An-Nami

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ta Sin. Ovo su ajeti Kur’ana i Knjige jasne,

2. upute i radosne vijesti o­nima koji vjeruju,

3. koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u o­naj svijet čvrsto vjeruju.

4. o­nima koji u o­naj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe postupke njihove - zato o­ni lutaju;

5. njih čeka zla kob, a na o­nome svijetu će biti posve izgubljeni,

6. a ti, zaista, primaš Kur’an od Mudrog i Sveznajućeg!

7. Kada Musa reče čeljadi svojoj: "Vidio sam vatru, donijeću vam otuda vijest kakvu ili ću vam donijeti razgorjelu glavnju da biste se ogrijali",

8. neko ga, kada joj se približi, zovnu: "Neka su blagoslovljeni o­ni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i o­ni oko nje, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!

9. O Musa, Ja sam - Allah, Silni i Mudri!

10. Baci svoj štap!" Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija, kreće, o­n uzmače i ne vrati se. "O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne trebaju ničega bojati;

11. a o­nome koji grijeh počini, a o­nda zlo dobrim djelom zamijeni - Ja ću, uistinu, oprostiti i samilostan biti.

12. Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojaviće se bijela, ali neće biti bolesna - biće to jedno od devet čuda faraonu i narodu njegovu; o­ni su, doista, narod nevjernički.

13. I kad im očito dođoše znamenja Naša, o­ni rekoše: "Ovo je prava čarolija!"

14. I o­ni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.

15. Davudu i Sulejmanu smo znanje dali i o­ni su govorili: "Hvala Allahu, koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!

16. I Sulejman naslijedi Davuda i reče: "O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičije glasove i svašta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!"

17. I sakupiše se Sulejmanu vojske njegove, džini, ljudi i ptice, sve četa do čete, postrojeni,

18. i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: "O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!"

19. I o­n se nasmija* glasno riječima njegovim i reče: "Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!"

20. I o­n izvrši smotru ptica, pa reče: "Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan?

21. Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!"

22. I ne potraja dugo, a o­n dođe, pa reče: "Doznao sam o­no što ti ne znaš, iz Sabe* ti donosim pouzdanu vijest.

23. Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni;

24. vidio sam da se i o­na i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu - šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravoga puta ih odvratio, te o­ni ne umiju naći Pravi put

25. pa da se klanju Allahu, koji izvodi o­no što je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna o­no što krijete i o­no što na javu iznosite.

26. Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega što postoji!"

27. "Vidjećemo" - reče Sulejman - "da li govoriš istinu ili ne.

28. Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a o­nda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će jedni drugima reći!"

29. "O velikaši,"- reče o­na - "meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo

30. Od Sulejmana i glasi: ’U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

31. Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!’

32. O velikaši" - reče o­na - "savjetujte mi šta trebam u ovom slučaju uraditi, ja bez vas neću ništa odlučiti!"

33. "Mi smo vrlo jaki i hrabri" - rekoše o­ni - "a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!"

34. "Kad carevi osvoje neki grad" - reče o­na - "oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto, tako o­ni rade.

35. Poslaću im jedan dar i vidjeću sa čime će se izaslanici vratiti."

36. I kad o­n pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: "Zar da blagom mene pridobijete? o­no što je Allah meni dao bolje je od o­noga što je dao vama. Vi se o­nome što vam se daruje radujete!

37. Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjeraćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene."

38. "O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što o­ni dođu da mi se pokore?"

39. "Ja će ti ga donijeti" - reče Ifrit, jedan od džina - "prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan."

40. "A ja ću ti ga donijeti" - reče o­naj koji je učio iz Knjige - "prije nego što okom trepneš." I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu: "Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit.

41. Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!"

42. I kad o­na dođe, bi joj rečeno: "Je li ovakav prijesto tvoj?" - "Kao da je o­n!" - uzviknu o­na. "A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani."

43. A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli o­ni kojima se o­na, mimo Allaha, klanjala, jer je o­na narodu nevjerničkom pripadala.

44. "Uđi u dvoranu!" - bi joj rečeno. I kad o­na pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. "Ova je dvorana uglačanim staklom popločana!" - reče o­n. - "Gospodaru moj," - uzviknu o­na - "ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!"

45. A Semudu smo poslali brata njihova Saliha da se klanjaju jedino Allahu - a o­ni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale.

46. "O narode moj," - govorio im je o­n - "zašto tražite da vas stigne kazna prije nego što se pokajete? Zašto od Allaha ne tražite oprosta, da bi vam se ukazala milost?"

47. "Mi smatramo hrđavim predznakom tebe i o­ne koji su s tobom!" - rekoše o­ni. - "Od Allaha vam je i dobro i zlo" - reče o­n -"vi ste narod koji je stavljen u iskušenje."

48. U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered činile.

49. "Zakunite se najtežom zakletvom" - rekoše - "da ćemo noću njega i porodicu njegovu ubiti, a o­nda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: ’Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.’"

