Biblija (Tomislav Dretar)/Druga knjiga hronika

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search

Sadržaj

Druga knjiga hronika[uredi]

Historiju Sulejmana, kralja Izrailovog[uredi]

  • ‘‘‘1 1 Sulejman, sin Davudov učvrsti se u svom kraljevstvu; ALLAH, njegov Allah bi s njim i uzdiže ga veoma visoko.

Sulejman traži od ALLAHA mudrost za vladati[uredi]

(1 Krlj 3.415)
  • 2 Sulejman se obrati svem Izrailu, časnicima tisućnicima i stotnicima[1], Sudijema i svim odgovornim sveg Izraila.
  • 3 Sulejman i sav sabor s njim dođoše na *visoko mjesto koje bijaše u Gabaonu, jer ondje se nalaziše Allahov*šator susretanja[2], onaj šator što Mojsije, sluga Allahov, bijaše ga načinio u pustinji.
  • 4 Glede *kovčega Božjeg, Davud ga bijaše dao uspeti KirijatJearima[3] do mjesta koje on bijaše odredio, jer on mu bijaše podigao jedan šator u Jeruzalemu.
  • 5 Ali *oltar brončani, koji bijaše načinio Besalel, sin Urijev, sun Hurov, nalaziše se ondje, pred *boravištem ALLAHOVIM, i to ja taj kojeg Sulejman i sabor tražiše[4].
  • 6 Ondje, Sulejman uspe brončani oltar, pred ALLAHA, kod šatora susretanja i ponudi tisuću holokausta[5].
  • 7 Te noći, Allah se prikaza Sulejmanu i reče mu:” Pitaj ! Što ti ja mogu dati? “ 8 Sulejman odgovori Allahu: ” Ti si držao svog slugu Davuda, mog oca, s velikom vjernošću dajući meni vladati na njegovom mjestu.
  • 9 Sada, GOSPODE Bože, nek' se potvrdi tvoja riječ spram Davuda mojeg oca, jer ti si taj koji mi dade vladati nad jednim narodom brojnim kao što je prašina na zemlji.
  • 10 Sada, daj mi mudrost i dobar razum, da se znam vladati pred ovim narodom. Ko bi naime mogao upravljati tvojim narodom, tako brojnim?“
  • 11 A Allah reče Sulejmanu: ” Pošto je to srce tvoje htjelo, pošto nisi tražio za sebe Bogatstvo, posjed ili slavu, pošto nisi iskao smrt neprijateljima svojim, ili čak brojne dane, već si ti tražio mudrost razbor da bi upravljao mojim narodom nad kojim sam te postavio vladati
  • 12 mudrost i razbor su ti dani, a ja ti dajem također Bogatstvo, posjed i slavu, kakve nisu imali kraljevi koji vladaše prije tebe i kakve niko više neće imati poslije tebe.
  • 13 Sulejman se se vrati s *visokog mjesta[6] u Gabaonu, ispred šatora susretanja, u Jeruzalem. I on vladaše nad Izrailom.

Moć i Bogatstvo Sulejmanovo[uredi]

(1 Krlj 10.2629; 2 Krn 9.2528)
  • 14 Sulejman prikupi kola i konjanike. Bijaše 1.400 kola i 12.000 konjanika, koje dade utaboriti u gradovima s vojnim posAdema i kod sebe u jeruzalemu.
  • 15 Kralj učini da u Jeruzalemu srebro i zlato bijahu toliko obilni koliko i kamenje, a cedrovi toliko brojni koliko sikomore u *Niziji.
  • 16 Konji Sulejmanovi potjecahu iz Egipta i iz Kova[7], nakupci kraljevi kupovahu ih u Kovu;
  • 17 uspinjući ih, oni činiše da iz Egipta jedna kola iziđu za 600 srebrenjaka a jedan konj za 150. Isto i za kraljeve Hitita i kraljeve *Arama, oni ih izvodiše putem njegovih posrednika.

Sulejman priprema izgradnju Hrama[uredi]

(1 Krlk 5.1532)
  • 18 Sulejman zapovijedi graditi jednu Kuću za ime ALLAHOVO[8] i jednu kraljevsku kuću za sebe.
  • 2 1 Sulejman zavrbova 70.000 nosača, 80.000 kamenara i 3.600 nadzornika.
  • 2 Sulejman posla reći Hiramu, kralju Tira: ” Ti si surađivao s Davudom[9], mojim ocem, šaljući mu cedrove za sagraditi jednu kuću za stanovanje.
  • 3 A, evo sad, ja, ja hoću izgraditi jednu kuću za ime ALLAHA Allaha, da ju njemu posvetim, da stavljam da se dime pred njim mirisi za paljenje, milodari stalno ponuđeni i jutarnji, i večenji, šabatski i mladomjesečni i praznika ALLAHA našeg ALLAHA holokausti[10]; tozauvijek u Izrailu.
  • 4 A kuća koju ja hoću graditi biće velika, jer naš je Allah veći od svih Allahova.
  • 5 Ko bi dakle posjedovao toliko snage da mu izgradi jednu Kuću, dok *nebesa i nebesa nebesa ne mogu njega sadržavati? I ko bih bio ja, za njemu sagraditi jednu Kuću, ako to nije za staviti dimiti pred njim milodare[11]?
  • 6 A sada, pošalji mi, jednog stručnjaka za rad u zlatu, srebru, bronci, željezu, purpuru, karminu i violetu[12]; i koji poznaje kiparstvo; on će surađivati sa stručnjacima koji su kod mene u Judi i u Jeruzalemui koje je moj otac Davud pripremio.
  • 7 Pošalji također iz Libana cedrovog drveta, čempresa i sandalovinu[13], jer ja znam da tvoji sluge znaju sjeći drvo u Libanu, a moje sluge ići će s tvojim slugama,
  • 8 za pripremiti mi drveta u velikoj količini, jer Kuća koju ja hoću izgraditi biće velika i božanstvena.
  • 9 I evo kako za drvosječe koji će sjeći stabla ja sam dao u hranu za tvoje sluge 20.000 kora pšenice, 20.000 kora ječma, 20.000 bata[14] vina i 20.000 bata ulja.“
  • 10 Hiram, kralj Tira odgovori pismeno Sulejmanu:” To je zato što ALLAH voli svoj narod pa te je postavio nad njim kao kralja.“ Hiram također reče: ” Blagoslovljen budi ALLAH Allah Izrailov, koji je stvorio nebesa i zemlju, *11 koji je dao kralju Davudu jednog mudrog sina nadarenog razboritošći i umnošću, koji će izgraditi jednu Kuću za ALLAHA i jednu kraljevsku kuću za sebe.
  • 12 Ja ti dakle šaljem jednog stručnjaka nadarenog umnošću, Hiram-Abija[15]
  • 13 sina jedne žene Danitkinje[16] i jednog oca Tirijanca, koji zna obraditi zlato, srebro, bronce, željezo, kamen, drvo, purpur, lan i karmin, izvesti svako klesanje i ostvariti svaku zamisao koja će mu biti povjerena, s tvojim stručnjacima i sa stručnjacima mog Gospodara Davuda, tvog oca.
  • 14 Pšenica i ječam, ulje i vino, o kojima je govorio moj Gospodar, nek' budu poslani sada njegovim slugama.
  • 15 Mi ćemo posjeći drvo u Libanu prema svim tvojim potrebama i dopremićemo ga splavima morem u Jaffu[17]; ti, uspećeš to u Jeruzalem.“.
  • 16 Sulejman izbroja[18] sve strance koji se nalaziše u zemlji Izrailovoj, u nastavku prebrojavanja koje bijaše izvršio njegov otac Davud, i nađe ih se 153.600.
  • 17 Bi ih 70.000 nosača, 80.000 kamenara u planini i 36.000 nadzornika za nadzirati rad naroda.

Izgradnja Hrama[uredi]

(1 Krlj 6.138)
  • 3 1 Sulejman poče graditi Kuću ALLAHOVU u Jeruzalemu na planini Morija, gdje se Allah bijaše prikazao Davudu, njegovom ocu, u mjestu koje Davud bijaše pripremio na gumnu Ornana[19], Jebuzita.
  • 2 On poče graditi u drugom mjesecu[20], četvrte godine svoje vladavine.
  • 3 Evo osnova određenih od Sulejmana[21] za graditi Kuću Allahovu:dužina, u laktovima stare mjere, 60 lakata, širina , dvadeset lakata.
  • 4 Predvorje, čija dužina odgovaraše širini Kuće imaše dvadeset lakata a visina bijaše 120 lakata[22].
  • 5 On ju poploča čistim zlatom u unutrašnjosti. Velika dvorana, on ju obloži čempresovim drvetom[23], koje prekri čistim zlatom, i dade predstaviti palme i girlande.
  • 6 On prekri tu dvoranujednim ukrasom od draJedžudžo kamenja. Zlato bijaše zlato iz Parvaima[24].
  • 7 On pokri zlatom dvoranu: grede, pragove, stijenke, krila proozorska, i on isklesa *kerubine na stijenkama.
  • 8 Potom, on načini presvetog mjesta: njena dužina, u smjeru širine Kuće, bijaše dvadeset lakata a njena širina dvadeset lakata; on ju prekri čistim zlatom za 600 talenata[25].
  • 9 Težina čavala bijaše 50 sikala u zlatu.
  • 10 On načini u unutrašnjosti presvetog mjesta dva kerubina, u livenoj kovini[26], i obloži ih zlatom.
  • 11 Krila kerubina imaše dužinu od dvadeset lakata: jedno krilo prvog, dugo pet lakata, dodirivaše stijenku Kuće, a drugo krilo, dužine od pet lakata dodirivaše krilo drugog kerubina;
  • 12 jedno krilo drugog kerubina, dugo pet lakata, dodirivaše stijenku Kuće, a drugo krilo, dužine od pet lakata, dodirivaše krilo drugom kerubinu.
  • 13 Krila tioh kerubina se raširivaše na dvadeset lakata i dizaše se nad njihovim stopalima, licem prema unutra.
  • 14 On načini zavjesu u violetnoj, purpurnoj, karmin i lanenoj tkanini. On dade predstaviti kerubine.

Objekti od kovine namijenjeni Hramu[uredi]

(1 krlj 7.1351)
  • 15 On načini dva stuba ispred Kuće: njihova duljina bijaše: 35 lakata, i dva zaglavka koji bijahu na njihovom vrhu imaše pet lakata[27].
  • 16 On načini pletere u Svetištu i stavi ih na vrh tim stubovima. On načini stotinu narova i stavi ih i pletere.
  • 17 On uspravi stubove pred Hramom, jedan desno, a drugi lijevo: on nazva onaj desni: Jakin, a onaj lijevi: Boaz[28].
  • 4 1 On načini *oltar od bronce, dug dvadeset lakata, širok dvadeset lakata i visok osam lakata.
  • 2 On načini, od livene kovine, More[29]. Ono je imalo prečnik od deset lakata, i bijaše kružnog oblika; imalo je pet lakata visine, a jedan konop od 30 lakata je trebao za obujmiti ga.
  • 3 Slike goveda[30], ispod, činiše krug, deset na lakat; one uokružavaše More u potpunosti. Ta goveda, u dva reda, bijahu izlevene u istom livu kao i More.
  • 4 Ono je počivalo na dvanaest bikova: tri okrenuta prema sjeveru, tri prema zapadu, tri prema jugu i tri prema istoku; More bijaše na njima, a njihove sapi bijahu okrenute prema unutra.
  • 5 Njegova debljina imaše širinu jedne ruke, a njen obrub bijaše izdjelan kao obrub jedne ljiljanove cvjetne čašice. Ono je moglo sadržavati 3.000 bata[31].
  • 6 On načini potom deset posuda i stavi ih pet desno a pet lijevo, za pranje: tu se pralo ono što je služilo za holokauste[32], dok su se svećenici prali u brončanom moru.
  • 7 On načini deset zlatnih svijećnjaka, prema pravilima, i stavi ih u Hram, pet desno i pet lijevo.
  • 8 On načini deset stolova i postavi ih u Hram, pet desno i pet lijevo.On načini stotinu zlatnih kupa.
  • 9 On načini *trijem svećenički, veliko predvorje; on prokri ta vrata broncom. *10 Glede Mora, on ga postavi na desnu stranu, prema jugoistoku.
  • 11 Hiram[33] načini velike zdjele vedrice, i zdjele za škropljenje. On izvrši sve radove koje je trebao obaviti za kralja Sulejmana u Kući Božjoj:
  • 12 dva stuba, zavojnice za dva zaglavlja koji su na vrhu stubova, dva pletera, za pokriti dvije zavojnice zaglavaka koji su na vrhu stubova,
  • 13 četiri stotine narova za dva pletera, dva reda narova po pleteru, za pokriti dvije zavojnice zaglavaka koji su na vrhu stubovima,
  • 14 on načini postolja i deset korita postavljenih na postoljima,
  • 15 More bijaše samo jedno s, pod njim dvanaest goveda,
  • 16 velike zdjele, vedrice, kuke[34] i sve druge potrepštine. Hiram Abi načini to u sjajnoj bronci, za kralja Sulejmana za upotrebu u Kući ALLAHOVOJ .
  • 17 U oblasti Jordana, između Sikota i Seredata[35], kralj dade izliti sve komade u glinenim kalupima.
  • 18 Sulejman načini sve te predmete u velikoj količina tako da se nije mogla vrjednovati težina bronce.
  • 19 Sulejman izradi također sve predmete koji su u Kući ALLAHOVOJ: zlatni *oltar, stolove na koje se stavljaše kruh ponuda[36];
  • 20 svijećnjaka i njihove svjetiljke, prema pravilu, pred svetom sobom: od zlata, od čistog zlata;
  • 21 cvjetiće, svjetiljke, štipaljke: od zlata, od zlata savršene kakvoće;
  • 22 noževe, zdjele za škropljenje, pehare, kadionice: od čistog zlata; ulaz Kuće, njena unutarnja vrata prema presvetom mjestu i vrata Kuće prema velikoj dvorani: od zlata.
  • 5 1 Kad bi sretno završeno djelo koje Sulejman bijaše izvršio za Kući ALLAHOVU, on dade donijeti predmete posvećene od Davuda, njegovog oca: srebrninu, zlatninu i sve posuđe za odložiti u riznice Kuće Božje.

Kovčeg saveza položen u Hram[uredi]

(1 Krlj 8.113)
  • 2 Tada Sulejman sakupi u Jeruzalemu starješine Izrailove i sve glavare plemenske, prinčeve porodice sinova Izrailovih[37], za uspeti iz *grada Davudova, to jest iz *Siona, *kovčeg saveza ALLAHOVOG.
  • 3 Svi se ljudi Izrailovi okupiše kod kralja, tokom praznika[38], onog iz sedmog mjeseca.
  • 4 Kad sve starješine Izrailove biše stigle, *leviti ponesoše kovčeg.
  • 5 Oni uspeše kovčeg, *šator susretanja i sve svete predmete koji bijahu u šatoru. Svećenici i *leviti su oni koji ih uznesoše.
  • 6 Kralj Sulejman i sva zajednica Izrailova ujedinjena pred kovčegom, žrtvovaše toliko sitne i krupne stoke da se ne mogaše, ni izračunati, ni prebrojati.
  • 7 Svećenici donesoše kovčeg saveza ALLAHOVOG na njegovo mjesto, u svetu sobu Kuće[39], na presveto mjesto, pod krila *kerubinima. *8 Kerubini šireći svoja krila iznad mjesta za kovčeg pokrivaše kovčeg i njegove poluge.
  • 9 Zbog dužine tih poluga, vidjeli su se njihovi krajevi dolazeći iz kovčega na svetu sobu , ali ih se ije vidjelo izvana. Ona je i danas ondje.
  • 10 Nema ničeg u kovčegu, osim dviju kamenih ploča danih od Musu u Horebu[40], kad ALLAH zaključi *savez sa sinovima Izrailovim po njihovom izlasku iz zemlje Egipta.
  • 11 A , kad svećenici bijahu izišli iz svetog mjesta, svi svećenici koji se nalaziše ondje bijahu se *posvetili, ne pazeći na red razreda[41].
  • 12 Leviti koji bijahu pjevači, u punom broju, Asaf, Heman, Jedutun, njihovi sinovi i njihova braća, ogrnuti lanom[42], stajahu s cimbalima, lirama i harfama, prema istoku od *oltara. S njima, svećenici na broju od 120, sviraše trube.
  • 13 Svirači truba i pjevači, zajedno, izvodiše glazbu jednoglasno hvaleći i slaveći ALLAHA. Dok se uzdizaše zvuk trublji, cimbala i glazbala, oni hvališe ALLAHA: ” Jer on je dobar, jer njegova vjernost je zauvijek“ tad Kuća bi ispunjena oblakom[43] Kuće ALLAHOVE.
  • 14 A svećenici ne mogoše ostati ondje za svoju službu, zbog tog oblaka, jer slava ALLAHOVA ispunjavaše Kuću Allahovu.
  • 6 1 Tad Sulejman reče: ” ALLAH je odlučio stanovati u tami !
  • 2 Ja, izgradio sam ti dakle jednu prinčevsku Kuću i jedno boravište gdje ćeš ti uvijek stanovati.“

Besjeda posvete Hrama[uredi]

(1 Krlj 8.1421)
  • 3 Kralj se okrenu i blagoslovi sav sabor Izrailov. Sav sabor Izrailov stajaše.
  • 4 On reče: ” Blagoslovljen budi ALLAH, Allah Izrailov, koji je svojim ustima govorio Davudu, mom ocu i koji je svojom rukom ispunio ono što je rekao:
  • 5 Od dana kad sam izveo iz Egipta Izrail moj narod, ja nisam izabrao ni jedan grad između svih plemena Izrailovih za sagraditi jednu Kuću u kojoj će biti moje *ime; i ja nisam izabrao drugog čovjeka da bude princ nad Izrailom, mojim narodom[44]:
  • 6 već sam ja izabrao Jeruzalem za svoje boravište, i izabrao sam Davuda da bude glava Izrailu mom narodu.
  • 7 Davud, moj otac, imao je na srcu izgraditi jednu Kuću za ALLAHA, ALLAHA Izrailovog.
  • 8 Ali ALLAH je rekao Davudu, mom ocu: Imao si u srcu izgraditi jednu Kuću za moje ime i ti si dobro učinio.
  • 9 Međutim, nisi ti taj koji će izgraditi ovu kuću, već tvoj sin, potekao iz tvoje utrobe: on je taj koji će izgraditi tu Kuću za moje ime.
  • 10 I ALLAH je ostvario riječ koju bijaše izrekao: Ja sam naslijedio Davuda, svog oca, ja sam sjeo na prijestol Izrailov, kako to bijaše rekao ALLAH, ja sam izgradio tu Kuću za ime ALLAHA, ALLAHA Izralova.
  • 11 I ondje, ja sam postavio *kovčeg gdje se nalazi *savez ALLAHOV, savez koji je on zaključio sa sinovima Izrailovim[45].“

Sulejmanova svečana molitva[uredi]

(1 Krlj 8.22 53)
  • 12 Sulejman stade pred *oltar ALLAHOV, pred svim saborom Izrailovim, on ispruži ruke{{Refa|46},
  • 13 jer Sulejman bijaše načinio jedan sokl od bronce postavljen na sred predvorja, koji imaše pet lakata dužine[47], lakata širine i tri lakta visine. On se uspe, potom povi koljena pred svim saborom Izrailovim, on ispruži ruke prema *nebu
  • 14 i reče: ” GOSPODE, Bože Izrailov, nema ALLAHA kao što si ti, u nebu, ni na zemlji za čuvati *savez i dobrohotnost prema tvojim slugama koji idu pred tobom svim svojim srcem.
  • 15 Ti si održao svoja obećanja prema svom sluzi Davudu, mojem ocu: ono što si ti svojim ustima izrekao, ti si to ispunio svojom rukom, kao što se vidi danas.
  • 16 Sada, GOSPODE, Bože Izrailov, čuvaj u korist tvog sluge Davuda, mojeg oca, riječ koju si njemu izrekao: Nikad neko od tvojih neće uzmanjkati sjediti preda mnom na prijestolju Izrailovom, pod uvjetom da tvoji sinovi paze na svoje držanje idući preda mnom, kao što si ti išao preda mnom.
  • 17 Sada, GOSPODE, Bože Izrailov, nek' se potvrdi riječ koju si ti izrekao svom sluzi Davudu, mojem ocu!
  • 18 Može li uistinu Allah stanovati s ljudima na zemlji? Nebesa sama i nebesa nebesa ne mogu tebe sadržati ! Koliko manje ova Kuća koju sam ja sagradio?
  • 19 Budi brižan spram molitve i preklinjanja tvojeg sluge, GOSPODE, Bože moj! Saslušaj vapaj i molitvu koje ti upućuje tvoj sluga !
  • 20 Nek' tvoje oči budu otvorene na ovu Kuću i danju i noću, na mjesto za koje si ti rekao: da ćeš tu postaviti svoje ime! Saslušaj molitvu koju tvoj sluga upućuje prema tom mjestu!
  • 21 Udostoji se slušati preklinjanja koje tvoj sluga i Izrail, tvoj narod, upućuju prema tom mjestu. Ti, slušaj na mjestu gdje ti stanuješ, u nebu. Saslušaj i oprosti.
  • 22 Ako jedan čovjek zgriješi prema svom bližnjem i nametne mu se jedna prisega s prokletstvom i da dođe izgovoriti tu prisegu pred tvojim oltarom, pred ovom Kućom,
  • 23 ti, poslušaj s neba; postupi, presudi između svojih slugu, kazni krivca čineći da njegovo držanje padne na glavu njegovu; i proglasi pravednika pravednim postupajući s njim prema svojoj pravdi.
  • 24 Kad tvoj narod Izrail bude pobijeđen od neprijatelja jer je zgriješio prema tebi, ako se pokaje, proslavi tvoje ime, moli i zavapi pred tobom koji si u ovoj Kući,
  • 25 ti, poslušaj s neba, oprosti grijeh Izrailu, svom narodu, i odvedi ih k zemlji koju si dao njemu i očevima njegovim[48].
  • 26 Kad nebo bude zatvoreno i ne bude više kiše, jer narod bijaše zgriješio prema tebi, ako uzmoli okrećući se prema ovom mjestu, proslavi ime tvoje, i pokaje se za svoj grijeh, jer ćeš ga ti ožalostiti,
  • 27 ti, saslušaj s neba, oprosti grijeh svojih slugu i Izraila, svojeg naroda ti ćeš ga poučiti naime, dobrom putu kojim on treba hoditi , i podaj kišu svojoj zemlji, zemlji koju si dao u basđ tinu narodu svojem.
  • 28 Bude li glad u zemlji, bude li kuga, bude li snijeti i glavnice[49], skakavaca ili popaca, ako neprijatelj opsjedne gradove u njegovoj zemlji, što god da bude nevolje, koja god da bude bolest,
  • 29 koji god da bude povod molitvi, koji god da bude povod preklinjanju svakog čovjeka ili sveg Izraila tvog naroda, kad svaki osjeti nevolju i svoju patnju i da ispruži ruke prema ovoj Kući,
  • 30 ti, saslušaj s neba, boravišta gdje ti stanuješ, oprosti i učini svakom prema njegovom držanju, pošto ti poznaješ njegovo *srce samo ti naime, poznaješ srca ljudska,
  • 31 da bi te se bojali svih dana koje će proživjeti na zemlji koju si dao očevima našim.
  • 32 Čak i glede stranca, njega koji ne pripada Izrailu, tvom narodu, ako dođe iz daleke zemlje zbog tvog velikog imena, tvoje moćne ruke i tvoje ispružene ruke, ako dođe moliti prema ovoj kući,
  • 33 ti, saslušaj s neba, boravišta gdje ti stanuješ, postupi prema svemu što te bude molio stranac, da bi svi narodi na zemlji upoznali tvoje ime, i da bi, kao Izrail, tvoj narod bojali te se i oni i da bi znali da je tvoje ime zazvano na ovoj Kući koju sam ja izgradio.
  • 34 Kad tvoj narod bude polazio u rat protiv svojih neprijatelja, u smjeru kojem ga ti budeš poslao, ako moli prema ALLAHU u smjeru grada koji si ti izabrao i Kuće koju sam ja sagradio za tvoje ime,
  • 35 saslušaj s neba njegovu molitvu i njegovo preklinjanje i učini da pobijedi njegovo pravo.
  • 36 Kad oni budu zgriješili protiv tebe, jer nema čovjeka koji ne griješi, kad se ti budeš razljutio protiv njih, kad ih ti budeš izručio neprijatelju i kad ih njihovi pobjednici budu odveli u roblje u jednu zemlju, daleku ili blisku,
  • 37 ako, u zemlji gdje su oni zarobljenicima, oni razmisle, pokaju se i upute ti svoja preklinjanja, u zemlji svojeg robstva, govoreći: Mi smo grješnici, mi smo nepouzdani, mi smo krivi,
  • 38 ako li se vrate k tebi svim svojim srcem, svom svojom dušom, u zemlji robstva kamo oni budu odvedeni i ako mole u smjeru svoje zemlje, zemlje koju si ti dao njihovim očevima, u smjeru grada koji si ti izabrao i Kuće koju sam ja sagradio za tvoje ime,
  • 39 saslušaj s neba, boravišta gdje ti boraviš, saslušaj njihovu molitvu i njihovo preklinjanje, i učini da pobijedi njihovo pravo i oprosti svom narodu koji je zgriješio prema tebi.
  • 40 Sada, moj Bože, nek' tvoje
oči budu dakle otvorene
i tvoje uši osjetljive molitvi
obavljenoj na ovom mjestu.
  • 41 A sada digni se, GOSPODE Bože,
dođi u svoje mjesto odmora,
ti i tvoj *kovčeg gdje boravi
tvoja snaga!
Nek' tvoji svećenici, GOSPODE
Bože budu ogrnuti spasom
i nek' se tvoji vjernici raduju
u sreći!
  • 42 GOSPODE Bože, ne odbacuj
lica tvojeg posvećenika,
sjeti se djela pobožnosti
Davuda sluge tvoga[50]!“

