Ustav Socijalističke federativne republike Jugoslavije (1974.)

Izvor: Wikizvor
Idi na: navigaciju, pretragu

Polazeći od povijesne činjenice da su radnici i seljaci i napredni ljudi svih naroda i narodnosti Jugoslavije, ujedinjeni u Narodnooslobodilačkom frontu s Komunističkom partijom na čelu, svojom borbom u narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj revoluciji srušili stari klasni poredak zasnovan na eksploataciji, političkom ugnjetavanju i nacionalnoj neravnopravnosti i otpočeli stvaranje društva u kome će ljudski rad i čovjek biti oslobođeni od iskorišćavanja i samovolje, a svaki narod i narodnost i svi oni zajedno naći uvjete za slobodan i svestran razvitak,

imajući u vidu da su razvitkom materijalne osnove zemlje i socijalističkih društvenih odnosa, kao i daljim izgrađivanjem odnosa zasnovanih na samoupravljanju i nacionalnoj ravnopravnosti, ostvarene bitne promjene u društvenim i političkim odnosima, koje zahtjevaju odgovarajuće promjene Ustava Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije od 1963. godine, i da su odredbe tog ustava u pojedinim oblastima već izmenjene ustavnim amandmanima od 1967, 1968. i 1971. godine,

u težnji da se učvrste i dalje razviju postignute revolucionarne tekovine, da se učvrsti pravo i odgovornost socijalističkih republika i socijalističkih autonomnih pokrajina za sopstveni razvoj i razvoj jugoslovenske zajednice kao cijeline, da se osigurava dalji razvitak socijalističkih samoupravnih demokratskih odnosa na putu oslobođenja rada i izgradnje komunističkog društva,

polazeći i od potrebe da se novim ustavom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, koji, pored promjena koje se njime vrše, obuhvata i sa njima usklađene odredbe Ustava Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije od 1963. godine i ustavnih amandmana I do XLII, učvrsti ustavni sustav na jedinstvenim socijalističkim samoupravnim osnovama,

Savezna skupština, u suglasnosti sa skupštinama republika i skupštinama autonomnih pokrajina,

DONOSI

USTАV
SOCIJАLISTIČKE FEDERАTIVNE
REPUBLIKE JUGOSLАVIJE


Sadržaj

UVODNI DIO[uredi]

OSNOVNА NАČELА[uredi]

I[uredi]

Narodi Jugoslavije, polazeći od prava svakog naroda na samoopredeljenje, uključujući i pravo na otcepljenje, na osnovu svoje slobodno izražene volje u zajedničkoj borbi svih naroda i narodnosti u narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj revoluciji, a u skladu sa svojim povijesnim težnjama, svjesni da je dalje učvršćivanje njihovog bratstva i jedinstva u zajedničkom interesu, zajedno sa narodnostima sa kojima žive, ujedinili su se u saveznu republiku slobodnih i ravnopravnih naroda i narodnosti i stvorili socijalističku federativnu zajednicu radnih ljudi — Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju, u kojoj, u interesu svakog naroda i narodnosti posebno i svih njih zajedno, ostvaruju i obezbeđuju socijalističke društvene odnose zasnovane na samoupravljanju radnih ljudi i zaštitu socijalističkog samoupravnog sustava, nacionalnu slobodu i nezavisnost, bratstvo i jedinstvo naroda i narodnosti, jedinstvene interese radničke klase i solidarnost radnika i svih radnih ljudi, mogućnosti i slobode za svestrani razvitak ljudske ličnosti i za zbližavanje ljudi i naroda i narodnosti, u skladu sa njihovim interesima i težnjama na putu stvaranja sve bogatije kulture i civilizacije socijalističkog društva, ujedinjavanje i usklađivanje napora na razvijanju materijalne osnove socijalističkog društva i blagostanja ljudi, sustav društveno-ekonomskih odnosa i jedinstvene osnove političkog sustava, kojima se obezbeđuju zajednički interesi radničke klase i svih radnih ljudi i ravnopravnost naroda i narodnosti, udruživanje sopstvenih stremljenja s naprednim težnjama čovječanstva. Radni ljudi i narodi i narodnosti ostvaruju svoja suvjerena prava u socijalističkim republikama, i u socijalističkim autonomnim pokrajinama u skladu sa njihovim ustavnim pravima, a u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji — kad je to, u zajedničkom interesu, ovim ustavom utvrđeno. Radni ljudi, narodi i narodnosti odlučuju u federaciji na načelima sporazumijevanja republika i autonomnih pokrajina, solidarnosti i uzajamnosti, ravnopravnog učešća republika i autonomnih pokrajina u organima federacije, u skladu sa ovim ustavom, kao i na načelu odgovornosti republika i autonomnih pokrajina za sopstveni razvoj i za razvoj socijalističke zajednice kao cjeline.

II[uredi]

Socijalističko društveno uređenje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije zasniva se na vlasti radničke klase i svih radnih ljudi i na odnosima među ljudima kao slobodnim i ravnopravnim proizvođačima i stvaraocima, čiji rad služi isključivo zadovoljavanju njihovih ličnih i zajedničkih potreba. Osnovu ovih odnosa čini društveno-ekonomski položaj radnog čovjeka koji mu obezbeđuje, radeći sredstvima u društvenoj svojini i odlučujući neposredno i ravnopravno s drugim radnim ljudima u udruženom radu o svim poslovima društvene reprodukcije u uvjetima i odnosima međusobne zavisnosti, odgovornosti i solidarnosti, ostvarivati svoj lični materijalni i moralni interes i pravo koristiti se rezultatima svog tekućeg i minulog rada i tekovinama općeg materijalnog i društvenog napretka, na toj osnovi što potpunije zadovoljavati svoje lične i društvene potrebe i da razvija svoje radne i druge stvaralačke sposobnosti. U skladu s tim, neprikosnovenu osnovu položaja i uloge čovjeka čine društvena svojina sredstava za proizvodnju koja isključuje povratak bilo kog sustava eksploatacije čovjeka i koja, ukidanjem otuđenosti radničke klase i radnih ljudi od sredstava za proizvodnju i drugih uvjeta rada, obezbeđuje samoupravljanje radnih ljudi u proizvodnji i raspodjeli proizvoda rada i usmeravanje razvoja društva na samoupravnim osnovama, oslobađanje rada kao prevazilaženje povijesni uvjetljenih društveno-ekonomskih nejednakosti i zavisnosti ljudi u radu, koje se obezbeđuje ukidanjem suprotnosti između rada i kapitala i svakog oblika najamnih odnosa, svestranim razvitkom proizvodnih snaga, podizanjem proizvodnosti rada, smanjivanjem radnog vremena, razvijanjem i primenjivanjem nauke i tehnike, obezbeđivanjem sve višeg obrazovanja za sve i podizanjem kulture radnih ljudi, pravo na samoupravljanje, na osnovu koga svaki radni čovjek, ravnopravno sa drugim radnim ljudima, odlučuje o svom radu, uvjetima i rezultatima rada, o sopstvenim i zajedničkim interesima i o usmeravanju društvenog razvitka, ostvaruje vlast i upravlja drugim društvenim poslovima, pravo radnog čovjeka uživati plodove svog rada i materijalnog napretka društvene zajednice prema načelu „Svatko prema sposobnostima — svakom prema njegovom radu“, uz obavezu da obezbeđuje razvitak materijalne osnove sopstvenog i društvenog rada i da doprinosi zadovoljavanju drugih društvenih potreba, ekonomska, socijalna i lična sigurnost čovjeka, solidarnost i uzajamnost svakog prema svima i svih prema svakome, koje su zasnovane na svijesti radnih ljudi da svoje trajne interese mogu ostvarivati samo na tim načelima, slobodna inicijativa u razvijanju proizvodnje i drugih društvenih i ličnih djelatnosti u korist čovjeka i društvene zajednice, demokratski politički odnosi, koji omogućuju čovjeku ostvarivati svoje interese, pravo samoupravljanja i druga prava, razvijati svoju ličnost neposrednom aktivnošću u društvenom životu, a naročito u organima samoupravljanja društveno-političkim organizacijama, i drugim društvenim organizacijama i udruženjima, koje sam stvara i preko kojih utiče na razvijanje društvene svijesti i na proširivanje uvjeta za svoju aktivnost i za ostvarivanje svojih interesa i prava, jednakost prava, dužnosti i odgovornosti ljudi, u skladu sa ustavnošću i zakonitošću. Društveno-ekonomski i politički sustav proizlazi iz ovakvog položaja čovjeka i služi njemu i njegovoj ulozi u društvu. Suprotan je društveno-ekonomskom i političkom sustavu, utvrđenom ovim ustavom, svaki oblik upravljanja proizvodnjom i drugim društvenim djelatnostima i svaki oblik raspodjele koji izopačavaju društvene odnose zasnovane na ovakvom položaju čovjeka — u vidu birokratske samovolje, tehnokratske uzurpacije i privilegija zasnovanih na monopolu upravljanja sredstvima za proizvodnju, ili u vidu prisvajanja društvenih sredstava na grupno-svojinskoj osnovi i drugih oblika privatizacije tih sredstava, ili u vidu privatno-sopstveničke ili partikularističke sebičnosti, kao i svaki drugi oblik ograničavanja radničke klase ostvarivati svoju povijesnu ulogu u društveno-ekonomskim i političkim odnosima i organizirati vlast za sebe i za sve radne ljude.

III[uredi]

Društvena svojina, kao izraz socijalističkih društveno-ekonomskih odnosa među ljudima, osnova je slobodnog udruženog rada i vladajućeg položaja radničke klase u proizvodnji i u društvenoj reprodukciji u cjelini, kao i osnova sopstvenim radom stečene lične svojine koja služi zadovoljavanju potreba i interesa čovjeka. Sredstva za proizvodnju u društvenoj svojini, kao zajednička neotuđiva osnova društvenog rada i društvene reprodukcije, služe isključivo radu u cilju zadovoljavanja ličnih i zajedničkih potreba i interesa radnih ljudi i razvijanju materijalne osnove socijalističkog društva i socijalističkih samoupravnih odnosa. Sredstvima za proizvodnju u društvenoj svojini, uključujući i sredstva za proširenu reprodukciju, neposredno upravljaju udruženi radnici koji rade tim sredstvima, u sopstvenom interesu i u interesu radničke klase i socijalističkog društva. U ostvarivanju ove društvene funkcije udruženi radnici odgovorni su jedni drugima i socijalističkoj zajednici kao cjelini. Društvenom svojinom sredstava za proizvodnju i drugih sredstava rada obezbeđuje se svakom, pod jednakim uvjetima, uključiti se u udruženi rad društvenim sredstvima i, ostvarujući pravo rada društvenim sredstvima na osnovu svog rada sticati dohodak za zadovoljavanje ličnih i zajedničkih potreba. Polazeći od toga da nitko nema pravo svojine na društvena sredstva za proizvodnju, nitko — ni društveno-politička zajednica ni organizacija udruženog rada, ni grupa građana ni pojedinac — ne može ni po kom pravnosvojinskom osnovu prisvajati proizvod društvenog rada, ni upravljati i raspolagati društvenim sredstvima za proizvodnju i rad, niti samovoljno određivati uvjete raspodjele. Rad čovjeka je jedini osnov prisvajanja proizvoda društvenog rada i upravljanja društvenim sredstvima. O raspodjeli dohotka na dio koji služi proširivanju materijalne osnove društvenog rada i na dio za zadovoljavanje ličnih i zajedničkih potreba radnih ljudi suglasno načelu raspodjele prema radu, odlučuju radni ljudi koji stvaraju taj dohodak, u skladu sa međusobnom odgovornošću i solidarnošću i društveno utvrđenim osnovama i merilima za sticanje i raspodjelu dohotka. Sredstva namenjena obnavljanju i proširivanju materijalne osnove društvenog rada zajednička su osnova održavanja i razvoja društva tj. društvene reprodukcije koju na osnovu samoupravljanja ostvaruju radni ljudi u svim oblicima udruživanja rada i sredstava i u međusobnoj suradnji organizacija udruženog rada. Osnovica svih vidova udruživanja rada i sredstava društvene reprodukcije i samoupravne integracije udruženog rada je osnovna organizacija udruženog rada kao osnovni oblik udruženog rada u kome radnici ostvaruju neotuđivo pravo da, radeći društvenim sredstvima, upravljaju svojim radom i uvjetima rada i odlučuju o rezultatima svoga rada. Ostvarujući rezultate zajedničkog rada kao vrijednost na tržištu u uvjetima socijalističke robne proizvodnje, radnici neposrednim povezivanjem, samoupravnim sporazumijevanjem i društvenim dogovaranjem svojih organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica i planiranjem rada i razvoja integriraju društveni rad, unapređuju cjelokupan sustav socijalističkih društveno-ekonomskih odnosa i savlađuju stihijno djelovanje tržišta. Novčani i kreditni sustav sastavni su dio odnosa u društvenoj reprodukciji zasnovanih na samoupravljanju radnika u udruženom radu društvenim sredstvima i cjelokupan dohodak ostvaren u tim odnosima neotuđiv je dio dohotka osnovnih organizacija udruženog rada. Polazeći od međusobne zavisnosti proizvodne, prometne i finansijske oblasti udruženog rada, kao djelova jedinstvenog sustava društvene reprodukcije, radnici u organizacijama udruženog rada uređuju svoje međusobne odnose u društvenoj reprodukciji i surađuju na takvoj osnovi da se radnicima u proizvodnji osigurava odlučivati o rezultatima sopstvenog tekućeg i minulog rada u cjelini tih odnosa. Radni ljudi svoje lične i zajedničke potrebe i interese u oblastima obrazovanja, nauke, kulture, zdravstva i drugih društvenih djelatnosti, kao djelovima jedinstvenog procesa društvenog rada obezbeđuju slobodnom razmjenom i udruživanjem svog rada sa radom radnika u organizacijama udruženog rada u tim oblastima. Slobodnu razmjenu rada ostvaruju radni ljudi neposredno preko organizacija udruženog rada i u okviru ili preko samoupravnih interesnih zajednica. Ovakvim odnosima osigurava se radnicima u tim djelatnostima jednak društveno-ekonomski položaj kao i drugim radnicima u udruženom radu. Radni ljudi u cilju potpunijeg, racionalnijeg i organizovanog zadovoljavanja svojih ličnih i zajedničkih potreba i interesa u društvenim djelatnostima i u određenim djelatnostima materijalne proizvodnje, zajedno s radnicima u organizacijama udruženog rada tih djelatnosti osnivaju samoupravne interesne zajednice u kojima ostvaruju slobodnu razmjenu rada i neposredno uređuju odnose od zajedničkog interesa. Radnici i radni ljudi osnivaju samoupravne interesne zajednice i radi zadovoljavanja određenih svojih ličnih i zajedničkih potreba i interesa udruživanjem sredstava na načelima uzajamnosti i solidarnosti. Radni ljudi koji samostalno vrše djelatnosti ličnim radom sredstvima u svojini građana imaju na osnovu tog rada u načelu isti društveno-ekonomski položaj i u osnovi ista prava i obaveze kao i radnici u organizacijama udruženog rada. Uživajući ovim ustavom utvrđeno pravo svojine na obradivo zemljište, zemljoradnici imaju pravo i obavezu iskorišćavati to zemljište radi unapređivanja poljoprivredne proizvodnje u sopstvenom interesu i interesu socijalističke zajednice. Socijalistička zajednica pruža podršku zemljoradnicima u podizanju produktivnosti njihovog rada i slobodnom udruživanju u zadruge i druge oblike udruživanja radi unapređivanja uvjeta njihovog rada i života. U cilju organizovanog uključivanja zemljoradnika u socijalističke samoupravne društveno-ekonomske odnose i unapređivanja poljoprivredne proizvodnje, obezbeđuju se uvjeti za njen razvitak na osnovu društvenih sredstava i društvenog rada, kao i uvjeti za udruživanje zemljoradnika i njihovu suradnju s organizacijama udruženog rada na načelima dobrovoljnosti i ravnopravnosti. Radi ostvarivanja materijalne osnove ravnopravnosti naroda i narodnosti Jugoslavije, radi ujednačavanja materijalnih uvjeta društvenog života i rada radnih ljudi i radi što usklađenijeg razvoja privrede kao cjeline, u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji posvećuje se, u općem interesu, posebna pažnja bržem razvitku proizvodnih snaga u privredno nedovoljno razvijenim republikama i autonomnim pokrajinama i u tu svrhu se osiguravaju potrebna sredstva i preduzimaju druge mjere. Radi unapređivanja uvjeta svog života i rada, stvaranja osnova za njihovu stabilnost i što potpunije korišćenje mogućnosti za razvoj proizvodnih snaga društva i za povećanje produktivnosti svog i ukupnog društvenog rada radi razvijanja socijalističkih samoupravnih odnosa na toj osnovi, kao i radi savladavanja stihijnog djelovanja tržišta, radnici u osnovnim i drugim organizacijama udruženog rada i radni ljudi u samoupravnim interesnim zajednicama i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama, kao i u društveno-političkim zajednicama, oslanjajući se na naučna saznanja i na njima zasnovane ocjene razvojnih mogućnosti, planiranjem svog rada i razvoja usklađuju odnose u društvenoj reprodukciji i usmeravaju razvoj društvene proizvodnje i drugih društvenih djelatnosti sa svojim, na samoupravnoj osnovi utvrđenim, zajedničkim interesima i ciljevima.

IV[uredi]

U Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji sva vlast pripada radničkoj klasi u savezu sa svim radnim ljudima grada i sela. U cilju izgradnje društva kao slobodne zajednice proizvođača, radnička klasa i svi radni ljudi razvijaju socijalističku samoupravnu demokratiju kao poseban oblik diktature proletarijata i to obezbeđuju revolucionarnim ukidanjem i ustavnom zabranom svakog oblika društveno-ekonomskih i političkih odnosa i organizacija, zasnovanih na klasnoj eksploataciji i svojinskom monopolu, i svakog političkog djelovanja usmjerenog na uspostavljanje takvih odnosa, ostvarivanjem samoupravljanja u organizacijama udruženog rada, mjesnim zajednicama, samoupravnim interesnim zajednicama i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama kao i u društveno-političkim zajednicama i društvu uopće, i međusobnim povezivanjem i suradnjom tih organizacija i zajednica, slobodnim i ravnopravnim samoupravnim uređivanjem međusobnih odnosa i usklađivanjem zajedničkih i općih interesa radnih ljudi i njihovih samoupravnih organizacija i zajednica samoupravnim sporazumijevanjem i društvenim dogovaranjem, odlučivanjem radnih ljudi u ostvarivanju vlasti i upravljanju drugim društvenim poslovima u osnovnim organizacijama udruženog rada i drugim osnovnim samoupravnim organizacijama i zajednicama putem delegacija i delegata u organima upravljanja samoupravnih organizacija i zajednica, kao i putem delegacija i delegata u skupštinama društveno-političkih zajednica i drugim organima samoupravljanja, obavještavanjem radnih ljudi o svim pitanjima od značaja za ostvarivanje njihovog društveno-ekonomskog položaja i za što potpunije i kvalifikovanije odlučivanje u vršenju funkcija vlasti i upravljanja drugim društvenim poslovima, javnošću rada svih organa vlasti i samoupravljanja i nosilaca samoupravnih, javnih i drugih društvenih funkcija, ličnom odgovornošću nosilaca samoupravnih, javnih i drugih društvenih funkcija, odgovornošću organa vlasti i samoupravljanja, smjenjivošću nosilaca samoupravnih javnih i drugih društvenih funkcija i ograničavanjem njihovog ponovnog izbora i postavljanja na određene funkcije, ostvarivanjem kontrole radnika i drugih radnih ljudi i društvene kontrole uopće nad radom nosilaca samoupravnih javnih i drugih društvenih funkcija u samoupravnim organizacijama i zajednicama i u društveno-političkim zajednicama, ostvarivanjem i zaštitom ustavnosti i zakonitosti, društveno-političkom djelatnošću socijalističkih snaga organizovanih u društveno-političke organizacije, slobodnim i svestranim aktivnostima ljudi. Samoupravljanje radnih ljudi u osnovnim organizacijama udruženog rada, mjesnim zajednicama, samoupravnim interesnim zajednicama i drugim osnovnim samoupravnim organizacijama i zajednicama osnova je jedinstvenog sustava samoupravljanja i vlasti radničke klase i svih radnih ljudi. Radi obezbeđivanja uvjeta svoga života i rada i društvenog razvoja i stvaranja socijalističke zajednice, radni ljudi u općini, kao samoupravnoj i osnovnoj društveno-političkoj zajednici, i u drugim društveno-političkim zajednicama, povezivanjem svojih organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica, djelovanjem društveno-političkih organizacija, samoupravnim sporazumijevanjem, društvenim dogovaranjem i funkcioniranjem skupština kao zajedničkih organa svih ljudi i njihovih organizacija i zajednica, ostvaruju svoje zajedničke interese, vrše vlast i upravljaju drugim društvenim poslovima. Ustavom utvrđene funkcije vlasti i upravljanja drugim društvenim poslovima u društveno-političkim zajednicama vrše skupštine društveno-političkih zajednica, kao izabrane i smjenjive delegacije radnih ljudi u samoupravnim organizacijama i zajednicama i društveno-političkim organizacijama i drugi skupštinama odgovorni organi. Radi što potpunijeg učešća radnih ljudi i svih organizovanih socijalističkih snaga u ostvarivanju vlasti i upravljanju drugim društvenim poslovima i radi usklađivanja njihovih zajedničkih i općih društvenih interesa, organi društveno-političkih zajednica razmatraju inicijative, mišljenja i prijedloge društveno-političkih organizacija, zauzimaju stavove o njima i surađuju sa društveno-političkim organizacijama. Radnička klasa i svi radni ljudi i putem državne vlasti općeobaveznim normama osiguraju socijalističke društvene odnose, razvoj društva i upravljanje društvenim poslovima na samoupravnim osnovama, štite slobode i prava čovjeka i građanina, socijalističke samoupravne odnose i samoupravna prava radnih ljudi, rješavaju društvene sukobe i štite ustavom utvrđeni poredak. Samoupravni položaj i prava radnog čovjeka u osnovnim i drugim organizacijama udruženog rada, mjesnim zajednicama, samoupravnim interesnim zajednicama i u drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama, samoupravni položaj radnih ljudi u općini, slobodno samoupravno udruživanje, aktivnost i stvaralaštvo radnih ljudi, ravnopravnost naroda i narodnosti i slobode, prava i dužnosti čovjeka i građanina, utvrđeni ovim ustavom, osnova su, granica i pravac ostvarivanja prava i dužnosti društveno-političkih zajednica u vršenju funkcije vlasti. Društvena samozaštita, kao funkcija samoupravnog društva, ostvaruje se aktivnostima radnih ljudi, građana, organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica, društveno-političkih i drugih organizacija i društveno-političkih zajednica, radi zaštite ustavnog uređenja samoupravnih prava radnih ljudi i drugih prava i sloboda čovjeka i građanina, radi zaštite društvene imovine, osiguravanja lične i imovinske sigurnosti radnih ljudi i građana i radi slobodnog društvenog razvoja. Radi ostvarivanja i usklađivanja svojih interesa i samoupravnih prava u skladu sa općim interesima socijalističkog društva, kao i radi vršenja određenih društvenih poslova i razvijanja raznovrsnih aktivnosti, radni ljudi i građani slobodno se udružuju u društveno-političke i druge društvene organizacije i udruženja građana, kao sastavni dio socijalističkog samoupravnog sustava. Društveno-političke organizacije, kao oblik slobodnog političkog organizovanja radnih ljudi na klasnim socijalističkim osnovama, aktivan su činilac razvoja i zaštite socijalističkog samoupravnog društva.

V[uredi]

Slobode, prava i dužnosti čovjeka i građanina, utvrđeni ovim ustavom, nerazdvojni su dio i izraz socijalističkih samoupravnih demokratskih odnosa u kojima se čovjek oslobađa svake eksploatacije i samovolje i svojim radom stvara uvjete za svestrani razvitak i slobodno izražavanje i zaštitu svoje ličnosti i za poštovanje ljudskog dostojanstva. Slobode i prava čovjeka i građanina ograničeni su samo jednakim slobodama i pravima drugih i interesima socijalističkog društva. Socijalističko društvo osigurava uvjete za što potpunije ostvarivanje i zaštitu sloboda i prava utvrđenih ovim ustavom. Svaka aktivnost kojom se narušavaju ove slobode i prava čovjeka i građanina protivna je interesima socijalističkog društva. Polazeći od toga da su obrazovanje, nauka i kultura bitan činilac razvoja socijalističkog društva, podizanja produktivnosti rada, razvoja stvaralačkih snaga ljudi i svestranog razvoja ličnosti, humanizovanja socijalističkih samoupravnih odnosa i općeg napretka društva, socijalistička zajednica osigurava slobodu stvaralaštva i stvara uvjete za razvoj i unapređivanje obrazovanja, naučnog, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva kako bi što uspešnije služili podizanju stvaralačkih sposobnosti radnih ljudi, unapređivanju socijalističkih društvenih odnosa i svestranom razvoju slobodne i humanizovane ličnosti. Odgoj i obrazovanje se zasnivaju na tekovinama suvremene nauke i posebno marksizma, kao osnovama naučnog socijalizma, služe osposobljavanju radnih ljudi za rad i za samoupravljanje i njihovom odgajanju u duhu tekovina socijalističke revolucije, socijalističke etike, samoupravnog demokratizma, socijalističkog patriotizma, bratstva i jedinstva, ravnopravnosti naroda i narodnosti i socijalističkog internacionalizma. Radni ljudi u organizacijama udruženog rada i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama, na osnovama solidarnosti i uzajamnosti i socijalističkog humanizma, osiguraju svoju ekonomsku i socijalnu sigurnost i stvaraju sve povoljnije uvjete za život i rad i za razvoj svestrane ličnosti radnog čovjeka. Ovi ciljevi socijalne politike ostvaruju se stalnim poboljšavanjem i ujednačavanjem uvjeta života i rada, prevazilaženjem na osnovama solidarnosti i uzajamnosti, razlika koje proizlaze iz materijalne nerazvijenosti i drugih nejednakih uvjeta života i rada, izjednačavanjem mogućnosti obrazovanja i rada i onemogućavanjem i otklanjanjem socijalnih razlika koje nisu zasnovane na primjeni načela raspodjele prema radu. Socijalistička društvena zajednica osigurava materijalne i druge uvjete za ostvarivanje prava boraca, vojnih invalida i porodica palih boraca, kojima se garantuje njihova socijalna sigurnost. Radi zaštite i unapređivanja čovjekove sredine, radni ljudi i građani, organizacije udruženog rada, druge samoupravne organizacije i zajednice i socijalističko društvo osiguraju uvjete za očuvanje i unapređivanje prirodnih i drugih vrijednosti čovjekove sredine koje su od interesa za zdrav, siguran i djelotvoran život i rad sadašnjih i budućih generacija.

VI[uredi]

Radni ljudi i građani i narodi i narodnosti Jugoslavije, rješeni usmjeravati sve svoje snage stvaralačkom radu u miru i izgradnji svoje samoupravne socijalističke zajednice, dosledno sprovode politiku mira, a protiv agresije, rata i agresivnih pritisaka bilo koje vrste. Radi osiguravanja svog mirnog razvitka i socijalističke izgradnje, oni su odlučni svim raspoloživim snagama i sredstvima, oružanom borbom i drugim oblicima općenarodnog otpora, štititi i braniti svoju slobodu, nezavisnost, suvjerenitet, teritorijalnu cjelokupnost i socijalistički samoupravni poredak Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. U tom cilju radni ljudi i građani i narodi i narodnosti Jugoslavije organizuju i izgrađuju općenarodnu obranu kao nerazdvojni dio socijalističkog samoupravnog društvenog uređenja, svjesni da je obrambena sposobnost društva i pripremljenost zemlje za obranu veća a mogućnost od agresije manja, ukoliko je razvijenija općenarodna obrana kao oblik i sadržina obrambene organizovanosti društvene zajednice. Jačanje obrambene sposobnosti zemlje sastavni je dio politike mira i ravnopravne međunarodne suradnje. Općenarodna obrana u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji je jedinstveni sustav organizovanja, pripremanja i učešća federacije, republika, autonomnih pokrajina, općina, organizacija udruženog rada, mjesnih zajednica, samoupravnih interesnih zajednica i drugih samoupravnih organizacija i zajednica, društveno-političkih i drugih društvenih organizacija, radnih ljudi i građana u oružanoj borbi i svim drugim oblicima otpora i u vršenju drugih zadataka od interesa za obranu zemlje. U općenarodnoj obrani oružana borba predstavlja odlučujući oblik suprotstavljanja agresiji. Oružane snage Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije su nosilac oružane borbe i čine jedinstvenu cjelinu. Vrhovno rukovođenje i komandovanje oružanim snagama osigurava jedinstvo i nedeljivost oružane borbe.

VII[uredi]

Polazeći od uvjerenja da su miroljubiva koegzistencija i aktivna suradnja ravnopravnih država i naroda, bez obzira na razlike u njihovom društvenom uređenju, neophodan uvjet mira i društvenog napretka u svetu, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija zasniva svoje međunarodne odnose na načelima poštovanja nacionalne suverenosti i ravnopravnosti, nemješanja u unutrašnje poslove drugih zemalja, socijalističkog internacionalizma i rješavanja međunarodnih sporova mirnim putem. U svojim međunarodnim odnosima Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija se pridržava načela Povelje Ujedinjenih nacija, ispunjava svoje međunarodne obaveze i aktivno učestvuje u djelatnosti međunarodnih organizacija kojima pripada. Radi ostvarivanja ovih načela Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija se zalaže za uspostavljanje i razvitak svih oblika međunarodne suradnje koji služe učvršćivanju mira, jačanju uzajamnog poštovanja, ravnopravnosti i prijateljstva naroda i država i njihovom zbližavanju za najširu i što slobodniju razmjenu materijalnih i duhovnih dobara, za slobodu međusobnog obavještavanja i za razvijanje drugih odnosa koji doprinose ostvarivanju zajedničkih privrednih, kulturnih i drugih interesa država, naroda i ljudi, a posebno razvitku demokratskih i socijalističkih odnosa u međunarodnoj suradnji, kao i društvenom napretku uopće, za prevazilaženje blokovske podele svijeta, za odbacivanje upotrebe sile ili pretnje silom u međunarodnim odnosima i za ostvarivanje općeg i potpunog razoružanja, za pravo svakog naroda slobodno određivati i izgrađivati svoje društveno i političko uređenje putevima i sredstvima koje slobodno bira, za pravo naroda na samoopredeljenje i nacionalnu nezavisnost i za njegovo pravo, radi postizanja ovih ciljeva, voditi oslobodilačku borbu, za poštovanje prava nacionalnih manjina, uključujući prava djelova naroda Jugoslavije koji žive u drugim zemljama kao nacionalne manjine, za međunarodnu podršku narodima koji vode pravednu borbu za svoju nacionalnu nezavisnost i oslobođenje od imperijalizma, kolonijalizma i svih drugih oblika nacionalnog ugnjetavanja i potčinjavanja, za razvijanje takve međunarodne suradnje koja osigurava ravnopravne ekonomske odnose u svijetu, suvjereno raspolaganje nacionalnim prirodnim bogatstvima i stvaranje uvjeta za brži razvitak nedovoljno razvijenih zemalja, za poštovanje općeprihvaćenih normi međunarodnog prava. Zalažući se za svestranu političku, ekonomsku, naučnu i kulturnu suradnju sa drugim narodima i državama, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija kao socijalistička zajednica naroda, zastupa gledište da ta suradnja treba doprinositi stvaranju onih demokratskih oblika povezivanja država, naroda i ljudi koji odgovaraju interesima naroda i društvenom napretku, i u tom pogledu ona je otvorena zajednica. Svi organi, organizacije i pojedinci dužni su se u međunarodnim ekonomskim, političkim, kulturnim i drugim odnosima i u svojim odnosima sa organima i organizacijama u inostranstvu, pridržavati se ovih načela spoljne politike i međunarodne aktivnosti Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i zalagati se za njihovo ostvarivanje.

VIII[uredi]

Savez komunista Jugoslavije, pokretač i organizator narodnooslobodilačke borbe i socijalističke revolucije i svjesni nosilac težnji i interesa radničke klase, zakonitošću povijesnog razvitka, postao je organizovana vodeća idejna i politička snaga radničke klase i svih radnih ljudi u izgrađivanju socijalizma i u ostvarivanju solidarnosti radnih ljudi i bratstva i jedinstva naroda i narodnosti Jugoslavije. Savez komunista Jugoslavije, svojim usmjeravajućim idejnim i političkim radom u uvjetima socijalističke demokratije i društvenog samoupravljanja, osnovni je pokretač i nosilac političke aktivnosti radi zaštite i daljeg razvoja socijalističke revolucije i socijalističkih samoupravnih društvenih odnosa, a posebno radi jačanja socijalističke društvene i demokratske svijesti, i odgovoran je za to. Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije, stvoren u narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj revoluciji kao dobrovoljni i demokratski front radnih ljudi i građana i svih organizovanih socijalističkih snaga, s Komunističkom partijom na čelu, i dalje izgrađivan u uvjetima razvoja socijalističkog samoupravnog društva, najšira je osnova njihove društveno-političke aktivnosti u socijalističkom samoupravnom sustavu. U Socijalističkom savezu radnog naroda Jugoslavije radni ljudi i građani, Savez komunista Jugoslavije kao vodeća idejna i politička snaga, druge društveno-političke organizacije i sve organizovane socijalističke snage ostvaruju političko i akciono jedinstvo socijalističkih snaga i usmjeravaju društveni razvoj na osnovama vlasti i samoupravljanja radničke klase i svih radnih ljudi, i u tom cilju raspravljaju društvena pitanja i pokreću političke inicijative u svim oblastima društvenog života, usklađuju mišljenja, utvrđuju političke stavove u pogledu rješavanja tih pitanja, usmjeravanja društvenog razvitka, ostvarivanja prava i interesa radnih ljudi i građana, ostvarivanja ravnopravnosti naroda i narodnosti i unapređivanja socijalističkih samoupravnih demokratskih odnosa, daju prijedloge za rješavanje društvenih pitanja i daju smjernice svojim delegatima u skupštinama društveno-političkih zajednica, utvrđuju zajedničke programe društvene aktivnosti i zajedničke kriterijume za izbor delegacija u osnovnim organizacijama udruženog rada, mjesnim zajednicama i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama i za izbor delegata u skupštine društveno-političkih zajednica, osiguraju demokratsko predlaganje i utvrđivanje kandidata za članove delegacija u samoupravnim organizacijama i zajednicama, kandidata za delegate u skupštine društveno-političkih zajednica i kandidata za vršenje samoupravnih javnih i drugih društvenih funkcija u društveno-političkim zajednicama, razmatraju opća pitanja kadrovske politike i izgradnje kadrova i utvrđuju mjerila za odabiranje kadrova, prate rad organa vlasti i organa upravljanja samoupravnih organizacija i zajednica i nosilaca samoupravnih, javnih i drugih društvenih funkcija, iznose svoja mišljenja i ocjene i vrše društvenu kontrolu i kritiku njihovog rada naročito u pogledu osiguravanja javnosti rada i odgovornosti u radu, stvaraju uvjete za svestrano učestvovanje omladine i njenih organizacija u društvenom i političkom životu, osiguraju obavještavanje radnih ljudi i građana i svoj uticaj na društveni sustav informiranja i na ostvarivanje uloge štampe i drugih vidova javnog informiranja i komuniciranja, bore se za humane odnose među ljudima, za razvijanje socijalističke demokratske svijesti i normi socijalističkog života, kao i za otklanjanje pojava koje sputavaju razvitak socijalističkih samoupravnih demokratskih društvenih odnosa ili im na bilo koji način nanose štetu. Društveno-političke zajednice, u okviru svojih prava i dužnosti, dužne su osiguravati materijalne i druge uvjete za ostvarivanje ustavom utvrđenih funkcija Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije. Radnici dobrovoljno organizovani u sindikat, kao najširu organizaciju radničke klase, bore se za ostvarivanje ustavom utvrđenog položaja radničke klase, za ostvarivanje socijalističkih samoupravnih odnosa i odlučujuću ulogu radnika u upravljanju društvenom reprodukcijom, za ostvarivanje interesa i samoupravnih i drugih prava radnika u svim oblastima rada i života, za osiguravanje ravnopravnosti radnika u udruživanju rada i sredstava, sticanju i raspodjeli dohotka i utvrđivanju zajedničkih mjerila za raspodjelu prema rezultatima rada, za samoupravno povezivanje i integrisanje različitih oblasti društvenog rada, za razvijanje proizvodnih snaga društva i podizanje produktivnosti rada, za samoupravno usklađivanje pojedinačnih, zajedničkih i općih društvenih interesa, za podizanje obrazovanja radnika i osposobljavanje radnika za vršenje samoupravnih i drugih društvenih funkcija, za demokratsko predlaganje i utvrđivanje kandidata za delegate u organe upravljanja u organizacijama udruženog rada i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama i kandidata za delegacije u tim organizacijama i zajednicama i delegate u skupštine društveno-političkih zajednica, za najšire učešće radnika u vršenju funkcija vlasti i upravljanja drugim društvenim poslovima, za ostvarivanje interesa radničke klase u kadrovskoj politici, za zaštitu prava radnika, za osiguravanje socijalne sigurnosti i razvoj životnog standarda radnika, kao i za razvijanje i jačanje solidarnosti i podizanje klasne svijesti i odgovornosti samoupravljača. Sindikat pokreće inicijativu za samoupravno sporazumijevanje i društveno dogovaranje, neposredno učestvuje u tom sporazumijevanju i dogovaranju i daje prijedloge organima upravljanja samoupravnih organizacija i zajednica skupštinama društveno-političkih zajednica i drugim državnim i društvenim organima za rješavanje pitanja koja se odnose na materijalni i društveni položaj radničke klase.

IX[uredi]

Društveno-ekonomski i politički sustav i drugi odnosi utvrđeni ovim ustavom usmjereni su na proširivanje uvjeta za dalji razvitak socijalističkog društva za prevazilaženje njegovih protivurečnosti i za takav društveni napredak koji će, na osnovu svestrane razvijenosti proizvodnih snaga, visoke proizvodnosti rada, obilja proizvoda i svestranog razvitka čovjeka kao slobodne ličnosti, omogućiti razvijanje takvih društvenih odnosa u kojima će se ostvariti načelo komunizma „Svatko prema sposobnostima — svakome prema potrebama“. U tom cilju organi samoupravljanja, državni organi, samoupravne organizacije i zajednice, društveno-političke i druge organizacije, radni ljudi i građani neposredno — pozvani su cjelokupnom svojom djelatnošću proširivati i jačati materijalnu osnovu društva i života pojedinaca razvijanjem proizvodnih snaga, podizanjem proizvodnosti rada i stalnim unapređivanjem socijalističkih samoupravnih odnosa, stvarati uvjete u kojima će se prevazilaziti društveno-ekonomske razlike između umnog i fizičkog rada i u kojima će ljudski rad postajati sve potpunije ispoljavanje stvaralaštva i ljudske ličnosti, proširivati i razvijati sve oblike samoupravljanja i socijalističkog samoupravnog demokratizma, a naročito u oblastima u kojima preovlađuju funkcije političke vlasti, ograničavati prinudu i stvarati uvjete za njeno otklanjanje i izgrađivati među ljudima odnose zasnovane na svijesti o zajedničkim interesima, na socijalističkoj etici i na slobodnom stvaralaštvu čovjeka, doprinositi ostvarivanju ljudskih sloboda i prava, humanizovanju društvene sredine i ljudske ličnosti, jačanju solidarnosti i čovečnosti među ljudima i poštovanju ljudskog dostojanstva, razvijati svestranu suradnju i zbližavanje sa svim narodima, u skladu sa progresivnim težnjama čovječanstva za stvaranjem slobodne zajednice svih naroda svijeta.

