Biblija (Tomislav Dretar)/Glosar uz Tevrat

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search

Glosar uz Tevrat
[uredi]

Amoriti[uredi]

Tevrat označava tako jedno od pučanstava koja su zaposjedala Palestinu i Transjordaniju prije dolaska Izrailitskih plemena (Izl 23.23; Dt 2.24; 2 S 21.2; 1 Kr 21.26). Nije uvijek lako distingvirati njih od od Palestineca, stanonika zemlje Kanaan (Stv 34.30).

Pored njih Tevrat spominje katkada i druge narode koji žive u Palestini predIzrailitske ere: Hitite (nastanjene od zauzimanja Palestine od nekadašnjeg Hititskog carstva).; Perizite i Hivite (nastanjene u središnjem planinskom masivu) i Jezubite (stanovnike nekadašnjeg Jeruzalema i njegove oblasti). Toj listi određeni odlomci dodaju Girgašite (Dt 7.1; Joz 3.10; 24.11; etc.), katkada također i Amalecite ( Br 13.29) i još neke druge.

Anali (Ljetopisi)[uredi]

U Tevrat anali su knjige koje su danas nepoznate osim po naslovu. Među njima su svakako Sulejmanovi anali (1 kr 11.41), Anali Izrailovih Kraljeva (1 Kr 14.19) i Anali Kraljeva Judeje (1 Kr 14.29). U njih su redom bilježene odluke i poduhvati Kraljeva.

Melek[uredi]

Meleki su Allahov izaslanici ili posebni Allahov glasnici (Stv 28.12). Neki odlomci ih predstavljaju kao izvršitelje Allahovh odluka (Ps 103.20); Dn grč 13.54, 58). Melek ALLAHnji na jedan indirektan način indicira intervenciju ALLAHA samog ( usp. Sdc 13.3; 20.22).

Apokalipsa[uredi]

Apokalipsa (6.8; 20.1314) personificira Had (na francuskom je ta imenica u pluralu les Hadès) kao što to čini i za moć smrti.

Aram - Aramejci[uredi]

Semitsko počanstvo kojem su Hebreji srodni po patrijarsima (Dt 26.5). Prije Davudovog doba Aramejci su formirali više malih kraljevina na teritoriji sadašnje Sirije (2 S 8.36; 10.6). U vrijeme kraljevstava Judeje i Izraila Aramejci iz Damaska, tokom jednog vijeka, bili su najopasniji neprijatelj Izrailovog kraljevstva.

Arka[uredi]

Hebrejski ima dvije različite riječi za označiti:

a)Nuhunu barku (arche de Noé) opisanu u Stv 6.1416;
b)Kovčeg Saveza (arche de Dieu, du Seigneur ili arche saint, ili arche de la *charte). Bijaše to jedan drveni kovčeg opisan u Izl 25.1022, kojeg se moglo nositi uz pomoć greda uvučenih u obruče pričvršćene sa strana.

Poklopac, nazvan pomirbeni, služio je u izvjesnim ceremonijama očišćenja (Lv 16.1215). Iznad njega nalazile su se figure *kerubina. Kovčeg je sadržavao posebice Zakon, tj. dvije tablice sa Zakonom (Izl 25.16; 40.20; vidjeti također 1 Kr 8.9; He 9.4). Za nekadašnje Izrailite to je bio tron ili podnožje Božje na zemlji; bio je to dakle znak Božje prisutnosti (Br 10.3336; 1 S 4.38; Ps 132.8).

Bal[uredi]

Božanstvo kanaanske religije, koje je bilo osuđeno, poput prirode umirati u zimu i ponovno se rađati u proljeće. Pridavala mu se moć činiti polja i stada plodnima. Prakticiranje Balove religije praćeno je svetim prostituiranjem (Br 25.13), što je bilo žestoko osuđJahijao od strane *Pegambera. SZ koristi katkada ime u pluralu Bali (1 Kr 18.18; Jr 2.23). Bal znači vlasnik. Držalo ga se lokalnim vlasnikom nekog izvora, planine, grada. Tevrat spominje jedan veliki broj lokaliteta s imenima složenim od Balova imena.

Beskvasni kruovi[uredi]

Vidjeti

  • KVAS

U trenutku *Pashe *Židovi su bili dužni ukloniti iz svojih kuća svaki trag dizanog tijesta i tokom jednog tjedna jesti samo nedignuti kruh (Izl 12.1520; 13.310).

Allahohuljenje - Allahohuliti - Allahohulnik[uredi]

Židovi suvremeni Isusu smatrali su kao Allahohuljenje svaku riječ prosuđenu uvredljivom po čast Allahovu. Oslanjajući se na Tevrat (LV 24.1116) oni su tražili smrtnu kaznu za svakog Allahohulnika.

Boravište[uredi]

Koristi se u svezi s Allahom, taj termin označava mjesto posvećeno njegovom boravku na zemlji kod svog naroda. To je najprije *svetište koje Izrail nosi sa sobom za vrijeme pustinjskog perioda (Izl 26.13) i koje određeni odlomci imenuju *šatorom susretanja. Poslije naseljavanja Izrailitskih plemena u Palestini termin je korišten za označiti svako svetište gdje se sukcesivno smještao *kovčeg Saveza, npr. ono u Silou (Ps 78.60), i češće jeruzalemski Hram (Ps 74.7).

