Balkis (Ćatić)
|
Rujine Sabe i sad pričat znaju
Priču iz drevnih biblijskih vremena,
Kad 'no je Balkis u kraljevskom sjaju
Ravnala sudbom bezbrojnih plemena.
Njoj sa svih strana prosci dolažahu,
Cjelivajući podnožje joj trona.
Puzavost njinu preziraše ona
I nogom srca gazi im u prahu.
Tek gordi sin je Izraelov znao
Likom joj svojim ispuniti grudi,
Kad s džinskom vojskom pod Sabu je pao.
Ifrit je čežnje nju blijedu i nijemu
Donio s krunom pod krilima k njemu
I rek'o: "Kraljice, robinja mu budi!..."