X[uredi]

Izražavajući osnovna načela socijalističkog samoupravnog društva i njegovog napretka, ovaj dio ustava je osnova i pravac za tumačenje ustava i zakona, kao i za djelovanje svih i svakoga.


DIO PRVI[uredi]

SOCIJАLISTIČKА FEDERАTIVNА REPUBLIKА JUGOSLАVIJА[uredi]

Član 1.

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija je savezna država kao državna zajednica dobrovoljno ujedinjenih naroda i njihovih socijalističkih republika, kao i socijalističkih autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova koje su u sastavu Socijalističke Republike Srbije, zasnovana na vlasti i samoupravljanju radničke klase i svih radnih ljudi, i socijalistička samoupravna demokratska zajednica radnih ljudi i građana i ravnopravnih naroda i narodnosti.

Član 2.

Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju sačinjavaju Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina, Socijalistička Republika Makedonija, Socijalistička Republika Slovenija, Socijalistička Republika Srbija, kao i Socijalistička Аutonomna Pokrajina Vojvodina i Socijalistička Аutonomna Pokrajina Kosovo koje su u sastavu Socijalističke Republike Srbije, Socijalistička Republika Hrvatska i Socijalistička Republika Crna Gora.

Član 3.

Socijalistička republika je država zasnovana na suverenosti naroda i na vlasti i samoupravljanju radničke klase i svih radnih ljudi, i socijalistička samoupravna demokratska zajednica radnih ljudi i građana i ravnopravnih naroda i narodnosti.

Član 4.

Socijalistička autonomna pokrajina je autonomna socijalistička samoupravna demokratska društveno-politička zajednica zasnovana na vlasti i samoupravljanju radničke klase i svih radnih ljudi, u kojoj radni ljudi i građani, narodi i narodnosti ostvaruju svoja suvjerena prava, a kad je to u zajedničkom interesu radnih ljudi i građana, naroda i narodnosti Republike kao cjeline Ustavom Socijalističke Republike Srbije utvrđeno — i u Republici.

Član 5.

Teritorija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije je jedinstvena i sačinjavaju je teritorije socijalističkih republika. Teritorija republike ne može se mjenjati bez pristanka republike, a teritorija autonomne pokrajine — ni bez pristanka autonomne pokrajine. Granica Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ne može se mjenjati bez suglasnosti svih republika i autonomnih pokrajina. Granica između republika može se mjenjati samo na osnovu njihovog sporazuma, a ako se radi o granici autonomne pokrajine — i na osnovu njene suglasnosti.

Član 6.

Grb Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije predstavlja polje okruženo žitnim klasjem. Klasje je dolje povezano trakom plave boje na kojoj je ispisan datum 29 XI 1943. Između vrhova klasja je crvena petokraka zvezda. Usred polja nalazi se šest koso položenih buktinja čiji se plamenovi spajaju u jedan plamen.

Član 7.

Zastava Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije sastoji se iz tri boje, plave, bele i crvene, sa crvenom petokrakom zvezdom u sredini. Odnos širine i dužine zastave je jedan prema dva. Boje zastave su položene vodoravno, i to ovim redom odozgo, plava, bela i crvena. Svaka boja zauzima jednu trećinu širine zastave. Zvezda ima pravilan petokraki oblik i zlatnu (žutu) ivicu. Središna tačka zvezde poklapa se s tačkom u kojoj se seku dijagonale zastave. Gornji krak zvezde ulazi do polovine plave boje zastave, tako da donji kraci zvezde dobijaju odgovarajuće mesto u crvenoj boji zastave.

Član 8.

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija ima himnu.

Član 9.

Glavni grad Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije je Beograd.


DIO DRUGI[uredi]

DRUŠTVENO UREĐENJE[uredi]

Glava I DRUŠTVENO-EKONOMSKO UREĐENJE[uredi]

1 Položaj čovjeka u udruženom radu i društvena svojina[uredi]
Član 10.

Socijalističko društveno-ekonomsko uređenje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije zasniva se na slobodnom udruženom radu sredstvima za proizvodnju u društvenoj svojini i na samoupravljanju radnika u proizvodnji i raspodjeli društvenog proizvoda u osnovnim i drugim organizacijama udruženog rada i u društvenoj reprodukciji u cjelini.

Član 11.

Rad i rezultati rada određuju materijalni i društveni položaj čovjeka, na osnovu jednakih prava i odgovornosti. Nitko ne može ni neposredno ni posredno sticati materijalne i druge koristi eksploatacijom tuđeg rada. Nitko ne smije na bilo koji način onemogućavati ni ograničavati radnika ravnopravno s drugim radnicima odlučivati o svom radu i o uvjetima i rezultatima svog rada.

Član 12.

Sredstva za proizvodnju i druga sredstva udruženog rada, proizvodi udruženog rada i dohodak ostvaren udruženim radom, sredstva za zadovoljavanje zajedničkih i općih društvenih potreba, prirodna bogatstva i dobra u općoj upotrebi društvena su svojina. Nitko ne može steći pravo svojine na društvena sredstva koja su uvjet rada u osnovnim i drugim organizacijama udruženog rada ili materijalna osnova ostvarivanja funkcija samoupravnih interesnih zajednica ili drugih samoupravnih organizacija i zajednica i društveno-političkih zajednica. Društvena sredstva se ne mogu koristiti za prisvajanje tuđeg viška rada, ni za stvaranje uvjeta za takvo prisvajanje.

Član 13.

Radnik u udruženom radu sredstvima u društvenoj svojini ima pravo rada društvenim sredstvima kao svoje neotuđivo pravo raditi tim sredstvima radi zadovoljavanja svojih ličnih i društvenih potreba i da, kao slobodan i ravnopravan s drugim radnicima u udruženom radu, upravljati svojim radom i uvjetima i rezultatima svog rada. Prava, obaveze i odgovornosti u pogledu raspolaganja, korišćenja i upravljanja društvenim sredstvima, uređuju se ustavom i zakonom, u skladu sa prirodom i namjenom tih sredstava.

Član 14.

Zajamčuje se svakom radniku u udruženom radu sredstvima u društvenoj svojini, ostvarujući pravo rada društvenim sredstvima, u osnovnoj organizaciji udruženog rada u kojoj radi i u svim drugim oblicima udruživanja rada i sredstava, zajedno i ravnopravno sa drugim radnicima, upravljati radom i poslovanjem organizacije udruženog rada i poslovima i sredstvima u cjelokupnosti odnosa društvene reprodukcije, uređivati međusobne odnose u radu, odlučivati o dohotku koji ostvari u različitim oblicima udruživanja rada i sredstava i sticati lični dohodak. Osnovna organizacija udruženog rada je osnovni oblik udruženog rada u kome radnici neposredno i ravnopravno ostvaruju svoja društveno-ekonomska i druga samoupravna prava i odlučuju o drugim pitanjima svog društveno-ekonomskog položaja. Protivustavan je svaki akt i radnja kojima se povređuju ova prava radnika.

Član 15.

U ostvarivanju prava rada društvenim sredstvima, radnici u udruženom radu uzajamno su odgovorni da se, u svom zajedničkom i općem društvenom interesu, tim sredstvima društveno i ekonomski svrhovito koriste i da ih, kao materijalnu osnovu svog i ukupnog društvenog rada, stalno obnavljaju, uvećavaju i unapređuju, kao i da svoje radne obaveze savesno izvršavaju. Radnici u udruženom radu ne mogu u ostvarivanju prava rada društvenim sredstvima sticati materijalne koristi i druga preimućstva koja nisu zasnovana na njihovom radu.

Član 16.

Radnici organizacija udruženog rada koje obavljaju djelatnosti u oblastima obrazovanja, nauke, kulture, zdravstva, socijalne zaštite i drugih društvenih djelatnosti stiču dohodak slobodnom razmjenom svog rada sa radom radnih ljudi čije potrebe i interese u tim oblastima zadovoljavaju. Slobodnu razmjenu svog rada radnici tih organizacija udruženog rada ostvaruju neposredno sa radnim ljudima čije potrebe i interese zadovoljavaju ili preko njihovih organizacija udruženog rada i samoupravnih interesnih zajednica, odnosno u okviru samoupravnih interesnih zajednica. Radnici organizacija udruženog rada društvenih djelatnosti ostvaruju slobodnom razmjenom rada jednak društveno-ekonomski položaj kao i radnici organizacija udruženog rada drugih djelatnosti. Na načelima slobodne razmjene rada stiču dohodak i radnici organizacija udruženog rada u drugim djelatnostima u kojima djelovanje zakonitosti tržišta ne može biti osnov usklađivanja rada i potreba, ni osnov vrednovanja rezultata rada.

Član 17.

O cjelokupnom dohotku, kao rezultatu zajedničkog rada radnika u osnovnoj organizaciji udruženog rada i ukupnog društvenog rada, ostvarenom u različitim oblicima udruživanja rada i sredstava na osnovu djelovanja zakonitosti tržišta i na samoupravnoj osnovi društveno utvrđenih uvjeta sticanja dohotka radnici odlučuju u osnovnim organizacijama udruženog rada u skladu sa svojim ustavnim pravima i odgovornostima prema drugim radnicima u udruženom radu i prema društvenoj zajednici u cjelini. Dohodak koji zajednički ostvare udruživanjem rada i sredstava, osnovne organizacije udruženog rada raspodjeljuju u cjelini među sobom prema svom doprinosu ostvarivanju tog dohotka, a na osnovu mjerila koja utvrde samoupravnim sporazumom. Ostvareni dohodak u osnovnoj organizaciji udruženog rada predstavlja materijalnu osnovu prava radnika da odlučuju o uvjetima svog rada i raspodjeli dohotka i da stiču lični dohodak.

Član 18.

Dio dohotka koji je rezultat rada u izuzetno povoljnim prirodnim uvjetima ili koji je rezultat izuzetnih pogodnosti na tržištu ili drugih izuzetnih pogodnosti u sticanju dohotka, koristi se u skladu sa samoupravnim sporazumom i zakonom, za razvoj organizacije udruženog rada u kojoj jo ostvaren ili za razvoj materijalne osnove udruženog rada u općini i republici, odnosno autonomnoj pokrajini. Upravljanje dijelom dohotka koji se koristi za razvoj materijalne osnove udruženog rada u općini ili u republici, odnosno autonomnoj pokrajini, zasniva se na samoupravnim osnovama.

Član 19.

Radnici u osnovnoj organizaciji udruženog rada raspoređuju dohodak za svoju ličnu i zajedničku potrošnju, za proširenje materijalne osnove udruženog rada i za rezerve. Radnici za ukupnu ličnu i zajedničku potrošnju raspoređuju dio dohotka srazmeran njihovom doprinosu ostvarivanju dohotka koji su dali svojim radom i ulaganjem društvenih sredstava kao minulog rada radnika.

Član 20.

Svakom radniku, u skladu sa načelom raspodjele prema radu i porastom produktivnosti njegovog i ukupnog društvenog rada i sa načelom solidarnosti radnika u udruženom radu, pripada iz dohotka osnovne organizacije udruženog rada lični dohodak za zadovoljavanje njegovih ličnih zajedničkih i općih društvenih potreba, prema rezultatima njegovog rada i njegovom ličnom doprinosu koji je svojim tekućim i minulim radom dao povećanju dohotka osnovne organizacije.

Član 21.

Radnici u osnovnoj organizaciji udruženog rada utvrđuju osnove i mjerila raspoređivanja dohotka i osnove i mjerila raspodjele sredstava za svoje lične dohotke. Radnici u osnovnoj organizaciji udruženog rada utvrđuju sa radnicima u drugim organizacijama udruženog rada zajedničke osnove i mjerila za raspoređivanje dohotka i raspodjelu sredstava za lične dohotke. Аko se raspoređivanjem dohotka, odnosno raspodjelom sredstava za lične dohotke, narušavaju odnosi koji odgovaraju načelu raspodjele prema radu ili remeti tok društvene reprodukcije, zakonom se mogu utvrditi mjere kojima se osigurava ravnopravnost radnika u primenjivanju načela raspodjele prema radu odnosno kojima se sprečavaju ili otklanjaju poremećaji u društvenoj reprodukciji.

Član 22.

Zajamčuju se svakom radniku u udruženom radu društvenim sredstvima lični dohodak i druga prava po osnovu rada najmanje u visini odnosno obimu, koji osiguraju njegovu materijalnu i socijalnu sigurnost. Visina zajamčenog ličnog dohotka i obim drugih zajamčenih prava kao i način njihovog ostvarivanja utvrđuju se samo pravnim sporazumom, društvenim dogovorom i zakonom zavisno od općeg stepena produktivnosti ukupnog društvenog rada i općih uvjeta sredine u kojoj radnik radi i živi.

Član 23.

Zakonom se pod uvjetima utvrđenim ustavom može privremeno ograničiti raspolaganje radnika u osnovnim organizacijama udruženog rada dijelom sredstava društvene reprodukcije ili utvrditi obaveza udruživanja dela tih sredstava za finansiranje određenih neophodnih potreba društvene reprodukcije. Obaveznim udruživanjem dijela sredstava društvene reprodukcije ne mogu se trajno oduzeti prava radnika osnovne organizacije udruženog rada u pogledu tih sredstava.

Član 24.

Organizacija udruženog rada, odnosno drugo društveno pravno lice, odgovara za svoje obaveze društvenim sredstvima kojima raspolaže.

Član 25.

Prava organizacije udruženog rada i drugog društvenog pravnog lica u pogledu nepokretnosti i pojedinih pokretnih stvari i druga prava u društvenoj svojini mogu se uz odgovarajuću naknadu i po postupku koji su propisani zakonom oduzeti ili ograničiti samo ako to zahtjevaju na osnovu zakona utvrđene potrebe planskog uređivanja prostora ili izgradnje objekata od društvenog značaja ili drugi zakonom određen opći interes. Za oduzeta prava u pogledu zemljišta ili drugih prirodnih bogatstava organizacija udruženog rada, odnosno drugo društveno pravno lice, ima pravo na naknadu samo za rad i sredstva uložena u to zemljište ili drugo prirodno bogatstvo. Аko su zemljište ili drugo prirodno bogatstvo uvjeti rada, organizacija udruženog rada, odnosno drugo društveno pravno lice, ima pravo na naknadu kojom se osigurava da ti uvjeti ne budu pogoršani.

Član 26.

Radnicima osnovne organizacije udruženog rada koja se u svom poslovanju koristi sredstvima drugih organizacija udruženog rada koje po tom osnovu imaju pravo na učešće u zajednički ostvarenom dohotku, osiguraju se, u okviru tako ostvarenog dohotka, sredstva za njihovu ličnu i zajedničku potrošnju u skladu sa zajedničkim osnovama i mjerilima koja važe u organizacijama udruženog rada, kao i sredstva za proširivanje materijalne osnove rada prema njihovom doprinosu zajednički ostvarenom dohotku. Mjerila za utvrđivanje doprinosa zajednički ostvarenom dohotku određuju se samoupravnim sporazumom, u skladu sa jedinstvenim načelima o udruživanju sredstava utvrđenim saveznim zakonom. Organizacije udruženog rada koje udružuju sredstva, ne mogu po tom osnovu steći pravo na trajno učešće u dohotku organizacije udruženog rada koja se u svom poslovanju koristi tim sredstvima. Pravo na učešće u zajednički ostvarenom dohotku po osnovu udruživanja sredstava gasi se kad organizaciji udruženog rada, pored odgovarajućeg učešća u zajednički ostvarenom dohotku, budu vraćena i sredstva čijim je udruživanjem to pravo stečeno, odnosno kad, suglasno samoupravnom sporazumu, prestane pravo na povraćaj udruženih sredstava.

Član 27.

Organizacija udruženog rada može se, pod uvjetima i u granicama koji su utvrđeni saveznim zakonom, koristiti u svom poslovanju sredstvima stranih lica. Radnici organizacije udruženog rada koja se koristi sredstvima uloženim od stranih lica imaju ista društveno-ekonomska i druga samoupravna prava kao i radnici organizacija udruženog rada koje se u svom poslovanju koriste sredstvima drugih domaćih organizacija udruženog rada. Strano lice koje je uložilo sredstva u organizaciju udruženog rada u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji može učestvovati u dohotku te organizacije samo u granicama i pod uvjetima koji su utvrđeni za međusobne odnose domaćih organizacija udruženog rada. Prava stranog lica u pogledu sredstava koja je uložilo u organizaciju udruženog rada u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji ne mogu se umanjiti zakonom ili drugim propisom pošto je ugovor kojim su ta prava utvrđena postao punovažan.

Član 28.

Organizacije udruženog rada mogu, radi proširenja materijalne osnove rada, prikupljati novčana sredstva građana i osiguravati im, uz vraćanje tih sredstava, i naknadu za uložena sredstva u vidu kamate ili drugih na osnovu zakona određenih pogodnosti.

Član 29.

Radnici koji u organizaciji udruženog rada obavljaju administrativno-stručne, pomoćne i njima slične poslove od zajedničkog interesa za više organizacija u njenom sastavu i radnici koji obavljaju takve poslove u zemljoradničkoj ili drugoj zadruzi, kao i radnici u organizaciji poslovnog udruživanja, banci i zajednici osiguranja, obrazuju radnu zajednicu. Radnici u takvoj radnoj zajednici mogu se organizovati kao organizacija udruženog rada pod uvjetima utvrđenim zakonom. Radnici koji u organizaciji udruženog rada obavljaju druge poslove od zajedničkog interesa za više organizacija u njenom sastavu, kao i radnici koji obavljaju takve poslove za zemljoradničku ili drugu zadrugu, obrazuju radnu zajednicu ako ne postoje ustavom utvrđeni uvjeti da se organizuju kao osnovna organizacija udruženog rada. Radnici ovih radnih zajednica imaju pravo na sredstva za ličnu i zajedničku potrošnju u skladu sa načelom raspodjele prema radu i sa osnovama i mjerilima raspodjele koji važe u organizacijama udruženog rada, kao i druga samoupravna prava radnika u organizacijama udruženog rada u skladu sa prirodom poslova koje obavljaju i sa zajedničkim interesima radi kojih su ove radne zajednice obrazovane. Međusobna prava, obaveze i odgovornosti radnika ovih radnih zajednica i korisnika njihovih usluga uređuju se samoupravnim sporazumom, a međusobni odnosi radnika u radnoj zajednici uređuju se njihovim samoupravnim aktima u skladu sa tim samoupravnim sporazumom.

Član 30.

Radnici u radnim zajednicama koje obavljaju poslove za samoupravne interesne zajednice i druge samoupravne organizacije i zajednice i njihova udruženja, društveno-političke organizacije i druge društvene organizacije, udruženja građana i organe društveno-političkih zajednica, imaju pravo na sredstva za ličnu i zajedničku potrošnju u skladu sa načelom raspodjele prema radu i sa društveno utvrđenim osnovama i mjerilima raspodjele koji važe za organizacije udruženog rada. Oni imaju i druga samoupravna prava u skladu sa prirodom poslova koje obavljaju i društvenom i političkom odgovornošću organizacija, zajednica i organa za koje obavljaju poslove — za ostvarivanje njihovih funkcija i zadataka. Međusobna prava, obaveze i odgovornosti radnika ovih radnih zajednica i organizacija, zajednica i organa za koje obavljaju poslove, uređuju se samoupravnim sporazumom, odnosno ugovorom, u skladu sa zakonom. Na ove radne zajednice ne mogu se prenositi prava, ovlašćenja i odgovornosti organizacija, zajednica i organa za koje one vrše poslove. Prava, obaveze i odgovornosti radnika u radnim zajednicama organa društveno-političkih zajednica uređuju se zakonom, a kad to priroda djelatnosti organa dozvoljava — i samoupravnim sporazumom, odnosno ugovorom radne zajednice i tih organa, i samoupravnim aktima radne zajednice. Аktivna vojna lica i građanska lica na službi u oružanim snagama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ostvaruju odgovarajuća prava suglasno saveznom zakonu, u skladu sa prirodom djelatnosti i karakterom oružanih snaga.

Član 31.

Radni ljudi koji ličnim radom samostalno u vidu zanimanja obavljaju umjetničku ili drugu kulturnu, advokatsku ili drugu profesionalnu djelatnost imaju u načelu isti društveno-ekonomski položaj i u osnovi ista prava i obaveze kao i radnici u organizacijama udruženog rada. Radni ljudi koji obavljaju neku od ovih djelatnosti mogu udruživati svoj rad i obrazovati privremene ili trajne radne zajednice, koje imaju u osnovi isti položaj kao i organizacije udruženog rada i u kojima radni ljudi imaju u osnovi ista prava i dužnosti kao i radnici u organizacijama udruženog rada. Zakonom se utvrđuju uvjeti pod kojima ovi radni ljudi i njihove radne zajednice ostvaruju svoja prava i ispunjavaju obaveze, kao i uvjeti pod kojima oni u obavljanju tih djelatnosti mogu koristiti društvena sredstva i upravljati njima. Zakonom se određuje i način ostvarivanja suradnje ovih radnih ljudi sa organizacijama udruženog rada, kao i način njihovog učešća u stvaranju uvjeta za rad u tim organizacijama i u raspolaganju rezultatima svog rada izraženim u zajednički ostvarenom dohotku.

Član 32.

Radnici organizacija udruženog rada, u skladu sa načelom uzajamnosti i solidarnosti, zajednički i ravnopravno osiguraju stalno poboljšavanje uvjeta života radnika izdvajanjem i udruživanjem sredstava u tu svrhu i na drugi način. Organizacije udruženog rada i društveno-političke zajednice dužne su da, u skladu sa načelom uzajamnosti i solidarnosti, pružaju ekonomsku i drugu pomoć organizacijama udruženog rada koje dođu u izuzetne ekonomske teškoće i da preduzimaju mjere za njihovu sanaciju ako je to u zajedničkom interesu organizacija udruženog rada, odnosno u društvenom interesu. Organizacija udruženog rada, sama ili sporazumno sa drugim organizacijama udruženog rada, u skladu sa načelima uzajamnosti i solidarnosti, osigurava sredstva za zapošljavanje, prekvalifikaciju i ostvarivanje stečenih prava radnika, ako prestane potreba za njihovim radom u organizaciji udruženog rada ili ako organizacija u njenom sastavu prestane sa radom. Radnik, dok mu se ne osigurava drugo radno mesto koje odgovara njegovim sposobnostima i kvalifikacijama, ne može izgubiti svojstvo radnika osnovne organizacije udruženog rada ako usled tehnoloških ili drugih unapređenja kojima se doprinosi povećanju produktivnosti rada i većem uspehu organizacije prestane potreba za njegovim radom u toj organizaciji. Zakonom se može utvrditi obaveza udruživanja sredstava u te svrhe i za zapošljavanje uopće, kao i propisati uvjeti upotrebe tih sredstava.

Član 33.

Radnici u udruženom radu učestvuju u osiguravanju ustavom utvrđenih općih društvenih potreba koje zadovoljavaju u društveno-političkim zajednicama plaćanjem ovim zajednicama poreza i drugih dažbina iz dohotka osnovne organizacije udruženog rada i iz svojih ličnih dohodaka, u skladu sa namjenom, odnosno sa ciljevima kojima služe sredstva dobivena od poreza i drugih dažbina. Obaveze plaćanja poreza i drugih dažbina društveno-političkim zajednicama utvrđuju se zavisno od sposobnosti privrede da, u skladu s dostignutim stepenom produktivnosti ukupnog društvenog rada i s potrebama materijalnog i društvenog razvoja koje odgovaraju njenim mogućnostima i dugoročnim interesima razvoja proizvodnih snaga društva, osigurava zadovoljavanje ličnih i zajedničkih potreba radnika i potreba proširene reprodukcije. Ove obaveze utvrđuju se i zavisno od sposobnosti organizacije udruženog rada da, u skladu sa općim obavezama privrede, rezultatima rada i uspehom koje ostvari, osigurava zadovoljavanje ovih potreba. Ova načela primenjuju se i kad se aktima društveno-političkih zajednica privremeno ograniči raspolaganje sredstvima kojima upravljaju radnici u organizacijama udruženog rada ili se utvrdi obaveza udruživanja tih sredstava.


2 Udruživanje rada i sredstava društvene reprodukcije[uredi]
Član 34.

Svoj rad i sredstva društvene reprodukcije u osnovnim organizacijama udruženog rada radnici slobodno udružuju u radnim organizacijama i drugim oblicima udruživanja rada i sredstava. Međusobna prava, obaveze i odgovornosti u različitim oblicima udruživanja rada i sredstava, radnici u osnovnim organizacijama udruženog rada uređuju samoupravnim sporazumom u skladu sa zakonom, osigurajući u cjelini ovih odnosa ustavom zajamčena prava radnika.

Član 35.

Radna organizacija je samostalna samoupravna organizacija radnika povezanih zajedničkim interesima u radu i organizovanih u osnovne organizacije udruženog rada u njenom sastavu ili neposredno povezanih jedinstvenim procesom rada. Radnu organizaciju mogu osnovati organizacije udruženog rada, samoupravne interesne zajednice, mjesne zajednice, društveno-političke zajednice i druga društvena pravna lica. Radnu organizaciju mogu, pod uvjetima i na način koji su propisani zakonom, osnovati radni ljudi radi ostvarivanja prava na rad ili radi zadovoljavanja potreba proizvodima i uslugama organizacije koju osnivaju. Radnu organizaciju mogu, u skladu sa zakonom, osnovati i građanska pravna lica. Radni ljudi, odnosno građanska pravna lica, koji u organizaciju udruženog rada koju su osnovali ulože svoja sredstva, mogu imati prema toj organizaciji, po osnovu tih sredstava, samo prava koja imaju građani od kojih organizacije udruženog rada prikupljaju sredstva radi proširivanja materijalne osnove svoga rada. Zakonom se može propisati da radni ljudi i građanska pravna lica ne mogu osnivati radne organizacije za vršenje određenih djelatnosti. Radne organizacije imaju jednak položaj a radnici u njima jednaka društveno-ekonomska i druga samoupravna prava i odgovornosti, bez obzira na to tko je osnovao radnu organizaciju.

Član 36.

Radnici u dijelu radne organizacije koji čini radnu cjelinu, u kome se rezultat njihovog zajedničkog rada može samostalno izraziti kao vrijednost u radnoj organizaciji ili na tržištu i u kome radnici mogu ostvarivati svoja društveno-ekonomska i druga samoupravna prava, imaju pravo i dužnost takav dio radne organizacije organizirati kao osnovnu organizaciju udruženog rada. Radnici u radnoj organizaciji u kojoj ne postoje uvjeti da se pojedini njeni djelovi organizuju kao osnovne organizacije udruženog rada, ostvaruju u radnoj organizaciji sva prava koja imaju radnici u osnovnoj organizaciji udruženog rada. Društveno-ekonomski i drugi samoupravni odnosi u osnovnoj organizaciji udruženog rada uređuju se njenim statutom i drugim samoupravnim aktima u skladu sa ustavom i zakonom. Аko je povodom organizovanja osnovne organizacije udruženog rada pokrenut spor, do okončanja spora ne mogu se, protivno volji radnika koji su donijeli odluku o organizovanju osnovne organizacije udruženog rada, mjenjati prava, obaveze i odgovornosti koje su imali do dana donošenja odluke o kojoj se vodi spor.

Član 37.

Radnici imaju pravo osnovnu organizaciju udruženog rada u kojoj rade izdvojiti iz sastava radne organizacije. Osnovna organizacija udruženog rada koja se izdvaja dužna je, sporazumno sa drugim osnovnim organizacijama udruženog rada i radnom organizacijom kao cjelinom, urediti način i uvjete izvršavanja obaveza koje je prema njima preuzela do izdvajanja i naknaditi štetu koja je nastala izdvajanjem. Radnici ne mogu svoju osnovnu organizaciju udruženog rada izdvojiti iz sastava radne organizacije ako bi to, protivno općem interesu, dovelo do bitnog otežavanja ili onemogućavanja rada u drugim osnovnim organizacijama u sastavu radne organizacije, odnosno u radnoj organizaciji kao cjelini.

Član 38.

Radne organizacije se mogu udruživati u razne oblike složenih organizacija udruženog rada, a osnovne organizacije udruženog rada i radne organizacije u zajednice i druge oblike udruživanja organizacija udruženog rada u kojima ostvaruju određene zajedničke interese. Zakonom ili na zakonu zasnovanom odlukom skupštine društveno-političke zajednice može se, pod uvjetima utvrđenim ustavom, propisati obavezno udruživanje određenih vrsta organizacija udruženog rada u zajednice u kojima se, u općem interesu, osigurava jedinstvo sustava rada u odgovarajućim oblastima.

Član 39.

Organizacije udruženog rada, samoupravne interesne zajednice i druga društvena pravna lica mogu samoupravnim sporazumom osnovati banku kao posebnu organizaciju za obavljanje kreditnih i drugih bankarskih poslova i u njoj, zajedno s drugim licima udruživati sredstva radi ostvarivanja zajedničkih interesa u osiguravanju novčanih sredstava za obavljanje, proširivanje i unapređivanje djelatnosti organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica i radi ostvarivanja drugih zajedničkih interesa. Društvena pravna lica čijim sredstvima banka posluje upravljaju poslovanjem banke. Sredstva koja banka ostvari, po podmirenju troškova poslovanja i izdvajanju sredstava za radnu zajednicu banke, raspoređuju ova društvena pravna lica među sobom. Društvena pravna lica imaju pravo upravljati određenim poslovima banke u jedinici banke koja posluje njihovim sredstvima. Društveno-politička zajednica ne može biti osnivač banke niti upravljati poslovima banke. Međusobni odnosi društvenih pravnih lica čijim sredstvima banka posluje, upravljanje bankom i poslovanje banke uređuju se samoupravnim sporazumom o osnivanju banke, njenim statutom i zakonom.

Član 40.

Poslovanje finansijskih organizacija koje se osnivaju radi prikupljanja štednih uloga i upravljanje tim organizacijama, kao i poslovanje banaka koje se odnosi na prikupljanje štednih uloga, uređuje se zakonom, u skladu sa jedinstvenim načelima kreditnog sustava. Prava građana na osnovu štednih uloga učestvovati u upravljanju poslovanjem tih finansijskih organizacija i, pored ugovorenih kamata, sticati i druge određene pogodnosti, uređuju se zakonom.

Član 41.

U organizacijama udruženog rada koje se, pored drugih djelatnosti, bave i bankarskim ili sličnim poslovanjem, organizacije udruženog rada, samoupravne interesne zajednice i druga društvena pravna lica imaju u pogledu tog poslovanja u načelu ista prava koja imaju u banci društvena pravna lica čijim sredstvima banka posluje. Аko se u organizacijama udruženog rada organizira unutrašnje bankarsko ili slično poslovanje na takvo poslovanje primenjuju se načela koja se odnose na poslovanje banaka.

Član 42.

Organizacije udruženog rada, samoupravne interesne zajednice, društveno-političke zajednice i druga društvena pravna lica mogu samoupravnim sporazumom osnovati zajednicu osiguranja imovine i lica od istovrsnih odnosno srodnih vrsta rizika, odnosno šteta, ili od više različitih vrsta rizika, odnosno šteta, i u njoj zajedno s drugim licima, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, udruživati sredstva radi osiguranja imovine i lica i radi otklanjanja ili smanjenja nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu izazvati te štete. U zajednici osiguranja u kojoj se udružuju sredstva radi osiguranja imovine ili lica od više različitih vrsta rizika odnosno šteta, osiguranici koji udružuju sredstva radi osiguranja od istovrsnih ili srodnih vrsta rizika, odnosno šteta, obrazuju posebne zajednice rizika i udružuju sredstva u posebne fondove osiguranja za te štete. Osiguranici u zajednicama rizika, sporazumno s drugim osiguranicima u istoj zajednici osiguranja, utvrđuju pod kojim se uvjetima sredstva fondova namenjena za izmirivanje obaveza za jednu vrstu šteta mogu upotrebljavati za izmirivanje obaveza za druge vrste šteta. Društvena pravna lica koja udružuju sredstva u zajednici osiguranja, odnosno zajednici rizika, upravljaju poslovanjem tih zajednica. Međusobni odnosi društvenih pravnih lica koja udružuju sredstva u zajednici osiguranja, upravljanje tom zajednicom i njeno poslovanje uređuju se samoupravnim sporazumom o osnivanju zajednice, njenim statutom ili drugim samoupravnim aktom i zakonom. Građani i građanska pravna lica — osiguranici učestvuju u upravljanju zajednicom osiguranja, odnosno zajednicom rizika, i ostvaruju u njima druga prava u skladu sa statutom zajednice osiguranja i zakonom.

Član 43.

Odnosi između organizacija udruženog rada koje se bave poslovima prometa robe i usluga i proizvodnih i drugih organizacija sa kojima posluju zasnivaju se na načelima suradnje i samoupravnog udruživanja rada i sredstava u okviru te suradnje. Ove organizacije, na načelima ravnopravnosti, ostvaruju međusobni uticaj na poslovnu i razvojnu politiku, preuzimaju zajednički rizik, osiguraju zajedničku odgovornost za proširivanje materijalne osnove i za povećanje produktivnosti rada u proizvodnji i prometu, i učestvuju u dohotku ostvarenom ovom suradnjom prema doprinosu ostvarivanju tog dohotka. Organizacije udruženog rada koje se bave poslovima izvoza i uvoza organizuju se i posluju na načelima obavezne suradnje s proizvodnim i drugim organizacijama udruženog rada za koje obavljaju izvoz ili uvoz, i u okviru te suradnje utvrđuju zajedničku politiku proizvodnje, odnosno druge djelatnosti, i politiku izvoza i uvoza, raspoređuju dohodak ostvaren ovom suradnjom kao zajednički dohodak, zajednički snose rizik svog poslovanja i odgovornost za unapređenje proizvodnje i prometa, u skladu sa samoupravnim sporazumom ili ugovorom o toj suradnji. Saveznim zakonom se uređuje u kojim slučajevima i pod kojim uvjetima organizacije udruženog rada koje se bave poslovima izvoza i uvoza, poslovima prometa robe na veliko i drugim zakonom određenim poslovima prometa robe i usluga, obavezno udružuju rad i sredstva s proizvodnim i drugim organizacijama udruženog rada sa kojima posluju. Saveznim zakonom uređuju se i način i oblik udruživanja rada i sredstava, način odlučivanja o zajedničkom poslovanju, zajedničko snošenje rizika i utvrđuju načela raspodjele zajednički ostvarenog dohotka. Organizacije udruženog rada koje se bave poslovima prometa robe i usluga za neposrednu potrošnju dužne su da, na način određen zakonom, surađuju i dogovaraju se sa samoupravnim interesnim zajednicama, mjesnim zajednicama i drugim zajednicama i organizacijama potrošača o poslovima od zajedničkog interesa.

Član 44.

Organizacija udruženog rada može obavljati djelatnost i ulagati sredstva društvene reprodukcije u inostranstvu, pod uvjetima i u granicama koji su propisani saveznim zakonom. Prava i sredstva koja organizacija udruženog rada po ma kom osnovu stekne u inostranstvu sastavni su dio društvenih sredstava kojima upravljaju radnici te organizacije. U organizaciji udruženog rada koja vrši djelatnost u inostranstvu, radnici čija su mesta rada u inostranstvu imaju ista prava, obaveze i odgovornosti kao i radnici te organizacije u zemlji.

Član 45.

Osnovne i druge organizacije udruženog rada, njihove zajednice i drugi oblici udruživanja organizacija udruženog rada, banke, zajednice osiguranja imovine i lica i druge finansijske organizacije pravna su lica sa pravima, obavezama i odgovornostima koje imaju na osnovu ustava, zakona i samoupravnog sporazuma o udruživanju, odnosno na osnovu akta o osnivanju. Ove organizacije, zajednice i udruženja i njihova prava, obaveze i odgovornosti u pravnom prometu upisuju se u registar organizacija udruženog rada.

Član 46.

Prema organizaciji udruženog rada i zajednici ili drugom udruženju tih organizacija u kojima se bitnije poremeti ostvarivanje samoupravnih prava radnika ili koji ne ispunjavaju zakonom utvrđene obaveze ili teže oštete društvene interese, mogu se pod uvjetima i po postupku koji su propisani zakonom preduzeti zakonom utvrđene privremene mjere. Kad je to neophodno radi otklanjanja tih pojava, ovim mjerama može se privremeno ograničiti ostvarivanje pojedinih samoupravnih prava radnika, odnosno prava organizacije ili udruženja i njihovih organa.

Član 47.

Аko u organizaciji udruženog rada nastane spor između radnika pojedinih djelova organizacije, odnosno radnika i organa organizacije ili radnika organizacije i organa društveno-političke zajednice, koji se nije mogao rešiti redovnim putem, radnici imaju pravo i dužnost svoje zahtjeve povodom nastalog spora iznijeti preko sindikalne organizacije. Sindikalna organizacija ima pravo i dužnost da, na zahtjev radnika ili po svojoj inicijativi, pokreniti postupak za rješavanje nastalog spora i u tom postupku, zajedno sa odgovarajućim organima upravljanja organizacije udruženog rada, odnosno sa organima društveno-političke zajednice utvrditi osnove i mjere za rješavanje pitanja zbog kojih je spor nastao.

Član 48.

Organizacija udruženog rada, odnosno organizacija poslovnog udruživanja, koja obavlja privrednu djelatnost može, pod uvjetima i po postupku koji su propisani saveznim zakonom, biti ukinuta ako ne ispunjava zakonom propisane uvjete za obavljanje svoje djelatnosti, ako trajnije nije u mogućnosti obnavljati društvena sredstva kojima posluje i osiguravati ostvarivanje ustavom zajamčenih prava radnika u pogledu njihove materijalne i socijalne sigurnosti, ili ako nije u mogućnosti ispunjavati druge zakonom utvrđene ili ugovorom preuzete obaveze. Organizacija udruženog rada koja obavlja društvenu djelatnost može, pod uvjetima i po postupku koji su propisani zakonom, biti ukinuta, ako ne ispunjava zakonom propisane uvjete ili ako ne postoje uvjeti za obavljanje njene djelatnosti.

Član 49.

Zakonom i na zakonu zasnovanom odlukom skupštine društveno-političke zajednice može se utvrditi da su od posebnog društvenog interesa određene djelatnosti ili poslovi organizacija udruženog rada koje obavljaju društvene djelatnosti i urediti način ostvarivanja posebnog društvenog interesa i ostvarivanja samoupravnih prava radnika u skladu sa tim interesom. Zakonom i na zakonu zasnovanom odlukom skupštine društveno-političke zajednice može se, ako to zahtjeva poseban društveni interes, urediti način ostvarivanja tog interesa u poslovanju organizacija udruženog rada koje obavljaju privrednu djelatnost, kad je to poslovanje nezamenljiv uvjet života i rada građana ili rada drugih organizacija na određenom području.

Član 50.

Organizacije udruženog rada koje obavljaju privrednu djelatnost i njihova poslovna udruženja udružuju se u privredne komore ili druga opća udruženja radi zajedničkog unapređivanja rada i poslovanja, radi usklađivanja posebnih, zajedničkih i općih društvenih interesa, radi dogovaranja o planovima i programima rada i razvoja i o samoupravnom uređivanju društveno-ekonomskih odnosa, radi pokretanja inicijative za zaključivanje samoupravnih sporazuma i društvenih dogovora, za donošenje zakona i za utvrđivanje ekonomske politike i radi razmatranja i rješavanja drugih pitanja od zajedničkog interesa. Radi ostvarivanja ovih ciljeva mogu se i organizacije udruženog rada koje obavljaju društvene djelatnosti udruživati u udruženja za pojedine djelatnosti, odnosno oblasti rada, i u druga opća udruženja.