Žrtve ponuđene ALLAHu[uredi]

(1 Krlj 8.6266)
  • 7 1 Kad Sulejman bi završio moliti, vatra siđe s *nebesa, ona proguta holokaust[51] i žrtve, i slava ALLAHOVA ispuni Kuću.
  • 2 Svećenici ne mogoše ući u Kuću ALLAHOVU, jer slava ALLAHOVA ispuni Kuću ALLAHOVU.
  • 3 Svi sinovi Izrailovi vidješe sići vatru i slavu ALLAHOVU na Kuću, oni se nakloniše licem prema zemlji na tlo i oni se pokloniše slaveći ALLAHA: Jer on je dobar, jer njegova je vjernost zauvijek[52].“
  • 4 Kralj i sav narod ponudiše žrtve pred ALLAHOM:
  • 5 Kralj Sulejman ponudi jednu od 22.000 glava krupne stoke, 120.000 glava sitne stoke. Tako kralj i sav narod posvetiše Kuću Allahovu .
  • 6 Svećenici stajahu na svojim mjestima; *leviti imaše glazbala za glazbu ALLAHovu, koju bijaše napravio Davud za slaviti ALLAHa: ” Jer njegova je vjernost zauvijek.“ Kad Davud slaviše ALLAHA njihovim posredstvom, svećenici sviraše u trube i sav Izrail stajaše.
  • 7 Sulejman posveti sredinu *trijema, koji je pred Kućom ALLAHOVOM; u stvari ondje on ponudi holokauste i masno žrtava mira jer * brončani *oltar koji Sulejman bijaše napravio ne mogaše primiti holokaust, ponudu i masno žrtava mira.
  • 8 Sulejman proslavi praznik u ono vrijeme tokom sedam dana, i sav Izrail s njim: bijaše to jedan veliki sabor, došao od Lebo-Hamata sve do potoka Egipta[53].
  • 9 Osmog dana oni načiniše jedan neradni praznik[54], jer bijahu posvećivai oltar tokom sedam dana i svekovinu tokom sedam dana.
  • 10 I dvadeset i trećeg dana sedmog mjeseca on otpusti narod, k njegovim šatorima, radostan i srca zadovoljnog zbog svega dobra što ALLAH bijaše učinio Davudu, Sulejmanu, i Izrailu, svom narodu.

ALLAH se ponovo prikazuje Sulejmanu[uredi]

( 1 Krlj 9.1 9)
  • 11 Kad Sulejman bi završio graditi Kuću ALLAHOVU i kuću kraljevu, i kad bi načinio sve što mu je bilo u srcu da načini u Kući ALLAHovoj i u vlastitoj kući,
  • 12 ALLAH mu se pokaza tokom noći i reče mu: ” Ja sam čuo molitvu tvoju i ja sam si izabrao ovo mjesto za Kuću *žrtvovanja.
  • 13 Ako ja zatvorim nebesa i ne bude kiše, ako ja zapovjedim skakavcima da prožderu zemlju, ako ja pošaljem kugu na svoj narod,
  • 14 i ako tada moj narod, nad kojim je zazvano moje *ime, ponizi se, ako on moli se, traži moje lice i povrati se sa svojih loših putova, ja ću oprostiti njegov grijeh i izliječiću njegovu zemlju.
  • 15 Sada su moje oči otvorene i moje uši pažljive na molitvu izrečenu na ovom mjestu.
  • 16 I sada ja sam izabrao i posvetio ovu Kuću da tu moje ime bude zauvijek; moje oči i moje srce biće tu uvijek.
  • 17 I ako ti hodiš preda mnom kako je hodio Davud tvoj otac, postupajući prema svemu što sam ja zapovjedio, i ako ti čuvaš moje zakone i moje običaje,
  • 18 ja ću održti prijestol tvojeg kraljevstva, kako sam to obećao Davudu tvom ocu, govoreći: Biće uvijek neko od tvojih za zapovijedati nad Izrailom.
  • 19 Ali ako, vi se okrenete i ako vi napustite moje zapovijedi i moje zakone koje sam stavio pred vas, ako vi odete služiti drugim Allahovima i klanjati se pred njima,
  • 20 tada ću ja vas iščupati s površine zemlje koju sam mu dao i ova Kuća koju sam ja posvetio svom imenu, ja ću ju odbaciti daleko od svog lica načiniti od nje predmet smijeha i ruglo svim narodima.
  • 21 Ova Kuća koja bijaše tako uzdignuta, da ko god bude prošao pokraj nje biće zapanjen i uskliknuće[55]: Zašto je ALLAH postupio tako prema toj zemlji i prema toj Kući?
  • 22 Odgovoriće mu se: Jer su oni napustili ALLAHA, ALLAHA svojih otaca, koji ih je izveo iz Egipta, jer su se oni povezali s drugim Allahovima, klanjali se pred njima i služili im: zato je on učinio da na njih dođe sva ta nesreća. “

Različite Sulejmanove djelatnosti[uredi]

(1 Krlj 9.10 28)
  • 8 1 Na izmaku dvadeset godina tokom kojih Sulejman gradiše Kuću ALLAHOVU i svoju vlastitu kuću,
  • 2 on nanovo izgradi gradove koje Hiram njemu bijaše dao i tu stavio nastaniti sinove Izrailove[56].
  • 3 Sulejman pođe na Hamat-Sova[57] i dočepa ga se.
  • 4 On sagradi Tadmor u pustinji i sve gradove skladišta koja sagradi u Hamatu.
  • 5 On sagradi Bet-Horon-Gornji i Bet-Horon-Donji, gradove utvrđene bedemima, vratima i zasunima,
  • 6 i Balat i sve gradove skladišta koji njemu pripadaše, sve gradove vojarni za kola i one za konjanike. Sulejman izgradi također sve što je želio u Jeruzalemu, u Libanu i u svoj zemlji podvrgnutu njegovoj vlasti.
  • 7 Ostalo je čitavo jedno narod Hitita, *Amorita, Perezita, Hivita i Jebuzita koji ne pripadaše Izrailu.
  • 8 Među njihovim sinovima koji bijahu ostali kod njeih u zemlji i koje sinovi Izrailovi ne bijahu uništili, Sulejman ih zavrbova za tlaku, sve do danas.
  • 9 Ali među sinovima Izrailovim, Sulejman ne potčini nikoga robovskom radu[58], jer oni bijahu ljudi ratnici, poglavari staja i poglavari njegovih kola i njegovih konja.
  • 10 Evo broja poglavara upravitelja kralja Sulejmana: 250[59] koji zapovjedaše narodu.
  • 11 Sulejman dade dovesti kćer *Faraonovu iz *Grada Davudova u kuću koju joj bijaše izgradio, jer on reče: ” Moja žena ne treba stanovati u kući Davudovoj, kralja Izraila, jer to su *sveta mjesta gdje je ušao *kovčeg ALLAHOV.“
  • 12 Tad Sulejman ponudi holokauste[60] ALLAHU na *oltaru koji bijaše izgradio u pred predvorjem,
  • 13 u toku dana kad je trebalo ponuditi prema propisu Musinom: o *šabatima, o *mlađacima i o svekovinama, tri puta godišnja: praznik *beskavsnih kruhova, praznik Tjedana i praznik Šatora[61].
  • 14 On ustanovi, prema odluci Davuda, svojeg oca, svećenićke razrede u njihovj službi, *levite u njihovoj straži za hvaliti i za službovati u prisutnosti svećenika u nizu dana, i vratare[62], prema njihovim razredima, na svakim vratima: jer takva bijaše naredba Davudova, čovjeka Božjeg.
  • 15 Ne udalji se od propisa kraljevih o svećenicima i levitima, glede svake stvari i riznica.
  • 16 Tako bi ostvareno svako djelo Sulejmanovo sve do dana kad bi utemeljena Kuća ALLAHOVA, potom, sve do njegovog ispunjenja kad bi završena kuća ALLAHOVA.
  • 17 Tad se Sulejman nađe u EsionGeveru i kod Eilata[63], na obali mora u zemlji Edom.
  • 18 Hiram mu posla posredovanjem svojih slugu lađe i sluge koji dobro poznavaše more. Oni stigoše sa slugama Sulejmanovim u Ofir, donesoše otud 450 talenata[64] zlata i predadoše ih kralju Sulejmanu.

Kraljica od Sabe posjećuje Sulejmana[uredi]

(1 Krlj 10.113)
  • 9 1 Kraljica od Sabe[65] bijaše čula govoriti o ugledu kojeg Sulejmanovu. Za staviti ga na kušnju svojim zagonetkama ona dođe u Jeruzalem s jednom velikom pratnjom, devama natovarenim mirisnim tvarima[66], zlatom u velikoj količini i dragim kamenjem. Kad je stigla kod Sulejmana, ona mu reče sve što imade na srcu.
  • 2 Sulejman joj dade odgovor na sva njena pitanja: ni jedno pitanje ne bi tako teško da mu kralj nije znao odgovor.
  • 3 Kraljica od Sabe vidje mudrost Sulejmanovu, kuću koju bijaše sagradio,
  • 4 hranu s njegovog stola, smještaj njegovih slugu, vrijednost njegovih slugu i njihove livreje njegove peharnike i njihove livreje, holokauste[67] koje nuđaše u Kući ALLAHOVOJ i ona izgubi dah.
  • 5 Ona reče kralju: ” To bijaše istinom što sam čula govoriti u zemlji o tvojim riječima i tvojoj mudrosti.
  • 6 Nisam vjerovala tim pričama sve dok nisam došla i nisam to vidjela svojim vlastitim očima. A evo kako mi nisu otkrili no polovicu obilje tvoje mudrosti! Ti nadilaziš ugledom ono o čemu sam ja čula govoriti.
  • 7 Sretni tvoji ljudi, sretne tvoje sluge, oni koji stalno mogu biti u tvojoj prisutnosti i slušati tvoju mudrost!
  • 8 Blagoslovljen budi ALLAH, tvoj Allah, koji je htio staviti tebe na prijestol svoj u službi ALLAHA tvog Allaha! To je zato što ALLAH voli Izrail, za učiniti ga da istrajava zauvijek, da te je postavio kraljem nad njim, za vršiti pravdu i zakon.“
  • 9 Ona dade kralju 120 talenata[68] zlata, mirisne tvari u velikoj količini, i draJedžudž kamenja. Nikad više ne stiže toliko mirisnih tvari kao onda kad ih kraljica od Sabe dade Kralju Sulejmanu.
  • 10 Osim topga, sluge Hiramove i one Sulejmanove koje bijahu dovezli zlato iz Ofira bijahu također dovezle sandalovog[69] drveta u velikoj količini i draJedžudža kamenja.
  • 11 Tim sandalovim drvetom kralj načini parket za Kuću ALLAHOVU i kraljevsku kuću, kao i kitare i harfe[70] za pjevače. Nikad ranije nije se nešto slično vidjelo u zemlji Judi.
  • 12 Kralj Sulejman dade kraljici od Sabe sve što je ona željela tražiti, bez veze s onim što ona bijaše donijela kralju. Potom ona se vrati i ode u svoju zemlju, ona i njene sluge.

Sulejmanova Bogatstva[uredi]

(1 Krlj 10.1429)
  • 13 Težina zlata koje stiže Sulejmanu u samo jednoj godini bijaše 666 talenata[71] zlata,
  • 14 ne računajući ono što je potjecalo od putnika i trgovaca. Svi kraljevi Arabije i upravitelji zemalja donosiše zlato i srebro Sulejmanu.
  • 15 Kralj Sulejman načini 200 velikih štitova od tučenog zlata, za koje je trebalo 600 sikala[72] tučenog zlata po štitu,
  • 16 i 300 malih štitova od tučenog zlata za koje je trebalo tri sikala zlata po štitu. Kralj ih odloži u kući Šume Libanske[73].
  • 17 Kralj načini jedan veliki prijestol od slonovače[74] kojeg prekri čistim zlatom.
  • 18 Ovaj prijestol imade šest stepenika i jedan podnožje od zlata, ručke i nasloni sa svake strane sjedišta: dva lava se nalaziše sa strane naslona za laktove,
  • 19 a dvanaest se lavova nalazilo sa strane naslona za laktove na šest stepenika: ništa se slično nije napravilo niti u jednom kraljevstvu.
  • 20 Sve kupe kralja Sulejmana bijahu od zlata i svi predmeti u kući Libanske Šume od čistog zlata: nije se vodilo računa o srebru u vrijeme Sulejmanovo. *21 Jer kralj imaše na moru lađe iz Tarziza sa slugama Hiramovim i, svake tri godine, lađe iz Tarziza vraćahu se nakrcane zlatom i srebrom, slonovačom; majmunima i paunima[75].
  • 22 Kralj Sulejman postade najveći od svih Kraljeva zemlje u Bogatstvu i u mudrosti.
  • 23 Svi kraljevi zemlja tražiše vidjeti Sulejmana da bi slušal mudrost koju Allah bijaše stavio u *srce njegovo.
  • 24 Svako donašaše svoj milodar: predmete od srebra i predmete od zlata, odjeću, oružje, mirisne tvari, konje i mule; i to svake godine.
  • 25 Sulejman imaše 4.000 pregrada u stajama za konje, kola i 12.000 konjanika koje on dovede[76] u posadne gradove i, kod kralja, u Jeruzalem. 26 On savlada sve kraljeve od rijeke, sve do zemlje Filistinaca i sve do granice Egipta[77].
  • 27 Kralj učini da u Jeruzalemu novac bijaše tako obilan kao kamenje, a cedrovi tako brojni kao sikomore u *Niziji.
  • 28 Solmonovi konji potjecaše iz Egipta i iz svih zemalja.

Smrt Sulejmanovova[uredi]

(1 Krlj 11.41 43)
  • 29 Ostatak djela Sulejmanonovih, od prvih do posljednjih, nije li zapisan u Djelima *Pegambera Natana, u proročanstvu Ahijavljevom iz Siloa i u viđenju vidovnjaka Jedoa[78] glede Jereoboama, sina Nebatova?
  • 30 Sulejman vladaše 40 godina u Jeruzalemu nad svim Izrailom.
  • 31 Sulejman leže sa svojim očevima[79], ukopaše ga u *Gradu Davudovom, gradu njegovog oca, a njegov sin Roboam zavlada na njegovom mjestu.

HISTORIJU KRALJEVA JUDEJE[uredi]

Sabor u Sišemu (2 Krn)[uredi]

(1 Krlj 12.1 15)
  • 10 1 Roboam se nađe u Sišemu[80], jer u Sišem sav Izrail bijaše dolazio za proglasiti kralja,
  • 2 ali kad Jeroboam, sin Nebatov, to doznade - on bijaše još u Egiptu[81], jer on bijaše pobjegao daleko iz prisutnosti kralja Sulejmana on se vrati iz Egipta.
  • 3 Poslaše ga pozvati Jeroboama i on dođe sa svim Izrailom. Oni govoriše Roboamu ovim riječima:
  • 4 ” Tvoj otac je učinio teškim*jaram naš; ti sada, olakšaj teško robovanje i tvojeg oca i teški jaram koji nam je nametnut, i mi ćemo te služiti. “
  • 5 On im reče: ” Otiđite i vratite se k meni za tri dana. “ I narod otiđe.
  • 6 Kralj Roboam se posavjetova sa *starješinama koji bijahu u službi njegovog oca Sulejmana kad on bijaše živ: ” Kako, vi, mene savjetujete odgovoriti ovom narodu?“
  • 7 Oni mu rekoše: ” Ako ti sebe pokažeš dobrim za ovaj narod, učiniš slugom naroda, ako mu služiš, i ako mu ti učiniš ugodu i kažeš im dobre riječi, oni će uvijek biti sluge tvoje. “
  • 8 Ali Roboam zanemari savjet koji mu bijahu dale starješine i on uze savjet mladih ljudi koji bijahu rasli s njim i koji bijahu u njegovoj službi.
  • 9 On im reče: ” A vi, što vi savjetujeteđ Što trebamo odgovoriti ovom narodu koji mi kaže: Olakšaj jaram koji nam je nametnuo tvoj otac. “
  • 10 Mladi ljudi koji bijahu rasli s njim odgovoriše: ” Evo što ćeš ti ti reći narodu koji ti je govorio ovako: Tvoj je otac učino teškim naš jaram, ali ti, olakšaj ga nad nama! Evo dakle što ćeš ti njima reći: Moj mali prst je veći no pleća mojeg oca[82]!
  • 11 Od sada, pošto vam je moj otac natovario jedan težak jaram, ja ću uvećati teret vašeg jarma. Pošto vas je moj otac kažnjavao korbačima, ja ću to činiti remenjem načičkanim čavlima! “
  • 12 Jeroboam i sav narod dođoše pronaći Roboama treći dan, kako im kralj bijaše rekao: ” Vratite se k meni trećeg dana. “
  • 13 Kralj Roboam odgovori okrutno narodu: zanemarujući savjet koji su mu dale starješine,
  • 14 on govoriše narodu prema savjetu mladih ljudi: ” Moj otac je učinio[83] teškim vaš jaram, ja ću mu uvećati teret. Moj vas je otac kažnjavao korbačima, ja ću vas kažnjavati remenjem načičkanim čavlima. “ *15 Kralj ne posluša naroda: to bi sredstvo korišteno posredno od ALLAHA za ispuniti riječ koju bijaše rekao Jeroboamu, sinu Nebatovom, po poredništvu Ahija iz Siloa[84]

Podijeljeno kraljevstvo[uredi]

  • 16 Kako ga kralj ne bijaše poslušao, sav narod Izrailov odgovori uzvrati narodu:
” Što mi imamo s
Davudom ?
Nema baštine sa sinom Jeseovim!
Svaki k svojim šatorima[85], Izraile!
Sada, zabavi se svojom
kućom, Davude!“
I sav Izrail ode k svojim šatorima.
  • 17 Ali Roboam nastavi vladati nad sinovima Izrailovim koji nastanjivahu gradove Judeje.
  • 18 Kralj Roboam postavi nadglednikom tlake, Adorama[86], ali sav ga Izrail kamenova i on umrije. Kralj Roboam uspjede u posljednji čas popeti se u svoja kola i pobjeći u Jeruzalem.
  • 19 Izrail bijaše u ljutnji protiv kuće Davudove sve do danas.
  • 11 1 Roboam stiže u Jeruzalem i sakupi kuću Judinu i Benjaminovu[87] svega 180.000 izabranih ratnika, za tući se protiv Izraila, da bi se vratilo kraljevstvo Roboamu.
  • 2 Ali riječ Allahova bi upućena čovjeku Allahovom Šemaju:
  • 3 ” Reci Roboamu, sinu Sulejmanovom, kralju Jude, svoj kući Judinoj i svem Izrailu koji je u Judi i u Benjaminu:
  • 4 Ovako kaže ALLAH: Vi ne smijete uzići u boj protiv vaše braće. Nek' se svako vrati kući svojoj. Jer ja sam taj koji je izazvao ovaj događaj.“ Oni poslušaše riječi ALLAHOVE i odbiše ići protiv Jeroboama.

Roboam utvrđuje različite gradove[uredi]

  • 5 Roboam boraviše u jeruzalemu i sagradi utvrđene gradove[88] u Judi.
  • 6 On sagradi Betlehem, Etam, Tekoa,
  • 7 Bet-Sur, Soko, Adulam,
  • 8 Gat, Mareša, Zif,
  • 9 Adoraim, Lakiš, Azeka,
  • 10 Sorea, Ajalon i Hebron , utvrđene gradove koji su u Judi i u Benjaminu. *11 On ojača njihove utvrde i postavi upravljače i zalihe živeži, ulja i vina.
  • 12 U svakom gradu nalaziše se štitovi i koplja. On ih ojača veoma moćno. Tako Juda i Benjamin biše njegovi.

Svećenici i Leviti se povezuju s Roboamom[uredi]

  • 13 Svećenici i Leviti koji bijahu u svem Izrailu povezaše se s njim na svim područjima.
  • 14 Jer su leviti bili napustili svoja pasišta i svoje posjede i bijahu otišli u Judu i u Jeruzalem, zato što Jeroboam i njegovi sinovi bijahu njih sprječavali obavljati svećeničku službu ALLAHOVU.
  • 15 Ali Jeroboam ustanovi svoje svećenike za *visoka mjesta, jarce i telad[89] koje on bijaše uzgojio.
  • 16 Za njima, oni koji, iz svih plemena Izrailovih, imaše na srcu tražiti ALLAHA Allaha Izrailovog dođoše u Jeruzalem za nuditi *žrtve ALLAHU Allahu svojih otaca[90].
  • 17 Oni ojačaše kraljevstvo Judino i podupriješe Roboama, sina Sulejmanova, tokom triju godina, jer on hodiše putom Davudovim i Sulejmanovim tokom tri godine.

