Čudan zeman nastade

Podaci o tekstu
Autor	Abdulvehab Ilhamija
Naslov	Čudan zeman nastade
Podnaslov
Iz
Izdavač
Izdanje
Vrijeme nastanka
Datum izdanja
Mjesto izdanja
Prevodilac
Originalni naslov
Originalni podnaslov
Originalno mjesto nastanka	{{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}}
Izvor
Kratak opis
	Članak na Wikipediji
Status obrade
	U obradi
	Obrada u toku. Tekst nije kompletno korigovan i moguće je da još uvijek sadrži greške.
Slika
	[[Datoteka:\|180px]]

Obrada u toku. Tekst nije kompletno korigovan i moguće je da još uvijek sadrži greške.

Čudan zeman nastade,

sve zlikovac postade,

din-dušmanin ustade;

šta se hoće zaboga?

Već takata nestade,

zlo nam svako postade,

dobrih ljudi nestade;

šta se hoće zaboga?

Ne ugledaju u ćitab,

ne uzimaju hič-dževab,

niti misle na hesab;

šta se hoće zaboga?

Ovo trpit’ – teška muka,

a još više turska bruka,

munafika stoji huka;

šta se hoće zaboga?

Turčin nema amela,

krivda pravdu zamela,

pa se pravda omela;

šta se hoće zaboga?

Nasta čudna ulema,

jer ne čine amela,

od njih jedna proloma;

šta se hoće zaboga?

Ulemskoga sada hala,

zalud njima gdjegod hvala,

vrat slomiše porad mala;

šta se hoće zaboga?

Nije kader biti imam,

a kaže se potamam,

jordam čini k’o šeh-islam;

šta se hoće zaboga?

Svi veziri pravo sude,

pa i paši dobro bude,

al’ murtati krivo gude;

teška muka, zaboga.

I kod paša ima ljudi,

Ko je dobar vrlo hudi,

kad je više zlijeh ljudi;

niko ne zna do Boga!