3 Samoupravne interesne zajednice[uredi]
Član 51.

Samoupravne interesne zajednice osnivaju radni ljudi, neposredno ili preko svojih samoupravnih organizacija i zajednica, radi zadovoljavanja svojih ličnih i zajedničkih potreba i interesa i radi usklađivanja rada u oblasti za koju osnivaju interesnu zajednicu sa tim potrebama i interesima. Prava, obaveze i odgovornosti u međusobnim odnosima u samoupravnoj interesnoj zajednici uređuju se samoupravnim sporazumom o njenom osnivanju, njenim statutom i drugim samoupravnim aktima. Radi zadovoljavanja svojih potreba i interesa u samoupravnim interesnim zajednicama, radni ljudi plaćaju doprinose ovim zajednicama iz svojih ličnih dohodaka i iz dohotka osnovnih organizacija udruženog rada, u skladu sa namjenom, odnosno sa ciljevima kojima ova sredstva služe.

Član 52.

Radnici i drugi radni ljudi koji u oblastima obrazovanja, nauke, kulture, zdravstva i socijalne zaštite na načelima uzajamnosti i solidarnosti ostvaruju svoje lične i zajedničke potrebe i interese i radnici organizacija udruženog rada koje obavljaju djelatnosti u tim oblastima, osnivaju samoupravne interesne zajednice u kojima ostvaruju slobodnu razmjenu rada, udružuju rad i sredstva i ravnopravno i zajednički odlučuju o obavljanju tih djelatnosti u skladu sa zajedničkim interesima, utvrđuju politiku razvoja i unapređivanja tih djelatnosti i ostvaruju druge zajedničke interese. Međusobni odnosi u ovim samoupravnim interesnim zajednicama uređuju se tako da se osigurava pravo radnika i drugih radnih ljudi koji u njima udružuju sredstva da odlučuju o tim sredstvima i pravo radnika organizacija udruženog rada koje obavljaju djelatnosti u oblasti za koju je osnovana interesna zajednica da u slobodnoj razmjeni rada ostvaruju jednak društveno-ekonomski položaj kao i radnici u drugim organizacijama udruženog rada. Na ovim osnovama mogu se osnivati samoupravne interesne zajednice i u drugim oblastima društvenih djelatnosti.

Član 53.

Radi osiguravanja svoje socijalne sigurnosti, radni ljudi osnivaju samoupravne interesne zajednice penzijskog i invalidskog osiguranja ili drugih vidova socijalnog osiguranja u kojima udružuju sredstva u tu svrhu i utvrđuju, na načelima uzajamnosti i solidarnosti i minulog rada, svoje zajedničke i pojedinačne obaveze prema tim zajednicama i zajednička i pojedinačna prava koja u njima ostvaruju. Na ovim osnovama mogu se osnivati samoupravne interesne zajednice i u drugim oblastima u kojima se, udruživanjem sredstava u zajedničke fondove, ostvaruju određeni zajednički interesi na načelima uzajamnosti i solidarnosti.

Član 54.

Radni ljudi, neposredno i preko svojih organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica, osnivaju samoupravne interesne zajednice u stambenoj oblasti, u kojima ove organizacije i zajednice udružuju sredstva za stambenu izgradnju, utvrđuju politiku i program te izgradnje i zajedno sa stanarima upravljaju stambenim zgradama i stanovima u društvenoj svojini i ostvaruju druge zajedničke interese. Saveznim zakonom može se predvideti osnivanje posebnih interesnih zajednica za stambenu izgradnju i upravljanje stanovima za potrebe aktivnih vojnih lica i građanskih lica u oružanim snagama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, kao i za potrebe radnika i funkcionera saveznih organa.

Član 55.

U oblasti komunalnih djelatnosti, energetike, vodoprivrede, saobraćaja i drugih djelatnosti materijalne proizvodnje, ako je trajno obavljanje tih djelatnosti neophodno radi zadovoljavanja potreba određenih korisnika, mogu se osnivati samoupravne interesne zajednice organizacija udruženog rada tih oblasti i korisnika njihovih proizvoda i usluga u kojima oni ostvaruju zajedničke interese utvrđene samoupravnim sporazumom.

Član 56.

Radi što neposrednijeg ostvarivanja svojih samoupravnih prava i interesa, radnici i drugi radni ljudi i njihove organizacije udruženog rada i druge samoupravne organizacije i zajednice — članovi samoupravne interesne zajednice imaju pravo da se u interesnoj zajednici, pod uvjetima utvrđenim samoupravnim sporazumom o osnivanju samoupravne interesne zajednice ili njenim statutom, organizuju u osnovnu zajednicu ili jedinicu za određeno područje ili za ostvarivanje određenih zajedničkih interesa i da u toj osnovnoj zajednici, odnosno jedinici, ostvaruju određena svoja samoupravna prava i interese. Samoupravne interesne zajednice mogu se udruživati u šire interesne zajednice i osnivati saveze i druga udruženja interesnih zajednica, kao i uspostavljati druge oblike međusobne suradnje. Kad se samoupravna interesna zajednica osniva za područje šire od teritorije općine, mogu se za teritorije općina osnovati zajednice kao djelovi te samoupravne interesne zajednice.

Član 57.

Samoupravna interesna zajednica i osnovne zajednice i jedinice u njenom sastavu, kao i udruženja samoupravnih interesnih zajednica, pravna su lica sa pravima, obavezama i odgovornostima koje imaju na osnovu ustava, zakona, samoupravnog sporazuma o osnivanju interesne zajednice, odnosno udruženja interesnih zajednica i njihovog statuta.

Član 58.

Zakonom, odnosno na zakonu zasnovanom odlukom skupštine društveno-političke zajednice, može se utvrditi obaveza osnivanja, odnosno osnovati samoupravna interesna zajednica, kad su određene djelatnosti, odnosno poslovi takve zajednice, od posebnog društvenog interesa, kao i utvrditi načela za njenu organizaciju i za međusobne odnose u njoj i propisati obaveza plaćanja doprinosa toj zajednici. Djelatnosti, odnosno poslove, za koje je zakonom ili na zakonu zasnovanom odlukom skupštine društveno-političke zajednice utvrđeno da su od posebnog društvenog interesa, samoupravna interesna zajednica dužna je da obavlja na način utvrđen zakonom, odnosno odlukom skupštine društveno-političke zajednice.

Član 59.

Аko se u samoupravnoj interesnoj zajednici koja obavlja određene djelatnosti, odnosno poslove, koji su od posebnog društvenog interesa, ne donese odluka o pitanju od kojeg bitno zavisi rad interesne zajednice, skupština društveno-političke zajednice može, pod uvjetima i po postupku koji su propisani zakonom, donijeti odluku kojom se privremeno rješava to pitanje. Prema samoupravnoj interesnoj zajednici mogu se preduzeti zakonom utvrđene privremene mjere u slučajevima i pod uvjetima pod kojima se takve mjere mogu preduzeti prema organizacijama udruženog rada.


4 Sredstva društveno-političkih organizacija i drugih društvenih organizacija[uredi]
Član 60.

Društveno-političke organizacije i druge zakonom određene društvene organizacije mogu sticati sredstva odnosno određena prava na sredstva, i tim sredstvima kao društvenim koristiti se za ostvarivanje svojih ciljeva i njima raspolagati suglasno statutu tih organizacija i zakonu. Ove organizacije mogu, pod uvjetima utvrđenim zakonom, organizovati privrednu i drugu djelatnost u skladu sa svojim ciljevima i učestvovati u dohotku ostvarenom takvom djelatnošću radi ostvarivanja tih ciljeva.


5 Društveno-ekonomski položaj i udruživanje zemljoradnika[uredi]
Član 61.

Zemljoradniku i članu njegovog domaćinstva koji se bavi zemljoradnjom, Zajamčuje se pravo, radeći sredstvima na koja postoji pravo svojine, ostvarivati ustavom utvrđen samoupravni položaj u socijalističkim društveno-ekonomskim odnosima, raspolagati ostvarenim rezultatima svog rada, zadovoljavati svoje lične i društvene potrebe i, na osnovu svog doprinosa, ostvarivati svoju socijalnu sigurnost na načelima uzajamnosti i solidarnosti. Na osnovu ličnog rada zemljoradnici imaju u načelu isti položaj i u osnovi ista prava kao i radnici u udruženom radu društvenim sredstvima. Odgovarajuća prava i obaveze imaju zemljoradnici i u pogledu udruživanja rada i sredstava kao i u odnosima razmjene na tržištu i kreditnim odnosima.

Član 62.

Zemljoradnici mogu svoj rad i sredstva rada udruživati u zemljoradničkim zadrugama i drugim oblicima udruživanja zemljoradnika ili ih udruživati sa organizacijama udruženog rada. Zemljoradnička zadruga ima u načelu položaj, prava, obaveze i odgovornosti organizacije udruženog rada. Zemljoradnici mogu na sredstva koja udružuju u zemljoradničkoj zadruzi zadržati pravo svojine ili utvrditi pravo na povraćaj vrijednosti tih sredstava i druga prava po osnovu njihovog udruživanja, suglasno ugovoru o ovom udruživanju i statutu zadruge. Iz dohotka koji zemljoradnička zadruga ostvari svojim poslovanjem, zemljoradnicima koji u zadruzi udružuju svoj rad i sredstva, pripada dio dohotka srazmerno doprinosu koji su u ostvarivanju tog dohotka dali svojim radom i udruživanjem sredstava, odnosno suradnjom sa zadrugom. Dio dohotka koji zadruga ostvari preko ovog iznosa unosi se kao društvena svojina u fondove zemljoradničke zadruge i koristi za proširivanje i unapređivanje njene djelatnosti.

Član 63.

Udružujući slobodno i ravnopravno svoj rad i sredstva rada sa radnicima u udruženom radu društvenim sredstvima, zemljoradnici proširuju materijalnu osnovu svog rada i koriste se rezultatima općeg materijalnog i društvenog razvoja i na toj osnovi potpunije zadovoljavaju svoje lične i društvene potrebe i razvijaju svoje radne i druge sposobnosti. Zemljoradnici koji svoj rad i sredstva rada udružuju, neposredno ili preko zemljoradničke zadruge ili drugog oblika udruživanja zemljoradnika, sa organizacijom udruženog rada i sa njom trajno surađuju, upravljaju ravnopravno sa radnicima te organizacije zajedničkim poslovima, zajednički odlučuju o zajednički ostvarenom dohotku i učestvuju u njegovoj raspodjeli prema svom doprinosu ostvarivanju tog dohotka suglasno samoupravnom sporazumu.


6 Samostalni lični rad sredstvima u svojini građana[uredi]
Član 64.

Zajamčuje se sloboda samostalnog ličnog rada sredstvima rada u svojini građana kad obavljanje djelatnosti ličnim radom odgovara načinu, materijalnoj osnovi i mogućnostima ličnog rada i kad nije u suprotnosti sa načelom sticanja dohotka prema radu i drugim osnovama socijalističkog društvenog uređenja. Zakonom se uređuju uvjeti obavljanja djelatnosti samostalnim ličnim radom sredstvima rada u svojini građana i svojinska prava na sredstva rada i poslovne prostorije, koji se koriste za obavljanje djelatnosti samostalnim ličnim radom. Zakonom se mogu, kad to zahtjeva društveni interes, odrediti djelatnosti koje se ne mogu obavljati samostalnim ličnim radom sredstvima u svojini građana.

Član 65.

Radni ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost ličnim radom sredstvima u svojini građana mogu osnovati zadrugu i u njoj na načelima ravnopravnosti, udruživati svoj rad i sredstva rada i zajednički raspolagati dohotkom koji zadruga ostvari. Zadruga koju osnivaju radni ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost ličnim radom sredstvima u svojini građana ima položaj, prava, obaveze i odgovornosti zemljoradničke zadruge, a njeni članovi imaju položaj, prava, obaveze i odgovornosti kao i članovi zemljoradničke zadruge.

Član 66.

Radni ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost ličnim radom sredstvima u svojini građana mogu, suglasno ugovoru i zakonu, svoj rad i sredstva rada udruživati sa organizacijama udruženog rada u različitim oblicima kooperacije i drugim vidovima poslovne suradnje. U okviru te suradnje ovi radni ljudi učestvuju u upravljanju zajedničkim poslovima, zajednički odlučuju o zajednički ostvarenom dohotku i učestvuju u njegovoj raspodjeli srazmerno svom doprinosu ostvarivanju tog dohotka.

Član 67.

Radni čovjek koji samostalno obavlja djelatnost ličnim radom sredstvima u svojini građana može, na samoupravnoj osnovi, udruživati svoj rad i sredstva rada sa radom drugih lica u okviru ugovorne organizacije udruženog rada. Radni čovjek koji je u ugovornoj organizaciji udruženog rada udružio svoj rad i sredstva sa radom drugih lica ima pravo da, kao poslovođa, vodi poslovanje ugovorne organizacije i da, zajedno sa radnicima, odlučuje o njenom radu i razvoju. Poslovođi i radnicima u ugovornoj organizaciji udruženog rada pripadaju, na osnovu njihovog rada, sredstva za zadovoljavanje ličnih i zajedničkih potreba, a poslovođi po osnovu sredstava koja je udružio pripada i dio dohotka u skladu sa načelima koja važe za udruživanje rada i društvenih sredstava u organizacijama udruženog rada. Dio dohotka ostvarenog u ugovornoj organizaciji udruženog rada koji preostaje po izdvajanju sredstava za zadovoljavanje ličnih i zajedničkih potreba i poslovođe i radnika i dijela dohotka za poslovođu po osnovu sredstava koji je udružio, društvena je svojina. Radnici, zajedno sa poslovođom, upravljaju, na osnovu svog rada, tim dijelom dohotka kao društvenim sredstvima. Uvjeti i način osnivanja i poslovanja ugovorne organizacije udruženog rada, kao i njena prava, obaveze i odgovornosti uređuju se zakonom, a međusobna prava, obaveze i odgovornosti poslovođe i radnika uređuju se ugovorom u skladu sa zakonom. Ugovorom se uređuju i način i uvjeti udruživanja sredstava kao i način i uvjeti povlačenja, odnosno isplaćivanja sredstava koja je poslovođa uneo u ugovornu organizaciju. Poslovođa ugovorne organizacije udruženog rada zadržava pravo svojine na sredstva koja je udružio u toj organizaciji. Povlačenjem, odnosno isplaćivanjem ovih sredstava, poslovođi prestaju prava koja kao poslovođa ima u ugovornoj organizaciji.

Član 68.

Zakonom se određuje u kojim djelatnostima, u skladu sa njihovom prirodom i društvenim potrebama, i pod kojim uvjetima radni čovjek koji samostalno obavlja djelatnost ličnim radom sredstvima u svojini građana može, izuzetno i u ograničenom obimu, bez osnivanja ugovorne organizacije udruženog rada, koristiti dopunski rad drugih lica njihovim zapošljavanjem. Ugovor o zapošljavanju zaključuju radni čovjek i radnici koje zapošljava u skladu sa kolektivnim ugovorom koji zaključuju sindikalna organizacija i odgovarajuća privredna komora, odnosno drugo udruženje u kome su predstavljeni radni ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost ličnim radom sredstvima u svojini građana. Kolektivnim ugovorom osiguraju se ovim radnicima, shodno pravima radnika u udruženom radu, pravo na sredstva za zadovoljavanje ličnih i zajedničkih potreba i druga prava koja osiguraju njihovu materijalnu i socijalnu sigurnost. Zakonom se može odrediti da je dio dohotka koji je rezultat viška rada radnika zaposlenih kod radnog čovjeka koji samostalno obavlja djelatnost ličnim radom sredstvima u svojini građana, društvena svojina i da se koristi za potrebe razvoja.


7 Društveno planiranje[uredi]
Član 69.

Radnici u osnovnim i drugim organizacijama udruženog rada i radni ljudi u samoupravnim interesnim zajednicama, mjesnim zajednicama i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama u kojima upravljaju poslovima i sredstvima društvene reprodukcije, imaju pravo i dužnost da, oslanjajući se na naučna saznanja i na njima zasnovane ocjene razvojnih mogućnosti i uvažavajući ekonomske zakonitosti, samostalno donose planove i programe rada i razvoja svojih organizacija i zajednica da te planove i programe usklađuju međusobno i sa društvenim planovima društveno-političkih zajednica i da na toj osnovi osiguraju usklađivanje odnosa u cjelini društvene reprodukcije i usmjeravanje cjelokupnog materijalnog i društvenog razvoja, u skladu sa zajedničkim, na samoupravnim osnovama utvrđenim, interesima i ciljevima.

Član 70.

Planovi i programi rada i razvoja osnovnih organizacija udruženog rada i organizacija udruženog rada u čijem su sastavu donose se i ostvaruju u odnosima suradnje i međusobne zavisnosti koji proizlaze iz udruživanja rada i sredstava u tim organizacijama suglasno samoupravnom sporazumu, uz osiguravanje prava radnika u osnovnim organizacijama udruženog rada odlučivati o donošenju tih planova i programa. Osnovne i druge organizacije udruženog rada udružene u samoupravne interesne zajednice ili druge samoupravne organizacije i zajednice donose i ostvaruju svoje planove i programe rada i razvoja u skladu sa zajedničkim interesima i ciljevima, odnosno u skladu sa zajedničkim planovima i programima, koje sporazumno utvrde u okviru ovih samoupravnih organizacija i zajednica. Organizacije udruženog rada samoupravne interesne zajednice i druge samoupravne organizacije i zajednice usklađuju svoje planove i programe rada i razvoja i sa planovima i programima drugih samoupravnih organizacija i zajednica sa kojima imaju određene zajedničke interese i ciljeve, koji proizlaze iz njihove suradnje i međusobne zavisnosti u društvenoj reprodukciji i koje utvrđuju samoupravnim sporazumom. Međusobne obaveze, koje su osnovne i druge organizacije udruženog rada i druge samoupravne organizacije i zajednice sporazumno utvrdile radi ostvarivanja zajedničkog plana, ne mogu se za vrijeme za koje je plan utvrđen jednostrano raskidati, odnosno mjenjati.

Član 71.

Na osnovu dogovora o zajedničkim interesima i ciljevima privrednog i društvenog razvoja u općini, gradskoj i regionalnoj zajednici, autonomnoj pokrajini, republici i federaciji i na osnovu planova i programa rada i razvoja organizacija udruženog rada, samoupravnih interesnih zajednica i drugih samoupravnih organizacija i zajednica, kao i na osnovu zajednički ocjenjenih mogućnosti i uvjeta razvoja, donose se društveni planovi društveno-političkih zajednica. Društvenim planovima društveno-političkih zajednica utvrđuju se zajednička politika razvoja i smjernice i okviri za donošenje mjera ekonomske politike i upravnih i organizacionih mera, kojima se osiguraju uvjeti za ostvarivanje tih planova.

Član 72.

Planovima rada i razvoja organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica i društvenim planovima društveno-političkih zajednica mogu se predvideti investicije ili drugi ciljevi i zadaci, odnosno može se pristupiti njihovom ostvarivanju samo ako su na zakonom propisan način osiguravani materijalni i drugi potrebni uvjeti za njihovo ostvarivanje. Izvršavanje posebnih zadataka radi ostvarivanja ciljeva utvrđenih društvenim planovima može se utvrditi kao obaveza određene organizacije udruženog rada ili druge samoupravne organizacije i zajednice samo na osnovu suglasnosti odgovarajuće organizacije odnosno zajednice. Аko je izvršavanje ovakvih zadataka utvrđeno kao zajednička obaveza više organizacija ili zajednica, ili i kao obaveza organa društveno-političke zajednice, ove organizacije, zajednice ili organi utvrđuju sporazumno uzajamna prava i obaveze i svoju zajedničku i pojedinačnu odgovornost za izvršavanje te obaveze. Аko se društvenim planom, na osnovu zajednički utvrđenih interesa i ciljeva razvoja, utvrdi da je izvršenje određenih zadataka neophodno za društvenu reprodukciju, a sporazumom organizacija udruženog rada ili drugih samoupravnih organizacija i zajednica nisu mogla biti osigurana sredstva i drugi potrebni uvjeti za njihovo izvršenje, zakonom se može, u skladu sa ustavom, utvrditi obaveza udruživanja sredstava u tu svrhu i propisati druge mjere radi izvršavanja tih zadataka.

Član 73.

Zakoni i drugi propisi i opći akti kojima se stvaraju obaveze za budžete i fondove društveno-političkih zajednica ne mogu se donositi ako prethodno organ koji donosi odgovarajući propis, odnosno akt, ne utvrdi da su za izvršavanje tih obaveza osiguravana sredstva.

Član 74.

Radnici u organizacijama udruženog rada i radni ljudi u drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama i njihovi organi odgovorni su za ostvarivanje planova rada i razvoja svojih organizacija i zajednica kao i općih ciljeva i zadataka utvrđenih društvenim planovima društveno-političkih zajednica, i dužni su u tom cilju preduzimati potrebne mjere i radnje. Organi društveno-političkih zajednica odgovorni su propisima i mjerama koje donose radi ostvarivanja društvenih planova, osiguravati opće uvjete za što skladniji i stabilniji razvoj i da tim propisima i mjerama dovoditi u što potpuniju suglasnost posebne interese i samostalno djelovanje organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica sa zajedničkim interesima i ciljevima razvoja utvrđenim društvenim planovima


8 Društveni sustav informiranja, društveno knjigovodstvo, evidencija i statistika[uredi]
Član 75.

Društvenim sustavom informiranja osigurava se usklađeno evidentiranje prikupljanje, obrada i iskazivanje podataka i činjenica značajnih za praćenje, planiranje i usmjeravanje društvenog razvoja, kao i dostupnost informacija o tim podacima i činjenicama. Djelatnosti u oblasti društvenog sustava informiranja su od posebnog društvenog interesa.

Član 76.

Radnici u organizacijama udruženog rada i radni ljudi u drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama i organi ovih organizacija i zajednica, kao i organi društveno-političkih zajednica, dužni su organizirati vođenje knjigovodstva i evidencije o činjenicama od značaja za rad i odlučivanje u ovim organizacijama i zajednicama. Organizacije udruženog rada i druge samoupravne organizacije i zajednice i društveno-političke zajednice dužne su organizacijama za vođenje društvenog knjigovodstva, evidencije i statistike dati podatke koji su od značaja za usklađivanje odnosa u društvenoj reprodukciji i usmjeravanje razvoja i za ostvarivanje prava radnih ljudi u samoupravnim organizacijama i zajednicama biti obavešteni o pojavama i odnosima od zajedničkog, odnosno općeg interesa.

Član 77.

Evidenciju i informativno-analitičke poslove o raspolaganju društvenim sredstvima, kontrolu ispravnosti podataka o raspolaganju tim sredstvima, kontrolu zakonitosti raspolaganja društvenim sredstvima i kontrolu izvršavanja obaveza organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica i društveno-političkih zajednica, kao i druge poslove društvenog knjigovodstva utvrđene zakonom, obavlja Služba društvenog knjigovodstva. Ova služba obavlja i poslove platnog prometa u zemlji. Služba društvenog knjigovodstva osigurava organizacijama udruženog rada i drugim društvenim pravnim licima podatke na osnovu kojih radni ljudi i organi samoupravne radničke kontrole ostvaruju uvid u materijalno stanje i finansijsko i materijalno poslovanje svojih i drugih organizacija i zajednica. Služba društvenog knjigovodstva je samostalna u svom radu. Služba društvenog knjigovodstva radi na osnovu zakona i drugih propisa i odgovorna je u okviru svojih prava i dužnosti, za njihovo primenjivanje.


9 Svojinsko-pravni odnosi[uredi]
Član 78.

Građanima se Zajamčuje pravo svojine na predmete koji služe ličnoj potrošnji, ili zadovoljavanju njihovih kulturnih i drugih ličnih potreba. Građani mogu imati pravo svojine na stambene zgrade i stanove za zadovoljavanje ličnih i porodičnih potreba. Stambene zgrade i stanovi i drugi predmeti koji služe ličnim potrebama na koje postoji pravo svojine mogu se koristiti za sticanje dohotka samo na način i pod uvjetima utvrđenim zakonom.

Član 79.

Zakonom se određuju granice i uvjeti pod kojima udruženja građana i druga građanska pravna lica mogu imati pravo svojine na nepokretnosti i druge stvari koje služe ostvarivanju zajedničkih interesa njihovih članova i ciljeva zbog kojih su osnovani, kao i uvjeti pod kojima oni njima mogu raspolagati.

Član 80.

Zemljoradnicima se Zajamčuje pravo svojine na obradivo poljoprivredno zemljište u površini od najviše deset hektara po domaćinstvu. Zakonom se može utvrditi da u brdsko-planinskim krajevima površina obradivog poljoprivrednog zemljišta na koje zemljoradnici imaju pravo svojine može biti veća od deset hektara po domaćinstvu. Zakonom se određuje u kojim granicama i pod kojim uvjetima zemljoradnici mogu imati pravo svojine na drugo zemljište, kao i u kojim granicama i pod kojim uvjetima ostali građani mogu imati pravo svojine na poljoprivredno i drugo zemljište. Uvjeti i granice u kojima se može sticati pravo svojine na šume i šumsko zemljište utvrđuju se zakonom.

Član 81.

Ne može postojati pravo svojine na zemljište u gradovima i naseljima gradskog karaktera i drugim područjima predviđenim za stambenu i drugu kompleksnu izgradnju, koje, u skladu sa uvjetima i po postupku koji su utvrđeni zakonom, odredi općina. Uvjeti, način i vrijeme prestanka prava svojine na zemljište na koje je prije donošenja odluke općine postojalo pravo svojine, kao i naknada za to zemljište, uređuju se zakonom. Način i uvjete korišćenja takvog zemljišta određuje općina na osnovu zakona.

Član 82.

Nepokretnosti na koje postoji pravo svojine mogu se, uz pravičnu naknadu, eksproprirati ili se to pravo može ograničiti ako to zahtjeva opći interes utvrđen na osnovu zakona. Zakonom se određuju osnovi i mjerila pravične naknade. Određivanjem ovih osnova i mjerila i njihovom primenom ne mogu se bitno pogoršati uvjeti života i rada koje je vlasnik čija se nepokretnost ekspropriše imao na osnovu korišćenja te nepokretnosti. Pravična naknada ne obuhvata uvećanu vrijednost nepokretnosti koja je neposredno ili posredno rezultat ulaganja društvenih sredstava.

Član 83.

Pravo svojine građani i građanska pravna lica ostvaruju u skladu sa prirodom i namjenom nepokretnosti i drugih stvari u njihovoj svojini i društvenim interesom utvrđenim zakonom. Uvjeti prometa zemljišta i drugih nepokretnosti na koje postoji pravo svojine uređuju se zakonom.

Član 84.

Pravo svojine na stvari od posebnog kulturnog značaja može se na osnovu zakona ograničiti, ako to opći interes zahtjeva.


10 Dobra od općeg interesa[uredi]
Član 85.

Zemljište, šume, vode, vodotoci, more i morska obala, rudna blaga i druga prirodna bogatstva, dobra u općoj upotrebi, kao i nepokretnosti i druge stvari od posebnog kulturnog i povijesnog značaja, uživaju, kao dobra od općeg interesa, posebnu zaštitu i koriste se pod uvjetima i na način koji su propisani zakonom.

Član 86.

Svako zemljište, šuma, voda i vodotok, more i morska obala, rudno blago i druga prirodna bogatstva moraju se iskorišćavati u skladu sa zakonom predviđenim općim uvjetima kojima se osiguraju njihovo racionalno iskorišćavanje i drugi opći interesi. Zakonom se utvrđuje način upravljanja šumama, šumskim zemljištima i nalazištima rudnog blaga, kao i način iskorišćavanja šuma, šumskih zemljišta i rudnog blaga.


11 Zaštita i unapređivanje čovjekove sredine[uredi]
Član 87.

Radni ljudi i građani, organizacije udruženog rada, društveno-političke zajednice, mjesne zajednice i druge samoupravne organizacije i zajednice imaju pravo i dužnost osiguravati uvjete za očuvanje i razvoj prirodnih i radom stvorenih vrijednosti čovjekove sredine kao i sprečavati i otklanjati štetne posljedice koje zagađivanjem zraka, tla, vode, vodotoka i mora, bukom ili na drugi način ugrožavaju te vrijednosti ili dovode u opasnost život i zdravlje ljudi.


Glava II OSNOVE DRUŠTVENO-POLITIČKOG SUSTAVА[uredi]

1 Položaj radnih ljudi u društveno-političkom sustavu[uredi]
Član 88.
Radnička klasa i svi radni ljudi nosioci su vlasti i upravljanja drugim društvenim poslovima. Radnička klasa i svi radni ljudi ostvaruju vlast i upravljaju drugim društvenim poslovima organizovani u organizacije udruženog rada i druge samoupravne organizacije i zajednice i klasne i druge društveno-političke i društvene organizacije.
Član 89.
Radni ljudi ostvaruju vlast i upravljaju drugim društvenim poslovima odlučivanjem na zborovima, referendumom i drugim oblicima ličnog izjašnjavanja u osnovnim organizacijama udruženog rada i mjesnim zajednicama, samoupravnim interesnim zajednicama i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama, putem delegata u organima upravljanja tih organizacija i zajednica, samoupravnim sporazumijevanjem i društvenim dogovaranjem, putem delegacija i delegata u skupštinama društveno-političkih zajednica, kao i usmjeravanjem i kontrolom rada organa odgovornih skupštinama.
Član 90.
Radni ljudi organizuju se na samoupravnoj osnovi u organizacije udruženog rada, mjesne zajednice, samoupravne interesne zajednice i druge samoupravne organizacije i zajednice i utvrđuju koje zajedničke interese, prava i dužnosti u njima ostvaruju.

Ustavom i statutom društveno-političke zajednice utvrđuju se zajednički interesi i funkcije vlasti i upravljanja drugim društvenim poslovima koje radni ljudi, narodi i narodnosti ostvaruju u društveno-političkim zajednicama.

Član 91.
Upravljanje organizacijama udruženog rada, mjesnim zajednicama, samoupravnim interesnim zajednicama i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama i njihova organizacija moraju biti uređeni tako da radni ljudi u svakom dijelu procesa rada i u svakom dijelu organizacije, odnosno zajednice, odlučuju o pitanjima svog rada i o drugim interesima, ostvaruju svoja samoupravna prava i zajedničke interese i vrše kontrolu nad izvršavanjem odluka i nad radom svih organa i službi tih organizacija i zajednica.
Član 92.
Funkcije vlasti i upravljanja drugim društvenim poslovima u društveno-političkim zajednicama vrše skupštine i njima odgovorni organi. Sudsku funkciju vrše redovni sudovi kao organi državne vlasti i samoupravni sudovi.

Zaštita ustavnosti povjerava se ustavnim sudovima.

Član 93.
Skupštine društveno-političkih zajednica i njima odgovorni organi vrše svoje funkcije na osnovu i u okviru ustava, odnosno statuta i zakona. Državni organi imaju prema organizacijama udruženog rada i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama samo prava utvrđena na osnovu ustava.
Član 94.
Nitko ne može vršiti samoupravne, javne i druge društvene funkcije i javna ovlašćenja ako mu nisu suglasno ustavu, odnosno statutu i zakonu, povereni od radnih ljudi ili od skupštine društveno-političke zajednice.
Član 95.
Svi organi i organizacije i drugi nosioci samoupravnih javnih ili drugih društvenih funkcija vrše svoju funkciju na osnovu i u okviru ustava, zakona, odnosno statuta, i datih ovlašćenja, i odgovorni su za njeno vršenje.

Svi nosioci samoupravnih javnih i drugih društvenih funkcija u vršenju svojih funkcija pod društvenom su kontrolom. Svaki izabrani ili imenovani nosilac samoupravne, javne ili druge društvene funkcije lično je odgovoran za njeno vršenje i može biti opozvan ili smenjen. On ima pravo podnositi ostavku i obrazložiti nju. Zakonom i samoupravnim aktima utvrđuju se vrste i uvjeti odgovornosti nosilaca samoupravnih, javnih i drugih društvenih funkcija, kao i način i postupak ostvarivanja odgovornosti nosilaca tih funkcija.

Član 96.
Radnik izabran, odnosno imenovan na samoupravnu, javnu ili drugu društvenu funkciju, čije vršenje zahtjeva da privremeno prestane raditi u organizaciji udruženog rada ili radnoj zajednici, ima pravo da se, po prestanku funkcije koju je vršio, vrati na rad u istu organizaciju udruženog rada, odnosno radnu zajednicu, na svoje ranije radno mesto ili drugo radno mesto koje odgovara njegovim sposobnostima i kvalifikacijama.
Član 97.
Rad državnih organa i organa upravljanja organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica i organa društveno-političkih organizacija i udruženja je javan. Način osiguravanja javnosti uređuje se zakonom i samoupravnim aktima.

Zakonom i samoupravnim aktima određuju se poslovi i podaci koji predstavljaju tajnu ili se ne mogu objavljivati. Ostvarivanje načela javnosti ne može biti u suprotnosti sa interesima sigurnosti i obrane zemlje i drugim društvenim interesima utvrđenim zakonom.


2 Samoupravljanje u organizacijama udruženog rada[uredi]
Član 98.
Samoupravljanje u osnovnoj i drugim organizacijama udruženog rada radnik, ravnopravno i u odnosima uzajamne odgovornosti s drugim radnicima u organizaciji, ostvaruje odlučivanjem na zborovima radnika, referendumom i drugim oblicima ličnog izjašnjavanja, putem delegata u radničkim savjetima koje, zajedno sa drugim radnicima u organizaciji, bira i opoziva, kao i kontrolom izvršavanja odluka i kontrolom rada organa i službi tih organizacija.

Radnik ima pravo radi ostvarivanja svojih samoupravnih prava biti redovno obavještavan o poslovanju organizacije i njenom materijalno-finansijskom stanju, o ostvarivanju i raspodjeli dohotka i korišćenju sredstava u njoj, kao i o drugim pitanjima od interesa za odlučivanje i kontrolu u organizaciji.

Član 99.
U osnovnoj i drugim organizacijama udruženog rada obrazuje se radnički savjet kao organ upravljanja radom i poslovanjem organizacije, odnosno njemu po položaju i funkciji odgovarajući organ upravljanja. U osnovnoj organizaciji sa manjim brojem radnika ne obrazuje se radnički savjet.

Određene izvršne funkcije u osnovnoj i drugim organizacijama udruženog rada mogu se povjeriti izvršnim organima radničkog savjeta. Organizacije udruženog rada koje, udružujući rad i sredstva, ne organizuju posebnu organizaciju, mogu obrazovati zajednički organ za vršenje poslova od zajedničkog interesa.

Član 100.
Radnički savjet u vršenju funkcije upravljanja radom i poslovanjem organizacije udruženog rada, utvrđuje prijedlog statuta i donosi druge opće akte, utvrđuje poslovnu politiku i donosi plan i program rada i razvoja, utvrđuje mjere za sprovođenje poslovne politike i plana i programa rada i razvoja, bira, imenuje i razrješava izvršni i poslovodni organ, odnosno članove tih organa, stara se o obavještavanju radnika i vrši druge poslove utvrđene samoupravnim sporazumom, statutom i drugim samoupravnim aktima organizacije. Odluke radničkog savjeta radne organizacije i složene organizacije udruženog rada koje se odnose na ostvarivanje neotuđivih prava radnika u osnovnim organizacijama udruženog rada donose se u suglasnosti sa svakom od tih organizacija na način utvrđen samoupravnim sporazumom o udruživanju.
Član 101.
Radnički savjet osnovne organizacije udruženog rada sačinjavaju delegati radnika svih djelova procesa rada u toj organizaciji. Sastav radničkog savjeta osnovne organizacije udruženog rada mora odgovarati socijalnom sastavu radne zajednice osnovne organizacije udruženog rada. Radnički savjet radne organizacije i složene organizacije udruženog rada sačinjavaju delegati radnika osnovnih organizacija udruženog rada, neposredno izabrani na način i po postupku koji su utvrđeni samoupravnim sporazumom o udruživanju. U radničkom savjetu radne organizacije mora biti zastupljena svaka osnovna organizacija udruženog rada u njenom sastavu. Delegati rade po smjernicama radnika, odnosno radničkog savjeta osnovne organizacije udruženog rada koja ih je izabrala i njima odgovaraju za svoj rad. Statutom osnovne i druge organizacije udruženog rada i samoupravnim sporazumom o udruživanju utvrđuju se prava i obaveze delegata i njihova odgovornost radnicima, odnosno organima upravljanja tih organizacija.
Član 102.
Način izbora i uvjeti i način opoziva, odnosno razrješavanja radničkog savjeta i izvršnog organa u organizaciji udruženog rada utvrđuju se samoupravnim sporazumom o udruživanju ili statutom organizacije i zakonom.

Članovi radničkog savjeta, odnosno članovi izvršnog organa, ne mogu se birati na vrijeme duže od dve godine. Nitko ne može više od dva puta uzastopno biti biran u isti radnički savjet, odnosno izvršni organ. U radnički savjet ne može biti biran radnik koji kao inokosni poslovodni organ ili Član kolegijalnog poslovodnog organa njemu odgovara, ni radnik koji samostalno vrši druge rukovodeće funkcije određene statutom i zakonom.

Član 103.
U svakoj organizaciji udruženog rada postoji poslovodni organ koji vodi poslovanje organizacije udruženog rada, organizira i usklađuje proces rada u njoj i izvršava odluke radničkog savjeta i njegovog izvršnog organa. Organizaciju udruženog rada zastupa i predstavlja njen inokosni poslovodni organ, odnosno predsjednik kolegijalnog poslovodnog organa, ako statutom ili drugim samoupravnim aktom organizacije nije drukčije određeno. Poslovodni organ je samostalan u radu i odgovoran je radnicima i radničkom savjetu organizacije udruženog rada. Inokosni poslovodni organ, odnosno predsjednik kolegijalnog poslovodnog organa, odgovoran je i društvenoj zajednici za zakonitost rada i za ispunjavanje zakonom propisanih obaveza organizacije udruženog rada. Inokosni poslovodni organ, odnosno predsjednik kolegijalnog poslovodnog organa, ima pravo i dužnost da, u skladu sa zakonom, obustavi od izvršenja akte radničkog savjeta i drugih organa organizacije udruženog rada ako smatra da su u suprotnosti sa zakonom i da o tome obavjesti nadležni organ društveno-političke zajednice.
Član 104.
Inokosni poslovodni organ i članovi kolegijalnog poslovodnog organa u organizaciji udruženog rada imenuju se i razrješavaju odlukom radničkog savjeta. Inokosni poslovodni organ imenuje se na osnovu javnog konkursa na prijedlog konkursne komisije. U osnovnim organizacijama udruženog rada određenim zakonom i u drugim organizacijama udruženog rada konkursna komisija je sastavljena od zakonom određenog broja predstavnika organizacije udruženog rada i sindikata, kao i od predstavnika društvene zajednice imenovanih, odnosno izabranih u skladu sa zakonom.

Zakonom se mogu urediti uvjeti i način obrazovanja kolegijalnog poslovodnog organa i uvjeti i način imenovanja članova tog organa. Mandat inokosnog poslovodnog organa i članova kolegijalnog poslovodnog organa traje najduže četiri godine. Po isteku mandata oni mogu biti ponovo imenovani na istu funkciju na način propisan zakonom. Zakonom se određuje pod kojim se uvjetima poslovodni organ može razrešiti i prije isteka vremena za koje je imenovan. Prijedlog za razrješenje poslovodnog organa može podnijeti i skupština općine, odnosno druge društveno-političke zajednice, i sindikalna organizacija. Zakonom se mogu propisati posebni uvjeti i način imenovanja i razrješenja i posebna prava i dužnosti poslovodnog organa u organizacijama udruženog rada koje vrše djelatnost, odnosno poslove od posebnog društvenog interesa.