Roboamova obitelj[uredi]

  • 18 Roboam uze za ženu Mahalat, kćer Jerimotovu, sina Davuda i Abigajle, kćeri Eliaba, sina Jeseova[91].
  • 19 Ona mu porodi sinove: Jeuša, Šemarijaa i Zahama.
  • 20 Poslije nje, on uze Maakau, kćer Absalomovu a ona mu porodi Abijaa, Atajia, Zizaa i Šelomita.
  • 21 Roboam zavolje Maakaau, kćer Absalomovu, više no sve svoje žene i svoje suložnice; jer on imade osamnaest žena i 60 suložnica[92] i porodi on 28 sinova i 60 kćeri.
  • 22 Roboam postavi na čelo Abijaa, sina Maakaina kao poglavara svojoj braći, jer htijaše ga postaviti da vlada.
  • 23 On bijaše zamislio rasporediti sve svoje sinove po svem području Jude i benjamina, u sve utvrđene gradove; on im dade potrbštine u izobilju i zatraži za njih jedan broj žena.

Šišak, kralj Egipta, osvaja Judu[uredi]

(1 Krlj 14.2528)
  • 12 1 Kad se Roboamovo kraljevstvo bi ustalilo i učvrstilo, on napusti Zakon ALLAHOV i sav Izrail[93] s njim.
  • 2 Pete godine Roboamove vladavine, Šišak, kralj Egipta, pođe protiv Jeruzalema jer oni bijahu uvrijedili ALLAHA
  • 3 s 1.200 kola, 60.000 konjanika i bezbrojnim narodom koji bijaše došao s njiom iz Egipta: Libijci, Sukijci[94] i Nubijci.
  • 4 On se domože utvrđenih gradova Jude i stiže sve do Jeruzalema.
  • 5 Pegamber Šemaja dođe k Roboamu i poglavarima Jude, sakupljenima u Jeruzalemu zaAllah približavanja Šišakova, i reče im: ” Ovako kaže ALLAH: Vi, napustili ste me; dakle, ja također, ja sam vas napustio u ruke Šišakove.“
  • 6 Poglavari Izrailovi i kralj poniziše se i rekoše: ”ALLAH JE PRAVEDAN.“
  • 7 KAD ALLAH vidje da se oni bijahu ponizili, riječ ALLAHOVA bi upućena Šemajau ovim izrazima: ” Oni su se ponizili. Neću ih dati uništiti. Već ću im za malo dati oslobođenje i moj se gnjev neće sasuti na Jeruzalem po rukama Šišakovim.
  • 8 Ipak oni će biti sluge njegove i naučiće razliku između služiti meni i služiti kraljevstvima drugih zemalja.“
  • 9 Šišak, kralj Egipta, pope se dakle protiv Jeruzalema. On uze riznica iz Kuće ALLAHOVE i riznice iz kraljevske kuće. On uze sve. On uze čak zlatne štitove koje Sulejman bi dao načiniti.
  • 10 Kralj Roboam načini umjesto njih brončane štitove i povjeri ih zapovjednicima trkača[95] koji čuvaše ulaz u kraljevsku kuću.
  • 11 Svaki put kad se kralj nalaziše u Kući ALLAHOVOJ, trkači ih dolaziše uzeti, potom ih oni odnosiše u dvoranu za trkače.
  • 12 Zato što se kralj bijaše ponizio, gnjev ALLAHOV se okrenu od njega, ne otišavši sve do potpunog istrebljenja, jer ipak se u Judi našlo idobrih stvari.

Kraj Roboamove vladavine[uredi]

(1 Krlj 14.21 24, 2931)
  • 13 Kralj Roboam se učvrsti u Jeruzalemu i zavlada. Jer Roboam imaše 41 godinu kad postade kraljem, i vladaše sedamnaest godina u Jeruzalemu, gradu kojeg ALLAH bijaše izabrao između svih plemena Izrailovih za staviti tu svoje *ime. Ime Roboamove majke bijaše Nama, Amonitkinja.
  • 14 On činiše ono što je zlo u očima ALLAHOVIM.
  • 15 Djela Roboamova, od prvih do posljednjih, nisu li zapisana u Djelima *Pegambera Šemajaa i u Djelima vidovnjaka Iddoa[96]? Boj između Roboama i Jeroboama neprekidno trajaše.
  • 16 Roboam leže s očevima svojim[97] u *Gradu Davodovu. Abija, njegov sin zavlada umjesto njega.

AbijavljHava vladavina[uredi]

(1 Krlj 15.18)
  • 13 1 Osamneste godine vladavine Jeroboama, Abija postade kralj Jude.
  • 2 On vladaše tri godine u Jeruzalemu. Ime njegove majke bijaše Mikajahu, kćer Uriela[98] iz Givea. Bijaše rat između Abijaa i Jeroboama.
  • 3 Abija, započe rat s jednom vojskom smionih ratnika: 400.000 ljudi po izboru. I Jeroboam poreda u bojne redove protiv njega 800.000 probranih ljudi, smionih ratnika.
  • 4 Abija s obrati s uzvisine brda Semaraim[99], koje je na planini Efraimovoj, i reče: ” Slušajte me, Jeroboame i sav Izraile.
  • 5 Nebiste li vi trebali znati da je ALLAH, Allah Izrailov, dao kraljevstvo Davudu nad Izrailom zauvijek, njemu i njegovim sinovima: to je jedan neuništivi savez[100]?
  • 6 Ali Jeroboam, sin Nebatov, sluge Sulejmanova sina Davudova, podigao se i pobunio protiv svog Gospodara.
  • 7 Ljudi ništarije, sinovi Belialovi[101], sakupili su se okolo njega i nametnuli se Roboamu, sinu Sulejmanovu. Roboam, koji bijaše mlad i slabe naravi, nije izdržao pred njiuma.
  • 8 I sada govorite o odupiranju kraljevstvu ALLAHOVOM koje je u rukama sinova Davudovih! Vi ste jedno brojno mnoštvo i imate svoju zlatnu telad[102] koje vam je Jeroboam načinio kao Allahove.
  • 9 Niste li vi protjerali svećenike ALLAHOVE, sinove Harunove, i *levite, da biste sebe učinili svećenicima kao pučanstva drugih zemalja? Ko god dođe dati se posvetiti jednim juncem iz svog stada i sedam ovnova postaje svećenikom tih Allahova koji nisu Allahovi.
  • 10 Glede nas, ALLAH je naš Allah i mi ga nismo napustili: svećenici koji služe ALLAHA sinovi su Harunovi i leviti u službi!
  • 11 Oni stavljaju dimiti za ALLAHA holokauste svakog jutra i svake večei kao i mirisni tamjan, oni raspoređuju kruh[103] po *čistom stolu i pale svake večei zlatnu svijećnjak i njegove njegove svjetiljke. Jer mi pazimo, mi, zapovjedi našeg Allaha, dok vi, vi, napustilio ste njega.
  • 12 Evo mi imamo sa sobom kao poglavara Allaha, imamo njegove svećenike i zvonke trublje, za zatrubiti protiv vas. Sinovi Izrailovi, ne vojujte protiv ALLAHA, ALLAHA svojih otaca[104], jer nećete uspjeti.“
  • 13 Jeroboam ih dade zaobići jednom zasjedom koja je dolazila iza njçih: Hebreji se nađoše pred Judom a zasjeda iza njih.
  • 14 Juda se okrenu kad za nju boj bijaše i ispred i iza. Oni zavapiše prema ALLAHU, dok svećenici sviraše u trube.
  • 15 Judini ljudi klicaše bojne pokliče i, dok oni klicaše, Allah potuče Jeroboama i sav Izrail pred Abijaom i Judom.
  • 16 Sinovi Izrailovi pobjegoše pred Judom, a Allah ih predade u ruke njegove.
  • 17 Abija i njegov narod naniješe im jedan veliki gubitak: među ljudima Izrailovim pade probodeno 500.000 izabranih ljudi.
  • 18 Sinovi Izrailovi biše poniženi u to vrijeme, a sinovi Judini likovaše, jer se bijahu oslonili na ALLAHA, ALLAHA svojih otaca.
  • 19 Abija proganjaše Jeroboama i zaposjede njegove gradove: Betel i njegove podružnice[105].
  • 20 Jeroboam ne nađe više snage u dane Abijaa. ALLAH ga udari i on umrije.
  • 21 Abija naprotiv ojača. On uze četrnaest žena i izrodi 22 sina i šesnaest kćeri.
  • 22 Ostatak djela Abijavljevih, njegovi postupci i djela, zapisano je u tumačenju *Pegambera Iddoa[106].
  • 23 Abija leže sa svojim očevima[107] a ukopaše ga u *gradu Davudovu. Njegov sin Aza zavlada na njegovom mjestu.

Početak Azavljeve vladavine[uredi]

(1 Krlj 15.911)
U one dane zemlja bi u miru tokom deset godina.
  • 14 1 Aza činiše ono što bi dobro u očima ALLAHA, njegovog Allaha.
  • 2 On ukloni *oltare stranog podrijetla i *visoka mjesta, on poruši stele i posiječe svete stubove[108].
  • 3 On reče Judi da traži ALLAHA, ALLAHA svojçih otaca[109], i da primijenjuje Zakon i zapovijedi.
  • 4 On učini da nestanu iz svih Judinih gradova visoka mjesta i ognjišta za mirise[110], i kraljevstvo uživaše mir tokom njegove vladavine.
  • 5 On izgradi utvrđene gradove u judi, jer zemlja uživaše mir. Ne bi rata protiv njega u one godine, jer ALLAH njemu bijaše dao spokoj.
  • 6 On reče Judi: ” Izgradimo te gradove, okružimo ih bedemom, s kulama, vratima i zasunima: zemlja je u spokoju[111] pred nama. Jer mi smo tražili ALLAHA našeg Allaha, mi smo ga tražili i on nam je dao spokoja svih strana.“ I oni izvedoše svoje gradnje.
  • 7 Aza imaše kao vojsku 300.000 Judinih ljudi, koji nosiše veliki štit i koplje, i 280.000 ljudi iz Benjamina, koji nosiše mali štit i strijeljaše lukom. Svi bijahu smioni ratnici.
  • 8 Zerat Nubijac iziđe protiv njih s jednom vojskom od tisuću tisućica ljudi i od 300 kola, i stiže on sve do Marešaa[112].
  • 9 Aza iziđe pred njega i oni se postrojiše u bojne redove u dolini Sefata, pokraj Marešaa.
  • 10 Aza povika prema ALLAHU, svom Allahu i reče: ” GOSPODE, niko drugi nego ti ne može se namjestiti između moćnog i slaAllah. Pomozi nam, GOSPODE, naš Bože! Jer na tebe smo se oslonili i u tvoje *ime smo došli protiv ovog mnoštva. GOSPODE, ti si naš Allah. Nek' se čovjek ne nadmeće s tobom!“
  • 11 ALLAH potuče Nubijce pred Azaom i pred Judom, a Nubijci pobjegoše.
  • 12 Aza i narod koji bijaše s njim proganjaše ih sve do Gerara[113], i pade toliko Nubijaca da ne bi ni jednog preživjelog, jer oni se bijahu slomili pred ALLAHOM i pred taborom. Ljudi Azavljevi odnesoše jedan obilan plijen.
  • 13 Oni potukoše sve gradove uokolo Gerara, jer ALLAH bijaše bacio užas na njih, i oni opljačkaše sve gradove, jer bijaše tu mnogo za pljačkati. *14 Oni udariše također torove za stadai pohvataše sitnu stoku i deve u velikoj količini. potom, vratiše se oni u Jeruzalem.

Aza poduzima religiozne reforme[uredi]

(1 Krlj 15.1215 )
  • 15 1 Azarijahu, sin Obedov, nad kojim bi duh Allahov[114],
  • 2 iziđe pred Azaa i reče mu: ” Slušajte me, Aza kao i sva Juda i Benjamin! ALLAH je s vama, kad ste vi s njim. Ako li ga vi potražite, on će se dopustiti pronaći od vas; ali, ako li ga vi napustite, i on vas napušta.
  • 3 Za vrijeme dugog vremena Izrail je bio bez istinskog Allaha, bez svećenika za obučavati, bez Zakona[115].
  • 4 Ali u svojoj nevolji oni su se vratili prema ALLAHU, Allahu Izrailovu; oni su ga tražili i on se dopustio pronaći od njih.
  • 5 U ono vrijeme, ne bijaše nikakve sigurnosti za one koji odlaziše i dolaziše, već naprotiv veliki užasi nad svim stanovnicima zemalja.
  • 6 Tukoše se narod protiv naroda i grad protiv grada, jer Allah ih bijaše protresao svim vrstama nevolja.
  • 7 Ali vi, budite postojani, nek' vaše ruke ne klonu nikad, jer biće jedna plaća za vaš rad! [116]
  • 8 Kad Aza sasluša te riječi i *proročanstvo Pegambera Odeda, on se osmjeli i dade da nestanu gnusnosti iz sve zemlje Judine i Be,njaminove, kao i iz gradova koje bijaše osvojio u planini Efraim. On obnovi *oltar ALLAHOV, koji je pred *predvorjem[117] ALLAHOVIM.
  • 9 On sakupi svu judu i sav Benjamin i s njima izbjeglice pridošle iz Efraima, Manasea i iz Simeona, jer ljudi Izrailovi bijahu se u velikom broju okrenuli k njemu kad bijahu vidjeli da ALLAH, njegov Allah, bijaše s njim. *10 Oni se sakupiše u Jeruzalemu trećeg mjeseca petnaeste godine Azavljeve vladavine.
  • 11 Oni *žrtvovaše ALLAHU u onaj dan, nad plijenom koji bijahu donijeli, 700 goveda i 7.000 glava sitne stoke.
  • 12 Oni uđoše u *Savez, za tražiti ALLAHA, ALLAHA svojih otaca[118], svim srcem svojim i svom svojom dušom.
  • 13 I ko god ne tražiše ALLAHA, ALLAHA Izrailovog, bijaše usmrćen, od najmanjeg do do najvećeg, od čovjeka do žene.
  • 14 Oni prisegnuše ALLAHU s jednom velikom grajom, zvonjavom, trubama i rogovima,
  • 15 i sva Juda se radovala prisezi. Kako to bijaše svim srcem njihovim i svom njihovom dobrom voljom što oni tražiše njega, ALLAH se dopusti pronaći od njih i on im dade spokoj sa svih strana.
  • 16 Kralj čak liši svoju majku Maaku njenog položaja kraljice majke, jer ona bijaše načinila jedan besramni idol za Ašera[119]; Aza obori taj besramni idol, raskomada ga i spali ga u klancu Cedrona.
  • 17 Ali visoka *mjesta ne nestadoše iz Izraila. Ipak, srce Azavljevo ostade pošteno tokom cijelog njegovog života.
  • 18 On donese u Kuću Allahovu srebro, zlato i predmete koje su njegov otac i on sam stavili na stranu.
  • 19 Ne bi više nikako rata[120] sve do trideset i pete godine Azavljeve vladavine.

Aza u ratu protiv Izrailovog kralja Bešaa[uredi]

  • 16 1 Trideset i šeste godine Azavljeve vladavine, Beša, kralj Izrailov uspe se protiv Jude i utvrdi Ramu[121] za zapriječiti cestu kralju Jude, Azau.
  • 2 Ovaj iscrpi sve srebro i zlato koji ostadoše u riznicama Kuće ALLAHOVE i u riznicama kuće kraljevske i posla BenHadadu, kralju *Arama, koji stolovaše u Damasku. On mu reče:
  • 3 ” Ima jedan savez između mene i tebe, između mog oca i tvog oca. Evo ja ti šaljem srebra i zlata. Idi raskini svoj savez s Bešom, kraljem Izraila, da više ne diže se protiv mene .“
  • 4 BenHadad posluša kralja Aza, i posla protiv gradova Izrailovih zapovjednike svojih armija[122] koji udariše Ijon, Dan, AbelMaim i sve gradove skladišta NeftalijHava.
  • 5 Čim Beša doznade za tu novost, on prestade utvrđivati Ramu i zaustavi radove.
  • 6 Tada kralj Aza uze sa sobom svu Judu; oni uzeše kamenje i drvo iz Rame kojim Beša utvrđivaše. Aza se njime poslužio za utvrditi Gevu i Mispu[123].

Aza zatvara vidovnjaka Hananija[uredi]

  • 7 U ono vrijeme Hanani, vidovnjak, dođe potražiti kralja Jude Azaa, i reče njemu: ” Pošto si se ti oslonio na kralja Arama a nisi se oslonio na ALLAHA svojeg Allaha, vojska kralja Arama se oslobodila iz tvojih ruku.
  • 8 Nije li to tako da Nubijci i Libijci tvoriše jednu brojnu vojsku s kolima i konjanicima u ogromnom broju. I, pošto si se ti oslonio na ALLAHA, on ih je predao tebi u ruke[124].
  • 9 Jer ALLAH šeta očima svojim nad svom zemljom, za podržati one čije je *srce potpuno njegovo. U tome, ti si se ponio kao bezumnik. Zato će od sada biti ratova protiv tebe.
  • 10 Aza se razljuti protiv vidovnjaka i dade ga staviti u zatvor, jer on bijaše u srdžbi protiv njega zbog toga. Aza potlači jedna dio naroda u ono vrijeme.

Svršetak Azavljeve vladavine[uredi]

(1 Krlj 15.2324)
  • 11 Evo, sva su djela AzavljHava, od prvih do posljednjih, zapisana u knjizi Kraljeva Jude i Izraila.
  • 12 Aza oboli 39. godine svoje vladavine; on imaše ozbiljnu bolest nogu. I čak i u svojoj bolesti on se ne uteče ALLAHU, no vračevima.
  • 13 Aza leže sa svojim očevima[125] i umrije u četrdeset i prvoj godini svoje vladavine.
  • 14 Ukopaše ga u grobnici kojui si je on izdubio, u *gradu Davudovu. Položiše ga na jedan ležaj pun mirisnih tvari[126] i različitih posebnih proizvoda za balzamiranje, i zapali se za njega jedna veoma velika vatra.

Jozafatova vladavina. Njegova vjernost prema Allahu[uredi]

(1 Krlj 15.24; 22.4145)
  • 17 1 Njegov sin Jozafat zavlada na njegovom mjestu. Jozafat se utvrdi protiv Izraila[127].
  • 2 On postavi postrojbe u svim utvrđenim gradovima Jude i postavi vojarne[128] u zemlji Judi i u gradovima Efraimovim koje bijaše zauzeo njegov otac Aza.
  • 3 ALLAH bi s Jozafatom, jer ovaj slijediše prve putove Davuda, svog oca[129], i on ne tražiše *Balove.
  • 4 Već on tražiše ALLAHA, ALLAHA svog oca, on hodiše prema njegovim zapovijedima i ne postupaše on prema djelima Izrailovim[130].
  • 5 ALLAH učvrsti kraljevstvo u njegovim rukama i sva Juda donosiše ponude Jozafatu, tako da on imade mnogo Bogatstva i slave.
  • 6 njegovo *srce uznapredova putovima ALLAHOVIM toliko da on ukloni iz Izraila *visoka mjesta i svete stubove[131].
  • 7 Treće godine njegove vladavine, on posla svoje dostojanstvenike: Ben-Haila, Obadijaa, Zekarijaa, Netanela i Mikajahua za dati jednu poduku gradovima Jude.
  • 8 S njima se nalaziše *leviti Šemajahu, Netanijahu, Zebadijahu, Azahel, Šemiramot, Jehonatan, Adonijahu, Tobijahu, TobAdonijahu, koji bijahu leviti. S njima se također nalaziše svećenici Elišama i Jehoram.
  • 9 Oni dadoše jednu poduku u Judi, imajući sa sobom knjigu Zakona ALLAHOVOG. Oni obiđoše sve Judine gradove i obučiše narod.
  • 10 Užas nadahnut po ALLAHU bi nad svim zemljama koje bijahu uokolo Jude i niko ne zarati protiv Jozafata.
  • 11 Od Filistinaca, donosilo se Jozafatu milodare, srebro i poreze. Čak i Arabljani njemu donosiše stoku: 7.700 ovnova i 7.700 jaraca.

Vojna moć Jozafatova[uredi]

  • 12 Jozafat napredovaše sve više i više i on sagradi u Judi tvrđave i gradove skladišta.
  • 13 On imaše obilne zaliha hrane u Judinim gradovima i smione ratnike u Jeruzalemu.
  • 14 Evo mu podjele po porodicema: iz Jude tisućnici: zapovjednik Adna, na čelu 300.000[132] smionih ratnika,
  • 15 do njega zapovjednik Jehohanan, na čelu 280.000,
  • 16 a do njega Amazija, sin Zikrijev, dobrovoljno obavezan spram ALLAHA, na čelu 200.000 smionih ratnika;
  • 17 iz benjamina, jezdan smion ratnik, Elijada, na čelu 200.000 ljudi naoružanih lukom i štitom,
  • 18 a do njega Jehozabad, na čelu 180.000 ljudi opremljenih za boj.
  • 19 To bijahu oni koji služiše kralja, a da se ne računajuj oni koje kralj bijaše stavio u utvrđene gradove po svoj Judi.

