Nizamski rastanak

Podaci o tekstu
Autor:	Safet Isović
Naslov:	Nizamski rastanak
Podnaslov:
iz:
Izdavač:	{{{IZDAVAČ}}}
Izdanje:
Vrijeme nastanka:
Datum izdanja:
Mjesto izdanja:
Prevodilac:
Originalni naslov:
Originalni podnaslov:
Originalno mjesto nastanka:	{{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}}
Izvor:
Kratak opis:

Članak na Wikipediji
Status obrade
nepoznat
Pažnja: Za ovaj status obrade ne postoji šablon.
Slika
[[Slika:\|180px]]

[uredi] Nizamski rastanak

Zima nikad proć', nikad sabah doć'.

Samo tekbir čuje se kroz noć (Allahu Ekber).

Duga zimska noć, majko moram poć',

rodna gruda pradjedova, to me zove upomoć..

Ako se majko ne vratim, nemoj me zalud čekati.

Pusti jednu suzu tihu i prouci mi Fatihu,

nek me ona isprati.

Samo još jednom da mi je,

ispred džennetske kapije,

da na krilima ezana

stigne miris Ramazana

iz naše čaršije.

Nijet veliki, zulum dušmanski.

Sabur, nam i inat u nama, silan bosanski.

Duga hladna noć, valja meni poć',

rodna gruda pradjedova evo zove upomoć.

Čuvaj mi sestru, pazi je,

jer majko jednom da mi je,

vidjeti iz zemlje rosne,

kako kćeri moje Bosne sad rađaju gazije.

Samo još Bosne da mi je,

pa da me sevdah opije,

da me bude pjesme stare

i mujezin sa munare

sa Bijele džamije.

Samo još Bosne da mi je,

pa da me sunce ogrije,

da me bude pjesme stare

i mujezin sa munare

sa Bijele džamije.