Član 105.
Samoupravni sporazum o udruživanju u radnu organizaciju, odnosno u složenu organizaciju udruženog rada, sadrži odredbe o zajedničkim poslovima, o koordiniranju procesa rada, o usklađivanju planova i programa rada i razvoja, o udruživanju sredstava i njihovoj namjeni, o sastavu, izboru i djelokrugu zajedničkih organa upravljanja i njihovih izvršnih organa, o poslovodnim organima radne organizacije, odnosno složene organizacije i odgovornosti tih organa, o pravima, obavezama i odgovornostima radne zajednice koja obavlja poslove od zajedničkog interesa za udružene organizacije, o međusobnim odnosima osnovnih i drugih organizacija udruženog rada i njihovim pravima, obavezama i odgovornosti u pravnom prometu, o postupku izdvajanja pojedinih osnovnih organizacija iz sastava radne organizacije odnosno osnovnih i radnih organizacija iz sastava složene organizacije. Samoupravni sporazum sadrži i druge odredbe od značaja za zajednički rad i poslovanje udruženih organizacija i za ostvarenje samoupravnih prava radnika u njima. Samoupravni sporazum o udruživanju u radnu organizaciju, odnosno u složenu organizaciju udruženog rada, zaključen je kad ga usvoji većina svih radnika u svakoj osnovnoj organizaciji udruženog rada.
Član 106.
Organizacija udruženog rada ima svoj statut. Statut osnovne organizacije udruženog rada donose, na prijedlog radničkog savjeta, radnici osnovne organizacije udruženog rada većinom glasova svih radnika. Statut radne organizacije, odnosno složene organizacije udruženog rada, na prijedlog njenog radničkog savjeta donose radnici udruženih osnovnih organizacija, većinom glasova svih radnika u svakoj od tih organizacija. Statut i drugi samoupravni akti organizacija udruženog rada ne mogu biti u suprotnosti sa samoupravnim sporazumom o udruživanju.
Član 107.
Radi ostvarivanja i zaštite svojih samoupravnih prava, radnici u osnovnoj i drugim organizacijama udruženog rada imaju pravo i dužnost ostvarivati samoupravnu radničku kontrolu neposredno, preko organa upravljanja organizacije i preko posebnog organa samoupravne radničke kontrole. Organ samoupravne radničke kontrole vrši kontrolu u pogledu sprovođenja statuta i drugih samoupravnih akata organizacije i samoupravnih sporazuma i društvenih dogovora, sprovođenja odluka radnika, organa upravljanja i izvršnih i poslovodnih organa organizacije i suglasnosti ovih akata i odluka sa samoupravnim pravima, dužnostima i interesima radnika, ostvarivanja radnih i samoupravljačkih dužnosti radnika, organa i službi organizacije, odgovornog i društveno i ekonomski svrhovitog korišćenja društvenih sredstava i raspolaganja njima, primene načela raspodjele prema radu u raspoređivanju dohotka i raspodjeli sredstava za lične dohotke, ostvarivanja i zaštite prava radnika u međusobnim odnosima u radu, obavještavanja radnika o pitanjima od interesa za odlučivanje i kontrolu u organizaciji, i u pogledu ostvarivanja drugih samoupravnih prava, dužnosti i interesa radnika. Organ samoupravne radničke kontrole ima pravo i dužnost o uočenim pojavama i svom mišljenju obavjestiti radnike, organe i službe organizacije kod kojih je uočio te pojave i organe koji u organizaciji imaju pravo i dužnost ih otkloniti, kao i surađivati sa organima društvenog nadzora i kontrole. Sastav, izbor i opoziv organa samoupravne radničke kontrole i njegova prava, dužnosti i odgovornosti uređuju se statutom i drugim samoupravnim aktima organizacije u skladu sa zakonom.
Član 108.
Svaki radnik lično je odgovoran za savesno vršenje samoupravljačkih funkcija.

Članovi radničkog savjeta organizacije udruženog rada snose ličnu i materijalnu odgovornost za odluke koje su, protivno upozorenju nadležnog organa, donijeli van okvira svojih ovlašćenja. Delegati u radničkom savjetu radne organizacije i složene organizacije udruženog rada odgovorni su radnicima i radničkom savjetu osnovne organizacije u kojoj su izabrani za delegata. Članovi kolegijalnog izvršnog organa, inokosni poslovodni organ i članovi kolegijalnog poslovodnog organa odgovorni su za svoj rad radničkom savjetu koji ih je izabrao, odnosno imenovao, i radnicima organizacije udruženog rada u kojoj vrše svoje funkcije. Oni su lično odgovorni za svoje odluke i za izvršavanje odluka radničkog savjeta i radnika, kao i za istinito, blagovremeno i potpuno obavještavanje radničkog savjeta i radnika. Oni snose i materijalnu odgovornost za štetu nastalu izvršavanjem odluka donesenih na osnovu njihovih prijedloga, ako su pri davanju tih prijedloga prikrili činjenice ili svjesno dali neistinita obaveštenja radničkom savjetu ili radnicima. Poslovodni organ odgovoran je, u okviru svojih prava i dužnosti, i za rezultate poslovanja organizacije, kao i za organizovanje i usklađivanje procesa rada u organizaciji. Odgovornost člana kolegijalnog izvršnog organa, inokosnog poslovodnog organa i člana kolegijalnog poslovodnog organa utvrđuje se zavisno od njihovog uticaja na donošenje ili izvršavanje odluka. Materijalna i druge vrste odgovornosti i uvjeti odgovornosti uređuju se zakonom i samoupravnim aktom organizacije udruženog rada.

Član 109.
Odredbe o ostvarivanju samoupravljanja u organizacijama udruženog rada primenjuju se i na radnike u radnim zajednicama obrazovanim za obavljanje poslova od zajedničkog interesa za više organizacija udruženog rada u skladu sa prirodom ovih poslova i zajedničkim interesima radi kojih su ove radne zajednice obrazovane.


3 Samoupravljanje u samoupravnim interesnim zajednicama[uredi]
Član 110.
Samoupravnim sporazumom o osnivanju samoupravne interesne zajednice i njenim statutom uređuju se poslovi od zajedničkog interesa za članove zajednice, način odlučivanja o tim poslovima, djelokrug, ovlašćenja i odgovornosti skupštine i drugih organa interesne zajednice i druga pitanja od zajedničkog interesa za radne ljude i samoupravne organizacije i zajednice organizovane u interesnu zajednicu. Statut samoupravne interesne zajednice donosi se u skladu sa samoupravnim sporazumom o njenom osnivanju. Zakonom se može utvrditi da samoupravni sporazum o osnivanju, odnosno statut, samoupravne interesne zajednice koja obavlja djelatnost od posebnog društvenog interesa potvrđuje organ društveno-političke zajednice.
Član 111.
Poslovima samoupravne interesne zajednice upravlja skupština. Skupštinu čine delegati koje radni ljudi i organizacije udruženog rada i druge samoupravne organizacije i zajednice, kao članovi interesne zajednice, biraju i opozivaju. Delegati u skupštini rade po smjernicama članova samoupravne interesne zajednice koji su ih izabrali i njima su odgovorni za svoj rad. U samoupravnoj interesnoj zajednici koju osnivaju radni ljudi i njihove organizacije i zajednice radi zadovoljavanja svojih potreba i interesa i radnici organizacija udruženog rada koje obavljaju djelatnosti u oblasti za koju se osniva interesna zajednica, skupština se organizira tako da se osigurava njihovo ravnopravno odlučivanje o međusobnim pravima, obavezama i odgovornostima. Skupština može određene izvršne funkcije povjeriti svojim izvršnim organima koji su joj odgovorni za svoj rad.
Član 112.
Samoupravnim sporazumom o osnivanju interesne zajednice i drugim njenim općim aktima utvrđuje se neposredna odgovornost organa upravljanja interesne zajednice i delegata u tim organima članovima zajednice, način ostvarivanja kontrole članova interesne zajednice nad radom organa upravljanja i stručnih službi i način obavještavanja članova interesne zajednice o radu tih organa i službi i o pitanjima koja se razmatraju i rješavaju u interesnoj zajednici.
Član 113.
Kad je ustavom ili statutom društveno-političke zajednice utvrđeno da radni ljudi preko skupština samoupravnih interesnih zajednica učestvuju u odlučivanju o pitanjima iz nadležnosti skupština društveno-političkih zajednica, ovi radni ljudi organizuju se u okviru interesne zajednice, odnosno udružuju svoje interesne zajednice, tako da mogu učestvovati u odlučivanju o tim pitanjima u skupštini društveno-političke zajednice.


4 Samoupravljanje u mjesnim zajednicama[uredi]
Član 114.
Pravo i dužnost radnih ljudi i građana u naselju, dijelu naselja ili u više povezanih naselja je da se, radi ostvarivanja određenih zajedničkih interesa i potreba, samoupravno organizuju u mjesnu zajednicu. U mjesnoj zajednici radni ljudi i građani odlučuju o ostvarivanju svojih zajedničkih interesa i o solidarnom zadovoljavanju zajedničkih potreba u oblastima uređivanja naselja, stanovanja, komunalnih djelatnosti, dečije i socijalne zaštite, obrazovanja, kulture, fizičke kulture, zaštite potrošača, zaštite i unapređivanja čovjekove sredine, narodne obrane, društvene samozaštite, kao i drugim oblastima života i rada. Radi ostvarivanja svojih zajedničkih interesa i potreba, radni ljudi i građani, organizovani u mjesnoj zajednici, samoupravnim sporazumijevanjem i na drugi način povezuju se sa organizacijama udruženog rada, samoupravnim interesnim zajednicama i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama, na području i van područja mjesne zajednice, koje imaju interes, odnosno dužnost, da učestvuju u zadovoljavanju tih interesa i potreba. Radni ljudi i građani u mjesnoj zajednici učestvuju u vršenju društvenih poslova i u odlučivanju o pitanjima od zajedničkog interesa u općini i širim društveno-političkim zajednicama. Statutom općine utvrđuju se način i postupak obrazovanja mjesnih zajednica. Zakonom se mogu utvrditi načela postupka obrazovanja mjesnih zajednica.
Član 115.
Radni ljudi i građani u mjesnoj zajednici donose statut mjesne zajednice. Statutom mjesne zajednice određuju se prava i dužnosti mjesne zajednice, njena organizacija, njeni organi i odnosi sa organizacijama udruženog rada i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama i uređuju druga pitanja od značaja za rad mjesne zajednice i život radnih ljudi i građana u njoj.


5 Općina[uredi]
Član 116.
Općina je samoupravna i osnovna društveno-politička zajednica, zasnovana na vlasti i samoupravljanju radničke klase i svih radnih ljudi. U općini radni ljudi i građani stvaraju i osiguraju uvjete za svoj život i rad, usmjeravaju društveni razvoj, ostvaruju i usklađuju svoje interese, zadovoljavaju zajedničke potrebe i ostvaruju vlast i upravljaju drugim društvenim poslovima. Funkcije vlasti i upravljanja drugim društvenim poslovima, osim onih koje se prema ustavu ostvaruju u širim društveno-političkim zajednicama, ostvaruju se u općini. U ostvarivanju svojih zajedničkih interesa i prava i dužnosti u općini radni ljudi i građani odlučuju organizovani u osnovne organizacije udruženog rada, mjesne zajednice, samoupravne interesne zajednice, druge osnovne samoupravne organizacije i zajednice, druge oblike samoupravnog udruživanja i društveno-političke organizacije, samoupravnim sporazumijevanjem i društvenim dogovaranjem i putem delegacija i delegata u općinskoj skupštini i drugim organima samoupravljanja.
Član 117.
Prava i dužnosti općine utvrđuju se ustavom i statutom općine. U općini se naročito stvaraju i razvijaju materijalni i drugi uvjeti za život i rad i za samoupravno zadovoljavanje materijalnih, socijalnih, kulturnih i drugih zajedničkih potreba radnih ljudi i građana, usmjerava i usklađuje privredni i društveni razvoj i uređuju odnosi od neposrednog interesa za radne ljude i građane u općini, organizira vršenje poslova od zajedničkog i općeg društvenog interesa i obrazuju organi samoupravljanja i organi vlasti za vršenje tih poslova, osigurava neposredno izvršavanje zakona, ako njihovo izvršavanje zakonom nije stavljeno u nadležnost organa širih društveno-političkih zajednica, osigurava ostvarivanje i zaštita sloboda, prava i dužnosti čovjeka i građanina, osigurava ostvarivanje ravnopravnosti naroda i narodnosti, štiti zakonitost i sigurnost ljudi i imovine, uređuje korišćenje zemljišta i dobara u općoj upotrebi, uređuje i organizira narodna obrana, uređuju odnosi u stambeno-komunalnoj oblasti, uređuje i osigurava zaštita i unapređivanje čovjekove sredine, organizira i osigurava društvena samozaštita, i organizira i osigurava društvena kontrola.
Član 118.
Radi zadovoljavanja zajedničkih potreba u općini, radnici u osnovnim organizacijama udruženog rada i drugi radni ljudi i građani u mjesnim zajednicama, samoupravnim interesnim zajednicama i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama i u općini kao cjelini, referendumom i drugim oblicima ličnog izjašnjavanja, samoupravnim sporazumijevanjem i društvenim dogovaranjem odlučuju o udruživanju sredstava i o njihovom korišćenju. U okviru zakonom utvrđenog sustava izvora i vrsta poreza, taksa i ostalih dažbina, radni ljudi u općini samostalno odlučuju o obimu i načinu finansiranja općih društvenih potreba u općini.
Član 119.
Općine međusobno surađuju na principima dobrovoljnosti i solidarnosti, udružuju sredstva i obrazuju zajedničke organe, organizacije i službe za vršenje poslova od zajedničkog interesa i za zadovoljavanje zajedničkih potreba i mogu se udruživati u gradske ili regionalne zajednice. Ustavom se može odrediti obavezno udruživanje općina u gradske ili regionalne zajednice, kao posebne društveno-političke zajednice na koje se prenose određeni poslovi iz nadležnosti republike, odnosno autonomne pokrajine i općina. Općine u gradovima udružuju se, u skladu sa ustavom, u gradske zajednice kao posebne društveno-političke zajednice kojima općine, u zajedničkom interesu, povjeravaju određena prava i dužnosti. Na ove zajednice mogu se preneti određeni poslovi iz nadležnosti republike odnosno autonomne pokrajine.


6 Samoupravni sporazumi i društveni dogovori[uredi]
Član 120.
Samoupravnim sporazumom i društvenim dogovorom radnici i drugi radni ljudi samoupravno uređuju međusobne odnose, usklađuju interese i uređuju odnose od šireg društvenog značaja.
Član 121.
Samoupravnim sporazumom radnici u osnovnim i drugim organizacijama udruženog rada i radni ljudi u mjesnim zajednicama, samoupravnim interesnim zajednicama i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama, u okviru svojih samoupravnih prava usklađuju svoje interese u društvenoj podeli rada i društvenoj reprodukciji, udružuju rad i sredstva i uređuju međusobne odnose u vezi sa udruživanjem rada i sredstava, obrazuju radne i druge organizacije udruženog rada banke, poslovne i druge zajednice, utvrđuju osnove i mjerila za raspoređivanje dohotka i raspodjelu sredstava za lične dohotke, utvrđuju međusobna prava, obaveze i odgovornosti i mjere za njihovo ostvarivanje i uređuju i druge odnose od zajedničkog interesa. Samoupravni sporazum, u ime učesnika sporazuma, zaključuju njihovi ovlašćeni organi. Samoupravni sporazum koji se odnosi na ostvarivanje neotuđivih prava radnika prihvaćen je u osnovnoj organizaciji udruženog rada, odnosno drugoj samoupravnoj organizaciji ili zajednici, ako se sa njim suglasi većina radnika, odnosno radnih ljudi organizacije, odnosno zajednice.
Član 122.
Sindikat ima pravo da daje inicijativu i prijedloge za zaključivanje samoupravnih sporazuma i može pokrenuti postupak da se zaključeni samoupravni sporazum ponovo razmotri ako smatra da se njime povređuju samoupravna prava radnika i društveno-ekonomski odnosi utvrđeni ustavom. U postupku zaključivanja samoupravnog sporazuma kojim se uređuju međusobni odnosi radnika u radu ili utvrđuju osnovi i mjerila za raspoređivanje dohotka i raspodjelu sredstava za lične dohotke, učestvuje i sporazum potpisuje sindikalna organizacija određena statutom sindikata. Аko sindikalna organizacija ne potpiše samoupravni sporazum, organizacija udruženog rada ima pravo da takav samoupravni sporazum primenjuje, a sindikalna organizacija može da pokrene spor pred sudom udruženog rada.
Član 123.
Organizacija udruženog rada i druga samoupravna organizacija i zajednica, koja smatra da su samoupravnim sporazumom drugih organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica povređena njena prava ili na zakonu zasnovani interesi, može pokrenuti postupak za ponovno razmatranje samoupravnog sporazuma.
Član 124.
Društvenim dogovorom organizacije udruženog rada, komore i druga opća udruženja, samoupravne interesne zajednice, druge samoupravne organizacije i zajednice, organi društveno-političke zajednice, sindikati i druge društveno-političke organizacije i društvene organizacije osiguraju i usklađuju samoupravno uređivanje društveno-ekonomskih i drugih odnosa od šireg zajedničkog interesa za učesnike dogovora ili od općeg društvenog interesa. Društveni dogovor, u ime učesnika dogovora, zaključuju njihovi ovlašćeni organi.
Član 125.
Skupština društveno-političke zajednice podstiče samoupravno sporazumijevanje i društveno dogovaranje i može propisati da su određene samoupravne organizacije i zajednice obavezne sprovesti postupak za samoupravno sporazumijevanje, odnosno društveno dogovaranje.

.

Član 126
Samoupravni sporazum, odnosno društveni dogovor, obavezuje učesnike koji ga zaključe ili mu pristupe.
Član 127.
Samoupravnim sporazumom i društvenim dogovorom utvrđuju se mjere za njihovo sprovođenje, materijalna i društvena odgovornost učesnika u samoupravnom sporazumu i društvenom dogovoru i način i uvjeti njihove izmjene. Samoupravnim sporazumom i društvenim dogovorom može se predvideti arbitraža ili drugi način rješavanja sporova koji nastanu u sprovođenju sporazuma, odnosno dogovora.
Član 128.
U zaključivanju samoupravnog sporazuma i društvenog dogovora učesnici su ravnopravni. Postupak sporazumijevanja i dogovaranja je javan.


7 Društvena zaštita samoupravnih prava i društvene svojine[uredi]
Član 129.
Samoupravna prava radnih ljudi i društvena svojina su pod posebnom društvenom zaštitom. Društvenu zaštitu samoupravnih prava radnih ljudi i društvene svojine ostvaruju skupštine društveno-političkih zajednica i njima odgovorni organi, sudovi, ustavni sudovi, javni tužilac i društveni pravobranilac samoupravljanja. Oblici i način ostvarivanja društvene zaštite samoupravnih prava radnih ljudi i društvene svojine utvrđuju se ustavom i zakonom.
Član 130.
Аko se u organizaciji udruženog rada ili drugoj samoupravnoj organizaciji, odnosno zajednici, bitno poremete samoupravni odnosi, ili teže oštete društveni interesi, ili ako organizacija, odnosno zajednica, ne izvršava zakonom utvrđene obaveze skupština društveno-političke zajednice, pod uvjetima i po postupku koji su utvrđeni zakonom, ima pravo da raspusti radnički savjet, odnosno drugi odgovarajući organ upravljanja organizacije udruženog rada, i da raspiše izbore za članove tog organa, kao i da u organizacijama udruženog rada i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama raspusti izvršne organe i smeni sa dužnosti poslovodne organe i radnike na rukovodećim radnim mestima, da imenuje privremene organe sa zakonom utvrđenim pravima i dužnostima, da privremeno ograniči ostvarivanje određenih samoupravnih prava radnih ljudi i organa upravljanja i da preduzme druge zakonom utvrđene mjere. Skupština društveno-političke zajednice može, u skladu sa zakonom, da obustavi od izvršenja odluke, druge akte i radnje, kojima se povređuju samoupravna prava radnih ljudi i društvena svojina. Аko skupština obustavi od izvršenja takve akte ili radnje dužna je da pokrene postupak pred nadležnim sudom.
Član 131.
Društveni pravobranilac samoupravljanja, kao samostalni organ društvene zajednice, preduzima mjere i pravna sredstva i vrši druga zakonom utvrđena prava i dužnosti radi ostvarivanja društvene zaštite samoupravnih prava radnih ljudi i društvene svojine. Društveni pravobranilac samoupravljanja pokreće pred skupštinom društveno-političke zajednice, ustavnim sudom ili sudovima postupak za zaštitu samoupravnih prava radnih ljudi i društvene svojine kao i postupak za ukidanje ili poništavanje odluka i drugih akata kojima se povređuju samoupravna prava i društvena svojina. Društveni pravobranilac samoupravljanja pokreće postupak za zaštitu samoupravnih prava radnih ljudi i društvene svojine po svojoj inicijativi ili na inicijativu radnika, organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica, sindikata i drugih društveno-političkih organizacija, državnih organa i građana. Državni organi i organi samoupravnih organizacija i zajednica dužni su, na zahtjev društvenog pravobranioca samoupravljanja, pružati mu podatke i obaveštenja od interesa za vršenje njegove funkcije. 8 Skupštinski sustav
Član 132.
Skupština je organ društvenog samoupravljanja i najviši organ vlasti u okviru prava i dužnosti društveno-političke zajednice. Obrazovanje organizacija i nadležnost skupština društveno-političkih zajednica i njima odgovornih organa uređuju se ustavom, odnosno statutom i zakonom, na osnovu jedinstvenih načela utvrđenih ovim ustavom. Sastav, organizacija i nadležnost Skupštine SFRJ i njoj odgovornih organa u federaciji utvrđuju se ovim ustavom.
Član 133.
Radni ljudi u osnovnim samoupravnim organizacijama i zajednicama i društveno-političkim organizacijama obrazuju svoje delegacije radi neposrednog ostvarivanja svojih prava, dužnosti i odgovornosti i organizovanog učešća u vršenju funkcija skupština društveno-političkih zajednica. U osnovnim samoupravnim organizacijama i zajednicama delegacije obrazuju:

1) radni ljudi u osnovnim organizacijama udruženog rada i radnim zajednicama koje vrše poslove od zajedničkog interesa za više osnovnih organizacija udruženog rada, 2) radni ljudi koji rade u poljoprivrednoj, zanatskoj i sličnim djelatnostima sredstvima rada na koja postoji pravo svojine, zajedno sa radnicima sa kojima udružuju svoj rad i sredstva rada, organizovani u zajednice i druge zakonom određene oblike udruživanja, 3) radni ljudi u radnim zajednicama državnih organa, društveno-političkih organizacija i udruženja i u drugim radnim zajednicama koje nisu organizovane kao organizacije udruženog rada, kao i aktivna vojna lica i građanska lica na službi u oružanim snagama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, na način utvrđen ustavom i zakonom, 4) radni ljudi i građani u mjesnim zajednicama. U obrazovanju delegacija u organizacijama udruženog rada u oblasti obrazovanja studenti i đaci učestvuju pod uvjetima i na način koji su utvrđeni zakonom. Delegaciju obrazuju i radni ljudi koji trajno rade u dijelu osnovne organizacije udruženog rada koji nije na teritoriji općine na kojoj je sedište te organizacije. U osnovnoj organizaciji udruženog rada, odnosno radnoj zajednici sa malim brojem radnih ljudi, svi radni ljudi vrše funkciju delegacije. U društveno-političkim organizacijama funkciju delegacija vrše njihova izabrana tijela određena njihovim statutima, odnosno drugim odlukama.

Član 134.
Članove delegacije biraju radni ljudi u osnovnim samoupravnim organizacijama i zajednicama iz sastava tih organizacija i zajednica, neposredno i tajnim glasanjem. Osnovne samoupravne organizacije i zajednice utvrđuju svojim statutima, u skladu sa zakonom, broj članova i sastav svoje delegacije i način izbora i opoziva delegacije. Sastav delegacije mora da osigurava zastupljenost radnika svih djelova procesa rada i da odgovara socijalnom sastavu osnovne samoupravne organizacije, odnosno zajednice.

Članovi delegacije biraju se na četiri godine. U delegaciju osnovne organizacije udruženog rada ne mogu biti birani radnici u toj organizaciji koji, prema ovom ustavu, ne mogu biti članovi radničkog savjeta, odnosno drugog odgovarajućeg organa upravljanja. Nitko ne može više od dva puta uzastopno biti biran za člana delegacije iste samoupravne organizacije, odnosno zajednice.

Član 135.
Kandidate za članove delegacija osnovnih samoupravnih organizacija i zajednica predlažu i utvrđuju radni ljudi tih organizacija i zajednica u Socijalističkom savezu radnog naroda, i to u njegovim organizacijama, odnosno u organizacijama sindikata. Kandidacioni postupak sprovode organizacije Socijalističkog saveza radnog naroda, odnosno organizacije sindikata. Pravo i dužnost organizacija Socijalističkog saveza radnog naroda i sindikata je da, u suradnji sa drugim društveno-političkim organizacijama, osigurava takav demokratski kandidacioni postupak koji će omogućiti radnim ljudima da slobodno izraze svoju volju u predlaganju i utvrđivanju kandidata. Kandidacioni postupak za delegacije aktivnih vojnih lica i građanskih lica na službi u oružanim snagama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije sprovode organi predviđeni saveznim zakonom. Tim zakonom mogu se, u skladu sa načelima utvrđenim ovim ustavom i prirodom djelatnosti i organizacijom oružanih snaga, posebno urediti i druga pitanja koja se odnose na izbor i rad ovih delegacija.
Član 136.
Kad se u toku trajanja mandatnog perioda skupštine društveno-političke zajednice osnuje nova osnovna samoupravna organizacija ili zajednica, zakonom se utvrđuje način uključivanja njene delegacije u vršenju funkcija skupština društveno-političkih zajednica.
Član 137.
Polazeći od interesa i smjernica osnovnih samoupravnih organizacija i zajednica i uvažavajući interese drugih samoupravnih organizacija i zajednica i opće društvene interese i potrebe, delegacija utvrđuje osnovne stavove za rad delegata u skupštini i za njihovo učešće u odlučivanju. Delegacije su dužne da o svom radu i radu delegata u skupštini izveštavaju osnovne samoupravne organizacije, odnosno zajednice, i za svoj rad odgovorne su tim organizacijama, odnosno zajednicama. Delegacija surađuje sa delegacijama drugih samoupravnih organizacija i zajednica radi sporazumnog iznalaženja zajedničkih rješenja o pitanjima iz nadležnosti skupštine i radi sporazumnog rješavanja drugih pitanja od zajedničkog interesa.
Član 138.
Jedna ili više delegacija osnovnih samoupravnih organizacija i zajednica, povezanih radom i drugim zajedničkim interesima ili interesima u društveno-političkoj zajednici, odnosno delegati tih organizacija i zajednica u skupštini općine, delegiraju iz sastava delegacija delegate u odgovarajuće vijeće skupštine društveno-političke zajednice na način utvrđen ustavom, odnosno statutom i zakonom. Broj delegata osnovnih samoupravnih organizacija, odnosno zajednica, utvrđuje se srazmerno broju radnih ljudi u tim organizacijama, odnosno zajednicama. Od ovog načela može se odstupiti i primjeniti i druga mjerila radi osiguravanja odgovarajuće zastupljenosti radnih ljudi određenih oblasti društvenog rada, odnosno teritorijalnih područja.
Član 139.
U skupštine društveno-političkih zajednica delegiraju svoje delegate radnici i drugi radni ljudi i građani organizovani u društveno-političke organizacije, udružene u Socijalistički savez radnog naroda ili kao članovi organizacija Socijalističkog saveza radnog naroda. Društveno-političke organizacije, u okviru Socijalističkog saveza radnog naroda, dogovorno utvrđuju listu kandidata za delegate u skupštine društveno-političkih zajednica iz reda svojih delegacija. O izboru ovih delegata u skupštinu općine izjašnjavaju se, na osnovu liste kandidata, radni ljudi i građani neposredno, općim i tajnim glasanjem. O izboru ovih delegata u skupštine širih društveno-političkih zajednica izjašnjavaju se, na osnovu liste kandidata, vijeća delegata društveno-političkih organizacija u skupštinama općina, tajnim glasanjem.
Član 140.
Nitko tko je biran za delegata na četiri godine ne može više od dva puta uzastopno biti delegat u istoj skupštini. Nespojiva je funkcija delegata u skupštini i drugih zakonom određenih funkcija u organima iste društveno-političke zajednice.
Član 141.
U zauzimanju stavova o pitanjima o kojima se odlučuje u skupštini, delegati postupaju u skladu sa smjernicama svojih samoupravnih organizacija i zajednica i osnovnim stavovima delegacija, odnosno društveno-političkih organizacija, koje su ih delegirale, kao i u skladu sa zajedničkim i općim društvenim interesima i potrebama, a samostalni su u opredeljivanju i glasanju. Delegat je dužan da o radu skupštine i o svom radu obavještava delegacije i osnovne samoupravne organizacije i zajednice, odnosno društveno-političke organizacije koje su ga delegirale, i odgovoran im je za svoj rad.
Član 142.
Delegacija i svaki njen član, kao i delegat u skupštini, mogu biti opozvani. Opoziv članova delegacije i delegata u skupštini vrši se, u načelu, na način i po postupku za izbor delegacija i delegata. Delegacija i svaki njen član, kao i delegat u skupštini, imaju pravo da podnesu ostavku.
Član 143.
Skupština u okviru prava i dužnosti društveno-političke zajednice utvrđuje politiku i odlučuje o osnovnim pitanjima od značaja za politički, privredni, socijalni i kulturni život i društveni razvitak, donosi društveni plan, budžet, propise i druge opće akte, razmatra pitanja od zajedničkog interesa za organizacije udruženog rada i druge samoupravne organizacije i zajednice i usklađuje njihove odnose i interese, daje inicijativu za zaključivanje i učestvuje u zaključivanju društvenih dogovora, pretresa pitanja iz oblasti narodne obrane, sigurnosti i društvene samozaštite, razmatra stanje i opće probleme ustavnosti, zakonitosti i pravosuđa, organizira i vrši društveni nadzor, utvrđuje osnove organizacije i nadležnost organa društveno-političke zajednice, osniva organe uprave, bira, imenuje i razrješava određene funkcionere tih organa i suce, stara se o sprovođenju utvrđene politike, propisa i drugih općih akata, utvrđuje politiku izvršavanja propisa i drugih općih akata i obaveze organa i organizacija u vezi s izvršavanjem tih propisa i općih akata, vrši političku kontrolu nad radom svog izvršnog organa, organa uprave i nosilaca samoupravnih javnih i drugih društvenih funkcija odgovornih skupštini i svojim smjernicama usmjerava rad tih organa.
Član 144.
U skupštini se obrazuju vijeće udruženog rada, kao vijeće delegata radnih ljudi u organizacijama udruženog rada i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama rada, vijeće mjesnih zajednica, kao vijeće delegata radnih ljudi i građana u mjesnim zajednicama, odnosno vijeće općina, kao vijeće delegata radnih ljudi i građana u općinama, i društveno-političko veće, kao vijeće delegata radnih ljudi i građana organizovanih u društveno-političke organizacije.
Član 145.
Delokrug i način odlučivanja vijeća skupština društveno-političkih zajednica utvrđuju se ustavom, odnosno statutom. Delokrug vijeća uređuje se na način kojim se osigurava da vijeće udruženog rada učestvuje u odlučivanju o pitanjima od interesa za radnike i druge radne ljude u društvenom radu, da vijeće mjesnih zajednica, odnosno vijeće općina, učestvuje u odlučivanju o pitanjima od interesa za radne ljude i građane u mjesnim zajednicama, odnosno općinama, kao i da društveno-političko vijeće učestvuje u odlučivanju o pitanjima ostvarivanja, razvoja i zaštite ustavom utvrđenog socijalističkog samoupravnog sustava. Vijeća skupštine odlučuju o pitanjima iz nadležnosti skupštine samostalno, ravnopravno ili na zajedničkoj sjednici svih veća. Skupštine samoupravnih interesnih zajednica za oblasti obrazovanja, nauke, kulture zdravstva i socijalne zaštite odlučuju ravnopravno sa nadležnim vijećima skupštine društveno-političke zajednice o pitanjima iz tih oblasti koja su u nadležnosti skupštine odgovarajuće društveno-političke zajednice. Ova ili druga određena prava odlučivanja u skupštini društveno-političke zajednice mogu se ustavom i statutom društveno-političke zajednice utvrditi za skupštine drugih samoupravnih interesnih zajednica. Odluka o izdvajanju dijela dohotka za zajedničke i opće društvene potrebe i o namjeni i obimu sredstava za ove potrebe ne može se donijeti ako je ne usvoji vijeće udruženog rada.
Član 146.
Skupština društveno-političke zajednice može raspisati referendum radi prethodnog izjašnjavanja radnih ljudi o pojedinim pitanjima iz njene nadležnosti, ili radi potvrđivanja zakona, propisa i drugih općih akata. Odluka donesena na referendumu obavezna je.
Član 147.
U republikama i autonomnim pokrajinama obrazuje se predsjedništvo republike, odnosno predsjedništvo autonomne pokrajine, koje predstavlja republiku, odnosno autonomnu pokrajinu, i vrši druga prava i dužnosti utvrđene ustavom.
Član 148.
U društveno-političkoj zajednici obrazuje se, kao izvršni organ skupštine izvršno vijeće, odnosno drugi odgovarajući kolegijalni izvršni organ. Izvršno vijeće je odgovorno skupštini za stanje u društveno-političkoj zajednici, za sprovođenje politike i izvršavanje propisa i drugih općih akata skupštine, kao i za usmjeravanje i usklađivanje rada organa uprave.
Član 149.
Skupština društveno-političke zajednice obrazuje organe uprave. Organi uprave sprovode utvrđenu politiku i izvršavaju zakone, propise i druge opće akte skupština i izvršnih veća, sprovode smjernice skupština, odgovorni su za stanje u oblastima za koje su obrazovani, prate stanje u određenim oblastima i daju inicijativu za rješavanje pitanja u tim oblastima, rješavaju u upravnim stvarima, vrše upravni nadzor i druge upravne poslove, pripremaju propise i druge opće akte i vrše druge stručne poslove za skupštinu društveno-političke zajednice i izvršno vijeće. Organi uprave su samostalni u okviru svojih ovlašćenja, i za svoj rad odgovaraju skupštini i izvršnom veću. Organi uprave svojim radom osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa radnih ljudi i građana, organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica. Organi uprave surađuju međusobno i sa organima uprave drugih društveno-političkih zajednica, kao i sa organizacijama udruženog rada i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama po pitanjima od interesa za te organizacije i zajednice, i osiguraju uzajamno obavještavanje.
Član 150.
Međusobni odnosi organa uprave pojedinih društveno-političkih zajednica zasnivaju se na pravima i dužnostima utvrđenim ustavom, statutom društveno-političke zajednice odnosno zakonom. Ustavom i zakonom utvrđuju se prava i dužnosti republičkih odnosno pokrajinskih organa uprave u pogledu izvršavanja zakona i drugih propisa i općih akata, kontrole izvršavanja tih propisa i akata, kao i njihova prava i dužnosti prema općinskim organima uprave u izvršavanju tih propisa i općih akata.
Član 151.
Izabrani i imenovani funkcioneri biraju se, odnosno imenuju, na vrijeme od četiri godine. Članovi predsjedništva društveno-političkih zajednica i predsjednici izvršnih vijeća mogu biti birani najviše dva puta uzastopno.

Članovi izvršnih veća, funkcioneri koji rukovode organima uprave, kao i drugi funkcioneri i nosioci samoupravnih, javnih i drugih društvenih funkcija za koje je to odredio ustav ili zakon, mogu se birati, odnosno imenovati, dva puta uzastopno, a izuzetno, po posebnom postupku utvrđenom ustavom – još za jedan mandatni period.

Član 152.
Zakonom i na zakonu zasnovanom odlukom općinske skupštine može se organizacijama udruženog rada i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama, društvenim organizacijama, udruženjima građana i drugim organizacijama povjeriti da u oblasti svoje djelatnosti, svojim aktima uređuju određene odnose od šireg interesa, da rješavaju u pojedinačnim stvarima o određenim pravima i obavezama i da vrše druga javna ovlašćenja. Zakonom i na zakonu zasnovanom odlukom općinske skupštine može se odrediti način vršenja javnih ovlašćenja koja se povjeravaju pojedinim organizacijama i zajednicama, kao i utvrditi prava skupštine i drugih organa društveno-političke zajednice u pogledu davanja smjernica tim organizacijama i zajednicama i u pogledu vršenja nadzora u vezi sa vršenjem javnih ovlašćenja.