Jozafat se uortačuje s Akhabom, kraljem Izrailovim[uredi]

(1 krlj 22.14)
  • 18 1 Jozafat imade mnogo Bogatstva i slave. On se ženidbom orodi s Akhabom[133].
  • 2 On na izmaku nekoliko godina siđe k Akhabu u Samariju. Akhab zakla za sebe veliki broj sitne i krupne stoke, kao i za narod koji bijaše s njim, i on ga uvjeri da se uspne u Ramot Galadski[134].
  • 3 Akhab, kralj Izraila, reče Jozafatu, kralju jude: ” Hoćeš li ti ići sa mnom u Ramot Galadski? “ On mu odgovori: ” Biće od mene kao od tebe, od mog naroda kao od tvog naroda, mi ćemo biti s tobom u ratu.“

Akhabovi proroci proriču uspjeh[uredi]

(1 Krlj 22.512)
  • 4 Jozafat još reče kralju Izraila: ” Potraži najprije riječ ALLAHOVU[135]!“
  • 5 Kralj Izraila okupi kod sebe *Pegambere, 400 ljudi[136], i on im reče: ” Možemo li mi ići u rat protiv Ramota Galadskog ili ja trebam zanijekati tomeđ“ Oni odgovoriše: ” Pođi. Allah će ga predazti u ruke kraljeve.“
  • 6 Jozafat reče: ” Nema li ovdje više Pegambera ALLAHOVIH, putem kojih bismo mogli njega upitati?“
  • 7 Kralj Izraila reče Jozafatu: ” Ima još jedan čovjek putem kojeg se ALLAH može upitati za savjet, ali ja njega mrzim, jer on o meni ne Pegamberuje dobro, već uvijek zlo: to je Miše, sin Jimlavljev.“ Jozafat reče: ” Nek' kralj ne govori tako!“
  • 8 Kralj Izraila pozva jednog službenika i reče: ” Brzo! Dovedi Mišeja, sina JimlavljHava!“
  • 9 Kralj Izraila i kralj Jude, u svečanim odorama, sjedješe svaki na svom prijestolju, na ravnini pred vratima Samarije. Svi se proroci upinjaše Pegamberovati pred njima.
  • 10 Sidkijahu, sin Kenanavljev, koji si bijaše načinio željezne rogove, reče: ” Ovako govori ALLAH: Ovim ti ćeš raspršiti *Aram dok ga ne dotučeš.“
  • 11 I svi proroci Pegamberovaše isto, govoreći: ” Pođi na Ramot-Galadski , ti ćeš uspjeti! ALLAH će ga predati u ruke kraljeve.“

Pegamber Miše proriče poraz[uredi]

(1 Krlj 22.1328)
  • 12 Glasonoša koji bijaše išao zvati Mišeja reče mu: ” Evo riječi *Pegambera: jednoglasno, oni oglašavaju dobro za kralja. Nek' dakle tvoja riječ bude suglasna njihovoj! Oglasi dobro! “
  • 13 Miše reče: ”Živ ALLAH, to što će moj Allah reći, to je ono što ću ja reći!“
  • 14 On stiže pre kralja koji mu kaza: ” Miše, možemo li mi zaratiti s Ramot-Galaadskim ili ja trebam odustati?“ On odgovori: ” Uspni se! Vi ćete uspjeti! Oni će biti izručeni u vaše ruke. “
  • 15 Kralj mu reče: ” Koliko puta trebam te ja zakleti da mi kažeš istinu u ime ALLAHOVO?“
  • 16Miše odgovori:
”Ja sam vidio sav Izrail raspršen po
planinama,
kao ovce koje nemaju
nikakvog *pastira;
ALLAH je rekao:
Ti ljudi nemaju nikakvog
Gospodara!
Nek' se svako vrati kući
u miru! “
  • 17 Kralj Izraila reče Jozafatu: ” Nisam li ti ja rekao: On ne proriče dobro za mene, već samo zlo!“
  • 18 Miše reče: ” Eh dobro! Slušaj riječ ALLAHOVU, ja sam vidio ALLAHA sjedjeti na prijestolu svom i svu vojsku nebesa[137] stojati kod njega, njemu s desna i slijHava.
  • 19 ALLAH je rekao: Ko će zavesti Akhaba, kralja Izrailova, da bi se uspeo i pao u Ramotu-Galaadskom? Jedan govoriše na jedan način, a drugi na jedan drugi.
  • 20 Tada je jedan duh[138] Ramot-Galadski istupio, predstavio se pred ALLAHOM i rekao: Ja sam taj koji će ga zavesti. A ALLAH mu je rekao: Na koji način Ramot-Galadski
  • 21 On je odgovorio: Ja ću ići i biću jedan duh laži u ustima svih njegovih Pegambera. ALLAH mu je rekao: Ti ćeš ga zavesti; uostalom tome imaš moć. Idi i učini tako.
  • 22 Ako je dakle ALLAH stavio jedan duh laži u usta svim tvojim prorocima, on je dakle govorio zlo protiv tebe. “
  • 23 Sidkijahu, sin Kenaanov, približi se, udari Mišea po obrazu i reče: ” Kroz što je duh ALLAHOV izišao iz mene da bi ti govorio?“
  • 24 Miše reče: ” Eh dobro! Ti ćeš to vidjeti onog dana kad se budeš išao skrivati u sobe u sobu[139]. “
  • 25 Kralj Izraila reče: ” Uhvatite Mišea , odvedite ga Amonu, poglavaru grada, i Joašu, sinu kraljevu,
  • 27 i recite im: Ovako govori kralj: Stavite ovu osobu u zatvor i hranite ju smanjenim obrocima kruha i vode sve dok se ja ne vratim živ i zdrav.“
  • 27 Miše reče: ”Ako se ti zaista vratiš živ i zdrav, to je zato što nije ALLAH govorio kroz mene.“ Potom on reče: ” Slušajte, vi svi, narodi®[140]! “

Akhab je ubijen u boju[uredi]

( 1 Krlj 22.29 40)
  • 28 Kralj Izraila i kralj Jude Jozafat uspeše se u Ramot Galaadski.
  • 29 Kralj Izraila reče Jozafatu: ” Ja ću se prerušiti i ući u boj[141]. Ti, odjeni svoju osobnu odoru. “ Kralj Izraila se preruši i uđe[142] u boj.
  • 30 A kralj *Arama bijaše zapovjedio zapovjednicima svojih kola: ” Ne napadajte ni malo ni veliko, već samo kralja Izraila. “
  • 31 Tako, kad zapovjednici kola vidješe Jozafata, rekoše: ” Sigurno je to kralj Izraila“, i oni ga opkoliše za napasti ga. Ali Jozafat poče kričati. ALLAH ga spasi i Allah ih okrenu od njega.
  • 32 Tada zapovjednici kola, opazivši da taj ne bijaše kralj Izraila[143] okrenuše se od njega.
  • 33 Ali jedan čovjek slučajno odape strijelu iz luka i pogodi kralja Izraila između dijelova oklopa. Ovaj reče svom vozaču kola: ” Okreni uzde i izvedi me s bojnog polja, jer ja sam ranjen.“
  • 34 Boj bi tako žestok tog dana da su morali ostaviti kralja u njegovim kolima, pred Aramom, sve do naveče. Potom, on umrije, u času zalaska sunca.

Jozafat ustanovljuje sudce u Judi[uredi]

  • 19 1 Kralj Jude, Jozafat, vrati se u miru k sebi. u Jeruzalem.
  • 2 Jedan vidovnjak, Jehu, sin hananijev, iziđe mu u susret i reče kralju Jozafatu: ” Je li opaki taj kojeg ti pomažeš i neprijatelji ALLAHOVI koje ti voliš? Zbog toga, gnjev ALLAHOV doći će na tebe.
  • 3 Međutim dobrih se stvari našlo kod tebe, jer ti si spalio svete stubove[144], koji su nestali iz zemlje, i ti si učvrstio svoje srce u traženju ALLAHA.“
  • 4 Jozafat biraviše u Jeruzalemu. Potom, ponovo, on iziđe među narod, od Ber-Ševe sve do planine Efraimove, i povede narod k ALLAHU, Allahu svojih otaca[145].
  • 5 On ustanovi sudce u zemlji, u svim utvrđenim gradovima Jude, grad po grad.
  • 6 On reče Sudijema: ” Promislite što ćete raditi, jer nećete suditi prema čovjeku, već prema ALLAHU, koji će biti s vama u službi tog suđenja.
  • 7 A sada, nek' strah od ALLAHA bude s vama! Pazite i primijenjujte to! Jer nema kod ALLAHA , naše ALLAHA ni nepravde, ni pristranosti, ni podmitljivosti poklonima! “
  • 8 Čak i u Jeruzalemu Jozafat postavi neke *levite i svećenike i stanovite poglavare porodice Izrailovih za suditi prema ALLAHU i za parbiti u korist stanovnika Jeruzalema.
  • 9 I on njima izdade svoje zapovijedi govoreći: ” Ovako ćete vi činiti, u strahu od ALLAHA, s vjernošću i iskrenog srca.
  • 10 Svaki put kad vaša braća, stanovnici svojih gradova, budu donijela jedan spor pred vas, krivično djelo ili pitanje zakona, zapovjed, propis ili običaj, poučite ih za izbjeći da budu krivi prema ALLAHU i da se gnjev ne sruči na vas i vašu braću. Učinite tako i nećete uopće biti krivi.
  • 11 Evo! Veliki svećenik Amarijahu biće iznad vas za sve poslove ALLAHNJE a glava kuće Judine, Zebadijahu, sin Ismailov, za sve poslove važne za kralja; leviti biće pred vama kao pisari. Budite smjeli i djelujte! I nek' ALLAH bude s onim ko bude činio dobro!“

Juda napadnuta. Molitva Jozafatova[uredi]

  • 20 1 Poslije toga, sinovi Moabovi i sinovi Amonovi, praćeni od Maonita[146] dođoše ratovati s Jozafatom.
  • 2 Dođoše to javiti Jozafatu govoreći: ” Jedno je veliko mnoštvo došlo protiv tebe s one strane mora, tj. iz Edoma, i evo ih u Hasason-Tamaru, tj. u EinGedi[147].“
  • 3 Jozafat se prepade: on odluči upitati ALLAHA za savjet i proglasi jedan dan *posta u cijeloj Judi.
  • 4 Juda se sakupi za umilostiviti ALLAHA; dogodi se isto u svim gradovima Jude za zazivati ALLAHA.
  • 5 Jozafat bi u saboru Judinom Jeruzalema u Kući ALLAHOVOJ[148], nasuprot Novom *Trijemu,
  • 6 i on reče: ” GOSPODE, Bože naših otaca[149], nisi li ti taj koji je Allah u nebesima i ti koji ALLAHuješ nad svim kraljevstvima naroda? U tvojoj ruci je sila moći i niko se ne može suočiti s tobom.
  • 7 Nisi li to ti, Bože naš, koji je razvlastio stanovnike ove zemlje pred tvojim narodom Izrailom i koji ju je dao zauvijek potomstvu Ibrahimovom, tvojeg prijatelja?
  • 8 Oni su tu se nastanili i izgradili jedno *svetište za tvoje *ime, govoreći:
  • 9 Ako li dođe na nas jedna nevolja: mač, kazna, kuga ili glad, ako se mi nalazimo pred ovom Kućom i pred tobom, jer tvoje je ime u toj Kući, i ako mi zavapimo prema tebi u našoj nevolji, ti ćeš uslišati i spasiti.
  • 10 A sada evo tih sinova Amonovih, Moabovih i planine Seirove[150], kod kojih ti nisi dao Izrailu dozvolu da uđe nakon svojeg izlaska iz Egipta, pošte se okrenuo od njih i nije ih uništio!
  • 11 I evo tih ljudi koji nas obeštećuju dolazeći nas izvlastiti od svojine koju si nam ti dodijelio!
  • 12 Bože naš, nećeš li ti primijeniti svoju presudu nad njima? Jer mi smo bez snage pred tim velikim mnoštvom koje dolazi protiv nas, i, mi, mi ne znamo što činiti. Ali naše oči gledaju prema tebi.“
  • 13 Sav narod Judin stojaše pred ALLAHOM kao i njihove porodice, žene i djeca.

ALLAH daje pobjedu Judejcima[uredi]

  • 14 U sred sabora, duh ALLAHOV bi nad Zekarijahuom, sinom Benajavljevom, sinom Jeijelovim, sinom Matanijavljevim, *levitom, sinovima Asafovim.
  • 15 On reče: ” Pazite svi, puče Izrailov, žitelji Jeruzalema i ti kralju Jozafate! Ovako govori ALLAH: Ne bojte se i ne užasavajte pred pred tim mnoštvom, jer taj rat nije vaš, već Allahov.
  • 16 Sutra, siđite protiv njih. Evo njih kako se uspinju usponom Cvijetovim a vi ćete ih naći na kraju klisure nasuprot pustinje Jeruelove[151].
  • 17 Vi se nećete tući tu; pojavite se, zaustavite se i gledajte pobjedu ALLAHOVU u vašu korist. Judo i Jeruzaleme, ne bojte se i ne užasavajte se! Sutra, iziđite pred njih, a ALLAH će biti s vama.“
  • 18 Jozafat se pokloni, licem prema zemlji; sva Juda i žitelji Jeruzalema padoše pred ALLAHA za obožavati ga;
  • 19 leviti, grupa sinova Kehatita i grupa sinova Koreita, digoše se za hvaliti ALLAHA, ALLAHA Izrailovog, jednim izvanredno snažnim glasom.
  • 20 Narod se diže u rano jutro i iziđe prema pustinji Tukoa. U svom prolazu, Jozafat se diže za reći: ” Slušajte me, Judo i žitelji Jeruzalema! Imajte vjere u ALLAHA svojeg ALLAHA i bićete nepobjedivi! imajte povjerenja u svoje *Pegambere i vi ćete uspjeti!“
  • 21 On se dogovori s narodom za postaviti ljude koji će prethoditi naoružanim ljudima slaveći ALLAHA, hvaleći njegovo sveto veličanstvo a govoreći: ” Slavite ALLAHA, jer njegova je odanost zauvijek[152].“ *22 U času kad oni počinjaše klicati hvalospjeve, ALLAH stavi pokretače nesloge među sinove Amona, Moaba i planine Seirove koji su došli u judu i oni se pobiše između sebe.
  • 23 Sinovi Amona i Moaba se digoše protiv stanovnika planine Seir za uništiti ih i istrijebiti.
  • 24 Kad Juda stiže k uzvisini otkud se nadgledalo pustinju, on se okrenu prema mnoštvu: kad evo to bijahu lješevi ležeći po zemlji bez ijednog preživjelog.
  • 25 Jozafat i njegov narod dođoše pljačkati njih, a nađe se tu stoke u velikom broju, Bogatstava, odjeće[153] i dragocijenih predmeta. Oni tro uzeše za sebe toliko da ne mogoše ponijeti i oni tri dana pljačkaše plijen, jer on bijaše obilan.
  • 26 Četvrtog dana, oni se sakupiše u dolini Blagoslova[154], jer ondje oni blagosloviše ALLAHA tako je tom mjestu dano ime "dolina Blagoslova", sve do ovog dana.
  • 27 Svi Judini i Jeruzalemovi ljudi, s Jozafatom na čelu, vratiše se u Jeruzalem u radosti, jer ALLAH ih bijaše obradovao na račun njihovih neprijatelja.
  • 28 Oni uđoše u Jeruzalem uz zvon harfi, kitara i truba[155] sve do Kuće ALLAHOVE.
  • 29 I strah od ALLAHA bi nad svim kraljevstvima zemlje, kad doznaše da ALLAH bijaše vojHavao protiv neprijatelja Izrailovih.
  • 30 Vladavina Jozafatova bi mirna, a njegov mu Allah dade mir sa svih strana.

Kraj Jozafatove vladavine[uredi]

(1 Krlj 22.41 51)
  • 31 Jozafat, sin Azavljev, zavlada nad Judom; on bijaše u dobi od 35 godina kad postade kraljem i vladaše 25 godina u Jeruzalemu. Ime njegovoj majci bijaše Azuva, kćer ŠilhijHava.
  • 32 On slijediše put svojeg oca Azaa i ne zastrani s njega, čineći ono što je pravedno u očima ALLAHOVIM.
  • 33 Međutim *visoka mjesta ne nestadoše i narod ne bijaše opet prionuo svojim *srcem Allahu svojih otaca[156].
  • 34 Ostatak djela Jozafatovih, od prvih do posljednjih, evo ih zapisanih u Djelima Jehuvljevim[157], sina HananijHava, koji bi uključen u knjigu Kraljeva Izrailovih.
  • 35 Prema tome, kralj Jude Jozafat združi se s kraljem Izraila Akhaziasom, čije ponašanje bi krivično.
  • 36 On se združi s njim za načiniti lađe koje će ići u Tarsis. Oni načiniše lađe u EsionGeveru[158].
  • 37 Eliezer, sin Dodavahuvljev, iz Mareša, *proreče protiv *Jozafata govoreći: ” Budući da si se ti združio s Akhaziasom, ALLAH je uništio tvoja djela.“ I lađe se razbiše, a da nisu mogle ići u Tarzis.
  • 21 1 Jozafat leže sa svojim očevima i bi pokopan sa svojim očevima u *gradu Davudovu. Njhegov sin Joram zavlada na njegovom mjestu.

Vladavina Joramova[uredi]

(2Krlj 8.1624)
  • 2 On imaše braću, sinove Jozafatove: Azarijaa, Jehiela, Zekarijahua, Azarijahua, Mikaela i Šefatijahua: svi oni bijahu sinovi Jozafatovi, kralja Izraila.
  • 3 Njihov im otac bijaše dao brojne poklone u srebru, u zlatu i u dragocijenim predmetima, kao i utvrđene gradove u Judi; ali on bijaše dao kraljevstvo Joramu, jer bijaše prvorođeni.
  • 4 Joram se smjesti na kraljevstvu svog oca i učvrsti se; potom on mačem pobi svu svcoju braću i čak neke poglavare Izrailove.
  • 5 Joram imaše 32 godine kad postade kralj i on vladaše osam godina u Jeruzalemu.
  • 6 On slijediše put Kraljeva Izraila, kao što bijahu činili ljudi iz kuće Akhabove, jer on imade za ženu jednu kćer Akhabovu i on činiše što je zlo u očima ALLAHOVIM.
  • 7 Ali ALLAH ne htjede uništiti kuće Davudove zbog saveza koji bijaše sklopio s Davudom jer on bijaše rekao da će dati Davudu kao i njegovim sinovima jednu svjetiljku[159] za uvijek.
  • 8 Od svog vremena, Edom se pobuni protiv vlasti Jude i postavi sebi jednog kralja.
  • 9 Joram pođe sa svim svojim časnicima i svim svojim kolima. Budući se digao noću, on potuče Edomite, koji ga okruživahu, kao i zapovjednike njihovih kola.
  • 10 Ipak Edom ostade pobunjen protiv vlasti Jude sve do ovog dana. Tada, u ono vrijeme, Livna pobuni se također protiv njegove vlasti, jer on bijaše napustio ALLAHA, ALLAHA svojih otaca[160].
  • 11 On sam, on načini *visoka mjesta na planinama Jude, on pobudi žitelje Jeruzalema na prostituciju[161] i Judu na razvrat.
  • 12 Jedan spis njemu dođe od *Pegambera Elija govoreći: ” Ovako govori ALLAH, Allah Davuda, oca tvoga: Budući dano da ti nisi hodio putovima svog oca Jozafata i putovima Azavljevim, kralja Jude,
  • 13 već si ti hodio putovima Kraljeva Izrailovih, da si ti naveo na prostituciju Judu i žitelje Jeruzalema, po primjeru kuće Akhabove, i što si pobio svoju braću, kuću tvog oca, koji valjaše više no ti,
  • 14 evo ALLAH će udariti snažnim udarcem po tvom narodu, po tvojim sinovima, po tvojim ženama i po svim tvojim dobrima.
  • 15 A ti, ti ćeš biti dosegnut ozbiljnim bolestima, jednom bolesti utrobe, tako da će ti crijHava izići pod utjecajem bolesti, koji će se pogoršavati iz dana u dan. “
  • 16 Tada ALLAH pobudi protiv Jorama mržnju Filistinaca i Arabljana, koji su u kušitskim krajevima[162].
  • 17 Oni se uspeše protiv Jude, prodriješe u nju i zarobiše sva dobra koja se nalaziše u kući kraljevoj, čak i njegove sinove i njegove žene, i ne ostade njemu drugi sin do najmlađi, Jokahaz.
  • 18 Nakon svega toga, ALLAH ga udari u utrobu, jednom neizlječivom bolešću.
  • 19 Dani prođoše i, u vrijeme razdoblja kad se navršavaše druga godina, njegova crijHava iziđoše pod utjecajem bolesti, na takav način da on umrije u groznim mukama. Njegov narod ne zapali vatre za njim kao što bi zapalio za očeve njegove.
  • 20 On imade 32 godine kad postade kraljem i vladaše on osam godina u Jeruzalemu. On ode a da ne bi ožaljen i ukopa se u *Gradu Davudovu, ali ne u kraljevskim grobnicama.

Akhazias, kralj Jude[uredi]

(2 Krlj 8. 25.29; 9.2729)
  • 22 1 Žitelji Jeruzalema postaviše vladati na njegovom mjestu njegovog najmlađeg sina, Akhaziasa[163], pošto horda koja je došla s Arabljanima protiv tabora, bijaše sasjekla sve prvorođence. Tako Akhazias postade kraljem, sin Joramov, kralja Jude.
  • 2 Akhazias imaše 42 godine[164] kad postade kraljem i vladaše jednu godinu u Jeruzalemu. Atalija bijaše ime njegove majke, on bijaše kćer OmrijHava.
  • 3 On također slijediše puteve kuće Akhabove[165], jer njegova majka mu bijaše savjetnik u bezbožništvu.
  • 4 On činiše što je zlo u očima ALLAHOVIM kao i kuća Akhabova, jer ti ljudi bijahu savjetnici njegovi, poslije smrti njegovog oca, za izazvati njegovu propast.
  • 5 Tako je on i krenuo po njihovom savjetu s kraljem Izraila Joramom, sinom Akhabovim, za tući se protiv Hazaela, kralja *Arama, u Ramot Galaadski. Ali ljudi Aramovi raniše Jorama,
  • 6 i on se vrati u Izrail za izvidati rane koje su mu nanijeli u Rami, dok se borio protiv Hazaela, kralja Aramovog. Tada Akhazias[166], sin Joramov, kralj Jude, siđe u Izreel za vidjeti Jorama, sina Akhabova, koji bijaše ranjen.
  • 7 To od ALLAHA dođe slom Akhaziasov zbog njegove posjete Joramu. Po svom dolasku, on iziđe s Joramom pred Jehua, sina NimšijHava, kojem ALLAH bijaše dao kraljevsko *pomazanje za ukloniti kuću Akhabovu.
  • 8 Tada, čineći se izvršiteljem pravde nad kućom Akhabovom, Jehu nađe poglavare Jude i sinove braće Akhaziasove[167], koji bijahu u služđbi kraljevoj, i on ih sasiječe.
  • 9 On dade potražiti Akhaziasa, zarobi ga, dok se ovaj skrivaše u Samariji, dovedoše ga k Jehuu i on ga pogubi. Pokopaše ga, jer se govoriše: ” To je sin Jozafatov[168] koji je tražio ALLAHA svim svojim srcem.“ Niko u kući Akhabovoj ne bijaše u stanju vladati.

Atalija se domogla vlasti[uredi]

(2 Krlj 11.13)
  • 10 Kad Atalija, majka Akhaziasova, vidje da joj sin bijaše mrtav, ona se zauze uništiti[169] sve kraljevsko potomstvo kuće u Judi.
  • 11 Ali Jehošabat, Kraljeva kćer, uze Joasa, Akhaziasova sina, podiže ga između kraljevskih sinova koje pogubiše i stavi ga, njega i njegovu dojilju, u dvoranu za ležajeve[170]. Tako Jehošabat, kćer kralja Jorama i žena svećenika Jehojadaa, pošto ona bijaše sestra Akhaziasova, njega ukloni s pogleda Atalijinog, koja ga ne pogubi.
  • 12 On ostade skriven s njima u Kući Božjoj tokom šest godine, dok Atalija vladaše nad zemljom.