Čist - Čistoća - Očistiti - Očišćenje[uredi]

Za Judaizam suvremen Isusu kao i za Tevrat jedan čovjek treba biti u stanju čistoće ako hoće biti u zajednici s Allahom i moći, na primjer, sudjelovati u kultu i moliti. Uzroci nečistoće i zaprljanosti bili su brojni: jedenje zabranjene hrane (Lv 11), dodir s mrtvacem (Br 11.1922) ili mnogobošcem (Dj 10.111.18), porođaj (Lv 12.2),bolesti kao što je lepra (Lv 13.3), etc. Nečistoća se uklanjala ritualima purifikacije (očišćenja) (Lv 12.68; 14.132; Mk 7.15; Iv 2.6 etc.).

Davudov grad[uredi]

Davudov grad ime je dano tvrđi *Sion, osvojenoj po Davudu od Jebuzita (vidjeti Amoriti), prema 2 S 5.79. Smješten je na brežuljku koji dijeli doline Cedrona i Tiropeona i tvori najstariji dio Jeruzalema.

Davudov sin[uredi]

Naslov koji je davan od strane *Židova, Isinog doba, očekivanom *Spasitelju (Mesihu). On proistječe iz obećanja danom kralju Davudu po posredništvu Pegambera Natana (2 S 7.12, 1416; vidjeti također Jr 23.5; 33.15, 17; Mi 5.1; Ps 8930, 37; 132.11). Prema tom obećanju očekivani kraljspasitelj trebao je biti jedan od potomaka Davudovih.

Donji krajevi[uredi]

U užem smislu ta apelacija označava regiju brežuljaka između obalne ravnice Mediterana i planina središnje Judeje (Joz 15.33). Izraz je katkada korišten u jednom širem smislu, koji obuhvaća cijelo primorje (Dt 1.7).

Šejtan[uredi]

Vidjeti

  • IBLIZ.

Eunuh[uredi]

Hebrejski i grčki izraz tako prevedeni označavaju, u čistom smislu, kastriranog muškarca kojem su istačni kraljevi povjeravali čuvanje harema. Biblija ih često koristi u figurativnom smislu za označiti osobu od kraljevog povjerenja (vidjeti Stv 39.1), visokog službenika ili oficira (2 Kr 24.12).

Faraon[uredi]

Naslov egipatskih Kraljeva. NZ aludira bilo na faraona suvremenog Jusufu (Dj 7.10, 13; usp. Stv 39; 4142; 45), bilo onog iz Musinog doba (Dj 7.21; Rm 9.17; usp.Izl 2; 9).

Had[uredi]

Ime mjesta (kraljevstvo sjena) kojim su Grci imenovali boravište mrtvih.

Ime[uredi]

Za NZ kao i za Tevrat ime jedne osobe usko je vezano s osobom samom; do te točke da to ime katkada znači osobu samu (Br 1.2) ili dio te osobe (1 S 25.25), Ta posebnost se aplicira specijalno u ime ALLAHovo (vidjeti bilješku uz Izl 3.15): to ime označava ALLAHA samog i evocira njegovo prisustvo (Jr 14.9; Ps 20.2, 8). Tako i mjesto koje je ALLAH izabrao za ondje staviti svoje ime (Dt 12.5; 2 Kr 23.27) ili nad kojim je zazvano njegovo ime (1 Kr 8.43) označava Hram koji je bio posvećen ALLAHu. Ista vrsta izraza je katkada aplicirana, u istom smislu, na Izrail (Dt 28.10; Ezd 63.19; Jr 14.9), ili još na Jeruzalem ( Jr 25.29).

Jama[uredi]

Vidjeti

  • BORAVIŠTE MRTVIH.

Jaram[uredi]

Tevrat često spominje taj izraz u simboličnom smislu za označiti ovisnost naroda Izrailovog glede ALLAHA ( Jr 5.5), ili skup obveza koje pritiskuju narod bilo sa strane kralja (1 Kr 12.4), bilo od jedne strane Gospodareće sile (Iz 14.25; Jr 27.8; 28.2; etc.).

Kalendar[uredi]

Mjeseci[uredi]

U starom Izrailu godina je bila podijeljena na 12 lunarnih mjeseci od po 29 ili 30 dana, s jednim mjesecom koji se tu pridodavao prema potrebi. Sve do smrti kralja Josiasa godina je počinjala u jesen; tad su mjeseci nosili palestinska imena. Počev od vladavine Jojakima koristi se babilonijski kalendar, koji je godinu započinjao s proljećem. Mjeseci su bili identificirani svojim rednim brojem, kasnije svojim babilonijskim imenom. Najzad pod okupacijom seleucidskih Kraljeva (treće vijeke i početak drugog vijeka pr.I.K.; vidjeti bilješku uz 1 M 1.8) mjeseci u godini bili su označavani svojim grčkim imenom. Predočena tablica1 dopušta reperirati korespondenciju imena mjeseci u SZ.

