Biblija (Tomislav Dretar)/Jakub susreće Ezava
Idi na navigaciju
Idi na pretragu
Jakub susreće Ezava[uredi]
- 33 1 Jakub diže pogled i ugleda Ezava koji je dolazio, imajući uza se svojih 400 ljudi. On podijeli djecu između Leae, Rahel i dviju sluškinja.
- 2 Na čelo stavi dvije sluškinje i njihovu djecu, potom Leu i njenu djecu, potom Rahel i Jusufa.
- 3 On sam pođe ispred njih i pokloni se sedam puta do zemlje sve dok se nije primaknuo bratu svojem.
- 4 Ezav mu potrča u susret i stegnu ga, baci se o njegov vrat i poljubi ga, oni zaplakaše.
- 5 Potom Ezav podiže pogled i vidje žene i djecu. On reče: » Što to imaš tamo? « » Djecu koju je Allah podijelio sluzi[253] tvojem «, odgovori Jakub.
- 6 Sluškinje se primaknuše, one i njihova djeca, potom se pokloniše.
- 7 Lea se primaknu također sa svojom djecom, oni se pokloniše. Potom Jusuf se primaknu s Rahelom i oni se pokloniše također.
- 8 Ezav reče: » Što ti to činiš sa svim tim taborom koji sam ja susreo? « » Htio sam naći milosti u očima Gospodara svoga[2254], odgovori Jakub.
- 9 Ezav preuze: »Ja obilujem u svemu, brate moj; ono što je tvoje, tvojim ostaje! «
- 10 Jakub uskliknu: » Ne, molim te! Ako mogu naći milosti u tvojim očima, ti ćeš prihvatiti moj poklon. U stvari, budući da sam ja vidio tvoje lice kao da sam vidio lice Božje, a da si me ti tako prihvatio,
- 11 prihvati dakle od mene ovaj milodar, jer je on od Allaha poklonjen; ja imam dosta za sebe. « On navaljivaše na njega i onaj drugi prihvati.
- 12 Ezav reče: » Dignimo tabor i pođimo. Ja ću ići pokraj tebe. « Jakub mu odgovori: »
- 13 Moj Gospodar zna da su djeca osjetljiva i da ja imam na brizi ovce i krave koje sisaju; ako ih ispreturam, makar i za samo jedan dan, sva sitna stoka će pogibati.
- 14 Nek' moj Gospodar pođe ispred svojeg sluge. A ja, ja ću putovati polako hodom konvoja koji mi prethodi i hodom djece sve dok ne stignem pred svog Gospodara u Seir[255].«
- 15 Ezav reče: »Želim ostaviti nekoliko ovih koji me prate.« »Čemu? Odgovori on. Dostaje mi pronaći milosti u očima mojeg Gospodara! «
- 16 Tog istog dana, Ezav se vrati prema Seiru
- 17 dok Jakub dosegnu Sukot[256] gdje sebi sagradi kuću i načini staje od granja za svoje stado; zato se to mjesto zove Sukot to jest Kolibe.