Biblija (Tomislav Dretar)/Davud poslan od svog oca u tabor Izrailov

Izvor: Wikizvor
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Davud poslan od svog oca u tabor Izrailov[uredi]

  • 12 Davud bijaše sin tog Efrateina[154] iz Betlehema Judinog, koji se zvao Jese i imaše osam sinova. Taj čovjek bijaše vremešan u Saulovo vrijeme i imaše dosta ljudi.
  • 13 Tri prva sina Jeseova bijahu dakle otišla. Oni bijahu slijedili Saula u rat. Tri Jeseova sina koja bijahu otišla u rat zvaše se, prvi Eliav, drugi Abinadab, i treći Šama.
  • 14 Davud bijaše najmlađi; trojica starijih bijahu slijedili Saula, *15 ali Davud iđaše kod Saula i vraćaše se za napasati stado svojeg oca u Betlehemu.
  • 16 Filistinac istupaše s jutra i s večei i nuđaše se tako tokom *40 dana.
  • 17 Jese reče svom sinu Davudu: ” Uzmi dakle za svoju braću ovu mjeru prženog kruha i ovih deset kruhova i otrči u tabor odnijeti ih svojoj braći.
  • 18 A ovih deset sirHava, njih ćeš odnijeti zapovjedniku tisuće[155]Ti ćeš doznati novosti o zdravlju svoje braće i dobićeš i od njih jedan zalog.
  • 19 Saul je s njima i sa svim ljudima Izrailovim u Dolini Smrdljike[156], bojujući protiv Filistinaca.
  • 20 Davud se diže u rano jutro, ostavi stado jednom čuvaru, uze svoj tovar, ode slijedeći zapovijed Jeseovu, i stiže u taborište. Vojska, koja je išla na bojišnicu, izvikivala je ratne poklike.
  • 21 Hebreji i Filistinci zauzeše položaj, čelom u čelo.
  • 22 Davud ostavi prtljagu kojom se bio natovario, u ruke čuvaru svoje prtljage, potom otrča na bojišnicu i dođe pozdraviti braću svoju.
  • 23 Kako porazgovara s njima, kad evo uspinjaše se, redovi filistinski, prvak zvan Džalut, Filistinac iz Gata. On održa istu besjedu[157] , i Davud ju ču.
  • 24 Videći te ljude, svi ljudi Izrailovi se prestrašiše i pobjegoše.
  • 25 Ljudi Izrailovi govoriše: ” Jeste li vidjeli ovog čovjeka koji se uspinje? On se uspinje da izaziva Izrail. Da ga jedan čovjek potuče i kralj će ga načiniti vrlo Bogatim. Daće mu svoju kćer i, njegovoj porodice, povlastice u Izrailu. Davud se nudi za svladati Džaluta
  • 26 Davud reče ljudima koji stajahu pokraj njega: ” Što će se učiniti za čovjeka koji će pobijediti Filistinca i koji će odstraniti sram od Izraila? Ko je on, u stvari, taj Filistinac *neobrezanik da bi izazivao bojne redove Allaha živog? “
  • 27 Ljudi mu odgovoriše na isti način: ” Evo što će se učiniti za čovjeka koji će ga pobijediti. “
  • 28 Eliav, njegov prvorođeni brat, začu Davuda govoriti s ljudima. On se naljuti na njega i reče mu: ” Zašto si ti dakle sišao? Kome si ostavio svoje malo stado u pustinji? Ja poznajem tvoje nemire i tvoje zle naume: došao si vidjeti bitku, zato si sišao. “
  • 29 Davud reče: ” Ali što sam ja učinio? Ja nisam učinio ništa osim što sam govorio. “
  • 30 On ga napusti i, obraćajući se drugom, on mu ponovi svoje pitanje. Ljudi mu dadoše isti odgovor kao i prethodni.
  • 31 Međutim, riječi izgovorene od Davuda bijahu saslušane, i prenesoše ih Saulu. Ovaj ga dade privesti.
  • 32 Davud reče Saulu: ” Nek' se niko ne obeshrabruje zbog tog Filistinca, tvoj će ga sluga otići svladati. “
  • 33 Saul reče Davudu: ” Ti si nesposoban ići svladati tog Filistinca, ti si samo jedan dječak, a on je od svoje mladosti jedan ratnik.“
  • 34 Davud reče Saulu: ” Tvoj sluga bijaše pastir kod svog oca. Ako bi došao jedan lav, i isto jedan medvjed, za odnijeti ovčicu iz stada,
  • 35 ja sam išao progoniti ga, ja bih ga udario i oteo ju iz njegovih ralja. Kad me od napadaše, ja bih ga zgrabio za grivu i smrtno udario.
  • 36 Tvoj je sluga ubio i lava i medvjeda. Ovaj će neobrezani Filistinac biti kao jedan od njih, jer je izazivao bojne redove Allaha živoga. “
  • 37 Davud reče: ” ALLAH, koji me istrgao iz pandži lava i medvjed, taj je koji će me istrgnuti iz ruke ovog Filistinca. “ Saul reče Davudu: ” Idi, i nek' ALLAH bude s tobom. “