Prazniki[uredi]

1) Pasha, praznik koji potječe iz epohe kad su Hebreji bili još nomadi ili polunomadi, slavljen je u proljeće (Izl 12.311). Praznik *beskvasnih kruhova (Izl 12.1720) slijedio je odmah iza Pashe. Odgovarao je početku žetve ječma. SZ često te praznike predstavlja kao blizne, i tumači ih kao obljetnicu izlaska iz Egipta. Slaveći te praznike Allahov narod je ponovo oživljavao veliko oslobođenje koje je obilježilo početak njegove historijui. 2) Praznik žetve (Izl 23.16a) bio je na koncu žetve pšenice, tj. sedam tjedana poslije praznika beskvasnih kruhova, otkud njegov drugi naziv: praznik tjedana (sedmica). Slavljen tako pedesetog dana poslije Pashe, on je kasnije primio naziv Pentekost, iz grčkog, (pedeseti), otkud francuska apelacija PentecoÔte; pod tim nazivom spominje se i u NZ. O načinu slavljenja tog praznika vidjeti Lv 23.1521. Praznik darovanja prvina (Br 28.26) bio je također jednom komemoracijom *Saveza. 3) Praznik ubiranja plodova (Izl 23.16b) bio je u jesen nakon jematve i pobiranja maslina i plodova. Bio je nazJahija i Praznikom šatora (Lv 23.34); Dt 16.13) ili bolje Praznik koliba, jer Hebreji su ga slavili tokom osam dana zaredom pod zaklonima od granja. Tradicionalni judaistički tekstovinam kazuju da je taj praznik bio slavljen dijelom u noći. Stari Hebreji su ga smatrali za najvažniji od tri velika godišnja hodočasnička praznika propisana u Izl 23.1416, pa ga i Tevrat katkad imenuje kao Praznik ALLAHov (Sdc 21.19) ili jednostavno kao praznik (1 Kr 8.2, 65). Dt 16.1315 opisuje ga kao jedan radosni praznik zahvalnosti Allahu. Lv 23.43 ga tumači kao komemoraciju boravka Izrailovog u pustinji. 4) Uz ova tri glavna praznika Tevrat spominje još tri druga praznika novijeg podrijetla: Dan velikog Oprosta (YoÔm Kippur): vidjeti Lv 23.2732; Br 29.711. Njegovo slavljenje je detaljno opisano u Lv 16. Praznik posvećenja (vidjeti Iv 10.22) komemorirao je purifikaciju jeruzalemskog Hrama od Jude Makabejca (vidjeti 1 M 4.3659; 2 M 10.6; vidjeti 1.9). Praznik Purima kojem je podrijetlo objašnjeno u Est 9.2032.

Kerubini[uredi]

Tajnovita bića često spominjana u SZ, personificirala su katkada olujne oblake (Ps 18.11). Susreće ih se kao čuvare edenskog vrta (Stv 3.24) ili u okruženju Allahovom (Ps 18.11; Ez 10.47). Figure *kerubina nadvisivale su *kovčeg Saveza i tvorile jednu vrstu prijestolja Božjeg, drugi su dekorirali jeruzalemski Hram (1 Kr 6.2329).

Kostrijet[uredi]

Hebrejski termin ovako preveden označava jednu vrstu grube tkanine koju su nekadašnji Hebreji nosili oko pasa, do gole kože (2 Kr 6.30), u znak žalosti (Stv 37.34) i velike tuge (Iz 15.3).

Krist, Mesih[uredi]

Kraljevi Izraila i *veliki svećenici primali su *pomazanje uljem kao znak svoje nove službe (1 S 10.1; Lv 8.12). To je razlog tituliranju Kraljeva naslovom pomazanik (hebrejski MACHIA, transkribirano bosanski Mesih; ili grčki  (CHRISTOS), transkribirano bosanski KRIST). U širem smislu naslov Mesiha može biti apliciran nekome koga Allah izabere za izvršenje jedne misije (Iz 61.1). U tom smislu je korišten (izuzetno) za narod Izrailov (Ps 105.15), i čak za jednog stranca kao što je kralj Perzijanaca Kir (Iz 45.1).

Naslov Mesih ili Krist bio je prenesen na kralja spasitelja kojem su *Židovi očekivali dolazak na svršetku vremena. NZ donosi svjedočenje ljudi koji su prepoznali tog Krista u osobi Isusa (Mt 16.16).

Krv[uredi]

Tevrat smatra da je "život jednog stvorenja u krvi" (Lv 17.11). Ovo objašnjava različitu slikovitu upotrebu riječi krv .

  1. Krv (prolivena) evocira nasilnu smrt (Br 35.33), ubojstvo ( Sdc 9.24) ili još rat (Ez 5.18).
  2. U slučaju ubojstva čovjeka osvetnik krvi (2 S 14.11) jest jedan bliski rođak žrtve; on osobno treba ubiti ubojicu. Sudije koji izriču smrtnu kaznu izražavaju krivicu osuđenog izjavljujući: "Nek' njegova krv padne na njega!" (Lv 20.9, 11, etc.).
  3. Izraz proliti krv nedužnog (2 Kr 21.16; 24.4; Iz 59.7, etc.) evocira ubojstvo jednog nedužnog.
  4. Krv kao i život, pripada Allahu (zato ju *Židovi ne konzumiraju): Lv 17.12; usp Dj 15.20, 29). Ona predstavlja najvažniji dio jedne *žrtve (Izl 29.12; 30.10; etc.; He 9.7, 1213 etc). Katkad ona označava u širem smislu žrtvu samu.
  5. Slikoviti izraz krv grozdova (Stv 49.11; Dt 32.14; Si 39.26), označava grožđani sok, i posebnije vino.

