Deklaracija drugog zasjedanja AVNOJ-a
DEKLARACIJA DRUGOG ZASEDANJA ANTIFAŠISTIČKOG
VEĆA NARODNOG OSLOBOĐENJA JUGOSLAVIJE
Jajce, 29. studenog 1943.
Tijekom dvije i po godine neprekidne narodno-oslobodilačke borbe protiv okupatora i njegovih pomagača, narodi Jugoslavije postigli su krupne i odlučujuće uspjehe kako u unutrašnje-političkom, tako iu vanjsko-političkom pogledu. Poslije svakog neprijateljskog pokušaja da razbije našu Narodno oslobodilačku vojsku, naša se vojna sila povećavala, iznutra učvršćivala i vojno-stručno podizala. Što se neprijatelj više trudio da uguši oslobodilački pokret naših naroda, to su čvršće narodne mase zbijale u tom pokretu oko Vrhovnog štaba i proslavljenog narodnog vođe druga Tita oko Antifašističkog I veća narodnog oslobođenja Jugoslavije i oko nacionalnih političkih predstavnika pojedinih naroda Jugoslavije. Stalno se povećavala naša oslobođena teritorija, rasle su naše materijalne rezerve i povećavali izvori za opskrbu za našu Narodno-oslobodilačku vojsku i stanovništvo.
Uporedo s tim razvijali su organi narodne vlasti i razni gospodarski i upravni organi u službi te vlasti.
Priznanje krupnih uspjeha naše narodno-oslobodilačke borbe u inozemstvu s jedne strane, as druge strane potpuno razotkrivanje izdajničke uloge izbjegličke jugoslavenske »vlade« postavili su pred rukovodeće organe našeg Narodno-oslobodilačkog pokreta potpuno nove zadatke. Nastala je potreba da se svi ti uspjesi sistematski učvrste i iskoriste za dalje uspješno vođenje naše narodno-oslobodilačke borbe.
U vezi s tim činjenicama Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije, na svom Drugom zasjedanju održanom 29. studenog 1943. godine
Konstatuje
I
1. Dvije i pol godine naše narodno-oslobodilačke borbe dokazale su čitavom svijetu da su narodne mase Jugoslavije odlučno krenule putem oružanog otpora protiv okupatora, putem koji je našim narodima pokazala Komunistička partija Jugoslavije i kojima su zajedno s njom išle sve istinske rodoljubive snage i političke skupine naših naroda. Ogromna većina narodnih masa Jugoslavije svrstala se u narodno-oslobodilačke redove i aktivno poduprla svoju Narodno-oslobodilačku vojsku. Zajedno s tim masama aktivno su sudjelovali u narodno-oslobodilačkom pokretu i njegovim organima svi rodoljubivi pošteni funkcioneri iz svih političkih stranaka i skupina i domoljubivih organizacija. Sve to podjednako vrijedi za sve narode Jugoslavije. Svojom akiivnošću u Narodnoosiobodilačkom pokretu narodne mase Jugoslavije su otvoreno i glasno izrazile svoj protest protiv izdajnika, reakcionara i špekulanata u zemlji i inozemstvu, koji su se nasiljem i prijevarom držali na vlasti u staroj Jugoslaviji, pa sada ponovo pokušavaju - opirući se najreakcionarnije krugove - da se dočepaju vlasti pomoću izdaje, prijevare i špekulacije. Ali svi ti pokušaji ne mogu sakriti činjenicu, da je u toku narodno-oslobodilačke borbe stvoren potpuno nov odnos političkih snaga u našoj zemlji, te da mora također iu njezinoj upravi i državnom vocstvom taj novi odnos i snaga biti na odgovarajući način izražen.
2. Jedan od najvećih izvora snaga naše narodno-oslobodilačke borbe jeste činjenica, da su jedinstveni Narodno-oslobodilački pokret naroda Jugoslavije i njegova Narodno-oslobodilačka vojska izrasli iz oslobodilačkih pokreta svih naših naroda. Narodima Jugoslavije za njihovu borbu protiv okupatora nisu bili potrebni prethodni sporazumi o ravnopravnosti itd.. Oni su se latili oružja, počeli oslobađati svoju zemlju i time sebi ne samo stekli, nego i osigurali pravo na samoodređenje, uključujući pravo na odcjepljenje ili ujedinjenje s drugim narodima. Sve snage koje sudjeluju u Narodno-oslobodilačkom pokretu od prvog dana priznaju našim narodima sva ta prava. I baš zbog toga, narodi Jugoslavije još su se tješnje povezali u zajedničkoj borbi. Kroz dvije i po godine herojske borbe protiv okupatora i njegovih pomagača u narodnim masama Jugoslavije skršeni su ostaci velikosrpske hegemonističke politike, razbijeni su pokušaji da se u naše narode ubaci međusobna mržnja i nesloga, a istovremeno su poraženi i ostaci reakcionarnog separatizma. Time su stvoreni ne samo materijalni opštepolitičko nego i svi moralni uvjeti za stvaranje buduće bratske, demokratske, federativne zajednice naših naroda, nove Jugoslavije, izgrađene na ravnopravnosti njezinih naroda. I zbog toga, upravo danas, kada stoje pred konačnim istjerivanjem okupatora iz svoje zemlje, narodi Jugoslavije opravdano zahtijevaju da se uspostavi takvo državno vocstvom, koje će i po svom sastavu i po svom programu biti jemstvo da će svim narodima Jugoslavije u federativnoj Jugoslaviji biti i stvarno osigurana istinska ravnopravnost.