Glava III SLOBODE, PRАVА I DUŽNOSTI ČOVJEKА I GRАĐАNINА[uredi]

Član 153.
Slobode i prava čovjeka i građanina, utvrđeni ovim ustavom, ostvaruju se u međusobnoj solidarnosti ljudi i ispunjavanjem dužnosti i odgovornosti svakog prema svima i svih prema svakome. Slobode i prava čovjeka i građanina ograničeni su samo jednakim slobodama i pravima drugih i ustavom utvrđenim interesima socijalističke zajednice. Svatko je dužan da poštuje slobode i prava drugih i odgovoran je za to.
Član 154.
Građani su jednaki u pravima i dužnostima bez obzira na nacionalnost, rasu, pol, jezik, veroispovest, obrazovanje ili društveni položaj. Svi su pred zakonom jednaki.
Član 155.
Neprikosnoveno je i neotuđivo pravo radnog čovjeka i građanina na samoupravljanje, kojim se svakom osigurava da odlučuje o svojim ličnim i zajedničkim interesima u organizacijama udruženog rada, mjesnim zajednicama, samoupravnim interesnim zajednicama i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama i društveno-političkim zajednicama kao i u svim drugim oblicima svog samoupravnog udruživanja i međusobnog povezivanja. Svatko je odgovoran za samoupravno odlučivanje i za sprovođenje odluka.
Član 156.
Građanin koji je navršio osamnaest godina života ima pravo da bira i da bude biran za člana delegacije u osnovnoj samoupravnoj organizaciji i zajednici i za delegata u skupštini društveno-političke zajednice. Radnik u organizaciji udruženog rada, kao i radni čovjek u svim oblicima udruživanja rada, sredstava i interesa, bez obzira na godine života, ima pravo da bira i da bude biran u delegaciju za skupštine društveno-političkih zajednica i da bira delegate za skupštine tih zajednica. Radnik u organizaciji udruženog rada, kao i radni čovjek u svim oblicima udruživanja rada, sredstava i interesa, bez obzira na godine života, ima pravo da bira i da bude biran za člana odnosno delegata u organu upravljanja organizacije.
Član 157.
Građanin ima pravo da podnosi predstavke i prijedloge telima i organima društveno-političkih zajednica i drugim nadležnim organima i organizacijama, da dobije odgovor na njih, kao i da preduzima političke i druge inicijative od općeg interesa.
Član 158.
Svatko je dužan da savesno i u interesu socijalističkog samoupravnog društva vrši samoupravnu javnu i drugu društvenu funkciju, koja mu je poverena.
Član 159.
Zajamčeno je pravo na rad. Prava stečena na osnovu rada neotuđiva su. Svi koji upravljaju ili raspolažu društvenim sredstvima i društveno-političke zajednice dužni su da stvaraju sve povoljnije uvjete za ostvarivanje prava na rad. Društvena zajednica stvara uvjete za osposobljavanje građana koji nisu potpuno sposobni za rad, kao i uvjete za njihovo odgovarajuće zaposlenje. Zajamčuje se, pod uvjetima određenim zakonom, pravo na materijalno osiguravanje za vrijeme privremene nezaposlenosti. Radniku može prestati rad protiv njegove volje samo pod uvjetima i na način koji su utvrđeni zakonom. Ko neće da radi a sposoban je za rad, ne uživa prava i zaštitu koji pripadaju na osnovu rada.
Član 160.
Zajamčuje se sloboda rada. Svatko slobodno bira svoje zanimanje i zaposlenje. Svakom građaninu su, pod jednakim uvjetima, dostupni svako radno mesto i funkcija u društvu. Zabranjen je prinudan rad.
Član 161.
Radni čovjek ima pravo na uvjete rada koji osiguraju njegov fizički i moralni integritet i sigurnost.
Član 162.
Radnik ima pravo na ograničeno radno vrijeme. Radno vrijeme radnika ne može biti duže od 42 časa u sedmici. U određenim djelatnostima i u određenim slučajevima zakonom se može propisati da radno vrijeme, za ograničeni period, može da bude duže od 42 časa u sedmici ako to priroda posla ili izuzetne okolnosti zahtjevaju. Zakonom se mogu odrediti uvjeti za skraćivanje radnog vremena. Radnik ima pravo na dnevni i nedeljni odmor, kao i na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje osamnaest radnih dana. Radnik ima pravo na zdravstvenu i drugu zaštitu i ličnu sigurnost na radu. Omladina, žene i invalidna lica uživaju posebnu zaštitu na radu.
Član 163.
Pravo radnika na socijalno osiguranje osigurava se obaveznim osiguranjem na načelima uzajamnosti i solidarnosti i minulog rada, u samoupravnim interesnim zajednicama, a na osnovu doprinosa iz ličnog dohotka i doprinosa iz dohotka organizacija udruženog rada, odnosno doprinosa iz sredstava drugih organizacija ili zajednica u kojima rade. Ovim osiguranjem radnik, u skladu sa zakonom, osigurava sebi pravo na zdravstvenu zaštitu i druga prava za slučaj bolesti, prava za slučaj porođaja, smanjenja ili gubitka radne sposobnosti, nezaposlenosti i starosti i prava na druge oblike socijalnog osiguranja, a za članove svoje porodice — pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na porodičnu penziju, kao i druga prava po osnovu socijalnog osiguranja. Prava iz socijalnog osiguranja za radne ljude i građane koji nisu obuhvaćeni obaveznim socijalnim osiguranjem uređuju se u skladu sa zakonom, na načelima uzajamnosti i solidarnosti.
Član 164.
Zajamčeno je građaninu da na stan u društvenoj svojini stiče stanarsko pravo kojim mu se osigurava da, pod uvjetima određenim zakonom, trajno koristi stan u društvenoj svojini radi zadovoljavanja ličnih i porodičnih stambenih potreba. Pravo građana na korišćenje stana na koji postoji pravo svojine uređuje se zakonom.
Član 165.
Obavezno je osnovno školovanje u trajanju od najmanje osam godina. Materijalne i druge uvjete za osnivanje i rad škola i drugih ustanova za obrazovanje građana i za unapređivanje njihove djelatnosti osiguraju, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, radni ljudi, organizacije udruženog rada i druge samoupravne organizacije i zajednice i društveno-političke zajednice u samoupravnim interesnim zajednicama, u skladu sa zakonom. Građani imaju pravo da, pod jednakim uvjetima utvrđenim zakonom, stiču znanja i stručnu spremu na svim stupnjevima obrazovanja u svim vrstama škola i u drugim ustanovama za obrazovanje.
Član 166.
Zajamčena je sloboda misli i opredeljenja.
Član 167.
Zajamčena je sloboda štampe i drugih vidova informiranja i javnog izražavanja, sloboda udruživanja, sloboda govora i javnog istupanja, sloboda zbora i drugog javnog okupljanja. Građani imaju pravo da putem sredstava informiranja izražavaju i objavljuju svoja mišljenja. Građani, organizacije i udruženja građana mogu, pod uvjetima određenim zakonom, izdavati štampu i širiti informacije putem drugih sredstava informiranja.
Član 168.
Zajamčuje se pravo građanina da bude obavešten o događajima u zemlji i u svijetu koji su od interesa za njegov život i rad, kao i o pitanjima od interesa za zajednicu. Štampa, radio i televizija i druga sredstva javnog informiranja i komuniciranja dužni su da istinito i objektivno obavještavaju javnost, kao i da objavljuju mišljenja i informacije organa, organizacija i građana koji su od interesa za javnost. Zajamčeno je pravo na ispravku objavljene informacije kojom se nanosi povreda prava ili interesa čovjeka, organizacije ili organa.
Član 169.
Naučno i umjetničko stvaranje je slobodno. Stvaraoci naučnih i umjetničkih dijela kao i naučnih otkrića i tehničkih izuma imaju moralna i materijalna prava na svoje tvorevine. Prava stvaraoca na sopstvene tvorevine ne mogu se koristiti protivno interesima društva da se nova naučna dostignuća i tehnički izumi primenjuju. Obim, trajanje, ograničenje, prestanak i zaštita prava stvaraoca na sopstvene tvorevine, kao i prava organizacija udruženog rada u kojima su te tvorevine stvorene kao rezultat udruživanja rada i sredstava, određuju se zakonom.
Član 170.
Građaninu je zajamčena sloboda izražavanja pripadnosti narodu, odnosno narodnosti, sloboda izražavanja nacionalne kulture i sloboda upotrebe svog jezika i pisma. Građanin nije dužan da se izjašnjava kome narodu, odnosno kojoj narodnosti pripada, ni da se opredeljuje za pripadnost jednom od naroda odnosno jednoj od narodnosti. Protivustavno i kažnjivo je svako propagiranje ili sprovođenje nacionalne neravnopravnosti, kao i svako raspirivanje nacionalne, rasne ili verske mržnje i netrpeljivosti.
Član 171.
Pripadnici narodnosti imaju, u skladu sa ustavom i zakonom, pravo na upotrebu svog jezika i pisma u ostvarivanju svojih prava i dužnosti, kao i u postupku pred državnim organima i organizacijama koje vrše javna ovlašćenja. Pripadnici naroda i narodnosti Jugoslavije na teritoriji svake republike, odnosno autonomne pokrajine, imaju pravo na nastavu na svom jeziku u skladu sa zakonom.
Član 172.
Obrana zemlje je neprikosnoveno i neotuđivo pravo i najviša dužnost i čast svakog građanina.
Član 173.
Pravo je i dužnost građanina da učestvuje u društvenoj samozaštiti.
Član 174.
Ispovedanje vere je slobodno i privatna je stvar čovjeka. Verske zajednice odvojene su od države i slobodne su u vršenju verskih poslova i verskih obreda. Verske zajednice mogu osnivati samo verske škole za spremanje sveštenika. Protivustavna je zloupotreba vere i verske djelatnosti u političke svrhe. Društvena zajednica može materijalno pomagati verske zajednice. Verske zajednice mogu, u granicama određenim zakonom, imati pravo svojine na nepokretnosti.
Član 175.
Život čovjeka je neprikosnoven. Smrtna kazna može se izuzetno propisati i izreći samo za najteže oblike teških krivičnih dela.
Član 176.
Zajamčuje se nepovredivost integriteta ljudske ličnosti, ličnog i porodičnog života i drugih prava ličnosti. Zabranjeno je i kažnjivo svako iznuđivanje priznanja i izjava.
Član 177.
Sloboda čovjeka je neprikosnovena. Nitko ne može biti lišen slobode osim u slučajevima i u postupku koji su utvrđeni zakonom. Lišenje slobode može trajati samo dok postoje zakonski uvjeti za to. Nezakonito lišavanje slobode je kažnjivo.
Član 178.
Lice za koje postoji osnovana sumnja da je izvršilo krivično dijelo može biti pritvoreno i zadržano u pritvoru samo kad je to neophodno radi vođenja krivičnog postupka ili radi sigurnosti ljudi. Pritvor se određuje odlukom suda, a samo izuzetno, pod uvjetima određenim zakonom, odlukom drugog zakonom ovlašćenog organa — najduže do tri dana. Licu koje je pritvoreno mora se uručiti pismeno obrazloženo rješenje u času pritvaranja ili najdocnije u roku od 24 časa od pritvaranja. Protiv ovog rješenja to lice ima pravo žalbe o kojoj sud odlučuje u roku od 48 časova. Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. Pritvor može trajati po odluci prvostepenog suda najduže tri meseca od dana pritvaranja. Ovaj rok može se odlukom vrhovnog suda produžiti još za tri meseca. Аko se do isteka tih rokova ne podigne optužnica, okrivljeni se pušta na slobodu.
Član 179.
Zajamčuje se poštovanje ljudske ličnosti i ljudskog dostojanstva u krivičnom i svakom drugom postupku, u slučaju lišenja, odnosno ograničenja slobode, kao i za vrijeme izvršavanja kazne.
Član 180.
Svatko ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom, državnim i drugim organima i organizacijama koji rješavaju o njegovim pravima, obavezama i interesima. Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluka sudova, državnih organa i drugih organa i organizacija, kojima se rješava o njegovom pravu ili na zakonu zasnovanom interesu. Pravna pomoć osigurava se putem advokature kao samostalne društvene službe i putem drugih vidova pravne pomoći.
Član 181.
Nitko ne može biti kažnjen za dijelo koje prije nego što je učinjeno nije bilo predviđeno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu kao kažnjivo dijelo i za koje nije bila predviđena kazna. Krivična dijela i krivične sankcije mogu se odrediti samo zakonom. Krivične sankcije izriče nadležan sud u zakonom propisanom postupku. Nitko ne može biti smatran krivim za krivično dijelo dok to ne bude utvrđeno pravosnažnom sudskom presudom. Lice koje je neopravdano osuđeno za krivično dijelo ili je bez osnova lišeno slobode ima pravo na rehabilitaciju i na naknadu štete iz društvenih sredstava, kao i druga prava utvrđena zakonom.
Član 182.
Zajamčeno je pravo na obranu. Nitko tko je dostižan sudu ili drugom organu nadležnom za vođenje postupka ne može biti kažnjen ako po zakonu nije saslušan ili ako mu nije data mogućnost da se brani. Okrivljeni ima pravo da sebi uzme branioca kome se, suglasno zakonu, omogućava obrana i zaštita prava i interesa okrivljenog. Zakonom se određuje u kojim slučajevima okrivljeni mora imati branioca.
Član 183.
Građanima se Zajamčuje sloboda kretanja i nastanjivanja. Ograničavanje slobode kretanja i nastanjivanja može se predvideti zakonom i to samo da bi se osiguravalo vođenje krivičnog postupka, sprečilo širenje zaraznih bolesti ili zaštitio javni poredak ili ako to zahtjevaju interesi obrane zemlje.
Član 184.
Stan je nepovrediv. Nitko bez rješenja donesenog na osnovu zakona ne smije ući u tuđ stan ili druge prostorije, ni u njima vršiti pretresanje protiv volje njihovog držaoca. Pretresanju ima pravo da prisustvuje lice čiji se stan ili prostorije pretresaju, ili član njegove porodice, odnosno njegov zastupnik. Pretresanje se može vršiti samo u prisustvu dva svedoka. Pod uvjetima predviđenim zakonom službeno lice može ući u tuđ stan ili prostorije bez rješenja nadležnog organa i vršiti pretresanje bez prisustva svedoka ako je to neophodno radi neposrednog hvatanja učinioca krivičnog dijela ili radi sigurnosti ljudi i imovine ili ako je očigledno da se drukčije ne bi mogli osiguravati dokazi u krivičnom postupku. Svako protivpravno ulaženje u tuđ stan i druge prostorije i njihovo pretresanje zabranjeni su i kažnjivi.
Član 185.
Tajna pisama i drugih sredstava općenja je nepovrediva. Samo zakonom može se propisati da se na osnovu odluke nadležnog organa može odstupiti od načela nepovredivosti tajne pisma i drugih sredstava općenja ako je to neophodno za vođenje krivičnog postupka ili za sigurnost zemlje.
Član 186.
Svatko ima pravo na zaštitu zdravlja. Zakonom se utvrđuje u kojim slučajevima građani koji nisu osigurani imaju pravo na zaštitu zdravlja iz društvenih sredstava.
Član 187.
Borcima, vojnim invalidima i članovima porodica palih boraca zajamčuju se prava kojima se osigurava njihova socijalna sigurnost i posebna prava koja se utvrđuju zakonom. Vojnim invalidima osiguraju se osposobljavanje za rad, invalidska prava i drugi oblici zaštite.
Član 188.
Majka i dete uživaju posebnu društvenu zaštitu. Pod posebnom društvenom zaštitom su maloletnici o kojima se roditelji ne staraju kao i druga lica koja nisu u mogućnosti da se sama brinu o sebi i zaštiti svojih prava i interesa.
Član 189.
Građani koji su nesposobni za rad a nemaju sredstava potrebnih za izdržavanje, imaju pravo na pomoć društvene zajednice.
Član 190.
Porodica uživa društvenu zaštitu. Brak i pravni odnosi u braku i porodici uređuju se zakonom. Brak se punovažno zaključuje slobodnim pristankom lica koja sklapaju brak pred nadležnim organom. Roditelji imaju pravo i dužnost da se staraju o podizanju i odgajanju svoje djece. Djeca su dužna da se staraju o svojim roditeljima kojima je potrebna pomoć. Djeca rođena van braka imaju ista prava i dužnosti kao i djeca rođena u braku.
Član 191.
Pravo je čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece. Ovo pravo se može ograničiti samo radi zaštite zdravlja.
Član 192.
Čovjek ima pravo na zdravu životnu sredinu. Društvena zajednica osigurava uvjete za ostvarivanje ovog prava.
Član 193.
Svatko tko iskorišćava zemljište, vodu ili druga prirodna dobra dužan je to činiti na način kojim se osiguraju uvjeti za rad i život čovjeka u zdravoj sredini. Svatko je dužan čuvati prirodu i njena dobra, prirodne znamjenitosti i rijetkosti i spomenike kulture.
Član 194.
Zajamčeno je pravo nasleđivanja. Nasleđivanje se uređuje zakonom. Nitko ne može na osnovu nasleđivanja zadržati u svojini nepokretnosti i sredstva rada u obimu većem nego što je ustavom ili zakonom određeno.

Nasleđivanje imovine lica koje je uživalo socijalnu ili drugu pomoć društvene zajednice može se zakonom ograničiti.

Član 195.
Svatko je dužan da, pod jednakim uvjetima i srazmerno svojim materijalnim mogućnostima, doprinosi zadovoljavanju općih društvenih potreba.
Član 196.
Dužnost je svakoga da drugome pruži pomoć u opasnosti i da solidarno s drugim učestvuje u otklanjanju opće opasnosti.
Član 197.
Svatko je dužan da se pridržava ustava i zakona. Zakonom se određuju uvjeti pod kojima je kažnjivo propuštanje da se vrše ustavom utvrđene dužnosti.
Član 198.
Protivustavna i kažnjiva je svaka samovolja kojom se povređuje ili ograničava pravo čovjeka, bez obzira na to tko je vrši. Nitko ne smije upotrebljavati prinudu ni ograničavati prava drugoga, osim u slučajevima i u postupku koji su propisani zakonom.
Član 199.
Svatko ima pravo na naknadu štete koju mu, u vezi s obavljanjem službe ili druge djelatnosti državnog organa, odnosno organizacije koja vrši poslove od javnog interesa, pričini svojim nezakonitim ili nepravilnim radom lice ili organ koji vrši tu službu ili djelatnost. Štetu je dužna naknaditi društveno-politička zajednica, odnosno organizacija u kojoj se vrši djelatnost ili služba. Oštećeni ima pravo da, u skladu sa zakonom, zahtjeva naknadu i neposredno od lica koje je pričinilo štetu.
Član 200.
Državljanin Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u inostranstvu uživa zaštitu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Državljanin Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ne može biti lišen državljanstva, udaljen iz zemlje ni ekstradiran.

Državljaninu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije koji je odsutan iz zemlje, a ima i drugo državljanstvo, može se samo izuzetno, na osnovu saveznog zakona, oduzeti državljanstvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, ako svojim radom nanosi štetu međunarodnim ili drugim interesima Jugoslavije ili ako odbija da vrši dužnosti građanina.

Član 201.
Stranci u Jugoslaviji uživaju slobode i prava čovjeka utvrđene ovim ustavom i imaju druga prava i dužnosti utvrđene zakonom i međunarodnim ugovorom.
Član 202.
Zajamčeno je pravo azila stranim državljanima i licima bez državljanstva, koji se progone zbog svog zalaganja za demokratske poglede i pokrete, za socijalno i nacionalno oslobođenje, za slobodu i prava ljudske ličnosti ili za slobodu naučnog ili umjetničkog stvaranja.
Član 203.
Slobode i prava zajamčeni ovim ustavom ne mogu se oduzeti ni ograničiti. Slobodama i pravima utvrđenim ovim ustavom nitko se ne smije koristiti radi rušenja osnova socijalističkog samoupravnog demokratskog uređenja utvrđenog ovim ustavom, ugrožavanja nezavisnosti zemlje, kršenja ovim ustavom zajamčenih sloboda i prava čovjeka i građanina, ugrožavanja mira i ravnopravne međunarodne suradnje, raspirivanja nacionalne, rasne i verske mržnje ili netrpeljivosti ili podsticanja na vršenje krivičnih dela, niti se ovim slobodama može koristiti na način kojim se vređa javni moral.

Zakonom se određuje u kojim slučajevima i pod kojim uvjetima korišćenje slobodama protivno ovom ustavu povlači ograničenje ili zabranu njihovog korišćenja. Ove slobode i prava ostvaruju se, a dužnosti se ispunjavaju na osnovu ovog ustava. Način ostvarivanja pojedinih sloboda i prava može se propisati samo zakonom, i to jedino kad je ovim ustavom predviđeno ili kad je neophodno za njihovo ostvarivanje. Osigurava se sudska zaštita sloboda i prava zajamčenih ovim ustavom.


Glava IV USTАVNOST I ZАKONITOST[uredi]

Član 204.
Radi ostvarivanja ustavom i zakonom utvrđenih društveno-ekonomskih i političkih odnosa i radi zaštite sloboda i prava čovjeka i građanina, samoupravljanja, društvene svojine, samoupravnih i drugih prava organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica i društveno-političkih zajednica, osigurava se zaštita ustavnosti i zakonitosti.
Član 205.
Staranje o ustavnosti i zakonitosti je dužnost sudova, organa društveno-političkih zajednica, organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica, kao i nosilaca samoupravnih, javnih i drugih društvenih funkcija. Ustavni sudovi osiguraju zaštitu ustavnosti, kao i zakonitost u skladu sa ustavom. Pravo je i dužnost radnih ljudi i građana da daju inicijativu za zaštitu ustavnosti i zakonitosti.
Član 206.
Republički ustav i pokrajinski ustav ne mogu biti u suprotnosti sa Ustavom SFRJ. Svi zakoni i drugi propisi i opći akti organa društveno-političkih zajednica, kao i samoupravni opći akti organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica, moraju biti u suglasnosti sa Ustavom SFRJ.
Član 207.
Svi propisi i drugi opći akti saveznih organa moraju biti u suglasnosti sa saveznim zakonom.

Republički i pokrajinski zakon i drugi propisi i opći akti organa društveno-političkih zajednica, kao i samoupravni opći akti ne mogu biti u suprotnosti sa saveznim zakonom. Аko je republički odnosno pokrajinski zakon u suprotnosti sa saveznim zakonom primjenit će se privremeno, do odluke ustavnog suda, republički, odnosno pokrajinski zakon, a ako su za izvršavanje saveznog zakona odgovorni savezni organi — savezni zakon. Аko organ koji odlučuje u pojedinačnim stvarima smatra da zakon, drugi propis ili opći akt ili samoupravni opći akt nije u suglasnosti sa saveznim zakonom, odnosno da je u suprotnosti sa saveznim zakonom, dužan je da pokrene postupak pred ustavnim sudom.

Član 208.
Zakoni i drugi propisi i opći akti organa društveno-političkih zajednica objavljuju se prije nego što stupe na snagu.

Samoupravni opći akti ne mogu se primenjivati prije nego što se na odgovarajući način objave.

Član 209.
Savezni zakoni i drugi savezni propisi i opći akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja. Samo iz naročito opravdanih razloga može se odrediti da savezni zakon, drugi propis ili opći akt stupa na snagu u roku kraćem od osam dana od dana objavljivanja ili istog dana kad je objavljen.
Član 210.
Međunarodni ugovori primenjuju se danom stupanja na snagu, ako aktom o ratifikaciji ili ugovorom na osnovu ovlašćenja nadležnog organa nije drukčije određeno. Sudovi neposredno primenjuju međunarodne ugovore koji su objavljeni.
Član 211.
Zakoni i drugi propisi i opći akti organa društveno-političkih zajednica ne mogu imati povratno dejstvo. Samo zakonom može se odrediti da pojedine njegove odredbe, ako to zahtjeva opći interes, imaju povratno dejstvo. Kažnjiva dijela se utvrđuju i kazne za ova dijela izriču prema zakonu, odnosno drugom propisu koji je važio u vrijeme izvršenja dela, osim ako je novi zakon, odnosno propis, blaži za učinioca.
Član 212.
Svi pojedinačni akti i mjere organa uprave i drugih državnih organa koji vrše izvršne i upravne poslove, kao i pojedinačni akti organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica koje one donose u vršenju javnih ovlašćenja, moraju se zasnivati na zakonu ili drugom zakonito donesenom propisu.
Član 213.
Državni organi, kao i organizacije udruženog rada i druge samoupravne organizacije i zajednice koje vrše javna ovlašćenja mogu u pojedinačnim stvarima rješavati o pravima i obavezama ili na osnovu zakona primenjivati mjere prinude ili ograničenja, samo u zakonom propisanom postupku u kome je svakome data mogućnost da brani svoja prava i interese i da protiv donesenog akta izjavi žalbu ili upotrebi drugo zakonom predviđeno pravno sredstvo. Organi uprave mogu nalagati obaveze pojedinim samoupravnim organizacijama i zajednicama u pogledu njihovog rada samo ako su za to zakonom izričito ovlašćeni i u zakonom propisanom postupku.
Član 214.
Neznanje jezika na kome se vodi postupak ne smije biti smetnja za obranu i ostvarivanje prava i opravdanih interesa građana i organizacija. Svakome je zajamčeno pravo da u postupku pred sudom ili drugim državnim organima, organizacijama udruženog rada i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama koje u vršenju javnih ovlašćenja rješavaju o pravima i obavezama građana upotrebljava svoj jezik i da se u tom postupku upoznaje na svom jeziku sa činjenicama.
Član 215.
Protiv rješenja i drugih pojedinačnih akata sudskih, upravnih i drugih državnih organa, kao i protiv takvih akata samoupravnih organizacija i zajednica koje vrše javna ovlašćenja, donesenih u prvom stepenu, može se izjaviti žalba nadležnom organu. Zakonom se izuzetno, u određenim slučajevima, može isključiti žalba ako je na drugi način osiguravana zaštita prava i zakonitosti.
Član 216.
O zakonitosti konačnih pojedinačnih akata kojima državni organi ili samoupravne organizacije i zajednice koje vrše javna ovlašćenja rješavaju o pravima ili obavezama odlučuje sud u upravnom sporu, ako za određenu stvar nije zakonom predviđena druga sudska zaštita. Samo zakonom može se izuzetno, u određenim vrstama upravnih stvari, isključiti upravni spor.


Glava V SUDSTVO I JАVNO TUŽILАŠTVO[uredi]

Član 217.
Sudsku funkciju u jedinstvenom sustavu vlasti i samoupravljanja radničke klase i svih radnih ljudi vrše redovni sudovi kao organi državne vlasti i samoupravni sudovi.
Član 218.
Sudovi štite slobode i prava građana i samoupravni položaj radnih ljudi i samoupravnih organizacija i zajednica i osiguraju ustavnost i zakonitost.
Član 219.
Sudovi su u vršenju sudske funkcije nezavisni i sude na osnovu ustava, zakona i samoupravnih općih akata.
Član 220.
Redovni sudovi ustanovljavaju se zakonom. Nadležnost, sastav i organizacija redovnih sudova i postupak pred tim sudovima utvrđuju se zakonom.
Član 221.
Redovni sudovi odlučuju u sporovima o osnovnim ličnim odnosima, pravima i obavezama građana i pravima i obavezama društveno-političkih zajednica, izriču kazne i druge mjere prema učiniocima krivičnih dijela i drugih kažnjivih dijela određenih zakonom, odlučuju o zakonitosti pojedinačnih akata državnih organa i organizacija koje vrše javna ovlašćenja, rješavaju sporove o imovinskim i radnim odnosima, ako rješavanje tih sporova nije povereno samoupravnim sudovima, i rješavaju o drugim odnosima kad je to zakonom predviđeno. O krivičnim dijelima vojnih lica i određenim krivičnim dijelima drugih lica koja se odnose na narodnu obranu i sigurnost zemlje, kao i o drugim pravnim stvarima koje se odnose na sporove u vezi sa službom u Jugoslovenskoj narodnoj armiji, sude vojni sudovi.
Član 222.
Redovni sudovi prate i proučavaju društvene odnose i pojave od interesa za ostvarivanje svojih funkcija i daju skupštinama odgovarajućih društveno-političkih zajednica i drugim državnim organima i samoupravnim organizacijama i zajednicama prijedloge za sprečavanje društveno opasnih i štetnih pojava i za učvršćivanje zakonitosti, društvene odgovornosti i socijalističkog morala. Redovni sudovi u svom djelokrugu imaju pravo i dužnost da obavještavaju skupštinu odgovarajuće društveno-političke zajednice o primenjivanju zakona i o radu sudova, a vojni sudovi — Predsjedništvo SFRJ odnosno Predsjednika Republike kao vrhovnog komandanta.
Član 223.
Samoupravni sudovi ustanovljavaju se samoupravnim aktom ili sporazumom stranaka, u skladu sa ustavom i zakonom. Samoupravni sudovi za određene vrste sporova mogu se ustanoviti i zakonom. Nadležnost, sastav i organizacija samoupravnog suda, kao i postupak pred tim sudom uređuje se zakonom, odnosno aktom o ustanovljenju suda, u skladu sa zakonom.
Član 224.
Samoupravni sudovi rješavaju ustavom i zakonom određene vrste sporova iz društveno-ekonomskih i drugih samoupravnih odnosa, kao i sporove koje im povere radni ljudi u organizacijama udruženog rada, samoupravnim interesnim zajednicama i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama a nastali su iz međusobnih odnosa koje samostalno uređuju ili proizlaze iz prava kojima slobodno raspolažu ako zakonom nije utvrđeno da određene vrste sporova rješavaju redovni sudovi. Građani mogu rješavanje pojedinih sporova o pravima kojima slobodno raspolažu sporazumno povjeriti mirovnim većima, ili izbranim sudovima ili drugim samoupravnim sudovima, ako zakonom nije drukčije određeno.
Član 225.
Samoupravni sudovi ustanovljavaju se kao sudovi udruženog rada, arbitraže, mirovna veća, izbrani sudovi i kao drugi oblici samoupravnih sudova.
Član 226.
Sud udruženog rada odlučuje o postojanju uvjeta za organizovanje osnovnih organizacija udruženog rada i radnih zajednica i o zahtjevima za zaštitu prava rada društvenim sredstvima i drugih samoupravnih prava i društvene svojine i rješava sporove o organizovanju i izdvajanju osnovnih organizacija udruženog rada, o spajanju, pripajanju i podeli organizacija udruženog rada, o zaključivanju i sprovođenju samoupravnih sporazuma o udruživanju i međusobnim odnosima u udruženom radu, kao i druge zakonom određene vrste sporova iz društveno-ekonomskih i drugih samoupravnih odnosa. Saveznim zakonom utvrđuju se načela o obrazovanju nadležnosti i sastavu suda udruženog rada, kao i postupak pred tim sudom.
Član 227.
Raspravljanje pred sudom je javno. Radi čuvanja tajne, zaštite morala, interesa maloletnika ili zaštite drugih posebnih interesa društvene zajednice, zakonom se određuje u kojim se slučajevima u raspravljanju može isključiti javnost.
Član 228.
Sud sudi u veću. Zakonom se može odrediti da u određenim stvarima sudi sudac pojedinac.
Član 229.
U suđenju učestvuju suci i radni ljudi i građani kao suci, suci-porotnici ili porotnici, na način utvrđen zakonom odnosno aktom o ustanovljenju suda. Zakonom se može propisati da u određenim sudovima i u određenim stvarima u suđenju učestvuju samo suci.
Član 230.
Sudije i građane koji učestvuju u suđenju u redovnom sudu bira i razrješava skupština odgovarajuće društveno-političke zajednice. Sudije redovnih sudova biraju se i razrješavaju na način, pod uvjetima i po postupku kojima se osiguraju stručna sposobnost i moralno-politička podobnost za vršenje sudijske funkcije i nezavisnost sudaca u suđenju. Sudije i građani koji učestvuju u suđenju u redovnom sudu biraju se na određeni period i mogu biti ponovno birani. Sudije, građani i radni ljudi koji učestvuju u suđenju u samoupravnom sudu biraju se, imenuju i razrješavaju na način propisan zakonom.
Član 231.
Nitko tko učestvuje u suđenju ne može biti pozvan na odgovornost za mišljenje dato prilikom donošenja sudske odluke, a u postupku pokrenutom zbog krivičnog dijela učinjenog u vršenju sudijske funkcije ne može biti pritvoren bez odobrenja nadležne skupštine društveno-političke zajednice.
Član 232.
Sudija ne može vršiti službu ili posao koji su nespojivi sa sudskom funkcijom.
Član 233.
O žalbi ili drugom pravnom sredstvu protiv sudske odluke može odlučiti samo nadležni sud. Zakonom odnosno aktom o ustanovljenju samoupravnog suda, određuje se kad je i pod kojim uvjetima protiv njegove odluke dopušteno pravno sredstvo. Zakonom se određuje pod kojim se uvjetima odluka samoupravnog suda može pobijati i kod redovnog suda i uređuje se izvršenje ovih odluka.
Član 234.
Odluke sudova imaju važnost i izvršive su na cijeloj teritoriji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Član 235.
Javno tužilaštvo je samostalni državni organ koji goni učinioce krivičnih i drugih zakonom određenih kažnjivih dela, preduzima zakonom određene mjere za zaštitu interesa društvene zajednice i ulaže pravna sredstva radi zaštite ustavnosti i zakonitosti. Javno tužilaštvo vrši svoju funkciju na osnovu ustava i zakona a u skladu s politikom utvrđenom općim aktima skupština društveno-političkih zajednica. Javno tužilaštvo ima pravo i dužnost da obavještava skupštinu odgovarajuće društveno-političke zajednice o primenjivanju zakona i o svom radu.
Član 236.
Vojno tužilaštvo goni učinioce krivičnih dijela koja su u nadležnosti vojnih sudova i preduzima određene mjere za zaštitu interesa društvene zajednice i ulaže pravna sredstva radi zaštite ustavnosti i zakonitosti na način propisan saveznim zakonom.


Glava VI NАRODNА OBRАNА[uredi]

Član 237.
Neprikosnoveno je i neotuđivo pravo i dužnost naroda i narodnosti Jugoslavije, radnih ljudi i građana, da štite i brane nezavisnost, suvjerenitet, teritorijalnu cjelokupnost i Ustavom SFRJ utvrđeno društveno uređenje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Član 238.
Nitko nema pravo da prizna ili potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ili pojedinog njenog dela. Nitko nema pravo da spreči građane Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije da se bore protiv neprijatelja koji je napao zemlju. Takvi akti su protivustavni i kažnjavaju se kao izdaja zemlje. Izdaja zemlje je najteži zločin prema narodu i kažnjava se kao teško krivično delo.
Član 239.
Prava i dužnosti federacije i njenih organa u oblasti narodne obrane utvrđuju se ovim ustavom.

Pravo i dužnost općina, autonomnih pokrajina, republika odnosno drugih društveno-političkih zajednica je, u skladu sa sustavom narodne obrane, svaka na svojoj teritoriji uređivati i organizirati narodnu obranu i rukovoditi teritorijalnom obranom, civilnom zaštitom i drugim pripremama za obranu zemlje, a u slučaju napada na zemlju — organizirati općenarodni otpor i njime rukovoditi. Organizacije udruženog rada i druge samoupravne organizacije i zajednice, vrše pravo i dužnost obrane zemlje u skladu sa zakonom, planovima i odlukama društveno-političkih zajednica, osiguraju sredstva za narodnu obranu i vrše druge zadatke od interesa za narodnu obranu. Ove organizacije i zajednice su odgovorne za izvršenje tih zadataka.

Član 240.
Oružane snage Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije štite nezavisnost, suvjerenitet, teritorijalnu cjelokupnost i ovim ustavom utvrđeno društveno uređenje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Oružane snage Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije čine jedinstvenu cjelinu i sastoje se od Jugoslovenske narodne armije, kao zajedničke oružane sile svih naroda i narodnosti i svih radnih ljudi i građana, i od teritorijalne obrane kao najšireg oblika organizovanog oružanog općenarodnog otpora. Svaki građanin koji sa oružjem ili na drugi način učestvuje u otporu protiv napadača pripadnik je oružanih snaga Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Član 241.
Vojna obaveza građana je opća.
Član 242.
U pogledu sastava starešinskog kadra i postavljenja na više komandne i rukovodeće položaje u Jugoslovenskoj narodnoj armiji primenjuje se načelo što srazmernije zastupljenosti republika i autonomnih pokrajina.
Član 243.
U oružanim snagama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije osigurava se, u skladu sa Ustavom SFRJ, ravnopravnost jezika i pisama naroda i narodnosti Jugoslavije. U komandovanju i vojnoj obuci u Jugoslovenskoj narodnoj armiji može se, u skladu sa saveznim zakonom, upotrebljavati jedan od jezika naroda Jugoslavije, a u njenim djelovima — jezici naroda i narodnosti.


DIO TREĆI[uredi]

ODNOSI U FEDERАCIJI I PRАVА I DUŽNOSTI FEDERАCIJE[uredi]

Glava I ODNOSI U FEDERАCIJI[uredi]