Joas je posvećen kao kralj[uredi]

(2 Krlj 11.420)
  • 23 1 Sedme godine, Jehojada odluči uzeti: Azarijahua, sina Jerohamova, Ismaila, sina Jehohananova, Azarijahua, sina Obedova, Mazejahua, sina AdajahuvljHava, Elišafata, sina ZikrijHava, za zaključiti jedan savez s njim.
  • 2 Oni prokrstariše Judu i sakupiše *levite iz svih gradova Judinih i poglavare porodice Izrailovih, potom se oni vratiše u Jeruzalem.
  • 3 Sav sabor zaključi jedan savez s kraljem u Kući Božjoj. A Jehojada im reče: ” Evo kraljevog sina. On treba vladati prema onome što ALLAH bijaše rekao glede sinova Davudovih.
  • 4 Evo što ćete vi učiniti: trećina između vas, svećenici i *leviti koji ulazite u službu za *šabat, vi ćete biti vratari na ulazu,
  • 5 trećina će biti u kraljevoj kući, a jedna trećina kod vrata Temelja; sav će narod biti u *Trijemu Kuće ALLAHOVE.
  • 6 Nek' niko ne uđe u Kuću ALLAHOVU izuzev svećenika i levita na službi: oni će moći ulaziti jer su oni posvećeni. A sav će narod činiti stražu ALLAHOVU.
  • 7 Leviti će načiniti krug oko kralja, svaki s oružjem u ruci; ko bi pokušao prodrijeti u Kuću biće pogubljen; budite s kraljem ma kamo on išao.“
  • 8 Leviti i sva Juda postupiše prema svemu što im svećenik Jehojada bijaše zapovjedio. Oni uzeše svaki svoje ljude, one koji ulaze u službu šabata i one koji iz nje izlaziše, jer svećenik Jehojada ne bijaše otpustio razrede u službi.
  • 9 On dade stotnicima koplja i različite vrste štitova[171] kralja Davuda koji bijahu u Kući Božjoj.
  • 10 On postavi sav narod, svakog sa svojim kopljem u ruci, počev s desne strane Kuće sve do lijeve strane, kod *oltara i Kuće, za okružiti kralja.
  • 11 Izvedoše kraljevog sina, staviše na njega dijademu i oznake kraljevstva[172] i postaviše ga za kralja. Jehojada i njegovi sinovi dadoše mu pomazanje i klicaše: ”Živio kralj!“
  • 12 Atalija začu buku koju je činio narod koji pritrčavaše i koji je klicao kralju; ona se uputi prema narodu u Kući ALLAHOVOJ.
  • 13 Ona pogleda: kad evo kralj stoji na svom podiju[173] na ulazu; zapovjednici i svirači truba bijahu pokraj kralja, svo narod bijaše radosno i sviraše se trubama; glazbenici sviraše svojim glazbalima i upućvaše poklike. Atalija *razdera svoju odjeću i povika: ”Urota! urota! “
  • 14 Svećenik Jehojada dade izvesti stotnike, zadužene za vojsku, i reče im: ” Izvedite ju napolje, izvan bedema ! Ko ju bude slijedio , umrijeće od mača! “ Naime, svećenik bijaše rekao: ” Nećete ju usmrtiti u Kući ALLAHOVOJ. “
  • 15 Oni zgrabiše Ataliju i, kad ona stizaše u kuću kraljevu kroz Konjska vrata[174], ona bi pogubljena na tom mjestu.
  • 16 Jehojada zaključi *savez između njega, kralja i sveg naroda i kralja, da bi ovaj bio jedan narod za ALLAHA.
  • 17 Svo narod zemlje nađe se u Kući *Balovoj[175], razruši ju, polomi njene oltare i njene kipove i, pred oltarima, ubi Matana, svećenika Balova.
  • 18 Jehojada ponovno stavi nadzor nad Kućom ALLAHOVOM u ruke svećenicima, levitima. Davud ih bijaše razdijelio u razrede nad Kućom ALLAHOVom za nuditi, prema onome što je pisano u Musinom Zakonu, holokauste[176] ALLAHU u veselju i pjesmama, prema uputama Davudovim;
  • 19 on bijaše postavio vratare na vratima Kuće ALLAHOVE, da ništa *nečisto ne može ući uz bilo kakav izgovor.
  • 20 Jehojada uze stotnike, odličnike, one koji imaše vlast nad narodom i svim narodm; on dade sizvesti kralja iz Kuće ALLAHOVE, oni uđoše kroz gornja vrata u kraljevu kuću i postaviše kralja na kraljevsko prijestolje. *21 Sve narod bi veselo a grad ostade miran. Atalija, ona, bi pogubljena mačem.

Joas daje popraviti Hram[uredi]

(2 Krn 12 .117)
  • 24 1 Joas imaše sedam godina[177] kad postade kraljem i vladaše 40 godina u Jeruzalemu. Ime njegove majke bijaše Sibija, iz Ber-Ševe.
  • 2 Joas činiše ono što je pravo u očima ALLAHOVIM, tokom sveg života svećenika Jehojada.
  • 3 Jehojada uze dvije žene za Joasa koji izrodi sinove i kćeri.
  • 4 Nakon toga, Joas imade u srcu obnoviti Kuću ALLAHOVU[178].
  • 5 On sakupi svećenike i *levite i reče im: ” Pođite po gradovima Judunim i prikupite novac među svim Izrailom za popravljati, iz godine u godinu, Kuću svojeg Allaha. I požurite se to učiniti!“ Ali, leviti se uopće ne žuriše.
  • 6 Tada kralj pozva poglavara Jehojadaa i reče mu: ” Zašto ti nisi ustrajao kod levita da donesu iz Jude i Jeruzalema porez koji su Mojsije, sluga Allahov, i sabor Izrailov ustanovili[179] za *šator povelje?
  • 7 Jer izopačena Atalija i njeni sinovi su dopustili upropastiti Kuću Allahovu, i čak su koristili za *Bale sve svete predmete Kuće ALLAHOVE.“
  • 8 Kralj zapovjedi načiniti jednu škrabicu, staviti ju napolju, na vratima Kuće ALLAHOVE
  • 9 i objaviti u svoj Judi i u Jeruzalemu da se treba donijeti ALLAHU poreez ustanovljen nad Izrailom u pustinji, po Musi, sluzi Allahovom.
  • 10 Svi poglavari i sav narod se obradovaše, oni donesoše novac i stavljaše ga u škrabicu sve dok ju nisu napunili.
  • 11 Kad dođe čas da se predstavi škrabica provjeri kraljevoj pod nadzorom levita, i kad oni vidješe da bijaše mnogo novaca, kraljev tajnik i nadzornik velikog svećenika, isprazniše škrabicu i vratiše ju na njeno mjesto. Oni činiše tako svakog dana i sakupiše oni veliku količinu novca.
  • 12 Kralj i Jehojada ga predadoše poduzetnicima radova za službu Kuće ALLAHOVE i platiše oni kamenoklesare i radnike za obnovu Kuće ALLAHOVE, i također radnike koji radiše u željezu i bronci za obnoviti Kuću ALLAHOVU.
  • 13 Oni koji obavljahu radove staviše se na posao i rad uznapredova u njihovim rukama. Oni vratiše u dobro stanje Kuću Allahovu i učvrstiše ju.
  • 14 Kad završiše, donesoše pred kralja i pred Jehojadaa ostatak srebra i načiniše za njega predmete za Kuću ALLAHOVU: predmeti za službu i holokauste, vaze i zlatne i srebrene predmete. Nudiše se holokausti u Kući ALLAHOVOJ, neprekidno, tokom cijelog života Jehojadavljevog.

Joas iznevjeruje Allaha[uredi]

  • 15 Jehojada ostarje i bi nasićen danima, potom umrije; bijaše u dobi od 130 godina kad umrije.
  • 16 Ukopa se u *Gradu Davudovu, s kraljevima, jer bijaše činio dobro u Izrailu i spram ALLAHA i njegove Kuće.
  • 17 Poslije smrti Jehojadavljeve, poglavari Jude dođoše se pokloniti pred kraljem, koji ih tad sasluša.
  • 18 Oni napustiše Kuću ALLAHA, ALLAHA svojih otaca, i ustanoviše oni jedno obožavanje svetih stubova i idola[180]. Tada gnjev Allahov udaru Judu i Jeruzalem zbog jednog takvog grijeha.
  • 19 On posla *Pegambere među njih za povratiti ih ALLAHU putem njihovg nagovaranja, ali oni ne prikloniše uha k njima.
  • 20 Tad duh Allahov dohvati se svećenika Zekarijaa, sina JehojadavljHava, koji se diže protiv naroda i reče mu: ” Ovako govori Allah: Zašto, vi, kršite propise ALLAHOVE?
  • 21 Vi nećete napredovati. Budući da ste napustili ALLAHA, on je vas napustio.“ Oni se urotiše protiv njega i kamenovaše ga, po zapovijedi kraljevoj, u *trijemu Kuće ALLAHOVE.
  • 22 Kralj Joas se ne podsjeti dobrohotnosti koju mu je posvjedočio njegov otac Jehojada, i on ubi svog sina. U času smrti, ovaj reče: ” Nek' ALLAH vidi i nek' zahtijHava račune!“

Kraj Joasove vladavine[uredi]

(2 Krlj 12.1822)
  • 23 Na izmjeni godine[181] vojska iz *Arama, pođe protiv Joasa, ona dođe k Judi i Jeruzalemu, ukloni iz naroda sve njegove poglavare i posla plijen kralju Damaska.
  • 24 Ipak vojska Arama ke došla s malim brojem ljudi, ali ALLAH predade njima u ruke jednu veoma brojnu vojsku, jer oni bijahu napustili ALLAHA, ALLAHA svojih otaca[182]. Glede Joasa, vojska Arama mu dosudi jedno kažnjavanje
  • 25 i, u svom odlasku, ona ga pusti veoma bolesnog. Njegove se sluge urotiše protiv njega, zbog krvi sinova svećenika Jehojadaa[183], i ubiše ga oni na krevetu njegovom. Poslije njegove smrti ukopaše u Gradu *Davudovu, ali ne u kraljevskim grobnicama.
26 Evo onih koji se urotiše protiv njega: Zabad, sin Šimeatov, Amonit, i Jehozabad, sin Šimritov, Moabit.
  • 27 Njegovi sinovi, važnost njegovih zaduženja, obnova Kuće Božje, nije li to pisano u tumačenju knjige Kraljeva[184]? Njegov sin Amazias zavlada na njegovom mjestu.

Joasova vladavina[uredi]

(2 Krlj 14.17)
  • 25 1 Amazias postade kralj kad imaše 25 godina i vladaše 29 godina u Jeruzalemu. Ime njegovoj majci bijaše Jehoadan, iz Jeruzalema. *2 On činiše što je ispravno u očima ALLAHOVIM, ne ipak sasvim poštenog srca.
  • 3 Nakon što kraljevstvo bi učvrščeno u njegovoj moći, on ukloni svoje sluge koji bijahu ubile njegovog oca kralja.
  • 4 Ali on ne pogubi njihovih sinova, prema onome što je pisano u Zakonu u Musinoj knjizi, gdje je ALLAH dao ovu zapovijed: ” Očevi neće umirati za svoje sinove; sinovi neće umirati za svoje očeve, svako će za svoj vlastiti grijeh umirati[185].“
  • 5 Amazias sakupi Judu i ustanovi, prema obiteljskim zadrugama, tisućnike i stotnike za svu Judu i benjamin. On popisa one koji imaše dob od dvadeset i više godina, i nađe 300.000 probranih ljudi sposobnih za poći u vojni pohod[186], rukovati kopljem i štitom.
  • 6 Potom on unovači u Izrailu 100.000 smionih ratnika, za stotinu talenata srebra[187].
  • 7 Ali jedan Allahov čovjek[188] dođe k njemu reći: ” O kralju! Nek' vojska Izrailova ne dolazi s tobom, jer ALLAH nije s Izrailom, niti sasvim tim sinovima Efraimovim!
  • 8 Naime, ako ona dođe, biće ti beskorisno, tebi, biti jak u boju, Allah će ti učiniti da posrneš prred svojim neprijateljima, jer ALLAHA jer taj koji ima silu da spašava ili čini da se posreće.“
  • 9 Amazias reće čovjeku Allahovom: ” I što učiniti sa sto talenata koje sam ja dao postrojbama Izrailovim?“ Allahov čovjek odgovori: ” ALLAH ima od čega tebi dati mnogo više od toga.“
  • 10 I Amazias otpusti postrojbe koje bijahu došle iz Efraima, da se vrate kućama svojim. Ali gnjev tih ljudi rasplamsa se veoma snažno protiv Jude i oni se vratiše kući raspaljeni od gnjeva.
  • 11 Kad Amazias bi dovoljno snažan, on odvede svoj narod u dolinu Soli i pobi 10.000 ljudi, iz Seira[189].
  • 12 Sinovi Judini zarobiše 10.000 živih ljudi, odvedoše ih na vrh jedne stijene i sunovratiše ih s vrha stijene: oni svi bijahu smrvljeni.
  • 13 Ljudi iz postrojbe koju Amazias bijaše spriječio da dođu k njemu za zapodjenuti boj baciše se na Judine gradove, od Samarije sve do BetHorona, i pobiše 3.000 ljudi i odnesoše jedan pozamašan plijen[190].

Amazias potučen od Joasa, kralja Izraila[uredi]

( 2 Krlj 14.814)
  • 14 Kad dođe na njega red, poslije svoje pobjede nad Edomitima, Amazias donese Allahove sinova Seirovih[191], uze ih za svoje Allahove, pokloni se pred njima i ponudi im *tamjan.
  • 15 Tad se gnjev ALLAHOV zapali protiv Amaziasa i on posla k njemu jednog *Pegambera za reći mu: ” Zašto si ti uzpoštovao Allahove ovog naroda koji nisu mogli osloboditi ga iz tvoje ruke?“
  • 16 Kako on to njemu reče, Amazias mu odgovori: ” Jesam li te postavio za davati savjete kralju[192]? Ne ustrajavaj! Treba li te ubiti?“ Pegamber ne ustraja, ali reče: ” Ja znam da je Allah mišljenja da te ukloni, budući da si ti učinio sve ovo i što nisi poslušao moj glas.“
  • 17 Kralj Jude Amazias primi upozorenje i posla reći kralju Izraila Joasu, sinu Jokhazovu, sinu Jehuvljevu: ” Dođi se sukobiti sa mnom!“
  • 18 Joas, kralj Izraila, posla reći Amaziasu, kralju Jude: ” Čkalj Libana poslao je reći cedru libanskom: ” Daj svoju kćer za ženu mojem sinu, ali divlja zvijer iz Libana je došla i zgazila čkalj[193].
  • 19 Sigurno, ti si pobijedio Edom. Tvoje je srce ponosno. Proslavi se, ali ostani na svom! Zašto bi zametao jedan nesretan rat i propao, i ti i Juda s tobomđ “
  • 20 Ali, Amazias ga ne posluša jer to dolaziše od ALLAHA koji ih je htio predati njima u ruke, jer bijahu obožavali Allahove Edomove. Joas, kralj Izraila, uspe se i oni se sukobiše, on i Amazias, kralj Jude, u Bet-Šemešu[194] u Judi.
  • 22 Juda bi potučena pred Izrailom i svako pobježe pod svoj šator[195].
  • 23 Joas, kralj Izraila, učini Amaziasa, kralja Jude, sina Joasova, sina Akhaziasova, zatvorenikom u Bet-Šemešu, i odvede ga u Jeruzalem. On razvali 400 lakata[196] u zidu Jeruzalema, počev od vrata Efraimovih sve do vrata Ugla.
  • 24 On uze[197] svo zlato i srebro, sve predmete koji se nalaziše u Kući Božjoj pod nadzorom Obed-Edomovim, i u riznicama kraljeve kuće, kao i taoce, i vrati se u Samariju.

Kraj Amaziasove vladavine[uredi]

( 2 Krlj 14.1520)
  • 25 Amazias, sin Joasov, kralj Jude, poživje petnaest godina poslije smrti Joasa, kralja Izraila.
  • 26 Ostatak djela Amaziasovih, od prvih do posljednjih, nije li to zapisano u knjizi Kraljeva Jude i Izraila, od vremena kad Amazias prestade slijediti ALLAHA?
  • 27 Protiv njega skovaše jednu zavjeru u Jeruzalemu i on pobježe u Lakiš2. Poslaše ljude koji ga progoniše u Lakiš, gdje bi pogubljen.
  • 28 Odnesoše ga na konjima i bi pokopan sa svojim očevima u jednom gradu u Judi[198].

Oziasova vladavina[uredi]

(2Krlj 14.2122; 15.13)
  • 26 1 Sav narod Judin uze Oziasa[199], koji imaše šesnaest godina, i postavi ga kraljem, na mjestu njegovog oca Amaziasa.
  • 2 On je taj koji ponovo izgradi Eilat[200] i vrati ga Judi, nakon što kralj bi legao sa svojim očevima.
  • 3 Ozias imade šesnaest godina kad postade kralje i vladaše 52 godine u Jeruzalemu. Ime njegovoj majci bi Jekolija, iz Jeruzalema.
  • 4 On činiše ono što je pravedno u očima ALLAHOVIM, tačno onako kako to bijaše činioa Amazias, otac njegov.

Ozias vjeran, potom nevjeran Allahu[uredi]

  • 5 On tražiše ALLAHA za vrijeme života ZekarijahuvljHava, koji ga pouči strahu od Allaha, i za to vrijeme kad on ostade vjeran ALLAHU, Allah mu dade napredovati.
  • 6 On pođe u rat protiv Filistinaca i razvali opkope u Gatu, Javneu i Ašdodu[201], potom on podiže gradove u oblasti Ašdoda i kod Filistinaca.
  • 7 Allah mu dođe u pomoć protiv Filistinaca, protiv Arapa koji nastanjivaše GurBal i protiv Meunita[202].
  • 8 Meuniti[203] plaćaše danak Oziasu, čiji ugled dopiraše sve do ulaza u Egipat, jer on bijaše postao krajnje silan.
  • 9 Ozias izgradi kule u Jeruzalemu na Ugaonim vratima, na Vratima iz doline i na Redanu[204], i utvrdi ih.
  • 10 Potom on izgradi kule u pustinji i izdubi brojne žusterne, jer imaše brojna stada; on također imaše poljodjelce u *Niziji i u ravnici, vinogradare u brdima i u Karmelu[205]. Naime, on volješe zemlju.
  • 11 Ozias imaše jednu vojsku sposobnu za ratovati i poći u vojni pohod, podijeljenu po postrojbama prema broju ostvarenih vovačenja od tajnika Jeiela i službenika Mazejahua; ona bijaše pod zapovjedništvom Hananijahuevljevim, jednim od kraljevih zapovjednika.
  • 12 Ukupni broj zapovjednika zadruga za te smione ratnike bijaše 2.600. *13 Pod njihovim zapovjedništvom, jedna snažna vojska od 307.500 ljudi sposobnih ratovati, snažno i smjelo, bijaše namijenjena braniti kralja protiv neprijatelja.
  • 14 Ozias im pripravljaše za svaki pohod štitove, koplja, kacige, oklope, lukove i kamenje za praćke.
  • 15 On u Jeruzalemu načini sprave izmišljene za staviti na kule i uglove i za izbacivati strijele i veliko kamenje. Njegov ugled se pronese daleko, jer on bi čudesno ispomagan, tako da postade veoma moćan.
  • 16 Zbog svoje moći, njegovo se srce uzoholi sve do vlastite propasti i on postade nevjeran prema ALLAHU, svom Allahu: on uđe u Hram ALLAHOV za nuditi *tamjan na oltaru za mirise.
  • 17 Svećenik Azarijahu uđe za njim, praćen od 80 smionih svećenika ALLAHOVIH.
  • 18 Oni se digoše prtiv kralja Oziasa i rekoše mu: ” Nije tvoje, Oziase, nuditi tamjan ALLAHU, već svećenika, sinova Harunovih, posvećenih za tu žrtvu! Izlazi iz *svetišta, jer si bio nevjeran! Voljom ALLAHA Allaha to neće za tebe biti čin slave!“
  • 19 Ozias se razljuti, dok u rukama držaše kadionicu. Za vrijeme njegove ljutnje protiv svećenika, *lepra se pojavi na njegovom čelu, pred svećenicima, u Kući ALLAHOVOJ. Pokraj oltara za mirise.
  • 20 Veliki svećenik Azarijahu i svi svećenici pogledaše prema njemu, a on bijaše leprozan na čelu! Oni ga brzo istjeraše odatle, a i on sam se požuri izići, jer ga ALLAH bijaše udario.

Kraj Oziasove vladavine [uredi]

(2Krlj 15.57 )
  • 21 Kralj osta *leprozan sve do dana svoje smrti. Kao leprozan, on je morao stanovati zasebno u jednoj kući, jer bijaše držan odstranjen od Kuće ALLAHOVE. Jotam, njegov sin, zapovjednik palače, vladaše narodm zemlje.
  • 22 Ostatak djela Oziasovih, od prvih do posljednjih, bilo je zapisano od *Pegambera Izaije[206], sina Amosova.
  • 23 Ozias leže sa svojim očevima[207], a ukopaše ga s njegovim očevima na zemljištu kraljevskih grobnica, jer se govorilo: ”To je jedan leproznik!“ Njegov sin Jotam zavlada na njegovom mjestu.

Jotamova vladavina[uredi]

(2 Krlj 15. 3238)
  • 27 1 Jotam imaše 25 gopdina kad postade kraljem i vladaše šesnaest u Jeruzalemu. Ime njegove majke bijaše Jeruša, kćer Sadokova.
  • 2 On činiše što je pravo u očima ALLAHOVIM, tačno kao što je činio Ozias, njegov otac, a ipak da nije nikad ulazio u Hram ALLAHOV. Ali narod ostade iskvaren.
  • 3 On je taj koji sagradi Gornja vrata Kuće ALLAHOVE. On načini mnogo gradnji u Bedemu Ofela[208].
  • 4 On sagradi gradove u planini Judinoj, kao i tvrđa i kula u šumovitim predjelima.
  • 5 On zarati s kraljem sinova Amonovih, kojeg pobijedi; oni njemu te godine dadoše stotinu talenata srebra, 10.000 kora pšenice[209] i 10.000 kora ječma; eto čime ga obskrbiše sinovi Amonovi, i isto tako druge i treće godine.
  • 6 Jotam steče tu snagu, jer bijaše učvrstio svoje putove pred ALLAHOM, svojim Allahom.
  • 7 Ostatak djela Jotamovih, svi njegovi bojevi i njegovi postupci su, zapisano u knjizi Kraljeva Izrailovih i Judinih.
  • 8 On bijaše u dobi od 25 godina kad postade kraljem i vladaše šesnaest godina u Jeruzalemu.
  • 9 Jotam leže sa svojim očevima i bi pokopan sa svojim očevima u *Gradu Davudovu. Njegov sin Akhaz zavlada na njegovom mjestu.