3. Uspjesi naše narodno-oslobodilačke borbe pronijeli su slavu naših naroda po čitavom svijetu, razbili su lažne pretstave koje su posijali neprijatelji naših naroda i snažno učvrstili međunarodne političke pozicije Jugoslavije i njenih naroda. Veliki udio naših naroda u općoj borbi protiv fašističkih osvajača danas je već priznat od svih snaga antihitlerovskog bloka. Ali to nije dovoljno. Narodi Jugoslavije s pravom traže od Saveznika i svih svojih prijatelja da bude priznata ne samo njihova borba protiv okupatora, nego i njihova slobodna demokratska volja. Narodi Jugoslavije s pravom traže da bude ukinuta potpora koja se u inozemstvu donekle još daje izdajničkoj, izbjegličkoj jugoslavenskoj »vladi« i kliki oko nje. U isto vrijeme narodi Jugoslavije s pravom zahtijevaju da organi njihove narodne vlasti, iznikli iz dosadašnje borbe, budu u inozemstvu priznati i poštovani.
4. Dok su narodi Jugoslavije dvije i po godine svojom krvlju natapali tlo svoje domovine, da bi je oslobodili od mrskog osvajača, reakcionarna izbjeglička klika u inozemstvu, koja se naziva »jugoslavenskom vladom«, uradila je sve što je mogla da bi istrgla oružje iz ruku naših naroda. Lažima i klevetama zavaravala je inozemstvo, pokušavala skrije pravu volju naroda Jugoslavije, pokušavala spriječiti svaku pomoć slobodoljubivih zemalja našim narodima. Lažima i klevetama pokušavala je da skrene naše narode sa puta borbenog jedinstva, bratske suradnje i sloge, sa puta stvaranja nove, bratske, njihove zajednice. Pomoću svojih agenata, au prvom redu Draže Mihailovića, ta je vlada sistematski organizirala bratoubilački rat u svim zemljama Jugoslavije u isto vrijeme dok je klevetnički za to bacala odgovornost na narodnooslobodilački pokret. Ona nosi svu odgovornost za pokolje i zločine koje su vršili i još vrše četničke bande, koje službeno nose naziv »Jugoslavenska vojska u otadžbini«. U isto vrijeme je radila na tome da zavadi narode Jugoslavije, da ih nahuška na međusobno klanje. U tom izdajničkom poslu takozvana vojska te »vlade« - četnici Mihailovića - na život i smrt se povezala s okupatorima i postala najjače uporište fašističkih osvajača u borbi protiv naših naroda. Ta »vlada« bila je u procesu stalnog raspadanja. U sadašnjem njezinom sastavu ostali su najzagrižljiviji velikosrpski elementi na čelu sa Dražom Mihailovićem i Petrom Živkovićem, iako on formalno nije član vlade. To je vlada otvorenog bratoubilačkog rata i šovinističkog terora, vlada službe fašističkim okupatorima, vlada izrazito antidemokratska, koja svjesno radi na razbijanju i cijepanju Jugoslavije. Zbog toga narodi Jugoslavije s pravom postavljaju zahtjev da se takvoj jugoslavenskoj »vladi« u inozemstvu i formalno oduzme pravo da ih pretstavlja.
5. Upravo s vladom nosi odgovornost za izdajničku politiku, uperenu protiv osnovnih interesa naroda Jugoslavije, i reakcionarna protivnarodna monarhistička klika. U ime kralja Petra i monarhije, velikosrpske i druge reakcionarne klike organizirale su i vršile najpodlije zločine protiv vlastitih naroda. Kralj Petar je kroz dvije i po godine zalagao sav svoj autoritet da bi podupro izdajnički zločinački rad izdajnika. Desio se jedinstven primjer izdajstva u povijesti: kralj je vrhovni zapovjednik izdajničkih četničkih bandi Mihailovića, koje su sastavni dio okupatorske vojske s kojom se naši narodi biju na život i smrt. Pošto su propali svi protivnarodni pothvati reakcionarnih izdajničkih elemenata, kralj i monarhija ostali su posljednje utočište, centar svih protivnarodnih snaga. Pod zastavom kralja i monarhije vrše se najgnusnija izdajstva i najstrašniji zločini protiv naših naroda. Potrebno je, prema tome, što narodi Jugoslavije traže, da se iu pogledu kralja i monarhije preduzmu mjere koje odgovaraju njihovom odnosu prema narodno-oslobodilačkoj borbi.