Član 244.
U Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji narodi i narodnosti i radni ljudi i građani ostvaruju i osiguraju suverenost, ravnopravnost, nacionalnu slobodu, nezavisnost, teritorijalnu cjelokupnost, sigurnost, društvenu samozaštitu, obranu zemlje, međunarodni položaj i odnose zemlje sa drugim državama i međunarodnim organizacijama, sustav socijalističkih samoupravnih društveno-ekonomskih odnosa, jedinstvene osnove političkog sustava, osnovne demokratske slobode i prava čovjeka i građanina, solidarnost i socijalnu sigurnost radnih ljudi i građana i jedinstveno jugoslovensko tržište, i usklađuju zajednički privredni i društveni razvitak i druge svoje zajedničke interese. Ovi zajednički interesi ostvaruju se: — preko saveznih organa uz ravnopravno učešće i odgovornost republika i autonomnih pokrajina u ovim organima u utvrđivanju i sprovođenju politike federacije, — preko saveznih organa na osnovu odluka odnosno suglasnosti republika i autonomnih pokrajina, — neposrednom suradnjom i dogovorom republika, autonomnih pokrajina, općina i drugih društveno-političkih zajednica, — samoupravnim sporazumijevanjem, društvenim dogovaranjem i udruživanjem organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica, — djelatnošću društveno-političkih i drugih društvenih organizacija i udruženja građana, — slobodnim i svestranim aktivnostima građana. Ustavom SFRJ utvrđuje se koja prava i dužnosti u ostvarivanju zajedničkih interesa vrši federacija preko saveznih organa, a koja republičke i pokrajinske skupštine preko svojih delegacija u Skupštini SFRJ i neposrednim odlučivanjem na način utvrđen ovim ustavom.
Član 245.
U Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji narodi i narodnosti su ravnopravni.
Član 246.
Ravnopravni su jezici naroda i narodnosti i njihova pisma na teritoriji Jugoslavije. U Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji su u službenoj upotrebi jezici naroda, a jezici narodnosti — u skladu sa ovim ustavom i saveznim zakonom. Zakonom i statutom društveno-političke zajednice i samoupravnim aktima organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica osigurava se ostvarivanje ravnopravnosti jezika i pisma naroda i narodnosti u službenoj upotrebi na područjima na kojima žive pojedine narodnosti, i utvrđuju se način i uvjeti primenjivanja ove ravnopravnosti.
Član 247.
Zajamčuje se svakoj narodnosti, radi ostvarivanja prava na izražavanje svoje narodnosti i kulture, slobodno upotrebljavati svoj jezik i pismo, razvijati svoju kulturu i da radi toga osnivati organizacije i uživati druga ustavom utvrđena prava.
Član 248.
Pored prava koja su im ustavom osiguravana u drugim društveno-političkim zajednicama, narodnosti ostvaruju suvjerena prava i u općini kao samoupravnoj i osnovnoj društveno-političkoj zajednici.
Član 249.
Za građane Jugoslavije postoji jedinstveno državljanstvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Svaki državljanin republike istovremeno je i državljanin Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Državljanin jedne republike ima na teritoriji druge republike ista prava i dužnosti kao i njeni državljani.
Član 250.
Odluke, isprave i drugi pojedinačni akti izdati od državnih organa i ovlašćenih organizacija u jednoj republici, odnosno autonomnoj pokrajini, imaju istu važnost i u drugim republikama, odnosno autonomnim pokrajinama.
Član 251.
Radni ljudi i narodi i narodnosti Jugoslavije ostvaruju svoje ekonomske interese na jedinstvenom jugoslovenskom tržištu. Na jedinstvenom jugoslovenskom tržištu radni ljudi i organizacije udruženog rada su ravnopravni u obavljanju djelatnosti i sticanju dohotka na osnovu djelovanja zakonitosti tržišta i društvenog usmjeravanja privrednog i društvenog razvoja i usklađivanja odnosa na tržištu. Društveno-političke zajednice su odgovorne za osiguravanje jedinstva jugoslovenskog tržišta. Polazeći od otvorenosti jugoslovenskog tržišta a radi ostvarivanja zajedničkih interesa na osnovama ravnopravnih ekonomskih odnosa, organizacije udruženog rada i društveno-političke zajednice uspostavljaju i razvijaju ekonomsku suradnju sa inostranstvom u skladu sa utvrđenom politikom i propisima. Protivustavan je svaki akt i svaka radnja kojima se narušava jedinstvo jugoslovenskog tržišta.
Član 252.
Osnovu jedinstvenog jugoslovenskog tržišta čine: — slobodno kretanje i udruživanje rada i sredstava reprodukcije i slobodna razmjena robe i usluga, naučnih dostignuća i stručnih iskustava na cijeloj teritoriji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, — jedinstven novac, jedinstven monetarni i devizni sustav i jedinstvene osnove kreditnog sustava, zajednička monetarna i devizna politika i zajedničke osnove kreditne politike, — jedinstven sustav i zajednička politika ekonomskih odnosa sa inostranstvom, jedinstven carinski sustav i zajednička carinska politika, — slobodno obrazovanje i udruživanje organizacija udruženog rada i slobodno vršenje njihove djelatnosti na cijeloj teritoriji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, — slobodno nastupanje na tržištu i samoupravno sporazumijevanje i društveno dogovaranje o unapređivanju proizvodnje i prometa i o integrisanju društvenog rada. — usmjeravanje privrednog i društvenog razvoja i usklađivanje odnosa na tržištu društvenim planiranjem na osnovama samoupravljanja. Zakonom se mogu propisati uvjeti pod kojima se u unutrašnjem prometu vrši razmjena robe i usluga. Promet robe i usluga koje su u prometu na cijeloj teritoriji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije može se ograničiti samo na osnovu saveznog zakona. Saveznim zakonom utvrđuju se uvjeti razmjene robe i usluga i uvjeti poslovanja organizacija udruženog rada u odnosima sa inostranstvom.
Član 253.
Zapošljavanje građana je slobodno na cijeloj teritoriji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije pod jednakim uvjetima koji važe u mestu zaposlenja. Prava po osnovu rada koja su od uticaja na ostvarivanje prava iz socijalnog osiguranja i druga slična prava priznaju se na cijeloj teritoriji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije bez obzira na to u kojoj su društveno-političkoj zajednici stečena. Uvjeti pod kojima građani mogu odlaziti u inostranstvo radi zapošljavanja i obavljanja privrednih i drugih djelatnosti, mogu se propisati saveznim zakonom. Prava, dužnosti i obaveze građana koji obavljaju djelatnost u inostranstvu ili su zaposleni u inostranstvu utvrđuju se zakonom.
Član 254.
Organizacije udruženog rada i njihove zajednice i udruženja posluju slobodno i ravnopravno na cijeloj teritoriji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, u skladu sa propisima koji važe u mestu njihovog poslovanja. Protivustavni su propisi i drugi akti i radnje kojima se organizacije udruženog rada ili radni ljudi sa teritorije drugih republika i autonomnih pokrajina, pa time i druge republike i autonomne pokrajine, stavljaju u neravnopravan položaj.
Član 255.
Zabranjeno je udruživanje organizacija udruženog rada i svaka druga djelatnost i radnja organizacija i državnih organa koji su upravljeni na sprečavanje slobodnog kretanja i udruživanja rada i sredstava i slobodne razmjene robe i usluga, ili na stvaranje monopolskog položaja na jedinstvenom jugoslovenskom tržištu kojim se stiču materijalna i druga preimućstva koja se ne zasnivaju na radu i stvaraju neravnopravni odnosi u poslovanju ili narušavaju drugi ekonomski i društveni odnosi utvrđeni ustavom.
Član 256.
Аko se aktima organa federacije kojima se utvrđuje ili sprovodi zajednička ekonomska politika narušava ravnopravnost organizacija udruženog rada u sticanju dohotka i raspolaganju rezultatima rada ili se narušava ravnopravnost republika i autonomnih pokrajina na jedinstvenom jugoslovenskom tržištu, istovremeno sa utvrđivanjem zajedničke ekonomske politike, odnosno sa donošenjem mjera za njeno sprovođenje, utvrđuje se i osigurava kompenzacija kao sastavni dio mjera zajedničke ekonomske politike za odgovarajući planski period.
Član 257.
Društveni plan Jugoslavije zasniva se na dogovoru radnih ljudi, organizacija udruženog rada, samoupravnih interesnih zajednica i drugih samoupravnih organizacija i zajednica i na dogovoru republika i autonomnih pokrajina o ekonomskoj politici od zajedničkog interesa. Društvenim planom Jugoslavije, na osnovu planova i programa rada i razvoja i zajednički ocjenjenih mogućnosti i uvjeta razvoja organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica, kao i planova razvoja i mogućnosti i uvjeta razvoja republika i autonomnih pokrajina i razvoja cjelokupne društvene zajednice, uzimajući u obzir i međunarodne ekonomske odnose i međunarodne obaveze Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, i na toj osnovi usklađenih zajedničkih interesa utvrđuje se zajednička ekonomska politika i u skladu s njom usmjerava društvena reprodukcija na osnovama socijalističkih samoupravnih društveno-ekonomskih odnosa. Društvenim planom Jugoslavije utvrđuju se i smjernice i okviri za donošenje mjera ekonomske politike i drugih mjera koje u skladu sa pravima i dužnostima utvrđenim ovim ustavom donose organi federacije, odnosno organi republika i autonomnih pokrajina, radi osiguravanja uvjeta za ostvarivanje usklađenih zajedničkih interesa udruženog rada, odnosno zajedničkih interesa republika i autonomnih pokrajina, na jedinstvenom jugoslovenskom tržištu.
Član 258.
Obrazuje se poseban fond federacije za kreditiranje bržeg razvoja privredno nedovoljno razvijenih republika i autonomnih pokrajina. Saveznim zakonom utvrđuju se privredno nedovoljno razvijene republike i autonomne pokrajine, stalni izvori sredstava fonda, posebni uvjeti kreditiranja iz tih sredstava i način poslovanja fonda. Za potrebe fonda federacije za kreditiranje bržeg razvoja privredno nedovoljno razvijenih republika i autonomnih pokrajina organi federacije mogu raspisivati obavezne zajmove. Republici i autonomnoj pokrajini koja ne može svojim sredstvima finansirati društvene i druge službe u republici, odnosno autonomnoj pokrajini, federacija osigurava potrebna sredstva pod uvjetima koje određuje savezni zakon.
Član 259.
Novčani sustav i osnove kreditnog sustava su jedinstveni. Platni promet vrši se po jedinstvenim načelima. Svatko tko raspolaže društvenim sredstvima, vrši plaćanja i druge poslove platnog prometa i deponuje novčana sredstva na način određen saveznim zakonom.
Član 260.
Narodna banka Jugoslavije, narodne banke republika i narodne banke autonomnih pokrajina su ustanove jedinstvenog monetarnog sustava koje sprovode zajedničku emisionu politiku koju utvrđuje Skupština SFRJ. Narodna banka Jugoslavije izdaje novčanice i kovani novac. U skladu sa zajedničkom emisionom politikom, Narodna banka Jugoslavije regulira količinu novca u opticaju i, zajedno sa narodnim bankama republika i narodnim bankama autonomnih pokrajina, preduzima mjere za sprovođenje te politike. Narodna banka republike, odnosno narodna banka autonomne pokrajine, u okviru zajedničke emisione politike, preduzima i druge mjere potrebne za sprovođenje kreditne politike republike, odnosno autonomne pokrajine. Merama za sprovođenje zajedničke emisione politike ne može se nitko dovesti u neravnopravan položaj u pogledu obavljanja djelatnosti i sticanja dohotka.
Član 261.
Narodna banka Jugoslavije, narodne banke republika i narodne banke autonomnih pokrajina odgovorne su, u okviru svojih prava i dužnosti, za stabilnost valute, za opću likvidnost plaćanja u zemlji i prema inostranstvu i za sprovođenje zajednički utvrđene monetarno-kreditne politike. Narodna banka Jugoslavije, narodne banke republika i narodne banke autonomnih pokrajina samostalno primenjuju saveznim zakonom utvrđene mjere kojima se ostvaruju ciljevi i zadaci monetarno-kreditne i devizne politike. Poslovne banke i druge finansijske organizacije dužne su pridržavati se odluka koje Narodna banka Jugoslavije, narodne banke republika i narodne banke autonomnih pokrajina donose radi ostvarivanja te politike.
Član 262.
Narodna banka Jugoslavije, narodne banke republika i narodne banke autonomnih pokrajina primaju u depozit sredstva društveno-političkih zajednica, a mogu, u njihovo ime i za njihov račun, obavljati i druge bankarske poslove ako je to utvrđeno ustavom. Narodna banka Jugoslavije prima u depozit sredstva federacije, obavlja kreditne i druge bankarske poslove za potrebe Jugoslovenske narodne armije i za druge potrebe narodne obrane, utvrđene saveznim zakonom, kao i druge zakonom određene kreditne, odnosno bankarske poslove, za račun federacije. Narodna banka Jugoslavije, narodne banke republika i narodne banke autonomnih pokrajina ne mogu se baviti drugom djelatnošću poslovnih banaka.
Član 263.
Status Narodne banke Jugoslavije i jedinstveno monetarno poslovanje narodnih banaka republika i narodnih banaka autonomnih pokrajina uređuju se saveznim zakonom. Poslovima Narodne banke Jugoslavije koji se odnose na sprovođenje zajedničke emisione, monetarno-kreditne i devizne politike upravlja Savjet guvernera. Savjet guvernera u upravljanju tim poslovima donosi odluke i preduzima mjere i odgovoran je za njihovo sprovođenje. Savjet guvernera čine guverner Narodne banke Jugoslavije, guverneri narodnih banaka republika i guverneri narodnih banaka autonomnih pokrajina.
Član 264.
Sustav, izvori i vrste poreza, taksa i ostalih dažbina uređuju se zakonom. Saveznim zakonom ustanovljavaju se vrste prihoda koji se ostvaruju oporezivanjem proizvoda i usluga koji su u prometu na cijeloj teritoriji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i utvrđuju način i visina tog oporezivanja osim za proizvode i usluge za koje način i visinu oporezivanja, na osnovu saveznog zakona, utvrđuju druge društveno-političke zajednice. Saveznim zakonom može se propisati oslobođenje od plaćanja poreza i drugih dažbina na sredstva, objekte i uređaje koji služe isključivo za potrebe narodne obrane i državne sigurnosti.
Član 265.
Republike i autonomne pokrajine surađuju u oblasti poreske politike i međusobnim dogovorima usklađuju osnove poreske politike i poreski sustav ako to zahtjeva osiguravanje jedinstva i stabilnosti jugoslovenskog tržišta.

Organi federacije imaju pravo i dužnost, radi sprečavanja i otklanjanja poremećaja na tržištu, predlagati republikama i autonomnim pokrajinama da na osnovu međusobnog dogovora smanje ili povećaju poreze i doprinose koje utvrđuju društveno-političke zajednice, da privremeno odlože trošenje dijela prihoda društveno-političkih zajednica i da utvrde zajedničke osnove poreske politike republika, odnosno autonomnih pokrajina. Nepostojanje dogovora ne sprečava republike i autonomne pokrajine, u okviru svojih prava i dužnosti, donijeti propise i druge akte u oblasti poreske politike i poreskog sustava.

Član 266.
Porezi i doprinosi koji se plaćaju iz dohotka osnovne organizacije udruženog rada plaćaju se prema propisima i u korist društveno-političke zajednice na čijoj teritoriji osnovna organizacija trajno obavlja djelatnost, odnosno prema odluci i u korist samoupravne interesne zajednice koja osnovnoj organizaciji udruženog rada ili radnicima te organizacije osigurava zadovoljavanje potreba i interesa, odnosno korišćenje usluga za koje se plaćaju doprinosi samoupravnoj interesnoj zajednici. Sredstva koja se iz prihoda banaka raspoređuju osnovnim organizacijama udruženog rada i drugim društvenim pravnim licima oporezuju se kao prihod tih lica po propisima društveno-političke zajednice kojoj se plaća porez iz dohotka tih lica i u njenu korist. Porezi i doprinosi iz ličnih dohodaka odnosno prihoda radnika i građana, osim poreza na imovinu i prihode od imovine, plaćaju se, u skladu sa saveznim zakonom, prema propisima i u korist društveno-političke zajednice na čijoj teritoriji radnik ili građanin živi, odnosno prema odluci i u korist samoupravne interesne zajednice koja radniku ili građaninu ili članovima njihove porodice osigurava zadovoljavanje potreba i interesa, odnosno korišćenje usluga za koje se ti doprinosi plaćaju.
Član 267.
Kad je to neophodno radi sprečavanja i otklanjanja većih poremećaja u privredi ili kad to zahtjevaju interesi narodne obrane ili druge vanredne potrebe zemlje, saveznim zakonom mogu se propisati: — granice u kojima društveno-političke zajednice mogu utvrđivati svoje prihode iz dohotka organizacija udruženog rada i prometa proizvoda i usluga, — obaveze organizacija udruženog rada, samoupravnih interesnih zajednica i drugih samoupravnih organizacija i zajednica i društveno-političkih zajednica obrazivati rezervna društvena sredstva, — privremena zabrana raspolaganja dijelom društvenih sredstava za potrošnju ili dijelom društvenih sredstava za finansiranje proširene reprodukcije od strane organizacija udruženog rada, samoupravnih interesnih zajednica i drugih samoupravnih organizacija i zajednica i društveno-političkih zajednica, — način raspolaganja viškovima prihoda budžeta društveno-političkih zajednica, kao i viškovima prihoda samoupravnih interesnih zajednica koji proizlaze iz zakonom utvrđenih obaveza.
Član 268.
U ostvarivanju prava i dužnosti utvrđenih ovim ustavom, savezni organi utvrđuju politiku i donose savezne zakone i druge propise i opće akte. U oblastima koje su uređene saveznim zakonom republike i autonomne pokrajine, u okviru svojih prava i dužnosti, mogu donositi zakone. Аko u oblastima koje se uređuju saveznim zakonom takav zakon nije donesen republike, odnosno autonomne pokrajine, mogu donositi svoje zakone, ako je to od interesa za ostvarivanje njihovih prava i dužnosti.
Član 269.
Savezni zakoni i drugi propisi i opći akti donose se i objavljuju u službenom glasilu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u autentičnim tekstovima na jezicima naroda Jugoslavije utvrđenim republičkim ustavima. Savezni zakoni i drugi propisi i opći akti objavljuju se u službenom glasilu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije kao autentični tekstovi i na jezicima albanske i mađarske narodnosti.
Član 270.
Savezni zakoni i drugi propisi i opći akti obavezni su na cijeloj teritoriji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, ako tim propisima i aktima nije određeno da se primenjuju na užem području.
Član 271.
Međunarodni ugovori koji zahtjevaju donošenje novih ili izmjenu važećih republičkih odnosno pokrajinskih zakona, ili iz kojih proističu posebne obaveze za jednu ili više republika ili autonomnih pokrajina, zaključuju se uz suglasnost nadležnih republičkih, odnosno pokrajinskih organa. Postupak zaključivanja i izvršavanja ovakvih međunarodnih ugovora uređuje se saveznim zakonom, uz suglasnost republičkih i pokrajinskih skupština. Republike i autonomne pokrajine ostvaruju suradnju sa organima i organizacijama drugih država i međunarodnim organizacijama u okviru utvrđene spoljne politike Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i međunarodnih ugovora. Općine, organizacije udruženog rada i druge samoupravne organizacije i zajednice ostvaruju suradnju sa odgovarajućim stranim organima i organizacijama i međunarodnim organizacijama i teritorijalnim jedinicama stranih država, u okviru utvrđene spoljne politike Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i međunarodnih ugovora. U međunarodnom općenju primenjuje se načelo ravnopravnosti jezika naroda Jugoslavije, a shodno — i načelo ravnopravnosti jezika naroda i narodnosti. Kad se međunarodni ugovori utvrđuju na jezicima zemalja ugovornica, ravnopravno će se upotrebljavati jezici naroda Jugoslavije.
Član 272.
Savezni organi, u ostvarivanju prava i dužnosti federacije i u okviru svog djelokruga, odgovorni su za stanje u odgovarajućim oblastima društvenog života, za predlaganje politike i saveznih zakona, drugih propisa i općih akata, za izvršavanje saveznih zakona i drugih propisa i općih akata, kao i za praćenje sprovođenja politike i izvršavanja tih propisa i akata.
Član 273.
Savezne zakone i druge propise i opće akte izvršavaju organi u republikama i autonomnim pokrajinama i oni su odgovorni za njihovo izvršavanje, ako ovim ustavom nije utvrđeno da te zakone i druge propise i opće akte neposredno izvršavaju i za njihovo izvršenje odgovaraju savezni organi.

Republički i pokrajinski organi donose propise za izvršavanje saveznih zakona i drugih propisa i općih akata za čije su izvršavanje odgovorni. U ovim oblastima savezni organi mogu, ako su za to izričito ovlašćeni saveznim zakonom i u granicama određenim tim zakonom, donositi propise o tehničkim mjerama i vođenju evidencije, kao i druge propise za izvršavanje saveznih zakona kojima se u interesu cijele zemlje osigurava jedinstveno sprovođenje tih zakona. U skladu sa odgovornošću organa u republikama i autonomnim pokrajinama za izvršavanje saveznih zakona i drugih propisa i općih akata, odnosi između saveznih organa i organa u republikama, odnosno autonomnim pokrajinama, u pogledu izvršavanja tih zakona i drugih propisa i općih akata zasnivaju se na međusobnoj suradnji, obavještavanju i dogovaranju. Аko organi u republikama i autonomnim pokrajinama ne izvršavaju savezne zakone i druge propise i opće akte za čije su izvršavanje odgovorni, Savezno izvršno vijeće upozorit će na to izvršno vijeće republike, odnosno izvršno vijeće autonomne pokrajine, i zatražit će da preduzmu odgovarajuće mjere radi izvršavanja saveznih zakona, drugih propisa i općih akata.

Član 274.
Savezni organi odgovaraju za izvršavanje saveznih zakona i drugih propisa i općih akata u oblastima u kojima, po odredbama ovog ustava, federacija preko saveznih organa osigurava izvršavanje saveznih zakona i drugih propisa i općih akata.

Ove savezne zakone i druge propise i opće akte izvršavaju neposredno savezni organi, a organi u republikama i autonomnim pokrajinama kad je to utvrđeno saveznim zakonom. Kad savezni organi neposredno izvršavaju savezne zakone i druge propise i opće akte, oni saveznim zakonom mogu biti ovlašćeni da osnivaju područne organe i organizacione jedinice sa zadatkom da vrše određene upravne poslove iz nadležnosti saveznih organa u oblasti međunarodnih odnosa, narodne obrane, carina, devizne i tržišne inspekcije, kontrole prometa robe i usluga preko državne granice, kontrole mjera i dragocjenih metala, sigurnosti zračne plovidbe i radio-veza. Savezni organi, u okviru ovlašćenja utvrđenih ovim ustavom, donose propise za izvršavanje saveznih zakona i drugih propisa i općih akata za čije izvršavanje su odgovorni. U tim oblastima organi u republikama i autonomnim pokrajinama mogu donositi propise za izvršavanje saveznih zakona i drugih propisa i općih akata samo ako su za to saveznim zakonom posebno ovlašćeni. Kad je ovim ustavom utvrđeno da savezni organi uređuju odnose u oblasti narodne obrane, državne sigurnosti i međunarodnih odnosa, savezni organi donose propise za izvršavanje saveznih zakona ako saveznim zakonom nije određeno da te propise donose organi u republikama odnosno autonomnim pokrajinama.

Član 275.
Kad organi uprave u republikama i autonomnim pokrajinama neposredno izvršavaju savezne zakone, druge propise i opće akte i međunarodne ugovore za čije su izvršavanje odgovorni savezni organi uprave, savezni organi uprave mogu saveznim zakonom biti ovlašćeni: — da nadležnim republičkim i pokrajinskim organima uprave daju obavezne instrukcije za izvršavanje poslova za koje su ovlašćeni saveznim zakonom, drugim propisom ili općim aktom, — da vrše inspekcijske poslove sa ovlašćenjima utvrđenim saveznim zakonom, — da, u slučajevima kad organ uprave u republici, odnosno autonomnoj pokrajini, ne izvrši određeni upravni posao, a neizvršavanje tog upravnog posla može izazvati teže štetne posljedice, izvrše taj posao i o tome obaveste Savezno izvršno vijeće, koje će o tome obavjestiti izvršno vijeće republike, odnosno autonomne pokrajine, radi dogovornog otklanjanja uzroka zbog kojih je bilo potrebno da savezni organ uprave izvrši upravni posao.

Republički i pokrajinski organi uprave dužni su da, suglasno saveznom zakonu, izveštavaju savezne organe uprave o izvršavanju saveznih zakona i drugih propisa i općih akata i međunarodnih ugovora za čije su izvršavanje odgovorni savezni organi uprave.

Član 276.
Izvršno vijeće republike, odnosno izvršno vijeće autonomne pokrajine, može pred Saveznim izvršnim većem pokrenuti pitanje izvršavanja saveznog zakona, drugog propisa ili općeg akta koji je donelo Vijeće republika i pokrajina Skupštine SFRJ, ako smatra da savezni organ uprave ne izvršava taj zakon, drugi propis ili opći akt ili da ga ne izvršava suglasno utvrđenoj politici.
Član 277.
Аko između saveznih organa uprave i republičkih, odnosno pokrajinskih organa uprave nastane spor u pogledu ostvarivanja obaveze organa uprave u republici, odnosno autonomnoj pokrajini, da izvrši savezni zakon, drugi propis ili opći akt, Savezno izvršno vijeće ili izvršno vijeće republike, odnosno autonomne pokrajine, obavjestit će o tome Skupštinu SFRJ. Skupština SFRJ donijet će odluku o spornom pitanju i o obavezi izvršavanja saveznog zakona, drugog propisa ili općeg akta.
Član 278.
Savezni organi uprave opće sa općinskim organima uprave preko odgovarajućih republičkih, odnosno pokrajinskih organa. U poslovima koji se odnose na vojnu obavezu i vojnu mobilizaciju ljudi i materijalnih sredstava, kao i u poslovima zaštite prava i interesa jugoslovenskih državljana u inostranstvu, savezni organi uprave, u skladu sa saveznim zakonom, mogu općiti i neposredno sa općinskim organima uprave.
Član 279.
Svi prihodi i rashodi federacije utvrđuju se u budžetu federacije.

Prihode federacije čine carine i drugi izvorni prihodi utvrđeni saveznim zakonom i doprinosi republika i autonomnih pokrajina utvrđeni u skladu sa načelom ravnopravnosti i zajedničkom odgovornošću republika i autonomnih pokrajina za finansiranje funkcija federacije. Saveznim zakonom može se odrediti da se prihodi od carina ne unose u budžet federacije i da se koriste za potrebe privrede. Ukupan iznos rashoda u budžetu federacije utvrđuje se uz suglasnost skupština republika i skupština autonomnih pokrajina u skladu sa zajedničkom ekonomskom politikom za godinu za koju se donosi budžet. U okviru ukupnih rashoda u budžetu federacije osiguraju se sredstva za finansiranje funkcija i obaveza federacije utvrđenih ustavom, saveznim zakonom i drugim općim aktima kao i sredstva za potrebne rezerve federacije. Sredstva za finansiranje narodne obrane osiguraju se u budžetu federacije prema srednjoročnom planu razvoja, izgradnje i opremanja Jugoslovenske narodne armije i srednjoročnom planu zadataka organa federacije u oblasti narodne obrane, utvrđenim u skladu s društvenim planom Jugoslavije. Zakoni i drugi propisi i opći akti Skupštine SFRJ i drugih organa federacije kojima se stvaraju obaveze za budžet federacije ne mogu se donositi dok vijeće Skupštine nadležno za donošenje budžeta ne utvrdi da su za izvršavanje tih obaveza osiguravana sredstva. Federacija može osnivati fondove ili preuzimati kreditne i druge obaveze van okvira ukupnih rashoda predviđenih u budžetu federacije samo kad je za to ovim ustavom ovlašćena ili kad se sa osnivanjem fonda, odnosno sa preuzimanjem takvih obaveza, suglase republike i autonomne pokrajine. Za potrebe narodne obrane i državne sigurnosti, koje nastanu usled vanrednih okolnosti, Skupština SFRJ može na prijedlog Predsedništva SFRJ, samostalno utvrditi izvore sredstava, odnosno preuzeti kreditne ili druge obaveze radi osiguravanja tih potreba, ako se te potrebe ne mogu osiguravati iz budžeta ili iz rezervi budžeta federacije.


Glava II PRАVА I DUŽNOSTI FEDERАCIJE[uredi]

Član 280.
Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju predstavljaju ovim ustavom određeni savezni organi.
Član 281.
Federacija preko saveznih organa:

1) osigurava nezavisnost i teritorijalnu cjelokupnost Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i štiti njen suvjerenitet u međunarodnim odnosima, odlučuje o ratu i miru, 2) osigurava sustav socijalističkih samoupravnih društveno-ekonomskih odnosa i jedinstvene osnove političkog sustava, 3) uređuje osnovna prava radnika u udruženom radu kojima se osigurava njihov ovim ustavom utvrđeni položaj u samoupravnim i društveno-ekonomskim odnosima i osnovna prava i obaveze organizacija udruženog rada samoupravnih interesnih zajednica, drugih samoupravnih organizacija i zajednica i društveno-političkih zajednica u pogledu sredstava u društvenoj svojini, uređuje osnovna prava radnih ljudi radi osiguravanja njihove socijalne sigurnosti i solidarnosti, utvrđuje načela o položaju, pravima i dužnostima društvenog pravobranioca samoupravljanja, 4) uređuje osnove obligacionih odnosa (opći dio obligacija) i ugovorne i druge obligacione odnose u oblasti prometa robe i usluga, osnovne svojinsko-pravne odnose, osnovne odnose kojima se osigurava jedinstvo jugoslovenskog tržišta, osnovne imovinsko-pravne i druge materijalno-pravne odnose u oblasti pomorstva, unutrašnje i zračne plovidbe; autorsko pravo, 5) uređuje osnove sustava društvenog planiranja i utvrđuje društveni plan Jugoslavije, utvrđuje osnove priprema privrede i društvenih službi za funkcioniranje u ratu, uređuje monetarni sustav, utvrđuje zakonska sredstva plaćanja i politiku emisije novca i osigurava njeno sprovođenje, uređuje platni promet u zemlji i sa inostranstvom, obrazovanje novčanih i deviznih rezervi i raspolaganje njima kad je to od interesa za cijelu zemlju, uređuje osnove kreditnog i bankarskog sustava, kreditne i druge oblike ulaganja domaćih lica u inostranstvu i stranih lica u Jugoslaviji i donosi propise za izvršavanje saveznih zakona u ovim oblastima kad je to u interesu cijele zemlje utvrđeno saveznim zakonom, uređuje osnove sustava osiguranja imovine i lica, uređuje i osigurava sustav mjera kojima se sprečava narušavanje jedinstva jugoslovenskog tržišta, uređuje sustav društvene kontrole cena i osigurava neposrednu kontrolu cena robe i usluga od interesa za cijelu zemlju, uređuje i osigurava savezne robne rezerve za osiguravanje potreba zemlje u slučaju rata i drugih vanrednih prilika i radi osiguravanja stabilnosti tržišta u slučaju većih poremećaja na tržištu, uređuje i osigurava mjere zaštite od monopola i nelojalne konkurencije, uređuje i sprovodi mjere ograničenja tržišta i slobodnog prometa robe i usluga od interesa za cijelu zemlju u slučaju elementarnih nesreća i nestašice dobara neophodnih za potrebe privrede i život građana kao i kad to zahtjevaju interesi narodne obrane, uređuje sustav spoljnotrgovinskog i deviznog poslovanja i drugog ekonomskog poslovanja sa inostranstvom i osigurava izvršavanje saveznih zakona u tim oblastima, uređuje carinski sustav, carinsku tarifu i mjere vancarinske zaštite i osigurava njihovo sprovođenje, uređuje uvjete za otvaranje i rad carinskih zona, uređuje i osigurava kreditiranje bržeg razvoja privredno nedovoljno razvijenih republika i autonomnih pokrajina, utvrđuje i osigurava prihode koji po ovom ustavu pripadaju federaciji, uređuje osnove društvenog sustava informiranja i položaj i osnove funkcioniranja Službe društvenog knjigovodstva, uređuje osnove pravnog položaja i poslovanja organizacija udruženog rada i organizacija poslovnog udruživanja na jedinstvenom privrednom području Jugoslavije, uređuje udruživanje organizacija udruženog rada i njihovih udruženja u privrednu komoru za teritoriju Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, uređuje obavezno udruživanje organizacija udruženog rada u zajednice kad to zahtjeva tehnološko jedinstvo sustava u pojedinim oblastima i kad je to od interesa za cijelu zemlju, uređuje uvjete pod kojima građani mogu odlaziti u inostranstvo radi obavljanja privrednih i drugih djelatnosti i zapošljavanja, i osigurava zaštitu građana Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije na radu u inostranstvu, 6) uređuje osnove sustava narodne obrane i stara se o njegovom sprovođenju, uređuje osnovna prava i dužnosti radnih ljudi i građana, organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica, društveno-političkih i drugih društvenih organizacija u oblasti narodne obrane, uređuje osnovna prava i dužnosti društveno-političkih zajednica u ostvarivanju sustava narodne obrane, uređuje posebna prava i obaveze organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica u pogledu prioritetne proizvodnje i pružanja usluga za potrebe narodne obrane i proizvodnje naoružanja i vojne opreme, uređuje prilagođavanje prostornih i urbanističkih planova i investicione izgradnje potrebama obrane zemlje, utvrđuje osnove planova i pripremnih mjera za obranu zemlje, proglašava mobilizaciju, uređuje rukovođenje i komandovanje oružanim snagama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i ostvaruje vrhovno komandovanje oružanim snagama, uređuje i organizira Jugoslovensku narodnu armiju i rukovodi i komanduje njome, uređuje upravljanje i raspolaganje društvenim sredstvima koja se koriste u Jugoslovenskoj narodnoj armiji i za njene potrebe, uređuje vojnu obavezu građana i zaštitu članova porodica lica na obaveznoj vojnoj službi, uređuje statusna i druga pitanja lica na službi u Jugoslovenskoj narodnoj armiji i vojnih lica, uređuje posebna prava i dužnosti vojnih lica u vezi sa službom u oružanim snagama, uređuje i osigurava vojno školstvo i naučnoistraživački rad za potrebe oružanih snaga, uređuje i organizira vojne sudove i vojno tužilaštvo, uređuje i osigurava socijalno osiguranje i zaštitu vojnih lica, odnosno vojnih osiguranika i njihovih porodica; uređuje i osigurava osnovna prava boraca vojnih invalida i porodica palih boraca, 7) utvrđuje spoljnu politiku Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i stara se o njenom sprovođenju, održava političke, ekonomske i druge odnose sa drugim državama i međunarodnim organizacijama, unapređuje i podstiče suradnju sa zemljama u razvoju i osigurava sredstva za razvoj ekonomskih odnosa sa tim zemljama i ostvarivanje solidarnosti sa oslobodilačkim pokretima, zaključuje, ratifikuje i osigurava izvršavanje međunarodnih ugovora, osigurava izvršavanje međunarodnih obaveza Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, štiti državljane Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i njihove interese i interese domaćih pravnih lica u inostranstvu, uređuje ostvarivanje međunarodnih odnosa, uređuje organizaciju i djelatnost službi inostranih poslova federacije, 8) uređuje osnove sustava zaštite ovim ustavom utvrđenog poretka (državna sigurnost), osigurava djelatnost službe državne sigurnosti koja je neophodna za ostvarivanje ovim ustavom utvrđene odgovornosti saveznih organa i usklađuje rad organa koji vrše poslove državne sigurnosti, 9) uređuje državljanstvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, utvrđuje osnovne podatke za matične knjige i lične karte, utvrđuje praznike i odlikovanja Socijalističke Federativne Repubike Jugoslavije, utvrđuje himnu Socijalističke Federativne Repubike Jugoslavije, uređuje upotrebu pečata, grba i zastave Socijalističke Federativne Repubike Jugoslavije, 10) uređuje kontrolu prometa robe i usluga preko državne granice i režim prelaska preko državne granice, položaj, boravak i zaštitu stranaca u Jugoslaviji, zaštitu života i zdravlja ljudi od zaraznih bolesti koje ugrožavaju cijelu zemlju, stavljanje u promet lekova, zaštitu životinja od zaraznih bolesti i zaštitu bilja od bolesti i štetočina, kad ugrožavaju cijelu zemlju, stavljanje u promet sredstava za zaštitu životinja i bilja i kontrolu prenošenja životinja i bilja preko državne granice, unošenje i rasturanje i širenje strane štampe i drugih sredstava javnog informiranja i komuniciranja i osigurava izvršavanje saveznih propisa u tim oblastima kad je to, u interesu cijele zemlje, utvrđeno saveznim zakonom, uređuje režim obalnog mora koji je od interesa za međunarodne odnose Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, obranu i sigurnost zemlje i jedinstvo jugoslovenskog tržišta kao i način korišćenja prava koja Jugoslavija ima u epikontinentalnom pojasu i na otvorenom moru, uređuje kontrolu putničkog saobraćaja preko državne granice, uređuje pravni položaj stranih pravnih lica u Jugoslaviji, uređuje pravni položaj predstavnika stranih država, stranih i međunarodnih organizacija, uređuje predstavljanje i zastupanje stranih privrednih i drugih organizacija, uređuje zaštitu i unapređivanje čovjekove sredine koji su od interesa za cijelu zemlju i međunarodnu zajednicu, uređuje promet i prevoz eksploziva i radioaktivnih i drugih opasnih materija i prevoz zapaljivih tečnosti i gasova, kad je to od interesa za cijelu zemlju, uređuje promet otrova i proizvodnju i promet opojnih droga, uređuje osnove režima voda od interesa za dve ili više republika, odnosno autonomnih pokrajina, uređuje položaj inostranih informativnih ustanova i predstavnika inostranih sredstava informiranja, propisuje ograničenje ili zabranu slobode korišćenja štampe i drugih vidova javnog informiranja i komuniciranja koji su upereni protiv osnova socijalističkog demokratskog uređenja utvrđenog ovim ustavom ili koji ugrožavaju nezavisnost zemlje, mir ili ravnopravnu međunarodnu suradnju, utvrđuje elemente kartografskih podataka koji su od značaja za obranu i sigurnost zemlje i za opću upotrebu kartografskih publikacija, uređuje položaj i ovlašćenja Crvenog krsta Jugoslavije i drugih organizacija koje na osnovu saveznih zakona i međunarodnih ugovora vrše javna ovlašćenja, uređuje obeležavanje i održavanje grobalja i grobova pripadnika savezničkih armija i drugih stranih armija na teritoriji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, 11) uređuje i osigurava sigurnost zračne plovidbe, uređuje osnove sigurnosti u ostalim oblastima saobraćaja, uređuje pitanja koja se odnose na plovne puteve na vodama na kojima važi međunarodni ili međudržavni režim plovidbe i osigurava izvršavanje saveznih propisa u toj oblasti kad je to u interesu cijele zemlje, utvrđeno saveznim zakonom, uređuje pitanja sustava veza koja su od značaja za sigurnost zemlje i tehnološko jedinstvo sustava veza, uređuje međunarodne veze i radio-veze i osigurava izvršavanje saveznih propisa u oblasti međunarodnih veza i radio-veza kad je to, u interesu cijele zemlje, utvrđeno saveznim zakonom, 12) uređuje opće uvjete i načela za izricanje sankcija za krivična dijela i privredne prijestupe, sustav sankcija, uvjete za gašenje sankcija i za rehabilitaciju i opća pravila o primjeni odgojnih mjera i kažnjavanju maloletnika (opći dio krivičnog zakona i zakona o privrednim prijestupima), određuje krivična dijela protiv osnova socijalističkog samoupravnog društvenog uređenja Jugoslavije i sigurnosti zemlje, čovečnosti i međunarodnog prava, protiv ugleda Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, njenih organa i predstavnika, protiv ugleda strane države i organizacije i protiv ugleda njihovih šefova, odnosno predstavnika, protiv službene dužnosti službenih lica u saveznim organima, protiv oružanih snaga, kao i krivična dijela i privredne prijestupe kojima se narušava jedinstvo jugoslovenskog tržišta ili povređuju savezni propisi, utvrđuje odgovornost i sankcije za prekršaje kojima se povređuju savezni propisi, uređuje prekršajni postupak koji vode savezni organi, uređuje opći upravni postupak, uređuje krivični postupak i druge sudske postupke, osim posebnih postupaka u oblastima u kojima društvene odnose uređuju republike, odnosno autonomne pokrajine, svojim propisima, uređuje amnestiju i pomilovanje za krivična dijela predviđena saveznim zakonom, 13) uređuje sustav mernih jedinica i osigurava kontrolu mjera i dragocjenih metala, uređuje zaštitu pronalazaka, tehničkih unapređenja, žigova, znakova kvaliteta, oznaka porekla proizvoda, uzoraka i modela, kao i standarde, tehničke normative i norme kvaliteta proizvoda i usluga, i osigurava izvršavanje saveznih propisa u ovim oblastima kad je to, u interesu cijele zemlje, utvrđeno saveznim zakonom, 14) uređuje i organizira prikupljanje, evidentiranje i obradu statističkih i drugih podataka o stanju u pojedinim oblastima društvenog života, o stanju i kretanju stanovništva, o ekonomskim i drugim pojavama, kao i drugih podataka od interesa za cijelu zemlju, 15) uređuje rješavanje sukoba republičkog, odnosno pokrajinskog zakona sa zakonima drugih republika, odnosno autonomnih pokrajina (kolizione norme) i sukoba nadležnosti između republičkih, odnosno pokrajinskih organa sa teritorija raznih republika, uređuje rješavanje sukoba zakona sa propisima drugih zemalja, 16) uređuje i osigurava organizaciju, nadležnost i način rada saveznih organa i materijalne i druge odnose saveznih organa, izbore za savezne organe, prava i dužnosti saveznih organa u pogledu sredstava u društvenoj svojini kojima se oni koriste, položaj, organizaciju i način rada ustanova i škola koje federacija osniva za vršenje poslova od interesa za ostvarivanje funkcija federacije i odnose saveznih organa prema tim ustanovama i školama, prava, dužnosti i odgovornosti radnika iz rada i po osnovu rada u saveznim organima i u ustanovama i školama koje osniva federacija, 17) štiti ustavnost utvrđenu ovim ustavom i zakonitost u skladu sa ovim ustavom, 18) vrši druga prava i dužnosti utvrđene ovim ustavom. Kad je to ovim ustavom utvrđeno, ova prava i dužnosti savezni organi vrše na osnovu odluka, odnosno suglasnosti republičkih i pokrajinskih organa, na način utvrđen ovim ustavom.


DIO ČETVRTI ORGАNIZАCIJА FEDERАCIJE[uredi]

Glava I SKUPŠTINА SOCIJАLISTIČKE FEDERАTIVNE REPUBLIKE JUGOSLАVIJE[uredi]

1 Položaj i nadležnost[uredi]
Član 282.
Skupština Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije je organ društvenog samoupravljanja i najviši organ vlasti u okviru prava i dužnosti federacije. Skupština SFRJ vrši svoja prava i dužnosti na osnovu i u okviru ovog ustava i saveznih zakona.
Član 283.
Skupština SFRJ:

1) odlučuje o promjeni Ustava SFRJ, 2) pretresa i utvrđuje osnove unutrašnje politike i spoljnu politiku SFRJ, donosi savezne zakone i druge propise i opće akte, 3) donosi društveni plan Jugoslavije, budžet federacije i završni račun federacije, 4) odlučuje o promjeni granica Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, 5) odlučuje o ratu i miru, ratifikuje međunarodne ugovore o političkoj i vojnoj suradnji i međunarodne ugovore koji zahtjevaju donošenje novih ili mjenjanje važećih zakona, 6) utvrđuje politiku izvršavanja saveznih zakona, drugih propisa i općih akata i obaveze saveznih organa u vezi sa izvršavanjem tih propisa i akata, 7) bira Predsjednika Republike i proglašava izbor Predsedništva SFRJ, 8) bira i razrješava predsjednika i članove Saveznog izvršnog vijeća, 9) bira i razrješava predsjednika i suce Ustavnog suda Jugoslavije i Saveznog suda, imenuje i razrješava saveznog društvenog pravobranioca samoupravljanja, imenuje i razrješava savezne sekretare, saveznog javnog tužioca i druge ovim ustavom i saveznim zakonom određene funkcionere u saveznim organima i članove kolegijalnih tijela, 10) vrši političku kontrolu nad radom Saveznog izvršnog vijeća i saveznih organa uprave, vrši društveni nadzor, 11) vrši i druge poslove utvrđene ovim ustavom.


2 Vijeća i njihov djelokrug[uredi]
Član 284.
Prava i dužnosti Skupštine SFRJ vrše Savezno vijeće i Vijeće republika i pokrajina prema odredbama ovog ustava. Savezno vijeće sačinjavaju delegati samoupravnih organizacija i zajednica i društveno-političkih organizacija u republikama i autonomnim pokrajinama. Vijeće republika i pokrajina sačinjavaju delegacije skupština republika i skupština autonomnih pokrajina.
Član 285.
Savezno veće:

1) odlučuje o promjeni Ustava SFRJ, 2) utvrđuje osnove unutrašnje politike i spoljnu politiku Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, 3) donosi savezne zakone, osim saveznih zakona koje donosi Vijeće republika i pokrajina, daje autentično tumačenje saveznih zakona koje donosi, 4) utvrđuje politiku izvršavanja saveznih zakona i drugih propisa i općih akata koje donosi, kao i obaveze saveznih organa u vezi sa izvršavanjem tih propisa i akata, 5) donosi budžet federacije i završni račun federacije, 6) odlučuje o promjeni granica Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, 7) odlučuje o ratu i miru, 8) ratifikuje međunarodne ugovore o političkoj i vojnoj suradnji i međunarodne ugovore koji zahtjevaju donošenje novih ili mjenjanje važećih zakona koje ono donosi, 9) utvrđuje osnove organizacije saveznih organa i njihovu nadležnost, 10) pretresa, u okviru svog djelokruga, izveštaje Saveznog izvršnog vijeća i saveznih organa uprave, vrši političku kontrolu nad radom ovih organa i svojim smjernicama usmjerava njihov rad, 11) pretresa mišljenja i prijedloge Ustavnog suda Jugoslavije o ostvarivanju zaštite ustavnosti i zakonitosti pred tim sudom, 12) pretresa izveštaje Saveznog suda i saveznog javnog tužioca o primenjivanju saveznih zakona, o općim problemima pravosuđa i o radu Saveznog suda i saveznog javnog tužioca, 13) pretresa izveštaje, mišljenja i prijedloge saveznog društvenog pravobranioca samoupravljanja, 14) daje amnestiju za krivična dijela određena saveznim zakonom, 15) vrši verifikaciju mandata i odlučuje o mandatno-imunitetskim pitanjima delegata u Vijeću, 16) donosi poslovnik o svom radu, 17) vrši i druge poslove iz nadležnosti Skupštine SFRJ koji nisu u djelokrugu Vijeća republika i pokrajina ili koje ne vrši ravnopravno sa tim većem.

