Idi na sadržaj

Biblija (Tomislav Dretar)/Davud bježi iz Jeruzalema

Izvor: Wikizvor

Davud bježi iz Jeruzalema

[uredi]
  • 13 Jedan izvještač dođe reći Davudu: ” Srce ljudi Izrailovih se okrenulo prema Absalomu.“
  • 14 Davud reče svim svojim slugama koji bijahu s njim u Jeruzalemu: ”Na put! Bježimo. Jer Absalom nam neće podijeliti milosti. Hajdete brzo, inače, on bi nas brzo mogao pohvatati, nanijeti nam zlo i posjeći grad oštricom mača.“
  • 15 Sluge kraljeve rekoše kralju: ”Što god da je izbor mog Gospodara kralja, tvoje su sluge ondje. “
  • 16 Kralj dakle iziđe pješice sa svom svojom porodice, ali kralj ostavi suložnice[116] za čuvati kuću.
  • 17 Kralj iziđe pješice sa svim narodom i zaustavi se kod posljednje kuće.
  • 18 Sve njegove sluge dođoše kod njega, svi Keretinci, svi Peletinci. Svi Gititi, 600 ljudi došlih iz Gata[117] u njegovoj pratnji, prođoše pred kraljem;
  • 19 Kralj reče Itajiu Gititu: ” Zašto dolaziš i ti s nam? Vrati se i ostani s drugim kraljem, jer ti si jedan stranac, ti si čak izbjeglica za svoju zemlju.
  • 20 Ti si stigao jučer, i danas da te ja povlačim za sobom, dok ja, ja idem u neizvjesnost? Vrati se i povedi svoju braću sa sobom. Vjernost i odanost[118]! “
  • 21 Itaj odgovori kralju i reče mu: ” Živ bio ALLAH i živ bio moj Gospodar kralj, za život i za smrt, ja ću biti tvoj sluga[119]. “
  • 22 Davud reče Itaju: ” Idi. Pođi. “ Itaj Gitit prođe, sa svim svojim ljudima i svom svojom djecom.
  • 23 Sva zemlja plakaše velikim jecajima, i sav narod prođe. Kralj prođe potokom Sedron

[120] i sav narod prođe nasuprot putu koji ide pustinjom.

  • 24 Bijaše tu također Sadok, i s njim svi *leviti noseći *zavjetni kovčeg Allahov: oni odložiše kovčeg Allahov, a Abijatar se uspe sve dok sav narod koji bijaše izišao iz grada ne bi prošao.
  • 25 Kralj reče Sadoku: ” Donesi kovčeg Allahov u grad. Ako mi je ALLAH sklon, on će me ponovo dovesti i dopustiti mi vidjeti ga ponovo, kao i njegovo boravište.
  • 26 Ali, ako on izjavi: ja te neću, nek' mi učini što mu se sviđa! “
  • 27 Kralj reče svećeniku Sadoku: ” Vidiš li ti? Vrati se u miru u grad. Tvoj sin Ahimas, i Jonatan, sin Abiatarov, vaša dva sina su s vama.
  • 28 Gledajte, ja ću se zadržavati u prijelazu pustinje, sve dok mi vaša riječ ne donese novosti. “
  • 29 Sadok i Abiatar odnesoše dakle kovčeg Allahov u Jeruzalem i tu ostadoše.