Čudan zeman nastade

Izvor: Wikizvor
Idi na: navigaciju, pretragu
Liste.png Obrada u toku. Tekst nije kompletno korigovan i moguće je da još uvijek sadrži greške.
Podaci o tekstu
Autor Abdulvehab Ilhamija
Naslov Čudan zeman nastade
Podnaslov
Iz
Izdavač
Izdanje
Vrijeme nastanka
Datum izdanja
Mjesto izdanja
Prevodilac
Originalni naslov
Originalni podnaslov
Originalno mjesto nastanka {{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}}
Izvor
Kratak opis
Wikipedia-logo-v2.svg Članak na Wikipediji
Status obrade
U obradi
Obrada u toku. Tekst nije kompletno korigovan i moguće je da još uvijek sadrži greške.
Slika
[[Datoteka:|180px]]

Čudan zeman nastade[uredi]

Čudan zeman nastade,

sve zlikovac postade,

din-dušmanin ustade;

šta se hoće zaboga?


Već takata nestade,

zlo nam svako postade,

dobrih ljudi nestade;

šta se hoće zaboga?


Ne ugledaju u ćitab,

ne uzimaju hič-dževab,

niti misle na hesab;

šta se hoće zaboga?


Ovo trpit’ – teška muka,

a još više turska bruka,

munafika stoji huka;

šta se hoće zaboga?


Turčin nema amela,

krivda pravdu zamela,

pa se pravda omela;

šta se hoće zaboga?


Nasta čudna ulema,

jer ne čine amela,

od njih jedna proloma;

šta se hoće zaboga?


Ulemskoga sada hala,

zalud njima gdjegod hvala,

vrat slomiše porad mala;

šta se hoće zaboga?


Nije kader biti imam,

a kaže se potamam,

jordam čini k’o šeh-islam;

šta se hoće zaboga?


Svi veziri pravo sude,

pa i paši dobro bude,

al’ murtati krivo gude;

teška muka, zaboga.


I kod paša ima ljudi,

Ko je dobar vrlo hudi,

kad je više zlijeh ljudi;

niko ne zna do Boga!