Golom stijenom

Šantićeve pjesme 1888.

Gledao sam sinje more,

Mnoge rijeke, mnoge gore,

Mnogi kraj;

Gledao sam mnoga sela,

Gdje žubore hladna vrela,

Gdje tičica prevesela

Sunčev zdravlja sjaj.

Ali ništa, stijenje milo,

Srce nije prisvojilo

Mlađano mi - kao ti;

Ništa dušu moju tako,

Plahovito, silno, jako,

Bujno, snažno, vrelo, žarko,

Sa ljubavlju ne napi.

S tobom mi se srce veže,

Tebi moje želje teže,

Ti si predmet sanka mog;

Tu mi srpsko cvijeće cvjeta,

A vila ga čuva sveta,

Oko njega brižno lijeta, -

U nadi je štiti bog.

Pa zdravo mi, stijenje golo,

Milo gnijezdo sokolovo,

Gdje s' Milošev rađa soj!

Ja te ljubim žarko, vrelo,

Kao majka čedo bijelo,

Kao slavuj goru, vrelo -

Za te živi sinak tvoj!

U Mostaru, 21. januara 1889.