Dodirne dušu skoro svaka stvar
| Podaci o tekstu | |
|---|---|
| Autor | Rainer Maria Rilke |
| Naslov | Dodirne dušu skoro svaka stvar |
| Podnaslov | |
| Iz | |
| Izdavač | |
| Izdanje | |
| Vrijeme nastanka | |
| Datum izdanja | |
| Mjesto izdanja | |
| Prevodilac | |
| Originalni naslov | |
| Originalni podnaslov | |
| Originalno mjesto nastanka | {{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}} |
| Izvor | |
| Kratak opis | |
 Članak na Wikipediji | |
| Status obrade | |
| Bez izvora | |
| Ovome tekstu nedostaje originalni izvor. Ako vam je poznat izvor ovoga teksta, molim vas stavite podatke o izvoru na ovaj članak.
| |
| Slika | |
| [[Datoteka:|180px|center]] | |
Dodirne dušu skoro svaka stvar,
odasvud bruji spominjanja glas.
Poneki dan što prođe stran za nas
u budućnosti stigne tek k'o dar.
Ko mjeri naš doprinos? Da li ko
od prošlih, starih ljeta nas raspreda?
Šta od postanja saznasmo, sem to:
da sve se jedno u drugom ogleda?
Da se na nama ravnodušnost grije?
O, dome, travo, o, večernja sjeni,
dok se gledamo tako, obrgljeni,
najednom sve to kroz vas k nama vije.
Kroz sva se bića pruža prostor jedan:
suštinski svjetski prostor. Kroz nas laste
prolijeću tiho. Ja, rašćenja žedan,
pogledah, i: u meni drvo raste.
Brinem, a dom ja na dnu moga srca.
Čuvam se, a u meni straža bdi.
Ka mojoj novoj ljubavi se svi
svijet lijepi, da tu počiva i grca.