Član 286.
Vijeće republika i pokrajina osigurava usaglašavanje stavova skupština republika i skupština autonomnih pokrajina u oblastima u kojima donosi savezne zakone i druge opće akte na osnovu suglasnosti tih skupština. Vijeće republika i pokrajina na osnovu suglasnosti skupština republika i skupština autonomnih pokrajina:

1) donosi društveni plan Jugoslavije, 2) utvrđuje politiku i donosi savezne zakone kojima se utvrđuju odnosi u oblastima monetarnog sustava i emisije novca, deviznog sustava, spoljnotrgovinskog prometa, kreditnih i drugih ekonomskih odnosa s inostranstvom, obrazovanja novčanih i deviznih rezervi i raspolaganja njima, kad je to od interesa za cijelu zemlju, carinske i vancarinske zaštite, društvene kontrole cena proizvoda i usluga, kreditiranja bržeg razvoja privredno nedovoljno razvijenih republika i autonomnih pokrajina, utvrđivanja prihoda društveno-političkih zajednica koji se ostvaruju oporezivanjem proizvoda i usluga u prometu, sustava i izvora sredstava za finansiranje federacije, utvrđivanja mjera ograničenja tržišta i slobodnog prometa robe i usluga i mjera koje su osnova za kompenzaciju i načina i oblika kompenzacije, udruživanja organizacija udruženog rada koje obavljaju privrednu djelatnost i njihovih udruženja u privrednu komoru za cijelu teritoriju Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i obaveznog udruživanja organizacija udruženog rada u zajednice, daje autentično tumačenje saveznih zakona koje donosi, 3) utvrđuje ukupan obim rashoda budžeta federacije za svaku godinu, 4) odlučuje o osnivanju fondova i preuzimanju obaveza federacije, osim kad su prema odredbama ovog ustava savezni organi ovlašćeni samostalno osnivati fondove i preuzimati obaveze za federaciju, 5) ratifikuje međunarodne ugovore koji zahtjevaju donošenje novih iči mjenjanje važećih zakona koje ono donosi, 6) donosi poslovnik o svom radu.

Vijeće republika i pokrajina samostalno:

1) donosi, kad je to predviđeno ovim ustavom, zakone o privremenim mjerama, 2) utvrđuje, na prijedlog Predsedništva SFRJ, izvore i obim sredstava i odlučuje o preuzimanju kreditnih i drugih obaveza za potrebe narodne obrane i državne sigurnosti koje nastanu usled vanrednih okolnosti, 3) pretresa, u okviru svog djelokruga, izveštaje Saveznog izvršnog vijeća i saveznih organa uprave, vrši političku kontrolu nad radom ovih organa i svojim smjernicama usmjerava njihov rad, 4) utvrđuje politiku izvršavanja saveznih zakona, drugih propisa i općih akata koje donosi, kao i obaveze saveznih organa u vezi sa izvršavanjem tih propisa i akata, 5) vrši verifikaciju mandata i odlučuje o mandatno-imunitetskim pitanjima delegata u Vijeću.

Član 287.
Savezno vijeće i Vijeće republika i pokrajina mogu o pitanjima iz svog djelokruga donositi odluke, deklaracije, rezolucije i preporuke.
Član 288.
Savezno vijeće i Vijeće republika i pokrajina ravnopravno:

1) biraju i razrješavaju predsjednika i potpredsjednika, odnosno potpredsjednike Skupštine SFRJ, 2) biraju i razrješavaju predsjednika i članove Saveznog izvršnog vijeća, imenuju i razrješavaju savezne sekretare i druge ovim ustavom i saveznim zakonom određene funkcionere i članove kolegijalnih tijela u saveznim organima, 3) biraju i razrješavaju predsjednika i suce Ustavnog suda Jugoslavije i Saveznog suda, imenuju i razrješavaju saveznog društvenog pravobranioca samoupravljanja, imenuju i razrješavaju saveznog javnog tužioca, 4) biraju i razrješavaju članove Savjeta federacije, 5) ratifikuju međunarodne ugovore koji zahtjevaju donošenje novih ili izmjenu važećih republičkih i pokrajinskih zakona; 6) donose odluke o produženju mandata delegata u Skupštini SFRJ, 7) donose poslovnik o zajedničkom radu vijeća Skupštine SFRJ i o njihovim zajedničkim radnim telima i odluku o organizaciji i radu službi Skupštine SFRJ.

Član 289.
Prijedlog o izboru, imenovanju ili razrješenju saveznih funkcionera smatra se usvojenim ako su takav prijedlog prihvatila oba veća. Аko podneseni prijedlog ne prihvati jedno veće, ovlašćeni predlagač podnosi novi prijedlog.
Član 290.
Zakon o ratifikaciji međunarodnog ugovora, odluka o produženju mandata delegata, poslovnik o zajedničkom radu vijeća Skupštine SFRJ i odluka o organizaciji i radu službi Skupštine SFRJ smatraju se donesenim ako su usvojeni u istovetnom tekstu u oba veća. Аko zakon o ratifikaciji, odluka ili poslovnik nisu usvojeni u istovetnom tekstu u oba veća, sporni akt skida se sa dnevnog reda vijeća i može biti ponovo stavljen na dnevni red još na dve uzastopne sjednice veća. Аko ni poslije toga oba vijeća ne usvoje sporni akt smatra se da odluka o produženju mandata delegata nije ni donesena, donošenje zakona o ratifikaciji međunarodnog ugovora odlaže se za tri meseca, a do usvajanja poslovnika o zajedničkom radu vijeća Skupštine SFRJ primenjivat će se poslovnik u tekstu koji je usvojilo Savezno veće.


3 Sastav i način izbora vijeća[uredi]
Član 291.
Savezno vijeće sačinjavaju po trideset delegata samoupravnih organizacija i zajednica i društveno-političkih organizacija iz svake republike, odnosno po dvadeset delegata iz svake autonomne pokrajine. Kandidacioni postupak sprovodi Socijalistički savez radnog naroda. Kandidate za delegate za Savezno vijeće predlažu delegacije osnovnih samoupravnih organizacija i zajednica iz reda članova delegacija tih organizacija i zajednica i društveno-političke organizacije u okviru Socijalističkog saveza radnog naroda iz reda svojih delegacija. Listu kandidata za delegate za Savezno vijeće utvrđuje kandidaciona konferencija Socijalističkog saveza radnog naroda. Delegate za Savezno vijeće biraju, na osnovu liste kandidata, skupštine općina sa teritorije republike, odnosno autonomne pokrajine, tajnim glasanjem. Izbor i opoziv delegata za Savezno vijeće uređuju se saveznim zakonom. Kandidacioni postupak za izbor delegata u Savezno vijeće na mesto delegata kome je prije isteka mandatnog perioda prestao mandat, uređuje se saveznim zakonom.
Član 292.
Vijeće republika i pokrajina sačinjavaju po dvanaest delegata iz skupštine svake republike i po osam delegata iz skupštine svake autonomne pokrajine. Delegaciju u Vijeću republika i pokrajina biraju i opozivaju sva vijeća skupštine republike, odnosno skupštine autonomne pokrajine, na zajedničkoj sjednici tajnim glasanjem. Delegati izabrani u Vijeće republika i pokrajina zadržavaju mandat u skupštinama u kojima su izabrani. 4 Način rada i odlučivanja u vijećima
Član 293.
Svaki delegat i radno tijelo u Saveznom vijeću imaju pravo predlaganja saveznih zakona i drugih propisa i općih akata iz djelokruga Vijeća.
Član 294.
Savezno vijeće odlučuje većinom glasova na sjednici na kojoj prisustvuje većina delegata ako ovim ustavom nije predviđena posebna većina. Kad je na dnevnom redu Saveznog vijeća prijedlog zakona, drugog propisa ili općeg akta, odnosno drugo pitanje od općeg interesa za republiku, odnosno autonomnu pokrajinu, i za ravnopravnost naroda i narodnosti, na zahtjev većine delegata iz jedne republike, odnosno autonomne pokrajine, sprovešće se poseban postupak razmatranja i odlučivanja o takvom zakonu ili drugom općem aktu, odnosno pitanju, utvrđen poslovnikom o radu Saveznog veća.
Član 295.
Vijeće republika i pokrajina odlučuje na sjednici na kojoj su zastupljene sve delegacije skupština republika i skupština autonomnih pokrajina i kojoj prisustvuje većina delegata u Vijeću. O pitanjima o kojima se odlučuje na osnovu suglasnosti skupština republika i skupština autonomnih pokrajina, Vijeće odlučuje po delegacijama. Odluka se smatra donesenom ako su za nju glasale sve delegacije u Vijeću. Vijeće donosi zakone o privremenim mjerama dvotrećinskom većinom glasova svih delegata u Vijeću. O drugim pitanjima iz svog djelokruga, kao i o pitanjima o kojima ravnopravno odlučuje sa Saveznim većem, Vijeće republika i pokrajina odlučuje većinom glasova prisutnih delegata u Vijeću.
Član 296.
U zauzimanju stavova i opredeljivanju o pitanjima o kojima se odlučuje u Vijeću republika i pokrajina, delegacija skupštine republike, odnosno skupštine autonomne pokrajine, zastupa stavove te skupštine. Delegacija skupštine republike, odnosno skupštine autonomne pokrajine, obavještava svoju skupštinu o radu Vijeća republika i pokrajina, o svom radu koji se odnosi na pitanja koja to vijeće razmatra i o stavovima drugih delegacija o tim pitanjima, i učestvuje u zauzimanju stavova skupštine republike, odnosno skupštine autonomne pokrajine.
Član 297.
Savezno vijeće obrazuje radna tijela za pripremanje i razmatranje prijedloga zakona, drugih propisa i općih akata, za praćenje sprovođenja politike i izvršavanja zakona, drugih propisa i općih akata koje ono donosi, kao i za proučavanje i pretresanje drugih pitanja iz djelokruga Vijeća. Vijeće republika i pokrajina obrazuje radna tijela za usaglašavanje stavova u pripremanju zakona, drugih propisa i općih akata i za razmatranje drugih pitanja iz djelokruga Vijeća. Radna tijela se obrazuju iz reda delegata u Vijeću, suglasno načelu ravnopravne zastupljenosti republika i odgovarajuće zastupljenosti autonomnih pokrajina. U radu radnih tijela koja se obrazuju radi usaglašavanja stavova u pripremanju zakona i drugih općih akata učestvuju i predstavnici Saveznog izvršnog vijeća.

Vijeća Skupštine SFRJ obrazuju zajedničku komisiju za pitanja izbora i imenovanja a mogu obrazovati i druga zajednička radna tijela za razmatranje pitanja od zajedničkog interesa. Poslovnicima vijeća i poslovnikom o zajedničkom radu vijeća Skupštine SFRJ mogu se radnim telima vijeća i zajedničkim radnim telima Skupštine SFRJ dati ovlašćenja vršiti ankete i zahtjevati od državnih organa i samoupravnih organizacija i zajednica potrebna obaveštenja, podatke i isprave, kao i druga ovlašćenja radi vršenja njihovih zadataka. Ova radna tijela ne mogu imati istražne i druge sudske funkcije. 5 Donošenje akata u Vijeću republika i pokrajina na osnovu suglasnosti skupština republika i autonomnih pokrajina

Član 298.
Pravo predlaganja saveznih zakona i drugih općih akata iz djelokruga Vijeća republika i pokrajina, koji se donose na osnovu suglasnosti skupština republika i skupština autonomnih pokrajina, ima svaka delegacija i radno tijelo Vijeća, skupština republike, odnosno skupština autonomne pokrajine i Savezno izvršno vijeće.
Član 299.
Vijeće republika i pokrajina, na osnovu date suglasnosti skupština republika i skupština autonomnih pokrajina i usaglašavanja stavova u Vijeću o predlozima i primedbama tih skupština na nacrt zakona ili drugog općeg akta, utvrđuje prijedlog zakona odnosno drugog općeg akta.
Član 300.
Kad Vijeće republika i pokrajina utvrdi prijedlog zakona ili drugog općeg akta, dostavlja ga skupštinama republika i skupštinama autonomnih pokrajina, koje odlučuju o davanju suglasnosti na prijedlog u cjelini. Skupština republike, odnosno skupština autonomne pokrajine, može prilikom odlučivanja o nacrtu zakona ili drugog općeg akta ovlastiti svoju delegaciju u Vijeću republika i pokrajina u ime skupštine dati suglasnost na prijedlog zakona ili drugog općeg akta u cjelini.
Član 301.
Аko se ne postigne suglasnost skupština republika i skupština autonomnih pokrajina o prijedlogu zakona ili drugog općeg akta koje Vijeće republika i pokrajina donosi na osnovu suglasnosti tih skupština, Savezno izvršno vijeće predložit će Predsedništvu SFRJ da se donese zakon o privremenim mjerama, ako smatra da je rješavanje određenih pitanja o kojima nije postignuta suglasnost skupština republika i skupština autonomnih pokrajina neophodno radi sprečavanja ili otklanjanja većih poremećaja na tržištu, ili da bi zbog nerješavanja tih pitanja mogla nastati znatna šteta za društvenu zajednicu, ili bi mogli biti ugroženi interesi narodne obrane, ili bi mogli nastati neravnopravni ekonomski odnosi između republika i autonomnih pokrajina, ili ako smatra da se ne bi mogle ispunjavati obaveze prema nedovoljno razvijenim republikama i autonomnim pokrajinama ili obaveze Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije prema drugim zemljama i međunarodnim organizacijama. Аko se Predsjedništvo SFRJ suglasi da je privremena mjera koju je predložilo Savezno izvršno vijeće neophodna, Savezno izvršno vijeće utvrđuje prijedlog zakona o privremenim mjerama i podnosi ga Skupštini SFRJ.
Član 302.
Аko prijedlog zakona o privremenim mjerama nije u Vijeću republika i pokrajina usvojen dvotrećinskom većinom glasova svih delegata u Vijeću, Predsjedništvo SFRJ može proglasiti da se takav zakon, u tekstu za koji je glasala većina svih delegata u Vijeću, primenjuje do konačnog donošenja zakona po odredbama ovog ustava.
Član 303.
Zakon o privremenim mjerama ostaje na snazi do konačnog donošenja zakona u Vijeću republika i pokrajina na osnovu suglasnosti skupština republika i skupština autonomnih pokrajina, a najduže jednu godinu od dana njegovog donošenja. Аko se do isteka važenja zakona o privremenim mjerama u Vijeću republika i pokrajina ne donese zakon na osnovu suglasnosti skupština republika i skupština autonomnih pokrajina, postupak za donošenje zakona o privremenim mjerama se ponavlja.
Član 304.
Аko se do dana kad se mora donijeti budžet federacije ne postigne suglasnost skupština republika i skupština autonomnih pokrajina u pogledu ukupnog obima sredstava za finansiranje federacije, potrebe federacije privremeno će se finansirati na osnovu budžeta iz prethodne godine. 6 Prava i dužnosti delegata i delegacija
Član 305.
Svaki delegat u vijećima Skupštine SFRJ i svaka delegacija u vijeću republika i pokrajina ima pravo da, u okviru djelokruga veća, pokreće pitanja, postavljati pitanja Saveznom izvršnom vijeću i funkcionerima koji rukovode saveznim organima uprave, tražiti obaveštenja, predlagati vijeću da zahtjeva podnošenje izveštaja o radu tih organa, da traži stručnu pomoć i da dobije obaveštenja potrebna za vršenje svoje funkcije. Najmanje deset delegata u Saveznom vijeću i svaka delegacija u Vijeću republika i pokrajina mogu u Vijeću podnijeti interpelaciju za pretresanje određenih političkih pitanja u vezi sa radom Saveznog izvršnog vijeća.
Član 306.
Delegat u Skupštini SFRJ uživa imunitet. Delegat ne može biti pozvan na krivičnu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili davanje glasa u vijeću čiji je član i u Skupštini SFRJ. Delegat ne može biti pritvoren bez odobrenja vijeća čiji je član niti se protiv njega, ako se pozove na imunitet, može pokrenuti krivični postupak bez odobrenja veća. Delegat može biti pritvoren bez odobrenja vijeća čiji je član samo ako je zatečen u vršenju krivičnog dijela za koje je propisana kazna strogog zatvora u trajanju dužem od pet godina. U takvom slučaju državni organ koji je delegata lišio slobode dužan je o tome obavjestiti predsjednika veća, koji taj slučaj iznosi pred vijeće radi odlučivanja da li će se postupak nastaviti odnosno da li će rješenje o lišenju slobode ostati na snazi. Vijeće može odlučiti se primjeniti imunitet prema delegatu koji se nije pozvao na imunitet, ako je to potrebno radi vršenja njegove funkcije. Аko vijeće nije na okupu, odobrenje za lišenje slobode, odnosno za nastavljanje krivičnog postupka, daje i o primjeni imuniteta delegata odlučuje mandatno-imunitetska komisija odgovarajućeg veća, uz naknadnu potvrdu veća.
Član 307.
Mandat delegata u vijećima Skupštine SFRJ traje četiri godine. Izbori delegata u vijeća Skupštine SFRJ moraju se održati najdocnije na petnaest dana prije isteka izbornog perioda delegata kojima mandat ističe. Izbore za delegate raspisuje predsjednik Skupštine SFRJ. Od dana raspisivanja izbora do dana izbora delegata u vijeća Skupštine SFRJ ne smije proteći manje od jednog ni više od dva meseca. Danom verifikacije mandata novih delegata prestaje funkcija delegatima čiji mandat ističe.
Član 308.
Vijeća Skupštine SFRJ mogu, u vanrednim prilikama, odlučiti da se mandat delegata u Skupštini SFRJ produži dok takvo stanje traje. Izbor novih delegata vrši se odmah po prestanku okolnosti zbog kojih je mandat delegatima produžen. U slučaju ratnog stanja mandat delegata u Skupštini SFRJ produžava se dok takvo stanje traje. 7 Izbor i ovlašćenja funkcionera u Skupštini SFRJ
Član 309.
Skupština SFRJ ima predsjednika i jednog ili više potpredsjednika, koji se biraju iz reda delegata u Skupštini SFRJ. Predsjednik predstavlja Skupštinu SFRJ, saziva zajedničke sjednice vijeća Skupštine SFRJ, predsjedava tim sjednicama i potpisuje ukaze o proglašenju zakona kao i odluke i druge opće akte koje vijeća Skupštine SFRJ donose ravnopravno ili na zajedničkoj sjednici veća. Predsjednik Skupštine SFRJ zajedno sa potpredsjednicima Skupštine SFRJ i predsjednicima veća, razmatra pitanja usklađivanja i programiranja rada vijeća i radnih tijela u Skupštini SFRJ i pitanja skupštinske procedure i stara se o suradnji Skupštine SFRJ sa drugim organima i organizacijama u federaciji, republikama i autonomnim pokrajinama i sa parlamentima drugih država.
Član 310.
Svako vijeće Skupštine SFRJ ima predsjednika i potpredsjednika. Predsjednik vijeća predstavlja veće, saziva sjednice veća, predsjedava sjednicama vijeća i potpisuje odluke i druge opće akte koje vijeće donosi.
Član 311.
Predsjednik Skupštine SFRJ i predsjednik vijeća sazivaju sjednice Skupštine SFRJ odnosno sjednice vijeća po svojoj inicijativi ili na zahtjev Predsjednika Republike, Predsedništva SFRJ ili Saveznog izvršnog vijeća. Predsjednik Vijeća republika i pokrajina saziva sjednicu Vijeća i na zahtjev delegacije u Vijeću, a predsjednik Saveznog vijeća — na zahtjev određenog broja delegata utvrđenog poslovnikom o radu Saveznog veća.
Član 312.
Predsjednik i potpredsjednici Skupštine SFRJ i predsjednici vijeća biraju se na četiri godine. Predsjednik i potpredsjednici Skupštine SFRJ i predsjednici vijeća ne mogu biti na istu funkciju birani više od dva puta uzastopno.


Glava II PREDSJEDNIŠTVO SOCIJАLISTIČKE FEDERАTIVNE REPUBLIKE JUGOSLАVIJE[uredi]

Član 313.
Predsjedništvo SFRJ predstavlja Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju u zemlji i inostranstvu i vrši druga ovim ustavom utvrđena prava i dužnosti.

Predsjedništvo SFRJ, u okviru svojih prava i dužnosti, a radi ostvarivanja ravnopravnosti naroda i narodnosti, stara se o usklađivanju zajedničkih interesa republika, odnosno autonomnih pokrajina, u skladu sa njihovom odgovornošću u ostvarivanju prava i dužnosti federacije. Predsjedništvo SFRJ je najviši organ rukovođenja i komandovanja oružanim snagama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u ratu i miru. Predsjedništvo SFRJ razmatra stanje u oblasti spoljne politike i zaštite ovim ustavom utvrđenog poretka (državne sigurnosti) i zauzima stavove radi davanja inicijative za preduzimanje mjera i usklađivanje djelatnosti nadležnih organa u sprovođenju utvrđene politike u tim oblastima.

Član 314.
Predsjedništvo SFRJ ima pravo Skupštini SFRJ predlagati utvrđivanje unutrašnje i spoljne politike i donošenje zakona i drugih općih akata.
Član 315.
Predsjedništvo SFRJ u okviru svojih prava i dužnosti:

1) predlaže Skupštini SFRJ kandidata za predsjednika Saveznog izvršnog vijeća, 2) proglašava odluku Skupštine SFRJ o izboru Saveznog izvršnog vijeća, 3) proglašava ukazom savezne zakone, 4) predlaže izbor predsjednika i sudaca Ustavnog suda Jugoslavije, 5) postavlja i opoziva ukazom ambasadore i poslanike Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, prima akreditivna i opozivna pisma stranih diplomatskih predstavnika koji su kod njega akreditovani i izdaje isprave o ratifikaciji međunarodnih ugovora, 6) postavlja, unapređuje i razrješava generale i admirale, kao i druge vojne starešine koje savezni zakon odredi, postavlja i razrješava predsjednike, suce i suce-porotnike vojnih sudova i vojne tužioce, 7) predlaže izbor i razrješenje članova Savjeta federacije, 8) dodeljuje odlikovanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, 9) daje, suglasno saveznom zakonu, pomilovanja za krivična dijela predviđena saveznim zakonom, 10) donosi poslovnik o svom radu.

Član 316.
Predsjedništvo SFRJ, u ostvarivanju općenarodne obrane, utvrđuje osnove planova i pripremnih mjera za obranu zemlje, daje smjernice za preduzimanje mjera priprema i mobiliranja izvora i snaga zemlje za obranu i za usklađivanje planova i mjera društveno-političkih zajednica, organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica, utvrđuje postojanje neposredne ratne opasnosti, naređuje opću i djelimičnu mobilizaciju i, ako Skupština SFRJ nije u mogućnosti da se sastane, proglašava ratno stanje. Predsjedništvo SFRJ utvrđuje plan upotrebe oružanih snaga Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije za slučaj rata i naređuje upotrebu oružanih snaga u miru. Predsjedništvo SFRJ može određene poslove rukovođenja i komandovanja oružanim snagama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije preneti na saveznog sekretara za narodnu obranu. Savezni sekretar za narodnu obranu odgovara Predsedništvu SFRJ za poslove koji su na njega preneseni. Radi praćenja sprovođenja utvrđene politike rukovođenja i komandovanja oružanim snagama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Predsjedništvo SFRJ može uputiti svoje delegate kod Saveznog sekretarijata za narodnu obranu i kod drugih viših komandi oružanih snaga SFRJ.
Član 317.
Predsjedništvo SFRJ, po svojoj inicijativi ili na prijedlog Saveznog izvršnog vijeća, za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ratne opasnosti, donosi uredbe sa zakonskom snagom o pitanjima iz nadležnosti Skupštine SFRJ. Predsjedništvo SFRJ podnosi ove uredbe na potvrdu Skupštini SFRJ čim ona bude u mogućnosti da se sastane. Uredbom sa zakonskom snagom, donesenom za vrijeme ratnog stanja, mogu se izuzetno, dok to stanje traje i ako to zahtjevaju interesi obrane zemlje, obustaviti pojedine odredbe ovog ustava koje se odnose na donošenje zakona, drugih propisa i općih akata i preduzimanje mjera od strane saveznih organa na osnovu suglasnosti nadležnih organa republika i autonomnih pokrajina, na pojedine slobode, prava i dužnosti čovjeka i građanina i prava samoupravnih organizacija i zajednica, ili na sastav i ovlašćenja izvršnih i upravnih organa.
Član 318.

Predsjedništvo SFRJ obavještava Skupštinu SFRJ o stanju i problemima unutrašnje i spoljne politike i može Skupštini SFRJ predlagati pretresanje pojedinih pitanja i donošenje odluka. Skupština SFRJ može tražiti od Predsedništva SFRJ da izloži stavove o pojedinim pitanjima iz njegove nadležnosti koja su od interesa za rad Skupštine SFRJ.

Član 319.

Аko nadležno vijeće Skupštine SFRJ ne prihvati prijedlog Predsedništva SFRJ za utvrđivanje unutrašnje i spoljne politike ili prijedlog za donošenje zakona, drugog propisa ili općeg akta čije donošenje Predsjedništvo SFRJ smatra neophodnim, ili ako ne prihvati prijedlog Predsedništva SFRJ da se odloži donošenje zakona idi drugog općeg akta, nadležno vijeće Skupštine SFRJ i Predsjedništvo SFRJ sporazumno utvrđuju postupak za razmatranje spornog pitanja i određuju rok za usaglašavanje stavova o tom pitanju. Ovaj rok ne može biti duži od šest meseci. Аko se ni poslije određenog roka ne postigne suglasnost u pogledu utvrđivanja unutrašnje i spoljne politike, ili u pogledu prijedloga za donošenje, odnosno za odlaganje donošenja zakona ili drugog općeg akta, sporno pitanje skida se s dnevnog reda nadležnog vijeća Skupštine SFRJ i stavlja se ponovo na dnevni red ako to zahtjeva Predsjedništvo SFRJ ili ako to, po sopstvenoj inicijativi, odluči nadležno vijeće Skupštine SFRJ. Аko se ni poslije ponovnog pretresanja ne postigne suglasnost u roku od tri meseca, nadležno vijeće Skupštine SFRJ se raspušta, a Predsedništvu SFRJ prestaje mandat. Izbori za nadležno vijeće Skupštine SFRJ raspisuju se u roku od petnaest dana od dana njegovog raspuštanja, a izbor Predsedništva SFRJ mora se izvršiti u roku od petnaest dana od dana konstituiranja novoizabranog vijeća Skupštine SFRJ. Do izbora novog Predsedništva SFRJ, Predsjedništvo SFRJ kome je prestao mandat ostaje na dužnosti.

Član 320.
Predsjedništvo SFRJ ima pravo zauzimati stavove o sprovođenju politike i izvršavanju zakona i drugih općih akata Skupštine SFRJ i zahtjevati da Savezno izvršno vijeće preduzme mjere za sprovođenje politike i izvršavanje zakona i drugih općih akata Skupštine. Predsjedništvo SFRJ može sazvati sjednicu Saveznog izvršnog vijeća i staviti određena pitanja na dnevni red te sjednice. Predsjedništvo SFRJ ima pravo propisati Saveznog izvršnog vijeća od općeg političkog značaja, prije njihovog objavljivanja, zadrži od izvršenja. Аko Predsjedništvo SFRJ zadrži od izvršenja propis Saveznog izvršnog vijeća, iznijet će sporno pitanje pred nadležno vijeće Skupštine SFRJ radi donošenja odluke. Predsjedništvo SFRJ može, u ostvarivanju svojih prava i dužnosti, pred Skupštinom SFRJ postaviti pitanje povjerenja Saveznom izvršnom veću.
Član 321.
Predsjedništvo SFRJ sačinjavaju po jedan član iz svake republike i autonomne pokrajine, koga bira skupština republike, odnosno skupština autonomne pokrajine, tajnim glasanjem na zajedničkoj sjednici svih vijeća skupštine i, po položaju, predsjednik Saveza komunista Jugoslavije.
Član 322.
Skupština SFRJ, na zajedničkoj sjednici veća, proglašava izbor i objavljuje sastav Predsedništva SFRJ.

Članovi Predsedništva SFRJ daju na zajedničkoj sjednici vijeća Skupštine SFRJ svečanu izjavu. Poslije davanja svečane izjave, Predsjedništvo SFRJ se konstituiše i preuzima dužnost.

Član 323.

Član Predsedništva SFRJ uživa imunitet. U pogledu imuniteta člana Predsedništva SFRJ shodno se primenjuju odredbe o imunitetu delegata u Skupštini SFRJ. O imunitetu svog člana odlučuje Predsjedništvo SFRJ.

Član 324.
Članovi Predsedništva SFRJ biraju se na vrijeme od pet godina. Nitko ne može biti biran više od dva puta uzastopno za člana Predsedništva SFRJ.

Članovi Predsedništva SFRJ biraju se na trideset dana prije isteka mandata članova Predsedništva kojima mandat ističe. Аko član Predsedništva SFRJ bude sprečen da duže vrši svoju funkciju, u radu ga zamjenjuje predsjednik predsjedništva republike, odnosno predsjednik predsjedništva autonomne pokrajine. Аko članu Predsedništva SFRJ prestane mandat prije isteka vremena na koje je biran, mandat novoizabranog člana Predsedništva SFRJ traje do isteka mandata člana Predsedništva čiji je mandat prestao. Аko članu Predsedništva SFRJ prestane mandat prije isteka vremena na koje je izabran, njemu funkcija prestaje danom razrješenja u skupštini republike, odnosno skupštini autonomne pokrajine, a funkciju člana Predsedništva SFRJ, do proglašenja izbora novog člana u Skupštini SFRJ, vrši predsjednik predsjedništva republike, odnosno predsjednik predsjedništva autonomne pokrajine. Novoizabrani član Predsedništva SFRJ stupa na dužnost danom proglašenja izbora u Skupštini SFRJ.

Član 325.
U slučaju neposredne ratne opasnosti ili ratnog stanja, mandat članova Predsedništva SFRJ se produžava dok ne budu stvoreni uvjeti za izbor novih članova Predsedništva SFRJ.
Član 326.

Član Predsedništva SFRJ ne može vršiti nikakvu samoupravnu, javnu ili drugu društvenu funkciju, osim funkcije u društveno-političkim organizacijama, niti obavljati drugu profesionalnu djelatnost.

Član 327.
Predsjedništvo SFRJ bira predsjednika i potpredsjednika iz reda svojih članova za period od jedne godine, po redosjledu utvrđenom poslovnikom o radu Predsedništva SFRJ. Predsjedništvo SFRJ proglašava i objavljuje izbor predsjednika i potpredsjednika Predsedništva SFRJ. Predsjedništvo SFRJ može, za vrijeme ratnog stanja, odlučiti da se produži mandat predsjednika Predsedništva SFRJ ili da se prije isteka mandata za predsjednika izabere drugi član Predsedništva SFRJ.
Član 328.
Predsjednik Predsedništva SFRJ predstavlja, u ime Predsedništva SFRJ, Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju, predstavlja Predsjedništvo SFRJ, saziva sjednice Predsedništva SFRJ, predsjedava sjednicama, potpisuje akte koje Predsjedništvo SFRJ donosi, stara se o sprovođenju akata i zaključaka Predsedništva SFRJ, izdaje isprave o ratifikaciji međunarodnih ugovora i prima akreditivna i opozivna pisma stranih diplomatskih predstavnika akreditovanih kod Predsedništva SFRJ. Predsjednik Predsedništva SFRJ, u ime Predsedništva SFRJ, ostvaruje komandovanje oružanim snagama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, u skladu sa ovim ustavom i saveznim zakonom. Predsjednik Predsedništva SFRJ je predsjednik Savjeta za narodnu obranu. Predsjednik Predsedništva SFRJ, u ime Predsedništva SFRJ vrši, za vrijeme ratnog stanja, neposredne ratne opasnosti i u drugim sličnim vanrednim prilikama kad Predsjedništvo SFRJ nije u mogućnosti sastati se, određena prava i dužnosti za čije vršenje ga Predsjedništvo SFRJ ovlasti. Potpredsjednik Predsedništva SFRJ zamjenjuje predsjednika u slučaju njegove odsutnosti ili duže sprečenosti i može ga zastupati u vršenju poslova koje mu povjeri predsjednik. Prestankom funkcije Predsjednika Republike, Predsjedništvo SFRJ vrši sva prava i dužnosti koje ima prema ovom ustavu, a potpredsjednik Predsedništva SFRJ postaje predsjednik Predsedništva SFRJ do isteka mandata za koji je izabran za potpredsjednika.
Član 329.
Predsjedništvo SFRJ vrši svoja prava i dužnosti na osnovu i u okviru ovog ustava i saveznih zakona i odgovorno je za to.
Član 330.
Predsjedništvo SFRJ radi na osnovu usaglašavanja stavova svojih članova. Predsjedništvo SFRJ odlučuje na način utvrđen poslovnikom o radu Predsedništva SFRJ.
Član 331.
Predsjedništvo SFRJ ima Savjet za narodnu obranu. Predsjedništvo SFRJ može obrazovati i druge savjete, odnosno druga radna tijela, potrebna za njegov rad. Saveznim zakonom utvrđuju se sastav organizacija i djelokrug Savjeta za narodnu obranu, kao i sastav i djelokrug drugih radnih tijela Predsedništva SFRJ kojima se povjerava samostalno vršenje određenih poslova u okviru prava i dužnosti Predsedništva.
Član 332.
Predsjedništvo SFRJ može sazvati Savjet federacije radi razmatranja pitanja opće politike. Predsjedništvo SFRJ može članu Savjeta federacije povjeriti izvršenje određenog zadatka.

Članovi Savjeta federacije biraju se, na prijedlog Predsedništva SFRJ, iz reda društveno-političkih i drugih javnih radnika.


Glava III PREDSJEDNIK REPUBLIKE[uredi]

Član 333.
Polazeći od povijesne uloge Josipa Broza Tita u narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj revoluciji, stvaranju i razvijanju Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, razvoju jugoslovenskog socijalističkog samoupravnog društva, ostvarivanju bratstva i jedinstva naroda i narodnosti Jugoslavije, učvršćenju nezavisnosti zemlje i njenog položaja u međunarodnim odnosima i u borbi za mir u svijetu, a u skladu sa izraženom voljom radnih ljudi i građana, naroda i narodnosti Jugoslavije — Skupština SFRJ može, na prijedlog skupština republika i skupština autonomnih pokrajina, izabrati Josipa Broza Tita za Predsjednika Republike bez ograničenja trajanja mandata.
Član 334.
Predsjednik Republike bira se na zajedničkoj sjednici vijeća Skupštine SFRJ većinom glasova prisutnih delegata tajnim glasanjem. Predsjednik Republike, poslije izbora, daje svečanu izjavu na zajedničkoj sjednici vijeća Skupštine SFRJ.
Član 335.
Predsjednik Republike predstavlja Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju u zemlji i inostranstvu. Predsjednik Republike je predsjednik Predsedništva SFRJ. Predsjednik Republike je vrhovni komandant oružanih snaga Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Predsjednik Republike je predsjednik Savjeta za narodnu obranu.
Član 336.
Predsjednik Republike vrši svoja prava i dužnosti na osnovu i u okviru ovog ustava i saveznih zakona.
Član 337.
Predsjednik Republike:

1) proglašava ukazom savezne zakone, 2) proglašava odluku Skupštine SFRJ o izboru Saveznog izvršnog vijeća, 3) postavlja i opoziva ukazom ambasadore i poslanike Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, prima akreditivna i opozivna pisma od stranih diplomatskih predstavnika koji su kod njega akreditovani, izdaje isprave o ratifikaciji međunarodnih ugovora, 4) dodjeljuje odlikovanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, 5) utvrđuje postojanje neposredne ratne opasnosti, naređuje opću ili djelimičnu mobilizaciju i, ako Skupština SFRJ i Predsjedništvo SFRJ nisu u mogućnosti sastati se, proglašava ratno stanje, 6) osniva odgovarajuće službe za vršenje poslova iz svog djelokruga.

Član 338.
Za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ratne opasnosti, ako Predsjedništvo SFRJ nije u mogućnosti sastati se, Predsjednik Republike donosi uredbe sa zakonskom snagom o pitanjima iz nadležnosti Skupštine SFRJ. Predsjednik Republike podnosi ove uredbe na potvrdu Skupštini SFRJ čim ona bude u mogućnosti sastati se.
Član 339.
Predsjednik Republike obavještava Skupštinu SFRJ o stanju i problemima unutrašnje i spoljne politike i može Skupštini SFRJ predlagati pretresanje pojedinih pitanja i donošenja odluka.
Član 340.
Predsjednik Republike može sazvati sjednicu Saveznog izvršnog vijeća i staviti određena pitanja na dnevni red sjednice Vijeća. Predsjednik Republike predsjedava sjednici Vijeća kojoj prisustvuje.
Član 341.
Predsjednik Republike može sazvati Savjet federacije radi razmatranja pitanja opće politike. Predsjednik Republike može članu Savjeta federacije povjeriti izvršenje određenog zadatka.
Član 342.
Predsjednik Republike, kao vrhovni komandant oružanih snaga Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije:

1) rukovodi i komanduje oružanim snagama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i utvrđuje osnove planova i pripremnih mjera za obranu zemlje, 2) utvrđuje plan upotrebe oružanih snaga Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije za slučaj rata i naređuje upotrebu oružanih snaga u miru, 3) postavlja, unapređuje i razrješava generale i admirale, kao i druge vojne starešine za koje to savezni zakon odredi, 4) postavlja i razrješava predsjednike, suce i suce-porotnike vojnih sudova i vojne tužioce.

Član 343.
Predsjednik Republike može određene poslove rukovođenja i komandovanja oružanim snagama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije preneti na saveznog sekretara za narodnu obranu. Savezni sekretar za narodnu obranu odgovara Predsjedniku Republike za poslove koji su na njega preneseni.
Član 344.
Predsjednik Republike može sazvati zajedničku sjednicu Predsedništva SFRJ i Saveznog izvršnog vijeća i toj sjednici predsjedava.
Član 345.
Predsjednik Republike može povjeriti potpredsjedniku Predsedništva SFRJ vršenje određenih poslova iz svog djelokruga.


