Pošljednja želja Zmajeva

Podaci o tekstu
Autor	Safvet-beg Bašagić
Naslov	Pošljednja želja Zmajeva
Podnaslov
Iz
Izdavač	{{{IZDAVAČ}}}
Izdanje
Vrijeme nastanka
Datum izdanja
Mjesto izdanja
Prevodilac
Originalni naslov
Originalni podnaslov
Originalno mjesto nastanka	{{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}}
Izvor
Kratak opis
Članak na Wikipediji
Status obrade
Bez izvora
Ovome tekstu nedostaje originalni izvor. Ako vam je poznat izvor ovoga teksta, molim vas stavite podatke o izvoru na ovaj članak.
Slika
[[Datoteka:|180px]]

"Domovino, mila mati!

Ko će tebe tako zvati,

kad mi kucne zadnji čas?

Hoćeš stati,

pa plakati

i za moju dušu, mati,

isprositi rajski spas?

Evo zvone zadnji časi,

hoće duša da se gasi,

na kocki je život moj!

Je l' de, mati,

ti ćeš dati

na bašluku napisati:

ko je bio sinak tvoj?

"Posjetniče, ona raka

krije kosti od junaka,

koj' branjaše mili rod;

mlada sila,

volja čila,

vjera jaka u junaka

tjerale su njegov brod.

Očina ti amaneta

i junačkog doma sveta

na kormilu brodu stoj!

Mladom silom,

voljom čilom

ti ne kloni, napred goni,

pa ćeš biti u svom svoj!

Ponos-Bosne stara slava

vrh planina i dubrava

kô žarko će sunce sjat';

sablju takni,

ne uzmakni,

spas se budi, zora rudi,

i Bog će ti pomoć dat!"

To izreče junak mladi,

samrt svoju da zasladi

kako treba ljubit dom;

ponos vila

tu je bila

i oči mu zatvorila -

na kriocu milom svom.

Miruj, čedo kobne sreće,

tvoje ime propast neće,

miruj, žrtvo doma svog!

Jer krvava -

bojna slava

slavno ime poljepšava

junačkoga doma tvog.