Biblija (Tomislav Dretar)/Davud oplakuje svog sina

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search

Davud oplakuje svog sina[uredi]

  • 19 1 Kralj zadrhta. On se pope u sobu iznad vrata i zaplaka. On govoriše hodajući: ” Moj sine Absalome, moj sine Absalome, moj sine Absalome, zašto ja nisam umro umjesto tebe! Absalome, sine moj, sine moj!
  • 2 Obavijestiše Joaba: ” Evo, rekoše, kako kralj plače i oplakuje Absaloma. “
  • 3 Pobjeda, tog dana, pretvori se u zalost za sav narod, jer narod bijaše čuo govoriti, onog dana: ” Kralj je vrlo uzbuđen radi svog sina. “
  • 4 Narod, tog dana, kradomice se vrati u grad, kao što čini jedna narod koji je pobjegao iz boja.
  • 5 Kralj, on, bijaše zastro svoje lice. Kralj kričaše na glas: ” Sine moj Absalome, Absalome, sine moj, sine moj! “
  • 6 Joab dođe pronaći kralja u unutrasnjosti kuće. On reče: ” Ti danas sramom pokrivas lice slugama svojim koji su ti danas spasili život, kao i svojim sinovima i svojim kćerima, svojim žena ma i svojim suložnicama[150].
  • 7 Ti voliš one koji te mrze, a mrziš one koji te vole. Ti si danas proglasio da zapovjednici i sluge nisu ništa za tebe. Eh dobro, danas, ja znam to, da Absalom bijaše živ, a mi svi mrtvi, danas, eh dobro, ti bi to našao za normalno.
  • 8 Sada, digni se, i idi govoriti *iz srca svojim slugama, jer, ja ti prisežem ALLAHOM, ako li ti ne odeš niko neće ovu provesti s tobom, i to će za tebe biti gora nesreća no sve nesreće koje su te zadesile od tvoje mladosti pa do sada. “
  • 9 Tada, kralj se diže i ode sjesti k vratima, i objavi se svem narodu: ” Evo kralj sjedi pokraj vrata! “ I sav narod dođe u prisutnost kralju.