Kraj Neretve

Sa krša mrka ko pjesnička bô,
A zamišljena poput čela moga -
Ja gledam evo u duboki dô.
Ja gledam bijes burnog vala tvoga.

I slušam šumor monoton i dug
K'o da je pjesma dalekih vjekova -
Ah, slušam šumor i u njemu rug
Svoj ispraznosti ludih ljudskih snova.

Neretvo, reci: gdje je sada Rim?
Gdje čar i slava Hercegove krune,
Nad tobom štono sjaše poput Lune?...

Sve, sve je prošlo kao san, k'o dim,
Tek uspomena ostala mi evo:
Moj val je o njoj kroz stoljeća pjev'o...