Biblija (Tomislav Dretar)/Babilonska kula

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search

Babilonska kula[uredi]

  • 11 1 Cijela se zemlja služila istim jezikom i istim riječima.
  • 2 Putujući na istok, ljudi otkriše jednu ravnicu u zemlji Šinear[68] i nastaniše ju.
  • 3 Jedni drugima rekoše: »Hajdemo! Salijmo cigle i ispecimo ih u peći.« Opeke im poslužiće umjesto kamenja a bitumen kao malter.
  • 4 »Hajdemo«! Rekoše oni, »sagradimo sebi jedan grad i jednu kulu čiji će vrh dosegnuti nebo. Stvorimo sebi jedno ime da ne budemo raspršeni po svoj površini zemlje. « 
  • 5 ALLAH siđe da vidi grad i kulu koju sagradiše sinovi Ademovi[69].
  • 6 » Eh, reče ALLAH, oni svi su tek jedan narod i jedan jezik i to je njihovo prvo djelo! Sada, što god da zamisle činiti ne će im biti nedostupno!
  • 7 Hajdemo, siđimo i smrsimo njihov jezik, da više ne razumiju jedni druge!« 
  • 8 Otuda, ALLAH ih rasprši po površini zemlje i oni prestadoše graditi grad.
  • 9 Tako dade mu se ime Babilon jer to ALLAH smrsi[70] jezik cijele zemlje, i otada ALLAH rasprši ljude po cijeloj površini zemlje.