Početak Akhazove vladavine[uredi]

(2 Krlj 16.16)
  • 28 1 Akhaz imade dvadeset godina kad postade kraljem. On ne činiše kao Davud, njegov otac[210], ono što je pravo u očima ALLAHOVIM.
  • 2 Već on slijediše putove Kraljeva Izrailovih i čak načini idole za *Bale.
  • 3 On sam nuđaše *tamjan u dolini Ben-Hinom i spali svoje sinove vatrom, slijedeći gnustostima bezbožnika koje ALLAH bijaše izvlastio pred sinovima Izrailovim[211].
  • 4 On nudiše *žrtve i spaljivaše tamjane na *visokim mjestima, na brijegovima i pod svim ozelenjelim drvetima .
  • 5 Tada ALLAH njegov Allah izruči njega u ruke kralja *Arama, koji ga potuče, zarobi mu veliki broj zatvorenika i odvede ih u Damask. On bi takoàđer izručen u ruke kralju Izraila, koji mu nanese jedan strahovit poraz. *6 Pekah, sin Remalijahua, ubi za samo jedan dan 120.000 Judinih ljudi, sve srčanih ratnika, jer oni bijahu napustili ALLAHA, ALLAHA svojih otaca.
  • 7 Zikri, prvak Efraima, ubi Mazejahua, kraljevog sina, Azrikama, upravitelja palače, i Elkana, drugog iza kralja.
  • 8 Sinovi Izrailovi zarobiše kod svoje braće 200.000 osoba, žena, dječaka i djevojčica, oni im također uzeše jedan obilat plijen i odnesoše ga u Samariju.
  • 9 Ondje, bijaše jedan *Pegamber ALLAHOV zvan Oded, koji iziđe ispred vojske koja stizaše u Samariju i reče im: ” Evo kako, slijedom svojem gnjevu protiv Jude, ALLAH, Allah vaših otaca, njih je predao vama u ruke, a vi ste ubijali u gnjevu koji je je dopro do neba.
  • 10 A sada, ti sinovi Jude i Jeruzalema, vi govorite da ćete ih podvrgnuti kao robove i kao sluškinje! Niste li vi, vi naročto, odgovorni za grijeh prema ALLAHU svojem Allahu?
  • 11 Sada, slušajte me i otpustite zatvorenike koje ste zarobili kod svoje braće, jer žestina gnjeva ALLAHNJEG biće na vama.“
  • 12 Među poglavarima sinova Efraimovih, podigoše se ljudi, Azarijahu sin Jehonananov, Berekijahu sin Mešilemetov, Jehizikjahu, sin Šalumov i Amaza sin Hadlajev, protiv onih koji dolaziše iz pohoda
  • 13 i oni im rekoše: ” Ne dovodite ovamo zatvorenika, jer mi ćemo biti krivci za jedan grijeh protiv ALLAHA. Vi govorite tako da ćete dodati našem grijehu i našim grješkama, dok je već težak naš grijeh i gnjev njegov je nad Izrailom!“
  • 14 Ratnici se odrekoše zarobljenika i plijena, u prisutnosti poglavara i sveg sabora.
  • 15 Potom poimenično označeni ljudi se podigoše i okrijepiše zatvorenike: plijenom oni odjenuše sve one koji bijahu goli i dadoše im habite, obuću, hrane, pića i masti za vidanje rana, potom odvezoše na magarcima sve hrome i odvedoše ih tačno do Jerihona, grada palmi, kod njihove braće. Potom se oni vratiše u Samariju.

Akhaz traži pomoć od Asirije[uredi]

(2Krlj 16.720)
  • 16 U ono vrijeme, kralj Akhaz posla iskati pomoć u Kraljeva Asirije[212].
  • 17 Nanovo Edomiti bijahu došli tući Judu i zarobljavati zarobljenike.
  • 18 Filistinci bijahu načinili napade protiv gradova *Nizije i Negeva koji pripadaše Judi: oni bijahu uzeli Bet-Šemeš, Ajalon, Gederot, Soko i njegovo područje[213], Timnau i njeno područje, Gimzo i njegovo područje i bijahu ih zauzeli.
  • 19 Naime ALLAH ponizi Judu zbog kralja Izraila[214] Akhaza, koji pobudi Judu na razvrat i nagovaraše na bezbožnost spram ALLAHA.
  • 20 Kralj Asirije Tilgat-Pilnezer[215] dođe protiv njega i opsjede ga, umjesto da bude jedno ojačanje za njega.
  • 21 Naime, Akhaz bijaše uzeo jedan dio dobara iz Kuće ALLAHOVE i onih od kralja i dostojanstvenika, i bijaše ih dao kralju Asirije, ali to njemu ne pričini nikakvu potporu.
  • 22 Za vrijeme dok bijaše opsjednut, on, kralj Akhaz, još više poveća svoju bezbožnost prema ALLAHU:
  • 23 on ponudi žrtve Allahovima Damaska koji ga bijahu pobijedili i reče: ” Budući da Allahovi Kraljeva *Arama njima dolaze u pomoć, njima ću i ja ponuditi žrtve, da dođu i meni pomoći.“
  • 24 Akhaz sakupi i polomi sve predmete iz Kuće Božje, on zatvori vrata Kuće ALLAHOVE i načini si *oltare na svim raskrižjima Jeruzalema.
  • 25 U svakom Judinom gradu on načini *visoka mjesta za nuditi *tamjan tuđinskim Allahovima; tako on uvrijedi ALLAHA, ALLAHA svojih otaca.
  • 26 Ostatak njegovih djela i svi njegovi postupci, od prvih do posljednjih, zapisani su u knjizi Kraljeva Jude i Izraila.
  • 27 Akhaz leže s očevima svojim i bi pokopan s očevima svojim u Gradu Jeruzalema[216], ali ga ne unesoše u grobnice Kraljeva Izrailovih. Njegov sin Ezekias zavlada na njegovom mjestu.

Ezekijasova vladavina. Očišćenje Hrama[uredi]

(2 krlj 18.14)
  • 29 1 Kad Ezekias postade kraljem, imaše 25 godina i vladaše 29 godina u Jeruzalemu. Ime njegove majke bijaše Abija, kćer ZekarijhuvljHava. *2 On činiše što je pravo u očima ALLAHA, tačno kao i Davud , njegov otac[217].
  • 3 On, od prve godine svoje vladavine, u prvom mjesecu, otvori i popravi vrata na Kući ALLAHOVOJ.
  • 4 On dovede svećenike i *levite i sastavi ih na Istačnom trgu[218],
  • 5 da im kaže: ” Slušajte me, leviti! Sada, *posvetite sebe i posvetite Kuću ALLAHOVU, ALLAHA svojih otaca[219]. Uklonite iz *svetišta svaku nečist.
  • 6 Jer naši su očevi bili nevjerni i činili su zlo u očima ALLAHA naše Allaha: oni su ga napustili, oni su okrenuli lice od boravišta GOSPPODOVOG i leđa su mu također okrenuli;
  • 7 jednako, oni su zatvorili vrata Trijema, oni su pogasili svjetiljke, i prstali nuditi *tamjan i holokauste[220] u svetištu za ALLAHA Izrailovog.
  • 8 To je izazvalo gnjev ALLAHOV protiv Jude i Jeruzalema i on je od njih načinio zastrašujući primjer, jedno opustjelo prostranstvo i jedan predmet poruge, kao što možete ustanoviti svojim očima.
  • 9 Evo samo što su naši očevi pali pod mačem, a naši sinovi, naše kćeri i naše žene su u robstvu zbog toga.
  • 10 Sada, ja imam namjeri sklopiti jedan savez s ALLAHOM, Allahom Izrailovim, kako bi žestina gnjeva njegovog okrenula se od nas.
  • 11 Sinovi moji, sada, ne suzdržavajte se, jer ste vi ti koje je ALLAH izabrao za stati pred njega, za služiti ga, za biti ministrima njegovim i nuditi mu tamjan.“
  • 12 Predstaviše se kao leviti: između sinova Kehatovih: Mahat sin Amazajev, Joel, sin Azarijahuvljev; između sinova Merarijevih: Kiš sin Abdijev, Azarijahu sin Jehalelov; Između sinova Geršonita: Joah sin Zimaov, Eden sin Joahov;
  • 13 između sinova Elisafanovih: Šimri i Jeiel; Između sinova Asafovih: Zekarijahu i Matanijahu;
  • 14 između sinova Hemanovih: Jehiel i Šimej; između sinova Jedutunovih: Šemaja i Uziel.
  • 15 Oni se združiše sa svojom braćom, posvetiše se i dođoše, prema kraljevoj zapovijedi i prema riječima ALLAHOVIM, *očistiti Kuću ALLAHOVU.
  • 16 Svećenici uđoše u unutrašnjost Kuće ALLAHOVE za očistiti ju i oni iznesoše u *trijem Kuće ALLAHOVE sve nečiste predmete koji se nalaziše u Hramu ALLAHOVOM, potom leviti njih sakupiše i iznesoše ih napolje, u ponor Sedrona.
  • 17 Oni počeše ovo posvećenje prvog dana prvog mjeseca; u osmom mjesecu, oni stigoše u Trijem ALLAHOV; oni posvećivaše Kuću ALLAHOVU tokom osam dana; završiše oni tako šesnaestog dana prvog mjeseca.
  • 18 Tad oni dođoše kod kralja Ezekiasa za reći: ” Mi smo očistili svu Kuću ALLAHOVU, *oltar holokausta i sve njegove pribore, stol ponude[221] i sve njegove pribore,
  • 19 kao i sve predmete stavljene u otpad od strane kralja Akhaza za vrijeme nemarnosti njegove vladavine. mi smo ih povratili u službu i posvetili. Evo ih pred oltarom ALLAHOVIM.“

Ezekias ponovo uspostavlja kult i žrtvovanja[uredi]

  • 20 Sutradan ujutro kralj Ezekias sastavi gradske poglavare i uspe se u Kuću ALLAHOVU.
  • 21 Donesoše sedam bikova, sedam ovnova, sedam janjaca i sedam jaraca za *žrtvu grijeha sa strane kraljevske kuće, *svetišta i Jude, potom on reče svećenicima, sinovima Harunovim, da ih ponude na *oltaru ALLAHOVOM.
  • 22 Zaklaše goveda; svećenici im prihvatiše krv i sasuše ju na oltar; zaklaše ovnove i sasuše im krv na oltar. oni također zaklaše janjce i sasuše im krv na oltar.
  • 23 Potom dovedoše jarčeve za žrtvu za grijeh nasuprot kralju i saboru, koji ispružiše ruku nad njima[222].
  • 24 Svećenici ih zaklaše i ponudiše u pokoru njihovu krv na oltaru, za posredovati za sav Izrail, jer za sav Izrail kralj je naložio holokaust[223] i žrtvu za grijehe.
  • 25 On postavi *levite u Kuću ALLAHOVU, s cimbalima, harfama i kitarama, prema nalogu Davudovu, Gadovu, vidovnjaka[224] kraljevog, i Natana, *Pegambera, jer ta zapovijed dolaziše od ALLAHA posredništvu svojih Pegambera.
  • 26 Kad leviti biše zauzeli svoja mjesta s glazbalima načinjenim po Davudu, potom svećenici s trubama,
  • 27 Ezekias zapovijedi ponuditi holokauste na oltaru i, u času kad počinjaše holokaust, počinjaše također i pjesma za ALLAHA i svirka truba, s pratnjom glazbala Davudovih, kralja Izrailova.
  • 28 Sav sabor osta klečeci, pjesma se produži a trube sviraše, sve tako do kraja holokausta.
  • 29 Kako se završavalo nuditi, kralj i svi sudionici s njim se sageše i pokloniše.
  • 30 Potom kralj Ezekias i svi poglavari rekoše levitima da slave ALLAHA riječima Davudovim i Asafovim, vidovnJakubim, i oni ga hvališe radosna srca, potom oni kleknuše i pokloniše se.
  • 31 Ezekias uze riječ i reče: ” Sada, Budući da vi imate ruke ispunjene za ALLAHA, priđite i prinesite žrtve i milodare[225] pohvalnice u Kuću ALLAHOVU.“ Tada sabor donese žrtve i milodare pohvalnice, i svi oni što imaše darežljivo srce prinesoše holokauste.
  • 32 Broj prinesenih holokausta od sabora bi 70 goveda, stotinu ovnova, 200 janjaca, svi ponuđeni u holokaust ALLAHU.
  • 33 Druge žrtve biše 600 glava krupne i 3.000 sitne stoke.
  • 34 Ipak, kako svećenici ne bijahu dovoljno brojni za moći oguliti sve holokauste, njihova braća, leviti, pomagaše im sve do kraja posla i sve dok se svećenici ne *posvetiše. Naime leviti bijahu s više žurbe pristupili svom posvećJahijaju od svećenika.
  • 35 I što više, bijaše holokausta u izobilju, s masnim od žrtava mira i libacija[226] za holokauste. Tako bi obnovljena služba Kuće ALLAHOVE.
  • 36 Ezekias i sav narod radovahu se onome što Allah bijaše ostvario za svoj narod, jer stvar se bijaše brzo dogodila.

Ezekias saziva Izrail i Judu za Pashu[uredi]

  • 30 1 Ezekias pozva sav Izrail i Judu on napisa isto pismo za Efraim i Manase[227] da dođu u Kuću ALLAHOVU u Jeruzalemu za proslaviti *Pashu ALLAHA, ALLAHA Izrailovog.
  • 2 Kralj, njegovi dostojanstvenici i sav sabor Jeruzalema biše mišljenja proslaviti ovu Pashu u drugom mjesecu[228].
  • 3 Naime, nisu nju mogli proslaviti u njeno vrijeme, budući da se svećenici ne bijahu *posvetili u dovoljnom broju i što se narod nije sastao u Jeruzalemu. *4 To rješenje se svidje kralju i svem saboru,
  • 5 i oni to izvršiše davši kružiti po svem Izrailu, od Ber-Ševe sve do Dana, poziv na dolazak u Jeruzalem za slaviti Pashu ALLAHA, ALLAHA Izrailova, jer malo ju ljudi bijaše slavilo kao što bijaše pisano.
  • 6 Trkači dakle odoše, s pismima pisanim od kralja i njegovih dostojanstvenika, u sav Izrail i Judu, za reći prema kraljevoj zapovjedi: ” Sinovi Izrailovi[229], vratite se k Izrailu, Allahu Ibrahima, Ishaka i Izraila, i on će se vratiti k vama, koji ste preživjeli izbjagli ruci kralja Asirije.
  • 7 Ne budite kao vaši očevi i vaša braća[230], koji su bili nevjerni ALLAHU, Allahu vaših otaca, tako da ih je on predao uništenju, kao što to možete utvrditi.
  • 8 Sada, ne ukrutite svoj vrat kao vaši očevi. Pružite ruku[231] ALLAHU, dođite u njegovo *svetište, koje je posvećene zauvijek, i služite ALLAHA svojeg Allaha, da bi odvratio od vas žestinu svojeg gnjeva.
  • 9 Naime, vašim povrakom ALLAHU vaša braća i vaši sinovi moći će pronaći sućut kod onih koji su ih izgnali i moći se vratiti u ovu zemlju, jer ALLAH, vaš Allah, je milosrdan i sažaljiv i neće više okretati svojeg lica, ako se vi vratite k njemu.“
  • 10 Trkači prođoše iz grada u grad u zemlji Efraim i Manase, sve do Zabulona, ali oni su im se rugali.
  • 11 Ipak ljudi Ašerovi, Manasejevi i Zabulonovi biše dirnuti i dođoše u Jeruzalem.
  • 12 U Judi isto tako ruka Allahova djelovaše za učiniti da se izvrši, jednodušno, zapovjed kralja i dostojanstvenika, prema riječi ALLAHOVOJ.
  • 13 Brojan se narod sastade u Jeruzalemu za proslaviti praznik *beskvasnih kruhova u drugom mjesecu: Bijaše to jedan izvanredno brojan sabor.
  • 14 Oni se staviše rušiti *oltare za žrtvovanje koji bijahu u Jeruzalemu, kao i sve *oltare za tamjan, i baciše ih u ponor Cedrona.

Ezekias proslavlja Pashu[uredi]

  • 15 Oni žrtvovaše Pashu četrnaestog dana drugog mjeseca. Svećenici i *leviti, postiđeni, bijahu se *posvetili i bijahu doveli holokauste[232] za Kuću ALLAHOVU.
  • 16 Oni se držaše na svojoj službi, prema svojem propisu, u skladu sa Zakonom Musu, čovjek Božjeg: svećenici sasipaše krv primljenu iz ruke levita.
  • 17 Naime, kako se mnogo ljudi u saboru ne bijaše posvetilo, leviti su zaduženi klanjem pashalnih žrtava umjesto svih onih koji ne bijahu *čisti za izvršiti taj čin svet prema ALLAHU.
  • 18 Jer mnogi ljudi, naročito iz Efraima, Manaseja, Isakara i Zabulona, ne bijaše se očistilo, na takav način da jedoše Pashu u suprotnosi s onim što je pisano; ali Ezekias posredova za njih govoreći: ” Nek' ALLAH, koji je dobar, oprosti
  • 19 svima onima koji su prionuli svojim *srcem traženju ALLAHA, ALLAHA svojih otaca[233], čak i ako to nije s čistoćom zahtijEvanom za *svete stvari!“
  • 20 ALLAH usliša Ezekiasa i ne opustoši naroda.
  • 21 Sinovi Izrailovi[234] koji se nalaziše u Jeruzalemu slaviše praznik *beskvasnih kruhova sedam dana s velikom radošću, dok leviti i svećenici slaviše ALLAHA svakog dana s moćnim glazbalima u čast ALLAHOVU.
  • 22 Riječi Ezekiasove dirnuše u srce sve levite oduševljene sretnim raspoloženjem prema ALLAHU i oni sprovedoše svečanost tokom sedam dana, nudeći *žrtve mira i zahvaljujući ALLAHU, Allahu svojih otaca.
  • 23 Potom sav sabor bi mišljenja da se produži tokom drugih sedam dana, i oni slaviše još sedam dana u svojoj radosti.
  • 24 Naime, kralj Jude Ezekias bijaše predujmio za sabor tisuću bikova i 7.000 glava sitne stoke, a dostojanstvenici bijahu predujmili za njega tisuću bikova i 10.000 glava sitne stoke. Svećenici se bijahu u velikom broju posvetili.
  • 25 Sav Judin sabor bi u radosti, kao i svećenici, leviti, sav sabor koji je stigao iz Izraila, stanovnici koji su došli iz zemlje Izraila i oni koji borave u Judi.
  • 26 Bi velika radost u Jeruzalemu, jer od Sulejmanovih dana, sina kralja Davuda, kralja Izrailova, nije bilo ničeg takvog u Jeruzalemu.
  • 27 Potom svećenici leviti se digoše i blagosloviše narod: njihov glas se prostrij i njihova molitva stiže u *nebesa, boravište njegove *svetosti.

Ezekias ustrojava službu u Hramu[uredi]

  • 31 1 Kad sve to bi završeno, svi Hebreji koji se nalaziše ondje pođoše u gradove Jude za porušiti stele, posjeći svete stubove, razvaliti *visoka mjesta i *oltare, sve do konačnog nestajanja, u svoj Judi i Benjaminu, kao i u Efraimu i u Manaseju. Potom svi sinovi Izrailovi[235] se vratiše u svoje gradove, svaki k sebi.
  • 2 Ezekias ustanovi razrede svećenika i *levita, osim njihovih razreda on označi svakom njegovu služnu; svećenicima i levitima holokauste, žrtve mira, službu, čin zahvalnosti i pohvalu, vratima tabora[236] ALLAHOVIH.
  • 3 Kralj uze jedan dio na svoje prihode za holokauste, one jutarnje i večenje, one *šabatske, od mladog mjeseca i praznika, kako je to pisano u Zakonu ALLAHOVOM[237].
  • 4 I on reče narodu Jimne u Jeruzalemu da daje dio svećenicima i levitima, da bi se učvrstili u Zakonu ALLAHOVOM.
  • 5 Poslije objavljJahijaja tih riječi, sinovi Izrailovi obilno obskrbljivaše *prvine pšenice, vina, ulja, meda i svih proizvoda s polja i donosiše izobilje dimova od svega.
  • 6 I sinovi Izraila i Judekoji su stanovali u gradovima Jude, donesoše, oni također, dim od lrupne i sitne stoke i one od milodara posvećenih ALLAHU, njihovom Allahu; i oni toga činiše mnogo.
  • 7 U trećem mjesecu, počeše se praviti hrpe, a završavalo se u sedmom mjesecu[238].
  • 8 Ezekias i dostojanstvenici dođoše vidjeti te hrpe i blagosloviše oni ALLAHA i svoj narod Izrail.
  • 9 Ezekias ispita svećenike i levite glede tih hrpa,
  • 10 a veliki svećenik Azarijahu, iz kuće Sadokove[239], njemu odgovori: ” Od kada se počelo donositi predujam u Kuću ALLAHOVU, mi smo jeli do sitosti, ostavili smo u preostatak u velikoj količini, jer ALLAH je blagoslovio svoj narod, a preostatak čini ove hrpe.“
  • 11 Ezekias zapovijedi da se načine ostave u Kući ALLAHOVOJ, i one su pripremljene.
  • 12 Tu se vjerno donesoše predujmovi, dimovi i milodari. Levit Konanijahu bi nadzornikom, sa svojim bratom Šimejem kao pomoćnikom.
  • 13 Jehiel, Azazijahu, Nahat, Azahel, Jerimot, Jozabad, Eliel, Jizmakijahu, Mahat i Benajahu bijahu nadzornici, svi pod zapovjedništvom Konanijahuvljevim i njegovog brata Šimeja, po uputi kralja Ezekiasa i nadzornika Kuće ALLAHOVE, Azarijahua.
  • 14 Levit Kore, sin Jimnajev, čuvar istačnih vrata, bavio se milodarima učinjenim Allahu i razdijelio što je bilo predujmljeno za ALLAHA, kao i *presvete stvari.
  • 15 Pod njegovim zapovjedanjem, Eden, Minijamin, Ješua, Šemajahu, Amarijahu i Šekanijahu, u svećeničkim gradovima[240], trebali su vjerno vršiti raspodjelu svojoj braći, prema njihovim razredima, bez razlike između velikog i malog:
  • 16 uz ljude već upisane, od dobi od tri godine i iznad toga, svi oni koji dolaziše u Kuću ALLAHOVU svaki dan su primali nesđ to za svoju službu u svojim grupama prema svojim razredima.
  • 17 Upis svećenika se obavljao prema njihovoj očinskoj kući, i onaj livita, od dobi od dvadeset godina i više, po grupama i po razredima.
  • 18 Upis je vrijedio za svu obitelj: žene, dječake i djevojke; vrijedio je za sav sabor, pod uvjetom da se bude vjerno stavljen u stanje svetosti,
  • 19 i za svećenike, sinove Harunove, koji su živjeli u poljima na području svakog njihovog grada. Ljudi označeni poimence udijeljivali su dijelove svim ljudima između svećenika i svim upisanima među levitima.
  • 20 Ezekias postupi tako u svoj Judi i učini on što bi dobro, pravo i vjerno pred ALLAHOM, njegovim Allahom.
  • 21 U svim djelima koje on poduze za službu u Kući Božjoj, za Zakon i za zapovjedi, on postupi tražeći svog ALLAHA svim svojim srcem, i on uspjede.

Senakerib osvaja Judino kraljevstvo[uredi]

(2 Krlj 18.13; Iz 36.1)
  • 32 1 Poslije ovih događaja i činova vjernosti, kralj Asirije Senakerib dođe u Judu i utabori se protiv utvrđenih gradova Jude, koje je kanio razrušiti.
  • 2 Kad Ezekias vidje Senakeriba dolaziti s namjerom da napadne Jeruzalem,
  • 3 on se složi sa svojim dostojanstvenicima i svojim časnicima za zapriječiti prilaz vodi izvora smještenih izvan grada. Ovi ga pomogoše
  • 4 i jedan se brojan narod sakupi za zatvoriti sve izvore i tokove koji su tekli u unutrašnjosti zemlje, govoreći: ” Zašto bi kraljevi Asirije[241], po svojem dolasku, našli vodu u izobiljuđ“
  • 5 Ezekias smiono poče obnavljati svaki razoreni bedem, gradeći ondje kule i jednu drugu izvan bedama, popravljajući Milo[242] u *Gradu Davudovu i praveći mnoštvo kopalja i štitova.
  • 6 On postavi vojne poglavare na čelo naroda, sakupi ih kod sebe na trgu kod gradskih vrata[243] i govoriše im obraćajući se njihovom srcu:
  • 7 Budite snažni i smioni! Nemajte straha pred kraljem Asirije i pred svim tim mnoštvom koje je s njim, jer s nama je jedan mnogo veći nego on:
  • 8 S njim, samo je ljudska sila; ali s nama, ima ALLAH, naš Allah, za spasiti nas i boriti se u našim bojevima!“ Narod bi osokoljen riječima kralja Jude, Ezekiasa.

