5 Kralj Davud stiže u Bahurim kad jedan čovjek izlazise iz njega. On bijaše iz istog klana kao i kuća[124] Saulova i zvao se Šimej, sin Gerov. Sve dok izlaziše on izricaše kletve.
6 On bacaše kamenje na Davuda i na sve sluge kraljeve, a ipak, sav narod i svi junaci bijahu s desna i s lijHava Davudu.
7 Evo što govoriše Šimej u svojim kletvama: ”Odlazi, odlazi ništarijo krvoločna!
8 ALLAH je dao pasti na tebe svu krv[125] kuće Saulove, na čijem si mjestu postao kraljem. ALLAH je vratio kraljevstvo u ruke tvojem sinu Absalomu, a tebe evo, u nesreći, jer ti si krvolok. “
9 Abišaj, sin Serujavljev, reče kralju: ” Zašto ovaj crknuti pas proklinje mog Gospodina kralja? Pusti me prijeći i ta odsječem mu glavu. “
10 Kralj reče: ”Što ima između mene i vas, sinova Serujavljevih? Ako proklinje i ako mu je ALLAH rekao: idi prokleti Davuda, ko mu može reći: Zašto si to učinio?“
11 Davud reče Abišaju i svim njegovim slugama: ” Ako moj sin, onaj koji je potekao od mene, hoće moj život, s jačim razlogom je ovaj Benjaminit; pustite ga kleti, ako mu je to ALLAH rekao.
12 Možda će ALLAH pogledati na moj jad i vratiti mi sreću, umjesto njegovog današnjeg prokletstva.“
13 Davud nastavi napredovati sa svojim ljudima, dok Šimej napredovaše padinom planine, njemu sa strane, nastavljajući proklinjati i bacati kamenje, sa svoje strane. On je također dizao prašinu.
14 Kralj i sva njegova vojska stiže preumorna. Ondje[126], povratiše dah.