II
Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije, u ime svih naroda Jugoslavije, koje ono pretstavlja kao njihovo vrhovno zakonodavno pretstavničko tijelo, izražava topla osjećaje prijateljstva, koja narodi Jugoslavije gaje prema narodima Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika, Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, kao i osjećaje divljenja i priznanja za herojsku borbu i slavne pobjede Crvene armije na istočnom bojištu i savezničkih suvozemnih, pomorskih, zrakoplovnih snaga, nad fašističkim osvajačem.
Narodi Jugoslavije cijene sve znakove koji pokazuju da se u savezničkim zemljama danas sve pravilnije ocjenjuje borba koju naši narodi vode dvije godine i uloga koja joj pripada u zajedničkoj borbi slobodoljubivih naroda protiv fašističke kuge.
Narodi Jugoslavije prihvatili su sa zahvalnošću prvu pomoć u ratnom materijalu, opremi i hrani, koja im je ukazana od strane saveznika. Oni s radošću pozdravljaju uspostavu izravnih veza između Glavnog stožera savezničkih oružanih snaga. Srednjeg Istoga i Vrhovnog štaba NOV i POJ, koje su omogućile početak bratske vojničke suradnje između snaga Narodno-oslobodilačke vojske i savezničkih oružanih snaga.
Narodi Jugoslavije s radošću prihvaćaju i pozdravljaju odluke Moskovske konferencije pretstavnika vlada SSSR-a, Velike Britanije i SAD, koje svim narodima osiguravaju pravo da sami po slobodno izraženoj volji riješe pitanje svog unutrašnjeg državnog uređenja. Te odluke od najveće su važnosti i a narode Jugoslavije, koji su svojom upornom oslobodilačkom borbom pokazali svoju volju i spremnost da svoju zajedničku domovinu sami izgrade na novim temeljima istinske demokracije i ravnopravnosti naroda.
Narodi Jugoslavije će produžiti i još više pojačati svoju borbu za konačnu i punu pobjedu nad fašističkim osvajačima i odgovorit svojoj dužnosti, koju osjećaju prema zajedničkoj stvari za koju se bore svi slobodoljubivi narodi svijeta. Zato oni očekuju da će njihovi napori i prilog koji oni svojom borbom i žrtvama daju toj zajedničkoj stvari biti do kraja pravilno cijenjeni, te da će savezničke vlade u interesu zajedničke stvari svojim daljnjim odlukama olakšati narodima Jugoslavije da do kraja ispune veliku dužnost koju su na sebe dragovoljno preuzeli.
III
S obzirom na sve te činjenice, Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije, kao najviše i jedino pravo pretstavništvo volje svih naroda Jugoslavije.
ODLUČUJE
1. da se Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije konstituira u vrhovno zakonodavno i izvršno pretstavničko tijelo Jugoslavije, kao vrhovni pretstavnik suvereniteta naroda i države Jugoslavije kao cjeline, i da se uspostavi Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije kao organ, sa svim obeležnjima narodne vlade, preko kojega će Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije ostvarivati svoju izvršnu funkciju.
2. da se izdajničkoj, jugoslavenskoj izbjegličkoj »vladi« oduzmu sva prava zakonite vlade Jugoslavije, napose da pretstavlja narode Jugoslavije ma gdje i ma pred kim;
3. da se pregledaju svi međunarodni ugovori i obaveze koje su u inozemstvu u ime Jugoslavije sklopile izbjegličke »vlade«, u cilju njihovog poništenja ili ponovnog sklapanja odnosno odobrenja i da se ne priznaju međunarodni ugovori i obaveze koje bi ubuduće u inozemstvu eventualno sklopila izbjeglička takozvana » vlada «.
4. da se Jugoslavija izgradi na demokratskom federativnom principu kao državna zajednica ravnopravnih naroda;
5. da se svi ti zaključci formuliraju u posebnim odlukama AVNOJ-a.
Izvor
[uredi]- Prof. dr. Ratko Marković, Prof dr. Milutin Srdić - Ustavi i ustavna dokumenta socijalističke Jugoslavije 1942-1981, Naučna knjiga, Beograd 1981, str. 12-15.