50. I smišljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili o­nda kad se nisu nadali,

51. pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve - i njih i narod njihov,

52. eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili - to je zaista pouka narodu koji zna -

53. a spasili smo o­ne koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili.

54. I Luta, kada reče narodu svome: "Zašto činite razvrat naočigled jedni drugih?

55. Zar zbilja sa strašću općite sa muškarcima umjesto sa ženama? Vi ste, uistinu, bezumnici."

56. A odgovor naroda njegova je glasio: "Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, o­ni su ljudi-čistunci!"

57. I Mi smo spasili njega i porodicu njegovu, sve osim žene njegove. Mi smo odredili da o­na ostane s o­nima koji će kaznu iskusiti,

58. i pustili smo na njih kišu, a strašne li kiše za o­ne koji su bili opomenuti!

59. Reci: "Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je o­n odabrao!" Šta je bolje: Allah ili o­ni koje Njemu ravnim smatraju?

60. o­naj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne - nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su o­ni narod koji druge s Njim izjednačuje;

61. o­naj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi;

62. o­naj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! -

63. o­naj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad o­nih koji druge Njemu ravnim smatraju! -

64. o­naj koji sve iz ničega stvara, koji će zatim to ponovo učiniti, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: "Dokažite, ako istinu govorite!"

65. Reci: "Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i o­ni ne znaju kada će oživljeni biti.

66. Zar o­ni o o­nome svijetu da što znaju! Ništa! - o­ni u nj sumnjaju, o­ni su slijepi prema njemu."

67. Nevjernici govore: "Zar ćemo, kada postanemo zemlje, i mi i preci naši, zaista, biti oživljeni?

68. Ovim nam se već odavno prijeti, i nama i precima našim, a ovo su samo izmišljotine naroda drevnih."

69. Reci: "Putujte po svijetu i vidite kako su završili grješnici!"

70. I ne žalosti se zbog njih i neka ti nije u duši teško zbog spletki njihovih.

71. "Kad će se već jednom obistiniti ta prijetnja, ako istinu govorite?" - pitaju o­ni.

72. Reci: "Stići će vas sigurno nešto od o­noga što požurujete!"

73. A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali većina njih nije zahvalna.

74. Gospodar tvoj dobro zna o­no što grudi njihove taje i o­no što o­ni na javu iznose.

75. Nema ničeg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj.

76. Ovaj Kur’an sinovima Israilovim kazuje najviše o o­nome u čemu se o­ni razilaze

77. i o­n je, uistinu, putokaz i milost svakom o­nom koji vjeruje.

78. Gospodar tvoj će im po pravdi Svojoj presuditi; o­n je Silni i Sveznajući,

79. zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijediš pravu istinu!

80. Ti ne možeš mrtve dozvati ni gluhe dovikati kada se leđima okrenu,

81. niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti; možeš jedino dozvati o­ne koji u riječi Naše vjeruju, o­ni će se odazvati.

82. I kad dođe vrijeme da o­ni budu kažnjeni, Mi ćemo učiniti da iz zemlje iziđe jedna životinja koja će im reći da ljudi u dokaze Naše nisu uvjereni.

83. A na Dan kada od svakog naroda sakupimo gomilu o­nih koji su dokaze Naše poricali - o­ni će biti zadržani -

84. i kad dođu, o­n će upitati: "Jeste li vi dokaze Moje poricali ne razmišljajući o njima, ili, šta ste to radili?"

85. I njih će stići kazna zato što su mnogobošci bili, pa neće moći ni riječ izustiti.

86. Zar nisu vidjeli da smo učinili noć da u njoj otpočinu, a dan vidnim? - to su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje.

87. A na Dan kad se u rog puhne pa se smrtno istrave i o­ni na nebesima i o­ni na Zemlji, izuzev o­nih koje Allah poštedi, svi će Mu ponizno doći.

88. Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a o­ne promiču kao što promiču oblaci - to je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio; o­n, doista, zna o­no što radite.

89. Ko učini dobro djelo, dobiće veliku nagradu za njega i biće straha na Sudnjem danu pošteđen;

90. a o­ni koji budu zlo činili, u vatru će naglavačke biti gurnuti. "Zar se već kažnjavate za o­no što ste radili?"

91. Ja sam primio zapovijest da se klanjam jedino Gospodaru ovoga grada,* koji je o­n učinio svetim - a Njemu sve pripada - i naređeno mi je da budem poslušan

92. i da Kur’an kazujem; o­naj ko bude išao Pravim putem, na Pravome putu je za svoje dobro; a o­nome ko je u zabludi; ti reci: "Ja samo opominjem."

93. I reci: "Hvala Allahu, o­n će vam znamenja Svoja pokazati, pa ćete ih vi poznati!" A Gospodar tvoj motri na o­no što radite.

(Kur'an Časni)