Biblija (Tomislav Dretar)/Jakub blagoslovi sinove Jusufove
Idi na navigaciju
Idi na pretragu
Jakub blagoslovi sinove Jusufove[uredi]
- 48 1 No, poslije ovih događaja rekoše Jusufu: » Tvoj je otac bolestan. « On uze sa sobom svoja dva sina, Manasea i Efraima.
- 2 Obavijestiše Jakuba govoreći: »Evo tvoj sin Jusuf ti dolazi. » Izrail učini napor i sjede na krevet.
- 3 Jakub reče Jusufu: » Allah Svemogući mi se prikazao u Luzu[344] u zemlji Kanaan.
- 4 On me blagoslovio i rekao mi: Ja ću te učiniti plodnim i razmnoživim da bih načinio od tebe jednu zajednicu naroda. Daću ovu zemlju tvojem potomstvu poslije tebe u vječni posjed.
- 5 A sada, ta dva sina koja su ti rođena u Egiptu prije no što sam ja došao k tebi u Egipat, oni su moji. Efraim i Manase biće moji kao Ruben i Simeon[345].
- 6 Ali djeca koju si porodio poslije njih[346] biće tvoji, a to je u ime njihove braće što će biti pozvani s njihove strane u baštini.
- 7 Što se tiče mene, pri mojem povratku iz ravnice, smrt Rahelina me udari u zemlji Kanaan na cesti, nešto dalje od ulaza u Eufratu.
- 8 Ondje sam ju ukopao na cesti Eufrata, koje je u Betlehemu[347]. « Izrail vidje Jusufove sinove i uskliknu: » Ko je to? «
- 9 Jusuf odgovori svojem ocu: »To su djeca koju mi je Allah dao ovdje.« »Drži ih dakle kod mene da ih blagoslovim«, preuze on.
- 10 Starost je oteščala pogled Izrailov, on više nije mogao vidjeti. Kad Jusuf njih približi, Izrail ih zagrli i stegnu uza se,
- 11 potom reče Jusufu: »Bio sam ocijenio nemgućim vidjeti ponovo tvoje lice, a evo kako Allah mi dade vidjeti čak i tvoje potomstvo! «
- 12 Jusuf ih skinu s očevih koljena[348] i prostrije se licem prema zemlji.
- 13 Jusuf uze svoja dva sina, Efraima sebi desno, dakle lijevo Izrail, a Manasea sebi lijevo, dakle Izrailu desno. On ih približi njemu.
- 14 Izrail pruži svoju desnu ruku i stavi ju na glavu Efraimu koji je bio mlađi, a svoju lijevu na glavu Manaseu. On bijaše zamijenio svoje ruke[349], jer je Manase bio prvorođeni.
- 15 On blagoslovi Jusufa govoreći:
- » Allah, u čijoj prisutnosti su išli
- moji očevi Ibrahim i Ishak,
- Allah koji bi moj *pastir odkad ja
- postojim pa sve do ovog dana,
- 16 *melek koji me oslobodio sveg
- zla,
- nek' blagoslovi ove momke,
- nek' zahvaljujući njima moje ime
- bude zazivano kao i mojih otaca
- Ibrahima i Ishaka,
- i nek' se množe u množine
- usred zemlje.
- 17 Jusuf je vidio kako njegov otac bijaše položio desnu ruku na glavu Efraimu i to ga naljuti. On zgrabi ruku svojem ocu da ju skloni s glave Efraimove prema Manaseovoj.
- 18 » Ne tako oče moj, reče on, jer to je prvorođeni. Položi svoju desnu ruku na njegovu glavu. «
- 19 Ali njegov otac odbi govoreći: » Znam sine moj. Ja znam da će on tako postati jedan narod, on će također biti velik. Ipak njegov mlađi brat biće veći od njega, a njegovo potomstvo biće punina naroda. «
- 20 On ih blagoslovi tog dana govoreći: » Putem tebe Izrail će izgovarati ovaj blagoslov :
- Nek' te Allah učini kao Efraima
- i
- kao Manasea ! «
- On stavi Efraima prije :Manasea.
- 21 Izrail reče Jusufu: »Ja ću umrijeti, ali Allah biće s vama i vratiće vas u zemlju vaših otaca.
- 22 Ja, ja ti dajem Sišem[350], jedan dio više nego tvojoj braći, koji sam oteo vlasti *Amorita mačem i lukom. «