Glava IV SАVEZNO IZVRŠNO VIJEĆE[uredi]

1 Položaj i nadležnost[uredi]
Član 346.
Savezno izvršno vijeće je izvršni organ Skupštine SFRJ. Savezno izvršno vijeće je, u okviru prava i dužnosti federacije, odgovorno Skupštini SFRJ za stanje u svim oblastima društvenog života, za sprovođenje politike i izvršavanje saveznih zakona i drugih propisa i općih akata Skupštine SFRJ i za usmjeravanje i usklađivanje rada saveznih organa uprave. Savezno izvršno vijeće vrši svoja prava i dužnosti na osnovu i u okviru ovog ustava i saveznih zakona.
Član 347.
Savezno izvršno vijeće:

1) prati stanje i ostvarivanje politike Skupštine SFRJ i predlaže Skupštini utvrđivanje unutrašnje i spoljne politike, 2) predlaže savezne zakone, druge propise i opće akte i ima pravo dati mišljenje o predlozima zakona, drugih propisa i općih akata koje Skupštini SFRJ podnose drugi ovlašćeni predlagači, 3) utvrđuje prijedlog društvenog plana Jugoslavije, 4) podnosi prijedlog za utvrđivanje ukupnog obima rashoda budžeta federacije, utvrđuje prijedlog budžeta federacije i završnog računa federacije i stara se o izvršenju budžeta federacije i završnog računa federacije, 5) donosi uredbe, odluke i druge propise za izvršavanje saveznih zakona i drugih propisa i općih akata Skupštine SFRJ, 6) stara se o sprovođenju politike i izvršavanju zakona, drugih propisa i općih akata Skupštine SFRJ, 7) stara se, u okviru prava i dužnosti utvrđenih ovim ustavom i saveznim zakonom, o izvršavanju politike obrane zemlje i o sprovođenju priprema za obranu, 8) ratifikuje međunarodne ugovore čije ratifikovanje ne spada u nadležnost Skupštine SFRJ, 9) usklađuje i usmjerava rad saveznih organa uprave radi osiguravanja sprovođenja politike i izvršavanja zakona, drugih propisa i općih akata Skupštine SFRJ, vrši nadzor nad radom saveznih organa uprave i ukida propise saveznih organa uprave koji su u suprotnosti sa saveznim zakonom, drugim propisom ili općim aktom Skupštine SFRJ ili propisom koji je ono donelo radi sprovođenja saveznog zakona, drugog propisa ili općeg akta, a može, pod uvjetima utvrđenim saveznim zakonom, poništiti propise tih organa, 10) utvrđuje opća načela unutrašnje organizacije saveznih organa uprave, otvara diplomatska i konzularna predstavništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u inostranstvu, osniva stručne i druge službe za svoje potrebe i zajedničke službe za potrebe saveznih organa uprave, postavlja i razrješava funkcionere za koje je to saveznim zakonom određeno, 11) donosi poslovnik o svom radu, 12) vrši druge poslove utvrđene ovim ustavom.


2 Sastav i izbor[uredi]
Član 348.
Savezno izvršno vijeće sačinjavaju predsjednik, članovi Vijeća izabrani suglasno načelu ravnopravne zastupljenosti republika i odgovarajuće zastupljenosti autonomnih pokrajina i savezni sekretari i drugi funkcioneri koji rukovode saveznim organima uprave i saveznim organizacijama određenim saveznim zakonom. Predsjednika Saveznog izvršnog vijeća biraju vijeća Skupštine SFRJ, na prijedlog Predsedništva SFRJ, a članove Vijeća — na prijedlog kandidata za predsjednika Vijeća, na osnovu mišljenja komisije Skupštine SFRJ za izbor i imenovanja. Poslije svakog konstituiranja novoizabranih vijeća Skupštine SFRJ bira se Savezno izvršno vijeće. Pri imenovanju saveznih sekretara i drugih funkcionera koji rukovode saveznim organima uprave i saveznim organizacijama, koji su članovi Saveznog izvršnog vijeća, vodi se računa o nacionalnom sastavu. Predsjedniku i članu Saveznog izvršnog vijeća izabranom iz reda delegata u Skupštini SFRJ prestaje mandat u Skupštini SFRJ. Savezno izvršno vijeće ima jednog ili više potpredsjednika Vijeća, koji se biraju iz reda članova Vijeća.
Član 349.
Predsjednik i članovi Saveznog izvršnog vijeća biraju se na četiri godine. Za predsjednika Saveznog izvršnog vijeća može biti birano isto lice najviše dva puta uzastopno.

Članovi Saveznog izvršnog vijeća mogu biti birani dva puta uzastopno, a izuzetno, po posebnom postupku utvrđenom saveznim zakonom, još za jedan mandatni period. Predsjednik Saveznog izvršnog vijeća ima pravo vijećima Skupštine SFRJ predlagati razrješenje od dužnosti pojedinih članova Vijeća i izbor novih članova. Ostavka ili razrješenje od dužnosti predsjednika Saveznog izvršnog vijeća povlači ostavku, odnosno razrješenje cijelog Vijeća.

Član 350.
Članovi Saveznog izvršnog vijeća uživaju imunitet kao i delegati u Skupštini SFRJ. O pitanju imuniteta člana Saveznog izvršnog vijeća odlučuje Vijeće.
Član 351.
Svaki član Saveznog izvršnog vijeća ima pravo predlagati pretresanje pojedinih pitanja iz nadležnosti Vijeća, dati inicijative za pripremanje zakona, drugih propisa i općih akata za čije je predlaganje nadležno Vijeće i propisa i drugih akata koje ono donosi, kao i predlagati Vijeću utvrđivanje načelnih stavova i smjernica za rad saveznih organa uprave.

Član Saveznog izvršnog vijeća ima pravo i dužnost da, u skladu sa stavom Vijeća, predstavlja Vijeće u Skupštini SFRJ. Svaki član Saveznog izvršnog vijeća može podnijeti ostavku.


3 Način rada i donošenje akata u Saveznom izvršnom vijeću[uredi]
Član 352.
Predsjednik Saveznog izvršnog vijeća saziva sjednice Vijeća po svojoj inicijativi ili na zahtjev Predsjednika Republike, Predsedništva SFRJ ili najmanje pet članova Vijeća. Predsjednik Saveznog izvršnog vijeća predstavlja Vijeće, saziva sjednice Vijeća i predsjedava tim sjednicama, potpisuje propise i druge opće akte koje donosi Vijeće i stara se o sprovođenju tih propisa i akata, stara se o primenjivanju poslovnika Vijeća i o ostvarivanju suradnje Vijeća sa drugim organima i organizacijama.
Član 353.
Savezno izvršno vijeće radi i odlučuje o pitanjima iz svoje nadležnosti na sjednici. Savezno izvršno vijeće odlučuje većinom glasova članova Vijeća prisutnih na sjednici.
Član 354.
U predlaganju zakona i drugih općih akata Vijeću republika i pokrajina, koji se donose na osnovu suglasnosti nadležnih republičkih i pokrajinskih organa, Savezno izvršno vijeće surađuje sa izvršnim vijećima republika i autonomnih pokrajina.
Član 355.
Savezno izvršno vijeće donosi, na osnovu suglasnosti nadležnih republičkih i pokrajinskih organa, propise za izvršenje zakona i drugih općih akata koje donosi Vijeće republika i pokrajina, ako je u tim zakonima i drugim općim aktima predviđeno usaglašavanje stavova. Smatra se da postoji suglasnost nadležnog republičkog, odnosno pokrajinskog organa, ako se taj organ izjasni da prihvata prijedlog propisa za izvršenje zakona ili drugog općeg akta Skupštine SFRJ ili da se ne protivi njegovom donošenju.
Član 356.
Аko Savezno izvršno vijeće sa nadležnim republičkim i pokrajinskim organima ne postigne suglasnost o prijedlogu propisa za izvršenje zakona i drugog općeg akta, za čije je donošenje nadležno, ono će Predsedništvu SFRJ predložiti da se donese propis o privremenim mjerama ako smatra da je rješavanje određenih pitanja o kojima nije postignuta suglasnost neophodno radi sprečavanja ili otklanjanja većih poremećaja na tržištu, ili da bi zbog nerješavanja tih pitanja mogla nastati znatna šteta za društvenu zajednicu, ili bi mogli biti ugroženi interesi narodne obrane, ili bi mogli nastati neravnopravni ekonomski odnosi između republika i autonomnih pokrajina, ili ako smatra da se ne bi mogle ispunjavati obaveze prema nedovoljno razvijenim republikama i autonomnim pokrajinama ili obaveze Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije prema drugim zemljama i međunarodnim organizacijama. Аko se Predsjedništvo SFRJ suglasi sa potrebom da se donese propis o privremenim mjerama i sa razlozima za njegovo donošenje, Savezno izvršno vijeće će donijeti takav propis. Savezno izvršno vijeće donosi propis o privremenim mjerama iz svoje nadležnosti većinom glasova svih članova Vijeća. Propis o privremenim mjerama ostaje na snazi dok se na osnovu usaglašenih stavova sa nadležnim republičkim i pokrajinskim organima ne regulira pitanje koje je uređeno tim propisom, a najduže jednu godinu od dana donošenja propisa o privremenim mjerama.
Član 357.
Radi osiguravanja učešća nadležnih republičkih i pokrajinskih organa u donošenju propisa za izvršenje zakona i drugih općih akata Skupštine SFRJ koji se donose na osnovu suglasnosti tih organa, Savezno izvršno vijeće i nadležni republički i pokrajinski organi sporazumno obrazuju međurepubličke komitete za pojedine oblasti. Međurepublički komiteti obrazuju se na načelu ravnopravne zastupljenosti republika i odgovarajuće zastupljenosti autonomnih pokrajina.

Članove međurepubličkih komiteta delegiraju nadležni republički i pokrajinski organi. Predsjednika međurepubličkog komiteta imenuje Savezno izvršno vijeće iz reda svojih članova.


4 Odnosi Saveznog izvršnog vijeća sa Skupštinom SFRJ i njegova odgovornost[uredi]
Član 358.
Savezno izvršno vijeće dužno je izvještavati vijeća Skupštine SFRJ o svom radu. Savezno izvršno vijeće može predložiti vijeću Skupštine SFRJ da se odloži pretresanje prijedloga zakona, drugog propisa i općeg akta Skupštine SFRJ ili da se, radi pretresanja određenog pitanja, obrazuje zajednička komisija od članova nadležnog vijeća Skupštine SFRJ i članova Saveznog izvršnog vijeća, ili da se sazove sjednica nadležnog vijeća Skupštine SFRJ na kojoj bi ono izložilo svoj stav.
Član 359.
Savezno izvršno vijeće odgovorno je za svoj rad svakom vijeću Skupštine SFRJ u oblasti iz djelokruga tog veća. Savezno izvršno vijeće može vijećima Skupštine SFRJ podnijeti kolektivnu ostavku. Аko smatra da nije u stanju osiguravati sprovođenje utvrđene politike i izvršavanje zakona, drugog propisa ili općeg akta Skupštine SFRJ čije se donošenje predlaže ili sprovođenje stavova ili predloženih mjera Predsedništva SFRJ, ili da ne može preuzeti odgovornost za vršenje svoje funkcije ako se ne donese savezni zakon, drugi propis ili opći akt čije donošenje predlaže, Savezno izvršno vijeće može postaviti pitanje povjerenja.

Аko Savezno izvršno vijeće podnese kolektivnu ostavku ili mu vijeća Skupštine SFRJ izglasaju nepovjerenje, kao i u drugim slučajevima kad Vijeću prestane funkcija, ono ostaje na dužnosti do izbora novog Vijeća.

Član 360.
Savezno vijeće može, na prijedlog najmanje deset delegata u Vijeću, a Vijeće republika i pokrajina — na prijedlog delegacije u Vijeću, postaviti pitanje povjerenja Saveznom izvršnom veću. O pitanju povjerenja Saveznom izvršnom vijeću vodi se pretres u vijećima Skupštine SFRJ.
Član 361.
Nadležno vijeće Skupštine SFRJ može ukinuti ili poništiti propis Saveznog izvršnog vijeća koji je u suprotnosti sa ovim ustavom, saveznim zakonom, drugim propisom ili općim aktom koji je ono donelo. Аko je Predsjedništvo SFRJ zadržalo od izvršenja propis Saveznog izvršnog vijeća od općeg političkog značaja, o spornom pitanju odlučuje nadležno vijeće Skupštine SFRJ.
Član 362.
Članovi Saveznog izvršnog vijeća i funkcioneri u saveznim organima uprave i saveznim organizacijama odgovorni su za sprovođenje politike i izvršavanje zakona, drugih propisa i općih akata isključivo organima federacije i u vršenju svoje funkcije ne mogu primati smjernice i naloge organa i funkcionera drugih društveno-političkih zajednica ni postupati po njihovim smjernicama i nalozima.


Glava V SАVEZNI ORGАNI UPRАVE[uredi]

Član 363.
Za vršenje upravnih poslova u određenim oblastima osnivaju se, u okviru prava i dužnosti federacije, savezni sekretarijati. Savezni sekretarijati osnivaju se i njihov djelokrug utvrđuje saveznim zakonom. Saveznim zakonom mogu se osnivati i drugi savezni organi uprave i savezne organizacije za vršenje određenih upravnih, stručnih i drugih poslova iz okvira prava i dužnosti federacije, kao i škole, naučne i druge ustanove za vršenje poslova od interesa za ostvarivanje funkcija federacije. Saveznim zakonom uređuju se položaj, prava i dužnosti saveznih organizacija koje vrše određene upravne, stručne i druge poslove iz okvira prava i dužnosti federacije i njihova odgovornost Skupštini SFRJ i Saveznom izvršnom veću. Za potrebe saveznih organa mogu se osnivati stručne i druge službe.
Član 364.
Savezni organi uprave i savezne organizacije vrše samostalno, na osnovu i u okviru ovog ustava i saveznih zakona, poslove iz svoje nadležnosti. U vršenju poslova iz svoje nadležnosti savezni organi uprave i savezne organizacije pridržavaju se saveznih zakona i drugih propisa i općih akata, smjernica Skupštine SFRJ i načelnih stavova i smjernica Saveznog izvršnog vijeća. Savezni organi uprave i savezne organizacije dužni su osiguravati izvršavanje saveznih zakona i drugih saveznih propisa i općih akata za čije su izvršavanje odgovorni. Savezni organi uprave i savezne organizacije imaju pravo u izvršavanju saveznih zakona i drugih propisa i općih akata vršiti inspekcijske poslove sa ovlašćenjima utvrđenim saveznim zakonom.
Član 365.
Funkcioneri koji rukovode saveznim organima uprave i saveznim organizacijama mogu donositi pravilnike, naredbe i uputstva za izvršavanje saveznih zakona, drugih propisa i općih akata Skupštine SFRJ i propisa Saveznog izvršnog vijeća, ako su za to ovlašćeni tim propisima, odnosno aktima.
Član 366.
Funkcioneri koji rukovode saveznim organima uprave i saveznim organizacijama i drugi funkcioneri koje imenuje Skupština SFRJ, imenuju se na četiri godine. Funkcioneri koji rukovode saveznim organima uprave i saveznim organizacijama i drugi funkcioneri koje imenuje Skupština SFRJ mogu biti imenovani dva puta uzastopno, a izuzetno, po posebnom postupku utvrđenom saveznim zakonom — još za jedan mandatni period.
Član 367.
Funkcioneri koji rukovode saveznim organima uprave i saveznim organizacijama koje imenuje Skupština SFRJ, odgovorni su Skupštini SFRJ i Saveznom izvršnom vijeću za svoj rad, za rad organa, odnosno organizacije kojom rukovode, kao i za stanje u odgovarajućoj oblasti društvenog života u okviru djelokruga organa, odnosno organizacije kojom rukovode. Funkcioneri u saveznim organima uprave i saveznim organizacijama koje imenuje Skupština SFRJ, odgovorni su za svoj rad Skupštini SFRJ i Saveznom izvršnom veću.
Član 368.
Funkcioneri koji rukovode saveznim organima uprave i saveznim organizacijama dužni su vijeća Skupštine SFRJ i Savezno izvršno vijeće izveštavati o stanju u odgovarajućoj oblasti uprave i o radu organa, odnosno organizacije kojom rukovode. Ovi funkcioneri su dužni vijećima Skupštine SFRJ i Saveznom izvršnom veću, na njihov zahtjev, dati obaveštenja i objašnjenja o pitanjima iz djelokruga organa odnosno organizacije kojom rukovode. Oni su dužni davati i odgovore na pitanja delegata i delegacija u vijećima Skupštine SFRJ.


Glava VI SАVEZNI SUD, SАVEZNO JАVNO TUŽILАŠTVO I SАVEZNI DRUŠTVENI PRАVOBRАNILАC SАMOUPRАVLJАNJА[uredi]

Član 369.
Savezni sud:

1) odlučuje pod uvjetima i na način utvrđen saveznim zakonom, u posljednjem stepenu ili po vanrednom pravnom sredstvu, o sporovima koji nastanu iz protivustavnih i protivzakonitih pojedinačnih akata i radnji kojima se organizacije udruženog rada ili radni ljudi na teritoriji drugih republika i autonomnih pokrajina, pa time i druge republike i autonomne pokrajine, stavljaju na jedinstvenom jugoslovenskom tržištu u neravnopravan položaj, uključujući i sporove o naknadi štete koja se time prouzrokuje, 2) odlučuje o imovinskim sporovima između republika, odnosno autonomnih pokrajina, kao i između federacije i republike, odnosno autonomne pokrajine, 3) odlučuje o zakonitosti konačnih upravnih akata saveznih organa ako saveznim zakonom nije drukčije određeno, 4) odlučuje o vanrednim pravnim sredstvima, ako je to određeno saveznim zakonom, 5) odlučuje u posljednjem stepenu o presudama sudova u republici i autonomnoj pokrajini, kao i vojnih sudova kad je izrečena smrtna kazna za krivična dijela utvrđena saveznim zakonom, 6) rješava o sukobu nadležnosti između sudova sa teritorija dve ili više republika i autonomnih pokrajina, kao i između vojnih sudova i drugih sudova, 7) vrši i druge poslove koji su mu stavljeni u nadležnost saveznim zakonom, u okviru prava i dužnosti federacije.

Član 370.
Predsjednika i suce Saveznog suda bira i razrješava Skupština SFRJ. Sastav i broj sudaca Saveznog suda određuje se po principu paritetne zastupljenosti svih republika i odgovarajuće zastupljenosti autonomnih pokrajina, a prema načelima koja važe i za druge organe u federaciji.
Član 371.
Savezni sud, republički vrhovni sudovi, pokrajinski vrhovni sudovi i odgovarajući vojni sud, preko svojih delegata, zajednički zauzimaju, na način utvrđen saveznim zakonom, načelne stavove o pitanjima koja su od interesa za primenjivanje saveznih propisa.
Član 372.
Funkciju javnog tužilaštva, u okviru prava i dužnosti federacije, vrši savezni javni tužilac. Saveznog javnog tužioca imenuje i razrješava Skupština SFRJ.
Član 373.
Savezni javni tužilac ulaže pravna sredstva za koja je ovlašćen saveznim zakonom u stvarima za koje je nadležan Savezni sud i vrši druge poslove određene saveznim zakonom. Savezni javni tužilac može davati obavezna uputstva republičkom, odnosno pokrajinskom javnom tužiocu i može preuzeti krivično gonjenje u stvarima u kojima federacija određuje krivična dijela za koja su nadležna javna tužilaštva u republikama i autonomnim pokrajinama.

Savezni javni tužilac može davati obavezna uputstva republičkom, odnosno pokrajinskom javnom tužiocu i može preuzeti gonjenje i u stvarima koje se odnose na privredne prijestupe određene saveznim zakonom za čije su izvršavanje odgovorni savezni organi.

Član 374.
Funkciju društvenog pravobranioca samoupravljanja, u okviru prava i dužnosti federacije, vrši savezni društveni pravobranilac samoupravljanja. Saveznog društvenog pravobranioca samoupravljanja imenuje i razrješava Skupština SFRJ.


Glava VII USTАVNI SUD JUGOSLАVIJE[uredi]

Član 375.
Ustavni sud Jugoslavije:

1) odlučuje o suglasnosti zakona sa Ustavom SFRJ, 2) odlučuje da li je republički, odnosno pokrajinski zakon, u suprotnosti sa saveznim zakonom, 3) odlučuje o suglasnosti propisa i drugih općih akata saveznih organa sa Ustavom SFRJ i saveznim zakonom, 4) odlučuje da li su propisi i drugi opći akti organa društveno-političkih zajednica i samoupravni opći akti u suglasnosti sa Ustavom SFRJ, odnosno u suprotnosti sa saveznim zakonom za čije su izvršavanje odgovorni savezni organi, 5) rješava sporove o pravima i dužnostima između federacije i republike, odnosno autonomne pokrajine, između republika, između republika i autonomnih pokrajina i između drugih društveno-političkih zajednica sa teritorije raznih republika, ako za rješavanje takvih sporova zakonom nije predviđena nadležnost drugog suda, 6) rješava o sukobu nadležnosti između republičkih, odnosno pokrajinskih ustavnih sudova, između sudova i saveznih organa, između saveznih organa i republičkih, odnosno pokrajinskih organa, između sudova i drugih državnih organa sa teritorije dve ili više republika, odnosno sa teritorija republika i autonomnih pokrajina. Ustavni sud Jugoslavije može ocjenjivati ustavnost zakona i ustavnost i zakonitost propisa i općih akata organa društveno-političkih zajednica i samoupravnih općih akata koji su prestali važiti, ako od prestanka važenja do pokretanja postupka nije proteklo više od jedne godine.

Član 376.

Ustavni sud Jugoslavije prati pojave od interesa za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti, obavještava Skupštinu SFRJ o stanju i problemima ostvarivanja ustavnosti i zakonitosti i daje Skupštini SFRJ mišljenja i prijedloge za donošenje i izmjenu zakona i preduzimanje drugih mjera radi osiguravanja ustavnosti i zakonitosti i zaštite prava samoupravljanja i drugih sloboda i prava građana i samoupravnih organizacija i zajednica.

Član 377.

Аko Ustavni sud Jugoslavije utvrdi da nadležni organ nije doneo propis za izvršenje odredaba Ustava SFRJ, saveznih zakona i drugih saveznih propisa i općih akata, a bio je dužan donijeti takav propis, obavjestit će o tome Skupštinu SFRJ.

Član 378.

Ustavni sud Jugoslavije daje Skupštini SFRJ mišljenje o tome da li je republički ustav, odnosno pokrajinski ustav, u suprotnosti sa Ustavom SFRJ.

Član 379.

Ustavni sud Jugoslavije može, u toku postupka, do donošenja konačne odluke, narediti da se obustavi izvršenje pojedinačnog akta ili radnje koja je preduzeta na osnovu zakona, drugog propisa ili općeg akta organa društveno-političke zajednice ili samoupravnog općeg akta čija se ustavnost, odnosno zakonitost ocjenjuje, ako bi njihovim izvršenjem mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice.

Član 380.

Rad Ustavnog suda Jugoslavije je javan.

Član 381.

Ustavni sud Jugoslavije sastoji se od predsjednika i trinaest sudaca koje bira Skupština SFRJ. U Ustavni sud Jugoslavije biraju se po dva člana iz svake republike i po jedan član iz svake autonomne pokrajine. Predsjednik i suci Ustavnog suda Jugoslavije biraju se na osam godina i ne mogu biti ponovo birani na funkciju predsjednika ili suca Ustavnog suda Jugoslavije. Predsjednik i suci Ustavnog suda Jugoslavije ne mogu u isto vrijeme vršiti funkcije u državnim ili samoupravnim organima. Predsjednik i suci Ustavnog suda Jugoslavije uživaju imunitet kao i delegati u Skupštini SFRJ.

Član 382.

Predsjednik i suci Ustavnog suda Jugoslavije mogu prije isteka mandata biti razrješeni samo ako sami zatraže da budu razrješeni, ako budu osuđeni za krivično dijelo na kaznu lišenja slobode ili ako trajno izgube radnu sposobnost za vršenje svoje funkcije. Razloge za razrješenje predsjednika i sudaca Ustavnog suda Jugoslavije prije isteka njihovog mandata, utvrđuje Ustavni sud i o tome obavještava Skupštinu SFRJ. Аko predsjednik ili sudac Ustavnog suda Jugoslavije zatraži da bude razrješen, a Skupština SFRJ ne donese odluku o ovom zahtjevu u roku od tri meseca od dana podnošenja zahtjeva, Ustavni sud će, na traženje predsjednika ili suca Ustavnog suda, utvrditi da mu je prestala dužnost u Ustavnom sudu i o tome obavjestiti Skupštinu SFRJ. Ustavni sud Jugoslavije može odlučiti da predsjednik ili sudac Ustavnog suda protiv koga je pokrenut krivični postupak ne vrši dužnost u Ustavnom sudu dok taj postupak traje.

Član 383.

Predsjednik i suci Ustavnog suda Jugoslavije prije stupanja na dužnost daju pred Predsjednikom Predsedništva SFRJ svečanu izjavu.

Član 384.

Аko Ustavni sud Jugoslavije utvrdi da savezni, republički ili pokrajinski zakon nije u skladu sa Ustavom SFRJ, odnosno da je republički ili pokrajinski zakon u suprotnosti sa saveznim zakonom, utvrdit će to svojom odlukom koju dostavlja nadležnoj skupštini. Nadležna skupština dužna je, u roku od šest meseci od dana dostavljanja odluke Ustavnog suda Jugoslavije, uskladiti zakon sa Ustavom SFRJ, odnosno otkloniti suprotnost između republičkog ili pokrajinskog zakona i saveznog zakona. Na zahtjev nadležne skupštine, Ustavni sud Jugoslavije može produžiti rok za usaglašavanje zakona najduže još za šest meseci. Аko nadležna skupština u određenom roku ne usuglasi zakon sa Ustavom SFRJ, odnosno ne otkloni suprotnost između republičkog ili pokrajinskog zakona i saveznog zakona, odredbe zakona koje nisu u suglasnosti sa Ustavom SFRJ, odnosno odredbe republičkog ili pokrajinskog zakona koje su u suprotnosti sa saveznim zakonom, prestaju važiti, što će Ustavni sud Jugoslavije utvrditi svojom odlukom.

Član 385.

Аko Ustavni sud Jugoslavije utvrdi da propis, osim zakona, ili opći akt organa društveno-političke zajednice ili samoupravni opći akt nije u suglasnosti s Ustavom SFRJ ili da je u suprotnosti sa saveznim zakonom za čije su izvršavanje odgovorni savezni organi, odnosno da propis ili drugi opći akt saveznog organa nije u suglasnosti sa saveznim zakonom, poništit će ili ukinut će taj propis ili opći akt, odnosno one njegove odredbe koje nisu u suglasnosti sa Ustavom SFRJ ili saveznim zakonom, odnosno koje su u suprotnosti sa saveznim zakonom.

Član 386.

Zakoni za koje je utvrđeno da su prestali važiti i drugi propisi i opći akti organa društveno-političkih zajednica i samoupravni opći akti koji su poništeni ili ukinuti, neće se primenjivati na odnose koji su nastali prije dana objavljivanja odluke Ustavnog suda Jugoslavije, ako do tog dana nisu pravnosnažno rješeni. Propisi i drugi opći akti doneseni za izvršenje propisa ili samoupravnih općih akata koji se više ne mogu primenjivati neće se primenjivati od dana objavljivanja odluke Ustavnog suda Jugoslavije, ako iz odluke proizlazi da su ti propisi i akti protivni Ustavu SFRJ ili saveznom zakonu. Izvršenje pravnosnažnih pojedinačnih akata donesenih na osnovu propisa koji se više ne mogu primenjivati, ne može se ni dozvoliti ni sprovesti, a ako je izvršenje započeto — obustavit će se.

Član 387.

Svatko može dati inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti. Postupak pred Ustavnim sudom Jugoslavije mogu pokrenuti:

1) Skupština SFRJ, republička skupština, pokrajinska skupština ili skupština druge društveno-političke zajednice, 2) Predsjedništvo SFRJ, predsjedništvo republike i predsjedništvo autonomne pokrajine, 3) Savezno izvršno vijeće, republičko izvršno vijeće ili pokrajinsko izvršno vijeće osim za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti propisa koje donose skupštine odgovarajuće društveno-političke zajednice, 4) republički ustavni sud ili pokrajinski ustavni sud, 5) sud, ako se pitanje ustavnosti i zakonitosti postavi u postupku pred sudom, 6) savezni, republički ili pokrajinski javni tužilac i odgovarajući vojni tužilac ako se pitanje ustavnosti i zakonitosti postavi u radu odnosnog javnog tužioca, 7) društveni pravobranilac samoupravljanja, 8) organizacija udruženog rada, mjesna zajednica, samoupravna interesna zajednica ili druga samoupravna organizacija i zajednica, ako je povređeno njeno pravo utvrđeno Ustavom SFRJ ili saveznim zakonom, 9) savezni, republički ili pokrajinski sekretar ili drugi funkcioner koji rukovodi radom saveznog, republičkog ili pokrajinskog organa uprave ili savezni, republički ili pokrajinski organ, svaki u svom djelokrugu, osim za ocjenjivanje ustavnosti zakona, suprotnosti između republičkog, odnosno pokrajinskog zakona i saveznog zakona, kao i za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti propisa izvršnog vijeća društveno-političke zajednice čiji je on organ, 10) organ koji je po ustavu i zakonu ovlašćen obustaviti izvršenje propisa ili drugog općeg akta organa društveno-političke zajednice i samoupravnog općeg akta, zbog njegove nesuglasnosti sa Ustavom SFRJ, 11) Služba društvenog knjigovodstva u federaciji, republici i autonomnoj pokrajini. Ustavni sud Jugoslavije može i sam pokrenuti postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti.

Član 388.

Svatko kome je povređeno pravo konačnim ili pravnosnažnim pojedinačnim aktom, donesenim na osnovu zakona, drugog propisa ili općeg akta organa društveno-političke zajednice ili samoupravnog općeg akta, koji prema odluci Ustavnog suda Jugoslavije nije u suglasnosti sa Ustavom SFRJ ili saveznim zakonom, odnosno koji je u suprotnosti sa saveznim zakonom, ima pravo da traži od nadležnog organa izmjenu tog pojedinačnog akta. Prijedlog za izmjenu konačnog ili pravnosnažnog pojedinačnog akta donesenog na osnovu zakona, drugog propisa, općeg akta organa društveno-političke zajednice i samoupravnog općeg akta koji prema odluci Ustavnog suda Jugoslavije nije u suglasnosti sa Ustavom SFRJ, odnosno koji je u suprotnosti sa saveznim zakonom, može se podnijeti u roku od šest meseci od dana objavljivanja odluke u službenom glasilu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, ako od dostavljanja pojedinačnog akta do donošenja odluke Ustavnog suda nije proteklo više od jedne godine. Kad sud pravnosnažnom odlukom odbije primjeniti propis ili opći akt organa društveno-političke zajednice ili samoupravni opći akt zbog njegove nesuglasnosti sa Ustavom SFRJ ili saveznim zakonom, odnosno zbog suprotnosti sa saveznim zakonom, a Ustavni sud Jugoslavije utvrdi da takva nesuglasnost, odnosno suprotnost ne postoji, svatko kome je povređeno neko pravo može zahtjevati izmjenu pravnosnažne odluke suda u roku od jedne godine od dana objavljivanja odluke Ustavnog suda Jugoslavije. Аko se utvrdi da se izmjenom pojedinačnog akta ne mogu otkloniti posljedice nastale usled primenjivanja propisa ili drugog općeg akta koji nije u suglasnosti sa Ustavom SFRJ ili saveznim zakonom, odnosno koji je u suprotnosti sa saveznim zakonom, Ustavni sud Jugoslavije može odrediti da se ove posljedice otklone povraćajem u pređašnje stanje, naknadom štete ili na drugi način.

Član 389.

Аko je pokrenut postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti propisa ili drugog općeg akta organa društveno-političke zajednice ili samoupravnog općeg akta, za koji se tvrdi da je istovremeno protivan Ustavu SFRJ ili saveznom zakonu i republičkom ustavu, odnosno pokrajinskom ustavu ili republičkom, odnosno pokrajinskom zakonu, ocjenu ustavnosti i zakonitosti vrši republički, odnosno pokrajinski ustavni sud, ocjenjujući samo suglasnost tog propisa ili općeg akta sa republičkim ustavom, odnosno pokrajinskim ustavom i republičkim, odnosno pokrajinskim zakonom i saveznim zakonom za čije su izvršavanje odgovorni organi u republikama i autonomnim pokrajinama. Аko republički ustavni sud ili pokrajinski ustavni sud ocjeni da je propis ili opći akt suglasan sa republičkim ustavom, odnosno sa pokrajinskim ustavom, odnosno saveznim zakonom za čije izvršavanje su odgovorni organi u republikama i autonomnim pokrajinama, dostavit će predmet Ustavnom sudu Jugoslavije radi ocjenjivanja suglasnosti propisa ili općeg akta sa Ustavom SFRJ, odnosno radi ocjenjivanja da li je propis i opći akt u suprotnosti sa saveznim zakonom za čije izvršavanje su odgovorni savezni organi.

Član 390.

Državni organi, organizacije udruženog rada i druge samoupravne organizacije i zajednice, kao i nosioci samoupravnih javnih i drugih društvenih funkcija, dužni su Ustavnom sudu Jugoslavije, na njegov zahtjev, davati podatke i obaveštenja potrebna za rad Ustavnog suda i preduzimati, po nalogu Ustavnog suda, radnje koje su od interesa za vođenje postupka.

Član 391.

Ustavni sud Jugoslavije donosi odluke i rješenja većinom glasova svih članova Ustavnog suda. Član Ustavnog suda Jugoslavije koji izdvoji mišljenje ima pravo i dužnost pismeno izložiti i obrazložiti njega.

Član 392.
Ustavni sud Jugoslavije donosi odluke, po pravilu, na osnovu javne rasprave.
Član 393.

Kad je u toku postupka zakon, drugi propis ili opći akt organa društveno-političke zajednice ili samoupravni opći akt doveden u sklad sa Ustavom SFRJ odnosno saveznim zakonom, ali nisu otklonjene posljedice neustavnosti, odnosno nezakonitosti, Ustavni sud Jugoslavije može odlukom utvrditi da zakon, drugi propis ili opći akt nije bio u suglasnosti sa Ustavom SFRJ ili saveznim zakonom, odnosno da je bio u suprotnosti sa saveznim zakonom. Ova odluka Ustavnog suda Jugoslavije ima isto pravno dejstvo kao odluka kojom se utvrđuje da je zakon prestao važiti, odnosno kojom se ukida ili poništava drugi propis ili opći akt.

Član 394.

Odluke Ustavnog suda Jugoslavije su obavezne i izvršne. U slučaju potrebe, izvršenje odluka Ustavnog suda Jugoslavije osigurava Savezno izvršno vijeće. Ustavni sud Jugoslavije može zahtjevati da se prema odgovornom licu preduzmu mjere zbog neizvršenja odluke Ustavnog suda.

Član 395.

Odluke Ustavnog suda Jugoslavije objavljuju se u službenom glasilu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, kao i u službenom glasilu u kome je objavljen zakon, drugi propis ili opći akt organa društveno-političke zajednice, ili na način na koji se objavljuje samoupravni opći akt o kome je Ustavni sud Jugoslavije odlučivao.

Član 396.

Postupak pred Ustavnim sudom Jugoslavije i organizaciju Ustavnog suda uređuje Ustavni sud Jugoslavije.


Glava VIII DАVАNJE SVEČАNE IZJАVE[uredi]

Član 397.

Svečanu izjavu, prilikom stupanja na dužnost, daju Predsjednik Republike, predsjednik i članovi Predsedništva SFRJ i predsjednik i članovi Ustavnog suda Jugoslavije. Tekst svečane izjave glasi:

„Izjavljujem da ću se boriti za zaštitu suverenosti, nezavisnosti i integriteta zemlje i za ostvarivanje vlasti radničke klase i svih radnih ljudi, da ću se zalagati za ostvarivanje bratstva i jedinstva i za ravnopravnost naroda i narodnosti, za razvitak socijalističkog samoupravnog društva i za ostvarivanje zajedničkih interesa radnih ljudi i građana Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i da ću se pridržavati Ustava SFRJ i saveznih zakona i savesno i odgovorno vršiti svoju dužnost“.

Predsjednik i potpredsjednici Skupštine SFRJ, predsjednici vijeća Skupštine SFRJ, predsjednik i članovi Saveznog izvršnog vijeća, predsjednik i suci Saveznog suda, savezni sekretari i drugi savezni funkcioneri koje bira ili imenuje Skupština SFRJ prilikom stupanja na dužnost, daju svečanu izjavu u tekstu koji utvrdi Skupština SFRJ.


DIO PETI[uredi]

PROMJENА USTАVА SOCIJАLISTIČKE FEDERАTIVNE REPUBLIKE JUGOSLАVIJE[uredi]

Član 398.

O promjeni Ustava SFRJ odlučuje Savezno vijeće Skupštine SFRJ, uz suglasnost skupština svih republika i autonomnih pokrajina, a ako se promjenom Ustava SFRJ uređuju samo položaj republika i međusobni odnosi federacije i republika — Savezno vijeće Skupštine SFRJ, uz suglasnost skupština svih republika.

Član 399.

Prijedlog da se pristupi promjeni Ustava SFRJ može podnijeti najmanje trideset delegata u Saveznom veću, Predsjedništvo SFRJ, skupština republike, skupština autonomne pokrajine i Savezno izvršno vijeće.

Član 400.

O prijedlogu da se pristupi promjeni Ustava SFRJ odlučuje Savezno vijeće Skupštine SFRJ. Savezno vijeće može odlučiti da se pristupi promjeni Ustava SFRJ ako se sa prijedlogom za pristupanje promjeni Ustava SFRJ suglase skupštine svih republika i autonomnih pokrajina, odnosno skupštine svih republika.

Član 401.

Nacrt akta o promjeni Ustava SFRJ utvrđuje Savezno vijeće Skupštine SFRJ, dostavlja ga na mišljenje skupštinama svih republika i autonomnih pokrajina i stavlja ga na javnu diskusiju. Nacrt akta o promjeni Ustava SFRJ pretresaju skupštine svih republika i autonomnih pokrajina i daju svoje mišljenje o njemu. Kad dobije mišljenja skupština svih republika i autonomnih pokrajina i poslije sprovedene javne diskusije, Savezno vijeće utvrđuje prijedlog akta o promjeni Ustava SFRJ i odlučuje o njemu. Promjena Ustava SFRJ usvojena je u Saveznom vijeću ako za nju glasaju dve trećine svih delegata u Saveznom veću. Аko promjena Ustava SFRJ u Saveznom vijeću nije usvojena, prijedlog za promjenu Ustava SFRJ po istom pitanju ne može se ponoviti prije isteka jedne godine od dana kad je prijedlog odbijen.

Član 402.

Promjena Ustava SFRJ je usvojena kad se sa tekstom koji je usvojilo Savezno vijeće Skupštine SFRJ suglase skupštine svih republika i autonomnih pokrajina, odnosno skupštine svih republika. Аko se skupština jedne ili više republika, odnosno skupština jedne autonomne pokrajine, ne suglasi sa tekstom akta o promjeni Ustava SFRJ koji je usvojilo Savezno veće, prijedlog za promjenu Ustava SFRJ o kome nije postignuta suglasnost ne može se staviti na dnevni red prije isteka jedne godine od dana kad Savezno vijeće utvrdi da ne postoji suglasnost.

Član 403.

Usvojenu promjenu Ustava SFRJ proglašava Savezno vijeće Skupštine SFRJ.


DIO ŠESTI[uredi]

PRIJELАZNE I ZАVRŠNE ODREDBE[uredi]

Član 404.

Pod izrazom „ustav“ u ovom ustavu podrazumijevaju se odredbe Ustava SFRJ, republičkih ustava i pokrajinskih ustava. Pod izrazom „samoupravni opći akt“ u ovom ustavu podrazumijevaju se društveni dogovori, samoupravni sporazumi kojima se na opći način uređuju samoupravni odnosi i drugi opći akti organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica.

Član 405.

Za sprovođenje ovog ustava i osiguravanje prelaska na njegovo primenjivanje donijet će se poseban ustavni zakon. Ustavni zakon za sprovođenje Ustava SFRJ donose, na prijedlog Vijeća naroda, sva vijeća Savezne skupštine. Prijedlog ustavnog zakona usvaja se dvotrećinskom većinom u svakom vijeću shodno odredbama tačke 2. st. 4. do 8. Ustavnog amandmana XII. Ustavni zakon za sprovođenje Ustava SFRJ proglašava se i stupa na snagu istovremeno sa Ustavom SFRJ.

Član 406.

Ovaj ustav stupa na snagu danom proglašenja.