Kvasac[uredi]

Prirodni ferment koji umiješan u krušno tijesto podstiče njegovo nadizanje. Vidjeti *BESKVASNI KRUHOVI.

Lepra - Leprozni[uredi]

Biblija koristi isti termin za označiti, uz "čistu" lepru i druge kožne bolesti (Lv 13.146), i čak mrlje mahovne na odjeći (Lv 13.4759) ili salitre na zidovima.Svaki čovjek označen leproznim bio je smatran *nečistim, tj. bio je isključen iz zajednice: leprozni su morali živjeti izvan gradova i sela, na dobroj udaljenosti (Lv 13.4546; Ejj 2.8 i bilješka; Lk17.12). Židovski *zakon zahtijHavao je da leproznik bude ustanovljen takvim po jednom *svećeniku i praćen jednim *žrtvovanjem (Lv 14.132; usp. Mt 8.4; Lk 17.14)

Leviti[uredi]

Kako im i ime sugerira, leviti su bili smatrani potomcima Levija, trećeg Jakubovog sina (Stv 29.34). Levijevom je plemenu bila rezervirana svećenička služba (Dt10.89). Harun, Mojsijev brat i predak svećenika (Lv 8), pripadao je Levijevom plemenu (Isl 4.14). U nekim starijim odlomcima Tevrat ne može se nikako uočiti razlika između svećenika i levita (vidjeti Dt 17.9 i bilješku, i usporediti s Dt 31.9 i 25). Međutim u nekim vremenski bližim odlomcima može se pronaći izraz levit upotrijebljem u užem smislu kao pomoćni svećenik ili svećenički pomoćnik (Br 3.59); 1 Kr 9.2832).

Mesih[uredi]

Vidjeti

  • KRIST

Mjere[uredi]

Dužina[uredi]

palac (Jr 52.21): nešto manje od 2 cm. dlan (Izl 25.28): širina dlana, tj.4 palca, otprilike 7,5 cm. pedalj (Izl 28.16): razmak između palca i malog prsta otprilike 2223 cm. lakat (Stv 6.15; Izl 25.10): razmak između lakta i vrhova prstiju, tj. otprilike dva pedlja. Čini se da su vrijednosti lakta varirale u raznim epohama (vidjeti 2 Kron 3.3; Ez 40.5), oko 5255 cm; gomed u Sdc 3.16 nigdje drugdje nije spomenut u SZ. Ne zna se njegova tačna vrijednost; 2 M 11.5 ocjenjuje jednu duljinu u skenima, staroj egipatskoj mjeri za duljini koja je vrijedila oko 5 ili 6 km.

Sadržina[uredi]

Mjere sadržine nosile su različita imena prema onome za što su korištene, za suhe tvari (ST) kao zrnevlje, brašno, etc., ili za tečnosti (TT). Ostaje nesigurno tačno izražavanje zapremine koju one predstavljaju: homer (ST): kor(TT): cca 450 l. efa (ST): bat (TT): cca 45 l. (Isti termin je preveden s vagan u Dt 25.14 i Za 5.610) sea ili mjera: cca 15 l. omer (ST): desetina (efe): cca 4,5 l. kab (TT): cca 2,5 l. Ovim mjerama može se dodati nekoliko drugih, rjeđe spominjanih: vagan ili trećina (ali ne zna se koje jedinice) u Iz 40.12. hin (TT): sester(cca 7,5 l. log (TT): nešto više od pola litre.

Jedinica težine[uredi]

Osnovna jedinica je sikal (nešto više od 11 gr.). Njegovi umnošci su: mina (1 Kr 10.17), ekvivalent od 50 sikala, tj. cca 570 gr. Mina spomenuta u Ez 45. ekvivalentna je 60 sikala, cca 680 gr. talenat (Izl 25.39) vrijedi cca 3.000 sikala ili 60 mina (cca 34 kg). Sikal je podijeljen u manje jedinice: beka (Izl 38.26) vrijedi polovici sikla, tj. između 5 i 6 gr. gera (Izl 30.13; Ez 45.12), dvadeseti dio sikla, cca pola grama.

Mladi mjesec[uredi]

Mladi mjesec (Neomenija) radi se o prazniku drugorazredne važnosti, kojeg su Hebreji biblijske epohe slavili u momentu mjesečeve mijene u mladi mjesec, tj. počekom svakog novog mjeseca lunarnog kalendara (Br 28.1115).

Nebo - Nebesa - Nebeski[uredi]

Nebo - Nebesa - Nebeski (božanski) Tevrat katkada nebo drži mjestom gdje boravi Allah (Ps 2.4; 11.4) U širem smislu nebo može označavati bića koja nastanjuju Allahovu domenu (Ps 50.4) i katkada ALLAHA samog ( Ps 78.24; 105.40).