Senakeribove poruke ljudima u Jeruzalemu [uredi]

(2 Krlj 18.1737; 19.919; Iz 36.222;37.920)
  • 9 Poslije toga, kralj Asirije Senakerib, dok je sam ostao u Lakišu[244] sa svom svojim snagama, posla svoje sluge u Jeruzalem kod kralja Jude, Ezekiasa, kod svih ljudi Jude koji bijahu u Jeruzalemu, za reći im: U što ste vi stavili svoje povjerenje za boraviti u tvrđi Jeruzalemovoj?
  • 11 Nije li Ezekias u toku da vas obmane, da vas pobije glađu i žeđu, govoreći vam: ALLAH, naš Allah, oslobodiće nas iz ruke kralja Asirije? *12 Nije li to on, Ezekias, koji je uklonio *visoka mjesta i njihove *oltare i koji je rekao Judi i Jeruzalemu da se klanjaju samo pred jednim jedinim oltarom i da ne spaljuju *tamjan no na njemu?
  • 13 Ne znate li vi što sam ja učinio, ja i moji očevi[245] svim narodima svijeta? Allahovi naroda svijeta jesu li usitinu mogli osloboditi njihove zemlje iz moje ruke?
  • 14 Koji, između svih tih Allahova tih od mojih otaca istrijebljenih naroda, je li mogao osloboditi svoj narod iz moje ruke, da bi vas vaš Allah moga osloboditi iz moje ruke?
  • 15 Sada, nek' vas Ezekias ne prHavari i ne obmane tako! Ne vjerujte to, jer ni jedan Allah ni jednog naroda ili kraljevstva nije sposoban osloboditi svoj narod iz moje ruke i ruke mojih otaca. Utoliko prije, vas neće osloboditi vaši Allahovi[246] iz moje ruke!
  • 16 Sluge Senakeribove nastaviše grditi protiv ALLAHA Allaha i protiv Ezekiasa, njegovog sluge,
  • 17 potom Senakerib napisa pisma za izazivati ALLAHA, ALLAHA Izrailovog, i za bubati po njemu ovim riječima: ” Sve kao i Allahovi naroda svijeta, koji nisu oslobodili svoj narod iz moje ruke, Allah Ezekiasov neće osloboditi svoj narod iz moje ruke.“
  • 18 Sluge Senakeribove vikaše jednim snažnim glasom, na judejskom jeziku[247], narodu Jeruzalema koji bijaše na bedemu, da bi ga zastrašili i užasnuli, dso te mjere da se dočepaju grada.
  • 19 Oni govoriše o Allahu Jeruzalema kao o Allahovima naroda svijeta, djelima ljudskih ruku.

Allah oslobađa Jeruzalem[uredi]

(2 Krlj 19.1, 3537; Iz 37.1, 3638)
  • 20 Kralj Ezekias i *Pegamber Izaija, sin Amosov, moliše u tu svrhu i zavapiše prema *nebesima.
  • 21 I ALLAH posla jednog *meleka, koji ukloni sve smione ratnike, časnike i dostojanstvenike u taboru kralja Asirije. On se morade vratiti u svoju zemlju sramom pokrivenog lica i, kad uđe u Kuću svojeg Allaha, njegovi ga vlastiti sinovi ubiše mačem.
  • 22 Tako ALLAH spasi Ezekiasa i stanovnike Jeruzalema iz ruke kralja Asirije Senakeriba i ruke svih njegovih neprijatelja, potom im on osigura mir[248] svuda uokolo.
  • 23 Mnogo ljudi donese u Jeruzalem milodare za ALLAHA i darove za kralja Jude Ezekiasa, koji poslije toga bijaše visoko cijenjen u očima svih naroda.

Kraj Ezekiasove vladavine[uredi]

(2 Krlj 20.121; Iz 38.18; 39)
  • 24 U one dane, Ezekias pade smrtno bolestan; on se pomoli ALLAHU i reče mu[249]...® ALLAH ostvari za njega jedno čudo.
  • 25 Ali Ezekias ne odgovori primljenim dobrima, i, zbog oholosti svojeg srca, on navuče gnjev na sebe, na Judu i Jeruzalem.
  • 26 Ali Ezekias usprkos toj oholosti svog srca, ponizi se, on i stanovnici Jeruzalema, tako gnjev ALLAHOV ne dođe na njih tokom njegova života.
  • 27 Ezekias imade u izobilju i slavu i ogromna Bogatstva; on sebi stvori zalihe srebra, zlata, dragulja, mirisnih tvari[250], štitova i svih vrsta vrijednih predmeta.,
  • 28 kao i skladišta za svoju pšenicu, vino i ulje, staje za sve vrste stoke i pašnjake za stada[251].
  • 29 On si dade izgraditi gradove i imade veliko mnoštvo krupne i sitne stoke, jer Allah njemu dade velika dobra.
  • 30 To je on, Ezekias, zatvorio gornje tokove vode Gihona[252] i usmjerio ih niže prema zapadu *Grada Davudova. Ezekias uspjede u svim svojim poduhvatima.
  • 31 Tako za vrijeme posjete babilonijskih dostojanstvenika poslanih k njemu za obavijestiti se o čudu ostvarenom u zemlji[253], Allah ga napusti i stavi ga na kušnju za saznati što iuma u svom *srcu.
  • 32 Ostatak Ezekiasovih djela i njegova djela pobožnosti zapisana su u viđenju *Pegambera Izaije[254], sina Amosova, i u knjizi Kraljeva Jude i Izraila.
  • 33 Ezekias leže sa svojim očevima, a ukopaše ga pokraj puta koji se uspinje ka grobovima sinova[255] Davudovih; po smrti njegovoj sva Juda i stanovnici Jeruzalema odadoše mu počasti. Njegov sin Manase zavlada na njegovom mjestu.

Manase, kralj Jude[uredi]

(2 Krlj 21.11018 )
  • 33 1 Manase imaše dvanaest godina kad postade kraljem i vladaše 55 godina u Jeruzalemu.
  • 2 On činiše što je zlo u očima ALLAHOVIM, oponašajući gnusnosti naroda koje ALLAH bijaše izvlastio pred sinovima Izrailovim[256].
  • 3 On ponovo izgradi *visoka mjesta koja bijaše uništio njegov otac Ezekias, on podiže *oltare *Balima, on uspravi svete stubove , on se klanjaše pred pred svom vojskom nebeskom[257] i on joj činiše Allahoslužje.
  • 4 On izgradi oltare u Kući ALLAHOVOJ za koju ALLAH bijaše rekao : ” U Jeruzalemu biće moje *ime zauvijek. “
  • 5 On izgradi oltare svoj vojsci nebesa u dva *trijema Kuće ALLAHOVE . *6 On sam dade provesti sinove svoje kroz vatru u dolini Ben-Hinom; on vršiše gatanje, vračanje i čaranje; on postavi vračeve[258] i gatare; on jako uvrijedi ALLAHA čineći što je zlo u njegovim očima.
  • 7 On postavi u Kući Božjoj izdjelani idol koji bijaše načinio; međutim Allah bijaše rekao Davudu i njegovom sinu Sulejmanu: ” U ovoj Kući, kao i u Jeruzalemu, koje sam ja izabrao između svih plemena Izrailovih, ja ću staviti ime svoje zauvijek.
  • 8 Tako ja neću dati više Izrailu udaljiti korak daleko od zemlje koju sam dao očevima njihovim, pod uvjetom da oni postupaju prema svemu što sam ja njima propisao, po posredništvu Musinom: sav Zakon, propise i odluke[259].“
  • 9 Manase zavede Judu i stanovnike Jeruzalema, da čine gore nego svi narodi istrijebljeni od ALLAHA pred sinovima Izrailovim.
  • 10 Tada ALLAH govoriše Manaseju i svom narodu, ali oni tome ne pridadoše pažnje.
  • 11 ALLAH dade doći protiv njih zapovjednike vojske kralja Asirije: oni zarobiše Manasea čakljama[260], zavezaše ga jednim dvostrukim lancem od bronce i odvedoše u Babiloniju.
  • 12 Kad on bi u nevolji, on umiri lice ALLAHA[261] svog Allaha, on se duboko ponizi pred Allahom svojih otaca
  • 13 i preklinjaše ga. On se dopusti umiriti, sasluša njegovu molbu i dade ga dovesti u Jeruzalem za nastaviti svoju vladavinu. Tada Manase priznade, da ALLAH jest Allah.
  • 14 Nakon toga, on izgradi izvan *Grada Davudova jedan bedem koji je prolazio k zapadu od Gihona, u dolini, koji je išao sve do Ribljih vrata i koji okruživaše Ofel[262]; on mu dade veoma veliku visinu. On također postavi vojne zapovjednike u svim utvrđenim gradovima Jude.
  • 15 On povuče iz Kuće ALLAHOVE tuđinske Allahove i idole, i baci izvan grada sve oltare koje bijaše izgradio na brdu Kuće ALLAHOVE i u Jeruzalemu.
  • 16 On popravi oltar ALLAHOV, na njemu ponudi *žrtve mira i zahvalnicei propisa Judi služiti ALLAHA, ALLAHA Izrailovog.
  • 17 Ipak narod opet žrtvovaše na visokim mjestima, ali samo u čast ALLAHA svog Allaha.
  • 18 Ostatak djela Manasejevih, njegova molitva svom Allahu i riječi vidovnjaka[263] koji mu govoriše u ime ALLAHA Allaha Izrailovog, nalaze se među djelima Kraljeva Izrailovi.
  • 19 Njegova molitva i njegov povrataku milost, sav njegov grijeh i njegova nevjernost, s mjestima gdje, prije svojeg poniženja, bijaše izgradio visoka mjesta i postavio svete stubove i kipove, zapisano je u Djelima Hozajevim[264].
  • 20 Manase leže s očevima svojim i bi pokopan u svojoj kući[265]. Njegov sin Amon zavlada na njegovom mjestu.

Amonova vladavina[uredi]

(2 Krlj 21.19 26)
  • 21 Amon imaše 22 godina kad postade kraljem i vladaše dvije godine u Jedruzalemu.
  • 22 On činiše što je zlo u očima ALLAHOVIM, kao i Manase, njegov otac. Amon nudiše žrtve i ustanovi Allahoslužje svim kipovima i kao što njegov otac bijaše činio.
  • 23 Ali, on se ne ponizi pred ALLAHOM kao što njegov otac bijaše činio; naprotiv, Amon, on, počini još više grijehova.
  • 24 Sluge Amonove urotiše se protiv njega i pogubiše u njegovoj kući.
  • 25 Narod zemlje pobi sve one koji se bijahu urotili protiv kralja Amona i postavi za kralja, na njegovo mjesto, njegovog sina Joziasa.

Joziasova vladavina[uredi]

(2 Krlj 22.12; 23.420)
    • 34 1 Jozias imade osam godina kad postade kraljem i on vladaše 31 godinu u Jeruzalemu.
  • 2 On činiše što je pravo u očima ALLAHOVIM i slijediše tačno putove Davuda, svog oca[266], ne skrećući ni desno ni lijevo.
  • 3 U osmoj godini svoje vladavine, tada dok još bijaše mlad čovjek, on poče tražiti oga svojeg oca Davuda i, u dvanaestoj godini, on poče *očišćenje Jude i Jeruzalema od *visokih mjesta, svetih stubova[267], isklesanih ili izlivenih kipova.
  • 4 Uništi se u njegovoj prisutnosti *oltare *Balova; on pobara palionice mirisa[268] koje bijahu iznad, polomi svete stubove i klesana i izlivene idole; on ih smrvi i rasprši ponad grobova okoji im bijahu nudili žrtve;
  • 5 on spali kosti svećenika na njihovim oltarima.
  • 6 U gradovima Manaseja, Efraima, Simeona i čak Neftalija, i u svim susjednim područjima[269]
  • 7 on poruši oltare, posiječe svete stubove i idole za smrviti ih u prah, on poobara sve palionice u svoj zemlji Izrailovoj. Potom on se vrati u Jeruzalem.

Veliki svećenik otkriva knjigu Zakona[uredi]

(2 Krlj 22.310)
  • 8 Osamnaeste godine svoje vladavine, nakon *čišćenja zemlje i Kuće, Jozias posla Šafana, sina AsalijahuvljHava, poglavara grada Mazejahua i kancelara Joahaza, za popraviti Kuću ALLAHA, svog Allaha.
  • 9 Ovi dođoše naći velikog svećenika Hilkijahua i dadoše mu novac donesen u Kuću ALLAHOVU i što su *leviti čvari praga[270] pobrali iz ruku Manasea, Efraima, sveg ostalog Izraila, sve Jude i Benjamina i stanovnika Jeruzalema.
  • 10 Oni ga predadoše u ruke onima koji obavljaše posao, koji bijahu odgovorni Kuće ALLAHOVE; Ovi, koji radiše u Kući ALLAHOVOJ, upotrijebiše ga za popraviti i obnoviti tu Kuću.
  • 11 Tako ga oni predadoše u ruke tesarima i zidarima za kupovati kamen za klesanje i drvo za tesanje i za poduprijeti građevine koje kraljevi Jude bijahu prepustili urušavanju.
  • 12 Ljudi radiše savjesno posao; iznad njih leviti Jahat i Obadijahu, sinovi Merarijevi, i Zekarija i Mešulam, sinovi Kehatovi, bijahu zaduženi za upravljanje. Leviti, svi vješti u sviranju glazbalima[271],
  • 13 ravnaše nosačima i upravljaše svim radnicima, svakim prema njegovom zanimanju. Između levita, drugi bijahu pisari, službenici, ili vratari.
  • 14 Za vrijeme dok se koristiše novac donesen u Kuću ALLAHOVU, svećenik Hilkijahu nađe knjigu Zakona[272] ALLAHOVOG danu po Musi.
  • 15 Hilkijahu se obrati tajniku Šafanu za reći mu: ”Ja sam našao knjigu Zakona u Kući ALLAHOVOJ! “ Hilkijahu dade knjigu Šafanu.
  • 16 Ovaj odnese knjigu kralju i osim toga izvjesti ga ovim riječima: ” Sve što biješe povjereno tvojim slugama, one su u toku njegovog izvršavanja: One su izručile novac nađen u Kući i predali ga u ruke poduzetnicima radova, odgovornima i onima kojiobavljaju posao. “
  • 18 Potom, tajnik Šafan objavi kralju: ” Svećenik Hilkijahu mi je predao jednu knjigu.“ Šafan ju pročita pred kraljem.

Jozias traži savjet u proročice Hulde (2 Krn)[uredi]

(2Krlj 22.1120)
  • 19 Kad kralj bi saslušao riječi knjige Zakona, on *rastrga odjeću svoju,
  • 20 potom on izdade ovu zapovijed svećeniku Hilkijahuu, Ahikamu, sinu Šafanovu, Abdonu, sinu Mikavljevu, tajniku Šafanu, kao i Azajau, sluzi kraljevu:
  • 21 ” Idite pitati za savjet ALLAHA[273] za mene i za ostatak Jude i Izraila glede riječi knjige koja bijaše nađena; jer velik je gnjev ALLAHOV koji se sručio na nas, jer naši očevi nisu pazili riječi ALLAHOVE i nisu postupali prema svemu što je zapisano u knjizi. “
  • 22 Hilkijahu i oni koje bijaše označio kralj odoše pronaći proročicu *Proročicu, ženu čuvara odjeće[274] Šaluma, sina Tokatova, sina Hasraova. Ova stanovaše u Jeruzalemu, u novoj četvrti. Oni joj govoriše primjereno,
  • 23 a ona im odgovori: ” Ovako govori ALLAH, Allah Izrailov! Recite čovjeku koji vas je poslao k meni:
  • 24 Ovako govori ALLAH: Ja ću vam dovesti jednu nesreću na ovo mjesto i na njegove žitelje, ispunjavajući sva prokletstva upisana u knjizi koju je pročitana pred kraljem Jude.
  • 25 Pošto su me oni napustili i što su spaljivali *tamjan drugim Allahovima tako da mene uvrijede ovim djelima svojih ruku[275], moj gnjev će se sručiti na ovo mjesto i neće se ugasiti.
  • 26 Ali kralju Jude koji vas je poslao pitat za savjet ALLAHA vi recite ovako: Ovako govori ALLAH, Allah Izrailov: Ti si dobro čuo,
  • 27 pošto se naime, tvoje srce pustilo dirnuti; pošto si se ti ponizio pred ALLAHOM kad si čuo riječi njegove protiv ovog mjesta i njegovih žitelja, pošto si se ti ponizio preda mnom, i što si rastrgao svoju odjeću i što si plakao preda mnom; eh dobro, ja sam također čuo proročanstvo ALLAHOVO.
  • 28 zbog svega toga, ja ćåu tebe spojiti s tvojim očevima[276]; ti ćeš im se u miru pridružiti u grobu. Tvoje oči neće vidjeti ništa od nesreće koju ću ja dovesti na ovo mjesto i na njegove žitelje. “ Izaslanici prenesoše kralju odgovor.

Jozias obnavlja savez s Allahom[uredi]

(2 Krlj 23.13)
  • 29 Kralj posla reći svim *starješinama Jude i Jeruzalema da se sastanu.
  • 30 Potom se on uspe u Kuću ALLAHOVU, imajući oko sebe sve ljude Jude i sve žitelje Jeruzalema, svećenike, *Pegambere i sav narod, od najvećeg do najmanjeg. On im obavi čitanje svih riječi knjige *saveza nađene u Kući ALLAHOVOJ.
  • 31 Kralj, uspravljen na svom mjestu, zaključi pred ALLAHOM savez koji ga obveza slijediti ALLAHA, čuvati svim svojim srcem i svom svojom dušom njegove zapovijedi, njegove odredbe i njegove propise, ispunjavajući riječi saveza koje su napisane u ovoj knjizi.
  • 32 On učini da se obvežu svi oni koji se nalaziše u Jeruzalemu i u Benjaminu, tako svi stanovnici Jeruzalema postupiše prema savezu Allahovom, ALLAHA svojih otaca[277].
  • 33 Potom Jozias ukloni sve gnusnosti u svoj zemlji koja je pripadala sinovima Izrailovim[278] i obveza sve one koji se nalaziše u Izrailu služiti ALLAHA svog Allaha. Tokom cijelog svog života, on se ne okrenu od ALLAHA, ALLAHA svojih otaca.

Jozias slavi praznik Pashe[uredi]

(2 Krlj 23.2123)
  • 35 1 Jozias proslavi *Pashu ALLAHOVU u Jeruzalemu i žrtvova Pashu četrnaestog dana prvog mjeseca.
  • 2 On podstaknu svećenike u njihovim službama i osmjeli ih u službi Kuće ALLAHOVE.
  • 3 On reče *levitima zaduženim obučiti sav Izrail, onima koji bijahu *sveti za ALLAHA: ” Da vi stavite sveti *kovčeg u Kuću koju je izgradio kralj Izraila Sulejman, sin Davudov, to neće biti teret za vaša pleća. Sada, služite ALLAHA svojeg ALLAHA i njegov narod Izrail.
  • 4 Ustrojite se po obiteljskim zadrugama prema vašim službama, prema dokumentima kralja Izrailovog, Davuda[279] i njegovog sina Sulejmana.
  • 5 Držite se u *svetištu prema podjelama obiteljskih zadruga svoje braće, ljudi iz naroda, i prema podjeli levitskih obiteljskih zadruga.
  • 6 Žrtvujte Pashu[280] posvetite se i poduprite svoju praću u primjeni riječi ALLAHOVE dane putem Musu.“
  • 7 Jozias pribavi ljudima sitne stoke, janjaca i koza; zbroj žrtava Pashe za sve one koji se ondje nađoše dosegnu broj od 30.000, više 3.000 goveda, podrijetlom s kraljevskih dobara.
  • 8 Njegovi dostojanstvenici darežljivo priskrbiše narodu, svećenicima i levitima: Hilkija, Zekarijahu i Jehiel, upravitelji Kuće Božje, dadoše svećenicima za žrtve Pashe 2.600 janjaca i 300 goveda.
  • 9 Konanijahu i njegova braća Šemajahu i Netanel, Hašabijahu, Jehiel i Jozabad, glavari levitski, priskrbiše levitima za žrtve Pashe 5.000 janjaca i 500 goveda.
  • 10 Služba bi ovako ustrojena: svećenici stajahu na svojim mjestima i leviti u svojim službama, prema zapovjedi kraljevoj.
  • 11 Žrtvova se Pasha, svećenici primiše i sasuše krv, a leviti obaviše rasijecanje.
  • 12 Nakon što dadoše njihov dio ljudima iz naroda, prema podjelama obiteljskih zadruga, oni ostaviše na stranu dio za ponuditi ALLAHU u holokaust[281], kako je pisano u knjizi Musinoj. Isto tako učiniše i za goveda.
  • 13 Oni ispekoše na vatri pashalno janje, prema pravilu, dok druga sveta jela skuhaše u loncima, ćupovima i kazanima, i potrčase to odnijeti svem narodu.
  • 14 Potom oni prirediše za sebe i za svećenike, jer svećenici, sinovi Harunovi, biše zauzeti nuđenjem holokausta i masnog sve do noći; leviti prirediše također za sebe i za svećenike, sinove Harunove.
  • 15 Pjevači, sinovi Asafovi, ostadoše na svojim mjestima, prema propisima Davuda, Asafa, Hema,a i Jedutuna, vidovnjaka Kraljeva; isto kao i vratari što ostadoše kod svakih vrata. Oni ne prekinuše svoju službu, budući da leviti, njihova braća, sprmiše za njih.
  • 16 Sva služba ALLAHOVA bi ustrojena u onaj dan u slavljenju Pashe i nuđenju holokausta na *oltaru ALLAHOVOM, prema propisu kralja Joziasa.
  • 17 Tako sinovi Izrailovi[282] koji bijahu nazočni proslaviše Pashu u onaj dan i praznik *beskvasnih kruhova tokom sedam dana.
  • 18 Ni jedna slična Pasha ne bijaše proslavljena u Izrailu od vremena *Pegambera Samuela, i ni jedan kralj Izrailov ne načini takve Pashe kakvu prirediše Jozias, svećenici, leviti, svi Judejci i Hebreji nazočni i stanovnici Jeruzalema.
  • 19 Ta Pasha bi proslavljena osamnaeste godine Joziasove vladavine.

