U aleji
Izvor: Wikizvor
| Podaci o tekstu | |
|---|---|
| Autor: | Musa Ćazim Ćatić |
| Naslov: | U aleji |
| Podnaslov: | |
| iz: | |
| Izdavač: | {{{IZDAVAČ}}} |
| Izdanje: | |
| Vrijeme nastanka: | |
| Datum izdanja: | |
| Mjesto izdanja: | |
| Prevodilac: | |
| Originalni naslov: | |
| Originalni podnaslov: | |
| Originalno mjesto nastanka: | {{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}} |
| Izvor: | |
| Kratak opis: | |
 Članak na Wikipediji |
|
| Status obrade | |
| Bez izvora | |
| Ovome tekstu nedostaje originalni izvor. Ako vam je poznat izvor ovoga teksta, molim vas stavite podatke o izvoru na ovaj članak. | |
| Slika | |
|
|
|
Gasne se krvavo oko lipanjskog plavetnog dana
i rujni već dašak struji večeri snene i meke
a parkom cvjetnim tiho - ko b'jele sablasti neke
nijeme se pružaju sjenevisokih bujnih platana.
Ja, sam na klupi, sjedim i slušam: s neznanih strana
do mene dopire šumor kaskada daleke rijeke,
zamiruć u duši mojoj ko zvuci srebrene jeke -
ah, tako plače moja uvehla radost rana.
I sa njom zlaćane sanje, koje ko svehlo lišće
Padoše s drhtavih grana stabala mojega žića.
Sad moje bolno srce u grudima se stišće.
I kunić vrijeme, cvili poput ranjenog ptića:
O, zašto me ostavi mladost, puna mirisa i boja
i ti, Đulizaro, najljepša sanjo moja!?
