Čudan zeman nastade
|
Obrada u toku. Tekst nije kompletno korigovan i moguće je da još uvijek sadrži greške. |
| Podaci o tekstu | |
|---|---|
| Autor | Abdulvehab Ilhamija |
| Naslov | Čudan zeman nastade |
| Podnaslov | |
| Iz | |
| Izdavač | |
| Izdanje | |
| Vrijeme nastanka | |
| Datum izdanja | |
| Mjesto izdanja | |
| Prevodilac | |
| Originalni naslov | |
| Originalni podnaslov | |
| Originalno mjesto nastanka | {{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}} |
| Izvor | |
| Kratak opis | |
 Članak na Wikipediji | |
| Status obrade | |
| U obradi | |
| Obrada u toku. Tekst nije kompletno korigovan i moguće je da još uvijek sadrži greške.
| |
| Slika | |
Čudan zeman nastade[uredi]
Čudan zeman nastade,
sve zlikovac postade,
din-dušmanin ustade;
šta se hoće zaboga?
Već takata nestade,
zlo nam svako postade,
dobrih ljudi nestade;
šta se hoće zaboga?
Ne ugledaju u ćitab,
ne uzimaju hič-dževab,
niti misle na hesab;
šta se hoće zaboga?
Ovo trpit’ – teška muka,
a još više turska bruka,
munafika stoji huka;
šta se hoće zaboga?
Turčin nema amela,
krivda pravdu zamela,
pa se pravda omela;
šta se hoće zaboga?
Nasta čudna ulema,
jer ne čine amela,
od njih jedna proloma;
šta se hoće zaboga?
Ulemskoga sada hala,
zalud njima gdjegod hvala,
vrat slomiše porad mala;
šta se hoće zaboga?
Nije kader biti imam,
a kaže se potamam,
jordam čini k’o šeh-islam;
šta se hoće zaboga?
Svi veziri pravo sude,
pa i paši dobro bude,
al’ murtati krivo gude;
teška muka, zaboga.
I kod paša ima ljudi,
Ko je dobar vrlo hudi,
kad je više zlijeh ljudi;
niko ne zna do Boga!