2 1 Ana moliše i reče: ” Ja imam srce radosno milošću ALLAHOVOM i čelo ponosno po milosti ALLAHOVOJ, usta širom otvorena prema neprijateljima mojim: ja se radujem pobjedi tvojoj[13]
2 nema *sveca jednakog ALLAHU. Nema nikog drugog kao ti. Nema Stijene jednake Allahu našem.
3 Ne ponavljajte toliko riječi gorde, nek' glupost ne siđe s vaših usana: ALLAH je jedan Allah koji zna i onaj koji mjeri djela[14].
4 Luka je junački slomljen, oni koji posrću imaju snagu o pojasu.
5 Siti se unajmljuju za kruh, a izglednjeli se odmaraju. Čak i nerotkinja rodi sedam puta, a majka plodna vene.
6 ALLAH daje umrijeti i daje živjeti. Sići u pakao i uspeti se ponovo .
7 ALLAH osiromašuje i obogaćuje, on spušta, on uzdiže također.
8 On podiže slabe iz prašine i izvlači sirotog iz smetišta, da bi ga postavio sjesti s prinčevima i dodijeliti im počasno mjesto. Jer u ALLAHA su stubovi zemlje[15], na njih je postavio svijet.
9 On će sačuvati korak vjerniku svom[16], ali zli će propasti u tminama, jer ne pobjeđuje se snagom.
10 ALLAH, njegovi će neprijatelji biti skršeni, protiv njih, u nebu, on će zagrmiti. ALLAH će suditi cijeloj zemlji. On će dati snagu kralju svom. on će uzdignuti čelo spasitelju[17] svom. “
11 Elkana ode kući svojoj u Ramu. Što se tiče djeteta, ono služiše ALLAHU, u prisutnosti svećenika Elija.
