati ga. Oni ga slave I prostiru se pred njim.