Nečist - Nečistoća[uredi]

Vidjeti

  • ČIST

Novci[uredi]

Dugo vremena Hebreji su vrijednost za plaćanje mjerili težinom srebra ili zlata. Cijene su dakle bile izražene u težini srebra ili zlata: sikal, talenat (Stv 23.16); vidjeti MJERE. Monete u užem smislu su spomenute samo u novijim knjigama: Darik perzijska novčana jedinica.

Drahma[uredi]

Drahma: stari grčki novac, u srebru Ne 7.6971. Ne zna se da li sikal srebra spomenut u Ne 5.15; 10.33 označava težinu ili novčanu jedinicu. Mina srebra spomenuta u Ezd 2.69, u stvari jest jedna novčana jedinica.

Obrezanje - Obrezanik - Neobrezanik[uredi]

Obrezanje je prakticirano kod *Židova na novorođenim dječacima jedan tjedan po rođenju (Stv 17.12; Lk 2.21). To je jedna ritualna operacija koja se sastoji u odstranjJahijaju prepucija. Obrezanje je znak par exellence da je neki čovjek član Izraila, naroda *Saveza (Stv 17). Otud i apelacija obrezanik za označiti *Židove.

Oltar[uredi]

Oltar mjesto u obliku stola gdje su nuđene *žrtve. Rogovi (Izl 27.2 i bilješka; Ap 9.13) smješteni na četirima gornjim uglovima bili su smatrani najsvetijim dijlovima oltara. U jeruzalemskom Hramu su se koristila dva oltara: oltar za holokaust i oltar za mirise (vidjeti* ŽRTVE).

Pasha[uredi]

Pasha jedan od velikih praznika koji su *Židovi Isusovi suvremenici dolazili slaviti u Jeruzalemu. Ona se događala u proljeće i komemorirala je izlazak iz Egipta (Dt 16.18). Slavljenje Pashe bilo je markirano danima *beskvasnih kruhova (Izl 12.1520; usp. Dj 12.3; 20.6) i obiteljskim objedima tokom kojih se bijaše jelo pashalno janje (Izl 12.114).

Pastir[uredi]

Čovjek zadužen voditi stado prema ispaši i bdjeti nad sigurnošću ovaca i koza koje su mu povjerene. U Bibliji taj termin često služi za sliku koja označava vođu naroda Izrailovog (vidjeti na pr. Iz 56.11; Jr 50.6; Ez 37.24; Mt 9.36). Tevrat katkada kvalificira ALLAHA kao pastira, bilo vodiča i zaštitnika vjernika ( Ps 23.1), bilo kao glavara svojeg naroda (Ps 80.2).

Položiti - Ruke - Rukopolaganje[uredi]

Rukopolaganje je jedna gesta koja se sastoji u polaganju ruku nekome na glavu. U Tevrat ta je gesta, prema slučaju imala različita značenja:

  1. Vjernik koji nudi jednu žrtvu polaže ruku na glavu žrtvi da pokaže kako je ona ponuđena Allahu (Lv 1.4; 4.4, etc.). Ta gesta ne treba biti pomiješana s polaganjem dviju ruku opisanom u Lv 16.21 (vidjeti bilješku).
  2. Prakticirano na jednoj osobi polaganje ruku može biti:
a) gesta posvećenja za službu Allahovu i njegovom narodu (Br 8.10; 27.1823; Dt 34.9),
b) gesta blagosiljanja (Stv 48.14).

Pomazanje - Pomazati[uredi]

Za vrijeme antičke ceremonije pomazanja (vidjeti *KRIST) prosipalo se sveto ulje na glavu novom kralju ili novom *velikom svećeniku. Ta osoba je od tada bila pomazanik ALLAHov. (usp. 1 S 24.7; Za 4.14; Dj 4.27 etc). U slikovitom značenju pomazanik označava čovjeka kojeg je Allah izabrao za jednu misiju spasenja (Lk 4.18).

Ponor[uredi]

U singularu ovaj termin, označava u SZ, jednu ogromnu slakovodnu masu koju su stari Hebreji zamišljali smještenu pod zemljom, a koja bi opskrbljivala izvore (Ez 31.4; Ps 78.15). U pluralu on često služi za označiti velike količine slatke (Izl 15.5) ili morske (Iz 63.13; Ps 106.9) vode. POST POSTITI Post se sastoji u suzdržavanju od jela i pića tokom određenog vremena. Kao Hebreji iz Tevrat *Židovi Isinog vremena prakticiraju post iz religioznih pobuda: htjelo se tako pratiti molitvu ili izraziti jedno poniženje pred Allahom (JL 2.12, 15; Jon 3.59). Post bijaše prakticiran zajednički, npr. u vrijeme Velikog Oprosta (Br 29.711).

Posvetiti - Posvećenje[uredi]

Ovi termini su derivirani iz riječi *svet, i njihove nijanse su tijesno srodne s tom riječi. Tevrat aplicira glagol posvećivati bilo Allahu, bilo ljudima, bilo predmetima ili momentima:

  1. Kad je ALLAH sam posvećen, to je onda kad je priznat i štovan kao onaj koji je *svet, poseban, tj. Allah (Iz 29.23; vidjeti nešto dalje NZ 1).
  2. Ljudi su katkada pozJahijai posvetiti se, tj. ući u stanje očišćenosti (Izl 19.10, 22). Biti posvećen tada vrijedi gotovo isto što i biti očišćen. (Lv 6.11; 2 Kron 29.5).
  3. Najzad stvari ili momenti mogu biti posveceni Allahu (na pr. *šabat, Ne 13.22).

Povelja[uredi]

To je jedno od imena dano dvjema pločama od kamena na kojima je bio ugraviran dekalog (Izl 31.18). Povelja je predstavljala službeni dokument koji je regulirao svakodnevni život naroda Izrailovog prema načelima *Saveza. Vidjeti *Kovčeg.

Pegamber - Pegamberovati - Proročanstvo[uredi]

  1. U starim tekstovima hebrejski termin stvoren putem profet (Pegamber) označava jednog nadahnutom čovjeka, općenito pridruženog drugima za formirati proročku grupu (bandu)(1 S 10.5).
  2. Kasnije, na primjer u vrijeme Elija i Elizeja, ti nadahnuti ljudi su označavali proročke sinove (1 Kr 20.35); živjeli su u komunama (2 Kr 4.38); konstituirali milje vjernika ALLAHA Izrailovog, par oposition onima koji su se dali zavesti kanaanskom religijom.
  3. U drugim odlomcima (1 Kr 22.56) termin Pegamber je apliciran službenim osobama koje se konsultira za doznati Allahovu volju ili stav glede nakog poduhvata; to su profesionalni proroci.
  4. Tevrat katkad označava kao Pegambera profesionalce iz kanaanske religije (1 Kr 18.19).
  5. Korišten općenito u singularu, naslov Pegambera označava tada jednog čovjeka, u najviše slučajHava samca, koji se predstavlja kao portparol ALLAHA (2 S 7.17) i na kojeg se računa na zauzimanje kod ALLAHA (Stv 20.7; Iz 37.4; Jr 27.18;; 37.3) U tom dvostrukom smislu Mojsije se pojavljuje kao Pegamber model u Dt 18.15; 34.10. Poruka nekog od Pegambera bila je sačuvana u biblijskim knjigama koje nose njihovo ime (Izaija, Jeremija, etc.). Tevrat spominje također nekoliko proročica (Izl 15.20; Sdc 4.4; 2 Kr 22.14).
  6. Najzad isti je naslov apliciran i lažnim prorocima, tj. ljudima koji pretendiraju nedolično donijeti jednu poruku od ALLAHA (Jr 28; Ne 6.14). Korespondirajući tim različitim značenjima, hebrejski glagol preveden s Pegamberovati (djelovati kao Pegamber) može također dobiti različita značenja ovisno od slučaja:
a) biti egzaltiran, pasti u ekstazu (Br 11.25; 1 S 10.2).
b) oglašavati Božje naume (1 Kr 22.8; Jr 28.9, etc).

Prvine[uredi]

U Tevrat prvine predstavljaju prve plodove jedne žetve; njih se nudilo Allahu u znak zahvalnosti za cjelokupnost te žetve (Izl 34.26; Br. 15.2021; sup Rm 11.16). Biblija koristi taj termin u figurativnom smislu za izraziti ideju da je jedan dio dan ili primljen u avans kao garancija za cjelinu (Dt 21.17.

Rastrgati odjeću[uredi]

U znak boli ili žalosti za vrijeme jedne nesreće ili u njenom očekivanju, kad se izgovara, npr; skandalozna presuda, stari Hebreji i Židovi prvog vijeka trgali su katkada svoju odjeću (Stv 37.34; 2 S 13.19; Jr 36.24; Mt 26.65). Katkada se zadovoljavalo simboličnim trganjem ovratnika gornje odjeće. Lv 21.10 zabranjuje ovaj običaj velikom svećeniku. Druge signifikativne geste istog reda: odjenuti *kostrijet, posipati pepeo ili prašinu po svojoj glavi (Joz 7.6), obrijati sebi kosu ili bradu, činiti sebi ureze po tijelu (Jr 16.6; 41.5, etc.).

Ravnatelj zbora[uredi]

Taj izraz se nalazi na početku 55 psalama. On možda upućuje na zbirku psalama kojom je raspolagao odgovorni za pjEvanje u jeruzalemskom Hramu.

Samarija - Samarijci[uredi]

(Samaritanci)

Vidjeti 2 Kr 17.2441.

Savez[uredi]

Tehnički izraz koji označava svezu koju Allah uspostavlja bilo s čovječanstvom u cjelini u osobi Nuh ( Stv 9.917) bilo s jednim čovjekom, kao što je Ibrahim (Stv 15.18), ili Davud (Ps 89.45) bilo s narodom Izrailovim (Izl 19.56). Taj savez je uvijek praćen jednim obećanjem, i često potvrđJahija jednom *žrtvom (Stv 15.917; Izl 24.38).*Proroci navješćuju da će Allah sklopiti novi savez sa svojim narodom (Jr 31.3134). Prema NZ Isina smrt uspostavlja taj novi savez i proširuje se na sve ljude (Mt 26.28; provj. Kor 3.6).Ista grčka riječ ima također značenje zavjeta [Testamenta; Oporuke] ( He 9.1617). Izraz Tevrat označava knjige starog saveza, isto kao što Indžil označava biblijske knjige Novog saveza.

Sion[uredi]

U početku, Sion je označavao najstariji dio Jeruzalema (vidjeti *DAVUDOV GRAD). To je postalo poetičko ime Jeruzalema u SZ, posebice kad je opisano kao mjesto koje je Allah odabrao za smjestiti svoje ime. Kći Siona (Iv 12.15, što citira Za 9.9) označava populaciju Jeruzalema.

Ibliz[uredi]

Zajedničko ime hebrejskog podrijetla koje je označavalo tužitelja pred tribunalom (Ps 109;6; usp. Za 3.12;Ejj 1.6; Za 3.12). Poslije *Judaizma NZ je tu riječ preuzeo kao prikladno ime koje personificira snage zla. To je istovremeno neprijatelj ljudima i Allahu.

Srce[uredi]

Riječi koje na hebrejskom i na grčkom označavaju srce prilično rijeko su upotrebljavane u čistom smislu u Bibliji. Ali u slikovitom smislu biblijski jezici ju upotrebljavaju s katkada neuobičajenim nijansama po naš jezik. (u izv. tekstu stoji francuskom nap. prev.).

  1. Često riječ srce označava središte čovjeka, mjesto unutarnje i skriveno gdje je čovjekova osobnost, takoreći, koncentrirana (1 S 16.7; Pr 24.12; Mt 12.34; 15.19; 1 Ko 4.5; Ef 1.18). Tada je srce kao nekakav rezime cjelokupnog čovjeka. Tako da izraz u svojim srcima je osjetljivo istoznačan iskazu u svojoj dubini ( na primjer u Rm 2.15).
  2. Srce je katkada promatrano kao sjedište osjećanja (1 S 1.8; Iv 16.6), ali također i misli (Mk 2.6, 8; 6.52; Lk 3.15, etc.) i volje (Izl 9.7; Dt 2.30; Rm 10.1; 2 Ko 9.7).

Stanka[uredi]

Prijevod hebrejskog termina na ovakav način dosta je nesiguran. Pretpostavlja se da se radi o indiciranju jednog liturgijskog reda.

Straješine[uredi]

U Izrailu biblijske epohe starješine bijahu glave porodice ili klanova, koji zadržavahu vlast u građan skom i religioznom životu. Starješine u istom gradu su formirale jedan savjet odgovoran za ravnanjem mjestom (1 S 11.3) i vršenje pravde (Dt 21.19). One su bile čuvarima tradicija.

Svet - Svetost[uredi]

Grčka i hebrejska riječ koja se prevodi sa svet ne izražava ideju perfekcije već označava suštinski ono koje pripada Allahu. Prema onome kako je taj termin apliciran samom Allahu ili njegovim stvorovima, on uzima slijedeće nijanse:

  1. Allah je kvalificiran svetim za označiti da je posebno, tj. da je Allah (Iz 6.3; Iv 17.11; 1 P 1.15 etc). Katkada je taj termin korišten kao Allahov naslov (Iz 1.4; Ps 22.4).
  2. Biblija još aplicira adjektiv svet:
a) ljudima, za izraziti njihovu izdvojenost za službu Allahu(Izl 19.6; Lv 19.2; Dj 3.21; 1 Ko 7.34 ; Ef 1.4; 5.26°.
b) melekima (Ps 89.6; Dj 10.22), za izraziti ideju da su oni u službi Allaha;
c) predmetima, kao Hram, za izraziti ideju da su pridržani za službu Allahu(Izl 29.37; Ps 65.5; Dj 6.13; 21.28; 1 Ko 3.17, etc.).

Svetost je posebna kvaliteta Allaha, njegov božanski karakter (Ps 30.5; 97.12); ona je također kvaliteta jedne osobe ili jednog predmeta koji pripadaju Allahu (1 Sol 3.13; 1 Tm 2.15, etc.).

Svetište[uredi]

Dvije hebrejske riječi prevedene sa svetište označavaju jedno posvećeno mjesto, namijenjeno i pričuvano za božanstvo (Iz 16.12). U brojnim slučajevima taj termin označava Allahov Hram u Jeruzalemu (Ps 20.3). Katkada je korišten, u izvedenom smislu, za označavanje nebeskog Božjeg boravišta (Ps 102.20). U jednom užem smislu svetište označava veliku dvoranu *šatora susretanja ili jeruzalemski Hram, nazJahija katkada svetim mjestom (Izl 26.33), gdje je samo svećenicima dopušteno ulaziti i služiti (Izl 28.29, etc.).

Šabat[uredi]

Sedmi dan u židovskom tjednu, karakteriziran potpunim prekidom svakog rada (Izl 0.811). Minuciozna pravila preciziraju ono što je bilo zabranjeno činiti tog dana.

Šator susretanja[uredi]

U vrijeme kad je Izrail još živio u pustinji, šator (susretanj) služio je za sastanak Musu i ALLAHA (Izl 33.711). U nekim odlom cima taj šator opisan je kao Božje boravište u sredini svojeg naroda (Izl 29.4246). Katkad je nazJahija *šatorom povelje (Br 9.15) ili *boravištem povelje Izl 38.21). U širem smislu termin šator označava katkada jeruzalemski Hram, u mjeri u kojoj je shvaćan kao Božje boravište (Ps 15.1; 27.5; 76.3).

Tamjan[uredi]

Skupocjena smola koju su Hebreji uvozili iz oblasti Sabe s juga Arabije. Tamjan je korišten za miješanje specijalnog mirisa koji se svakodnevno spaljivalo u čast Allahu (Izl 30.78, 3438; vidjeti

Žrtvovanja[uredi]

9) Dim tamjana bio je simbolom molitve (Ps 141.2); vidjeti također bilješku uz Izl 13.21).

Trijem[uredi]

U prvo vrijeme taj je termin označavao razne vrste dvorišta koja su okruživala središnju građevinu Hrama u Jeruzalemu (i već u *šatoru susretanja). U širem smislu trijem ALLAHov može značiti Hram sam.

Trstikovo more[uredi]

Trstikovo more je morski rukavac kojeg su Hebreji prešli pod Musinim vodstvom po izlasku iz Egipta (Izl 13.18; 15.4). Točan mu položaj još nije utvrđen. U skorijim odlomcima trstikovo more poistovjećuje se s Crvenim more, i posebno sa sjevernim njegovim dijelom, zaljevom Suez i Akaba. To tradicionalno tumačenje preuzeto je u NZ (Dj 7.36; He 11.29).

Učitelj zakona[uredi]

Vidjeti

  • ZAKONOZNANCI.

Uprljati - Zaprljati[uredi]

Vidjeti

  • ČIST

Visoka mjesta[uredi]

Hebrejski termin ovako preveden označava kultna mjesta na otvorenom, općenito smještena na jednoj uzvisini i još ćešće u blizini grada. U stara vremena Hebreji su ondje nudili Allahu žrtve (1 S 9.12) 1 Kr 3.4). Ali, većina visokih mjesta služila je kanaanskoj religiji (vidjeti *Bal i Dt 12.27). Njihova upotreba bila je energično pobijana od Pegambera. U Judeji kraljevi Ezekias i Jozias su se potrudili uništiti ih (2 Kr 18.4; 23.815).

Zemlja dubina[uredi]

Vidjeti

  • BORAVIŠTE MRTVIH.

Zloduh (Ifrit)[uredi]

Sinonimi: nečisti duh ili samo duh.

Znak[uredi]

Jedan znak je indikacija koja dopušta saznati ili prepoznati nesto ili nekoga. Tevrat označava uvijek čuda kao znakove: to je ono što signalizira Allahovu intervenciju (Izl 4.8; 7.3; Dt 13.2; Iz 66.19; Ps 65.9, etc.).

Žrtva - Žrtvovati[uredi]

Žrtva, suprotno aktuelnom smislu francuske riječi, u biblijskom jeziku, nije jedno skupo odricanje već dar Allahu. Glagol koji znači ponuditi žrtvu katkad je načinjen sa žrtvovati. Stari Hebreji nudili su tako životinje, urod s polja, ili miris. Tevrat razlikuje više vrsta žrtava:

  1. holokaust, darovana životinja bila je kompletno spaljJahijaa na *oltaru (Lv 1).
  2. žrtva za grijehove (Lv 4.15.13) i žrtva naknade (Lv 5.1426), često je teško razlikovati jednu od druge, bila je nuđena u slučaju nenamjerne grješke. Tom gestom grješnik je izražavao svoju želju da mu bude oprošteno od Allaha.
  3. Žrtve mira ili žrtve pričešćenja (Lv 3) bivale su popraćene jednim objedom. U toku istog vjernik, njegova obitelj i njegovi prijatelji jeli su jedan dio žrtve kojoj je svećenik uzeo dio koji pripada Allahu (koji je bio spaljJahija na oltaru) i onaj koji je pripadao njemu osobno.
  4. Žrtva pohvalnica (Jr 17.26) ili priznavanja (Am 4.5) ili još zahvalnica (Ps 100.1) bila je oblik žrtve mira ponuđene u znak zahvalnosti Allahu.
  5. Ponuda je općenito označavala jedan biljni proizvod, prirodan ili pripremljen, od kojeg je jedan dio bio spaljJahija na oltaru (Lv 2).
  6. Dio žrtve koji koji je bio spaljJahija na oltaru bio je često nazJahija žrtva paljenica. Katkada je taj izraz označavao cijelu životinju darovanu kao žrtvu.
  7. Libacija1 je bila žrtva darovana kao piće, obično vino (Lv 23.13); ona je najčešće pratila darovanje jedne životinje kao žrtve(vidjeti Fe 2.17 i bilješku, ili izraz korišten u figurativnom smislu).
  8. U svetom mjestu Hrama raspoređivalo se na stol od zlata dvanaest darovanih kruhova (Izl 25.30; Lv 24.59) nazvanih katkada posvećeni kruhovi (1 S 21.45); to se obnavljalo svakog šabata.
  9. Na oltaru mirisa, smještenom unutar Hrama, spaljivali su se mirisi ili *tamjan (Izl 30.3438).