Kraj Josiasove vladavine[uredi]

(2 Krlj 23.2830)
  • 20 Nakon svega toga, kad Jozias popravi Kuću[283], kralj Egipta Neko dođe zaratiti u Karkemiš, na Eufratu, i Jozias mu pođe u susret.
  • 21 Neko posla glasonoše za reći mu: ” Što ima između nas, kralju Jude? Ne dolazim ja danas protiv tebe, već protiv mog stalnog neprijatelja[284]. Allah mi je rekao da pohitim. Ne suprotstavljaj se Allahu koji je sa mnom, inače on će te uništiti.“
  • 22 Ipak Jozias ne promijeni mišljenje, jer je tražio jednu priliku da se bori protiv njega. On ne posluša riječi Nekoove, nadahnute od Allaha, i on dođe zaratiti na gazu kod Megidoa[285].
  • 23 Strijelci strijeljaše na kralja Joziasa i on reče svojim slugama: ” Odvezite me, jer sam ozbiljno ranjen.“
  • 24 Njegove ga sluge odniješe od njegovih bojnih kola, staviše ga u njegova druga kola i odvezoše u Jeruzalem. On umrije i bi pokopan u grobovima svojih otaca[286], a sva Juda i Jeruzalem padoše u žalost zbog Joziasa.
  • 25 Jeremija sastavi jednu tužaljku o Joziasu[287]; svi njegovi pjevači i pjevačice su govorili o Joziasu u svojim tužaljkama sve do ovog dana; taj se običaj ustali u Izrailu i uvrstiše se te pjesme među tužaljke .

Vladavine Joakhaza, Jojakima i Jojakina[uredi]

(2Krlj 23.3024.17)
  • 36 1 Narod zemlje uze Joakhaza bijaše, sina Joziasova, i postavi ga vladati u Jeruzalemu umjesto oca njegovog.
  • 2 Jokhaz imade 23 godine kad postade kralj i on vladaše tri mjeseca tri mjeseca u Jeruzalemu.
  • 3 Kralj Egipta ga liši vlasti u Jeruzalemu i nametnu zemlji jedan danak od stotinu talenata[288] srebra i talenata zlata.
  • 4 Kralj Egipta postavi kao kralja njegovog brata Elijakima nad Judom i Jeruzalemom i zamijeni njegovo ime u Jojakim. Neko uze njegovog brata Jokhaza i odvede ga u Egipat.
  • 5 Jojakim imaše 25 godina kad postade kraljem i vladaše jedanaest godina u Jeruzalemu. On činiše što je zlo u očima ALLAHA, njegovog Allaha.
  • 6 Kralj Babilonije Nabukodonozor uspe se protiv njega. On ga zaveza dvostrukim brončanim lancem za odvesti u Babiloniju.
  • 7 Nabukodonozor odnese u Babiloniju različite predmete iz Kuće ALLAHOVE i stavi ih u svoju palaču[289] u Babiloniji.
  • 8 Ostatak djela Jojakimovih, gnusnosti što je učinio i sve što se zbilo njemu, zapisano je u knjizi Kraljeva Jude i Izraila. Njegov sin Jojakin zavlada na njegovom mjestu.
  • 9 Jojakin imaše osam godina[290] kad postade kraljem i vladaše tri mjeseca i deset dana u Jeruzalemu. On činiše što je zlo u očima ALLAHOVIM.
  • 10 U izmjeni godina, kralj Nabukodonozor posla jedan pohod za dovesti ga u Babiloniju s dragocijenim predmetima iz Kuće ALLAHOVE i on postavi njegovog brata[291] Sedecijasa kraljem nad Judom i Jeruzalemom.

Sedeciasova vladavina[uredi]

(2 Krlj 24.1825.21; Jr 39.110; 52.127)
  • 11 Sedecias imaše 21 godinu kad postade kraljem i vladaše jedanaest godina u Jeruzalemu.
  • 12 On činiše što je zlo u očima ALLAHOVIM, svog Allaha. On se ne ponizi pred *Pegamberom Jeremijom, koji govoriše sa strane Allaha.
  • 13 Sedecias se čak pobuni protiv kralja Nabukodonozora, koji ga je prisegao Allahom. On ukruti svoj vrat[292] i stvrdnu *srce svoje radije nego da se vrati ka ALLAHU, Allahu Izrailovom.
  • 14 Isto tako poglavari svećenički i narodni umnožiše svoje nemarnosti[293] prema svim gnusnim navAdema bezbožnika i uprljaše oni Kuću što si ju ALLAH bijaše posvetio u Jeruzalemu.
  • 15 ALLAH, Allah njihovih otaca[294], posla im jasna i pravovremena upozorenja po posredništvu svojih glasonoša, jer on imaše milosti za svoj narod i svoje vlastito *boravište,
  • 16 ali oni ismijavaše Božje glasonoše, oni prezriješe njegove riječi i omalovažavaše njegove Pegambere, sve dok gnjev ALLAHOV protiv njegovog naroda ne dosegnu jednu nepopravljivu točku.
  • 17 Također, on dade uzići protiv njih kralja Kaldejaca[295], koji mačem pobi njihove mlade ljude u njihovom svetištu, ne imajući samilosti ni za mlade ljude ni za mlade djevojke, starce ili zrele ljude; on ih sve predade u njegove ruke.
  • 18 Svi predmeti, veliki ili mali, iz Kuće Božje, riznica Kuće ALLAHOVE i riznica kraljevskih, on odnese sve u Babiloniju.
  • 19 Oni zapališe Kuću Allahovu, razrušiše bedem jeruzalemski, podmetnuše vatru u svim palačama i svi dragocjeni predmeti biše uništeni.
  • 20 Potom on odvede u Babiloniju one koje mač bijaše poštedio, da postanu za njega i njegve sinove robovima, sve do pojave Perzijskog kraljevstva.
  • 21 Tako bi ispunjena riječ ALLAHOVA prenesena ustima Jeremijinim[296]:
” Sve dok zemlja bude
ispunila svoje *šabate,
da bude obavljala šabat
tokom svih svojih dana
pustoši,
za jedan zbroj od 70 godina.“


Kir dopušta obnavljanje Hrama (2 Krn)[uredi]

(Ezd 1.13)
  • 22 A prve godine[297] kralja Perzije Kira, za izvršiti riječ ALLAHOVU, iziđe iz usta Jeremijinih, ALLAH probudi duh Kirov, kralja Perzije, da on u svem svom kraljevstvu objavi jedan proglas, i isto jedan spis, za reći:
  • 23 ” Ovako govori Kir, kralj Perzije: Sva kraljevstva zemlje; ALLAH, Allah nebesa, dao mi je i zadužio mene da mu izgradim jednu Kuću u Jeruzalemu, koji je u Judi. Ko među vama potječe iz sveg njegovog naroda? Nek' ALLAH njegov Allah bude s njim i nek' pođe.

Bilješke uz Drugu knjigu hronika[uredi]

  • [1]tisućnicima i stotnicima: vidjeti Br 1.16 i bilješku.
  • [2]Gabaon: vidjeti 1 Krlj 3.4 i bilješku - šator susretanja: vidjeti Izl 36.8 -38
  • [3]kovčeg:o njegovom transportu vidjeti 1 Krn 13 i 15.
  • [4]Besalel: o konstrukciji oltara, vidjeti Izl 35.30-36.1; 38.1-2 ALLAH kojeg Sulejman i sabor tražiše: za tražiti savjet ili, općenitije, da bude u zajednici sa svojim vjernicima.
  • [5]holokausta: vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA.
  • [6]visokog mjesta: prema starim grčkim i latinskim verzijama; hebrejski k visokom mjestu.
  • [7]iz Kova (ili Keve): vidjeti 1 Krlj 10.28 i bilješku.
  • [8]Sulejman zapovijedi: ovaj je redak u izvjesnim prijevodima numeriran s 2.1, a redci 2.1-17 postaju 2.2-18 - Kuću za ime ALLAHOVO tj. Hram.
  • [9]Hiramu: neki prijevodi, u tragu većine hebrejskih rukopisa, pišu to ime Huram - surađivao s Davudom: vidjeti 1 Krn 14.1.
  • [10]milodari stalno ponuđeni: aluzija na propise iz Lv 24.5-9 - holokausti:vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA.
  • [11]milodare: vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA.
  • [12]jednog stručnjaka za rad u zlatu, srebru, bronci, željezu, purpuru, karminu i violetu: tj. proizvoditi te boje i izrađivati tkanine: vidjeti Izl 25.4 i bilješku; 2.13; 3.14.
  • [13]sandalovinu: vidjeti 1 Krlj 10.11 i bilješku.
  • [14]dao u hranu: prema starim verzijama i 1Krlj 5.25; hebrejski kupa - bat: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [15]Hiram-Abi (ili Huram-Abi) nazvan je je i jednostavno hiram (iz Tira) i 1Krlj 7.13.
  • [16]Danitkinja: tj. žena iz plemena Dan; prema 1 Krlj 7.14, Hiramova majka pripadala je plemenu Neftali.
  • [17]Liban: vidjeti 1Krlj 5.23 i bilješku - Jaffa: vidjeti Ezd 3.7 i bilješku.
  • [18]izbroja: aluzija na 1 Krn 22.2.
  • [19]Morija: ili *Sionali usporediti Stv 22, gdje je pitanje "zemlje Morija" (r. 2), u kojoj se nalazi "planina ALLAHova" (r. 14), to bi moglo odvesti auTevrat hronita identificiranju brijega Hrama s "planinom ALLAHovom" - gumnu Ornana: vidjeti 1 Krn 21.18-22.1.
  • [20]u drugom mjesecu: prema starim verzijama; hebrejski: udrugom mjesecu, u drugom; dodatne riječi mogle bi biti ostaak jednog razvijenijeg izraza u drugom (danu mjeseca).
  • [21]osnova određenih od Sulejmana: nesiguran prijevod - lakat: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [22]120 lakata: 1 Krlj 6.2 govori 30 lakata kao visini cijele zgrade.
  • [23]čempresovim drvetom: vidjeti 2.7 i bilješku.
  • [24]6 zlato iz Parvaima: nepoznato mjesto.
  • [25]talenata: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [26]livenoj kovini: nesiguran prijevod jedne nepoznate hebrejske riječi; stara grčka verzija prevodi od drveta, što odgovara tekstu u 1 Krlj 6.23.
  • [27]Kuća: ili Hram -- 35 lakata: 1Krlj 7.15 govori o osamnaest lakata - lakat: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [28] Boaz: Vidjeti 1 krlj 7.21 i bilješku.
  • [29]More: ta široka posuda ( zapremin otprilike 80.000 litara, prema r. 26) služila je kao rezerva vode za ob-red očišćenja; imala je sigurno simboličnu vrijednost, danas nepoznatu.
  • [30]Slike goveda: u 1 Krlj 7.24 čita se kolokvinta (dvije hebrejske riječi prevedene s kolokvina i govedo slične su).
  • [31]ruka, bat: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [32]holokaust: vidjeti u Glosaru pod žRTVOVA-NJA
  • [33]Hiram: (ili Huram): stručnjak nazJahija i Hir-am-Abi u 2.12 i 4.16.
  • [34]kuke: umjesto kuke 1 Krlj 7.40 spominje plitice za škropljenje (korespondentne dvije hebrejske riječi slične su). O različitom priboru nabrojanom ovdje vidjeti r. 21-22, vidketi 1 krlj 7.40 i bilješku.
  • [35]Seredata: nepoznat lokalitet. Hebrejska je riječ vjerojatno deformacija imena Sartan, vidjeti 1 Krlj 7.46 i bilješku. S geografskog stajališta, on ne može korespondirati lokalitetu La Sereda, koji se nalazi u jednoj drugoj oblasti (vidjeti 1 Krlj 11.26 i bilješku).
  • [36] kruh ponuda: vidjeti Lv 24.5-9.
  • [37]sinova Izrailovih: ili Hebreji.
  • [38]Vidjeti u Glosaru pod KALENDAR - praznik - sedmi mjesec je vjerojatno praznik šatora, vidjeti Lv 23.34-43.
  • [39]Kuće ili Hrama.
  • [40]Horeb: drugo ime za Sinaj; vidjeti Izl 34.28-29.
  • [41]red razreda: vidjeti 1Krn 24.1-19.
  • [42]ogrnuti lanom tj. ogrnutih liturgijskom odjećom (vidjeti Lv 16.23).
  • [43]Jer on je dobar,®zauvijek: vidjeti Ezd 3.11 i bilješku - oblak: vidjeti Izl 13.21 i bilješku.
  • [44]mojim narodom: vidjeti 1 Krlj 8.16 i bilješku.
  • [45]sinovima Izrailovim. ili Hebrejima.
  • [46]on ispruži ruke gesta molitve(vidjeti Ps 28.2).
  • [47] 3 pet lakata dužine: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [48]očevima njegovim ili njegovim precima.
  • [49]snijet i glavnica: bolesti na žitu (vidjeti 1 Krlj 8.37 i bilješku)..
  • [50]tvojeg posvećenika ili svojeg Mesiha (vidjeti 1 S 2.10 i bilješku) - Davuda sluge tvoga: redci 40-42 su od auTevrat Hronika; on cvitira ovdje fragmente 1Krlj 8.52; Iz 55.3; Ps 130.2; 132.8-16.
  • [51]holokaust: vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA.
  • [52]Svi sinovi Izrailovi ili Hebreji - Jer on je dobar, ®zauvijek.: vidjeti Ezd 3.11 i bilješku.
  • [53]potoka Egipta: vidjeti 1 Krlj 8.65 i bilješku.
  • [54]neradni praznik ili praznik zatvaranja (blag-dana).
  • [55]tako uzdignuta ili grandiozna - uskliknuće: drugi prijevod zazviždaće (od iznenađenja ); usporediti Lm 2.15.
  • [56]koje Hiram njemu bijaše dao: prema 1 Krlj 9.11-14, Sulejman je taj koji je dao (ili prodao) Hiramu dvadeset gradova - sinovi Izrailovi ili Hebreji.
  • [57]Hamat-Sova: prema 2S 8.3,9 Hamat i Sova dva su različita sirijska lokaliteta.
  • [58]robovskom radu: vidjeti 1Krlj 9.22 i bilješku.
  • [59]250: prema 1 Krlj 9.23 poglavari su na broju od stotinu i pedeset.
  • [60]holokauste: vidjeti u Glosatru pod ŽRTVOVANJA.
  • [61]praznik šatora: vidjeti u Glosaru pod KALENDAR.
  • [62]vratare vidjeti 1 Krn 23-26.
  • [63]Esion-Geveru i kod Eilata: vidjeti 1 Krlj 9.26 i bilješku.
  • [64]Ofir: vidjeti 1 Krlj 9.28 i bilješku - 50 talenata: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [65]Saba: područje na jugu arabijskog poluotoka, odgovara gotovo u potpunosti današnjem Jemenu.
  • [66]mirisne tvari (aromati ): drugi prijevodi, mirišljive biljke, skupocjeni miris.
  • [67]holokausti: vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA.
  • [68]talent: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [69]Hiram:: vidjeti 9.27-28 - sandalovo drvo: prijevod nesiguran; u svakom slučaju radi se o skuopocjenom drvetu.
  • [70]citre i harfe: vidjeti Ps 92.4 i bilješku.
  • [71]talent: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [72]sikal: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [73]mina: vidjeti u Glosaru pod MJERE - kuća šume libanske: vidjeti 7.2 i bilješku.
  • [74]prijestol od slonovače: tj. inkrustiran slonovačom; arheloška iskopavanja su restituirala pločice od gravirane slonovače, koje su služile kao dekoracija za različit namještaj; usporediti 22.39.
  • [75]Tarziz: vidjeti Jon 1.3 i bilješku; lađe iz Tarziza su velike trgovačke lađe, opremljene za duga putovanja - pauni: smisao hebrejske riječi nesiguran; drugi prijevodi morske mačke (majmunice) ili perad.
  • [76]konjanici ili konji - odvede ili postavi.
  • [77]Sišem: (vidjeti oz 24) čini se za dugo vremena čuvaše jednu važnu ulogu u Izrailu.
  • [78]granice Egipta: usporediti s 1 Krlj 5.1 i vidjeti bilješku.
  • [79]vidovnjak: vidjeti 1 S 9.9 - Različita djela ovdje spomenuta su izgubljena.
  • [80]leže sa svojim očevima: vidjeti 1 Krlj 1.21 i bilješku
  • [81]on bijaše još u Egiptu: o bijegu Jeroboamovom u Egipat vidjeti 1 Krlj 11.26-40.
  • [82]Moj mali prst® radi se vjerojatno o jednom pro-verbijalnom izrazu, čiji se smisao objašnjava nastavkom odgovora, r. 11.
  • [83]Moj otac je učinio: prema starim verzijama i paralelnoj priči iz 1 Krlj 12.14; hebrejski: ja ću učiniti.
  • [84]Vidjeti 11.29-39.
  • [85]K svojim šatorima®: vidjeti također Joz 22.4 i bilješku; ovdje bi smisao mogao biti shvaćen u doslovnom smislu: sudionici sabora stanovali su vjerojatno pod šatorima.
  • [86]Adoram: radi se vjerojatno o istoj osobi kao o onoj nazvanoj Adoniram u 4.6.
  • [87]sakupi kuću Judinu i Benjaminovu ili pleme Judino i ono Benjaminovo.
  • [88]sagradi utvrđene gradove ili utvrdi gradove.
  • [89]jarce: vidjeti Lv 17.7 i bilješku - telad: vidjeti 1 Krlj 12.26-33.
  • [90]svojih otaca ili svojih predaka.
  • [91]sina Jeseova: hebrejski tekst je nejasan i pri-jevod nesiguran.
  • [92]60 suložnica: vidjeti 2 S 3.7 i bilješku.
  • [93]Izrail tj. narod koji je ostao vjeran potomku Davudovom, tj. Juda.
  • [94]Sukijci: nepoznati narod.
  • [95]trkači: vidjeti 1 Krlj 14.27 i bilješku.
  • [96]vidovnjaka Iddoa®: vidjeti 1 S 9.9 - Oba djela ovdje spomenuta izgubljena su-Na svršetku fraze, prijevod izostavlja jednu hebrejsku riječ teško shvatljivu u kontekstu, koja bi mogla značiti za biti stavljen u rodoslov ili za dati se popi-sati.
  • [97]leže s očevima svojim: vidjeti 1 Krlj 1.21 i bilješku.
  • [98]Ime njegove majke bijaše Mikajahu, kćer Uriela: prema 11.20 Abija bijaše sin Maakae, kćeri Absalomove.
  • [99]Semaraim: vrh na oko trideset km sjeverno od Jeruzalema.Usp. Joz 18.22. *[100]neuništivi savez: hebrejski ovu ideju izražava riječima savez soli; vidjeti Lv 2.13 i bilješku.
  • [101]sinovi Belialovi: tj. ništarije i razbojnici.
  • [102]sinova Davudovih ili potomaka - zlatnu telad vidjeti 1 Krlj 12.26-33.
  • [103]oni raspoređuju kruh: vidjeti Lv 24.5-9.
  • [104]trublje: vidjeti Br 10.9 - Sinovi Izrailovi: tj. Hebreji - svojih otaca ili predaka
  • [105]podružnice ili okolna sela.
  • [106]tumačenje (komentar) *Pegambera Iddoa: izgubljeno djelo.
  • [107]leže sa svojim očevima: vidjeti 1 Krlj 1.21 i bilje-šku.
  • [108]poruši stele i posiječe svete stubove: vidjeti 1 Krlj.14.15 i 14.23 i bilješke uz te redke.
  • [109]svojih otaca ili svojih predaka.
  • [110]6 ognjišta za mirise ili oltari za mirise: vidjeti Lv 26.30 i bilješku.
  • [111]u spokoju:prema staroj sirijskoj verziji; hebrejski: opet.
  • [112]Mareša: lokalitet na oko 40 km jugozapadno od Jeruzalema; vidjeti 11.8.
  • [113]Gerar: lokalitet na oko 40 km jugozapadno od Marešaa (r. 8).
  • [114]nad kojim bi duh Allahov, tj. *koji bijaše Pegamberom.
  • [115]bez istinskog Allaha, bez svećenika za obučavati, bez Zakona: vjerojatno aluzija na epohu Sudijaa; usporediti Sdc 2.10-23.
  • [116]plaća za vaš rad ili naknada.
  • [117]predvorje: vidjeti 1 Krlj 6.3.- gnusnosti,tj. idoli.
  • [118]svojih otaca ili predaka.
  • [119]Kraljica Majka imaše na dvoru jednu ulogu od pose-bne časti (vidjeti 2.13-20) - Ašera: vidjeti Sdc 3.7 i bilješku.
  • [120]Ne bi više nikako rata: vidjeti ipak 1 Krlj 15.16.
  • [121]Rama: lokalitet 8 km sjeverno od Jeruzalema.
  • [122]svojih armija: franceska imenica u pluralu prevedena je ovdje je ovdje u smislu više velikih postrojbi vojske.
  • [123]GHava i Mispa: dva lokaliteta blizu Rame.
  • [124]on ih je predao tebi: aluzija na priču iz 14.8-14.
  • [125]sa svojim očevima: vidjeti 1 Krlj 1.21 i bilješku.
  • [126]pun mirisnih tvari: vidjeti 1 Krlj 1.21 i bilješku.
  • [127]protiv Izraila, tj. protiv sjevernog kraljevstva; drugi prijevod učvrsti svoju vlast nad Izrailom (Judom). (vidjeti 12.1 i bilješku.)
  • [128]vojarne: drugi prijevod guvernere.
  • [129] svog oca ili svog predka.
  • [130]prema djelima Izrailovim: ovdje se radi samo sjevernom kraljevstvu.
  • [131] svete stubove: vidjeti 1 Krlj 14.15 i bilješku.
  • [132]tri stotine tisuća ili tri stotine tisućica isto kao i u slijedećem retku; o tisućicama vidjeti Br 1.16 i bilješku.
  • [133]On se ženidbom orodi s Akhabom: njegov sin Joram od Atalije (vidjeti 2 krlj 8.26)à oženio je Akhabovu kćerku, vidjeti 21.6.
  • [134]Ramot Galadski: vidjeti 1 krlj 22.3 i bilješku.
  • [135]Potraži najprije riječ ALLAHOVU: vidjeti 1 krlj 22.5 i bilješku.
  • [136]400 ljudi: vidjeti 1 Krlj 22.6 i bilješku.
  • [137]Izraz vojska nebesa označava ovdje skup nebeskih bića u službi ALLAHOVOJ; usporediti izraz Sin Allahov, Ejj 1.6 i bilješku.
  • [138]duh ili jedan duh (koji nadahnjuje Pegambera ).
  • [139]Vidjjeti 20.30 i bilješku.
  • [140]Slušajte, vi svi, narodi®: vidjeti 1 Krlj 22.28 i bilješku.
  • [141]Ja ću se prerušiti®: prema starim verzijama; hebrejski: Preruši se i uđi u boj.
  • [142]Ja ću se prerušiti ®: vidjeti 1 krlj 22.30 i bilješku - i uđe: prema starim verzijama: hebrejski: i oni uđoše.
  • [143]okrenuše se od njega. 34 Ali jedan čovjek odape strijelu iz luka i slučajno
  • [144]spalio svete stubove vidjeti 1 Krlj 14.15 i bilješku.
  • [145]od Ber-Šebe sve do planine Efraimove: tj. kroz Judu od juga do sjevera - svojih otaca ili svojih predaka.
  • [146]Maoniti: prema staroj grčkoj verziji: Amoniti. Maoniti bijahu jedan narod smješten vjerojatno južno od Edoma.
  • [147]u Ein-Gedi: "Jareći izvor", na zapadnoj obali Mrtvog Mora. - Edom: prema hebrejskom rukopisu, jednoj staroj latinskoj verziji, i zemljopisnim podacima redka; drugi hebrejski rukopisi imaju Aram
  • [148]u Kući ALLAHOVOJ ili u Hramu.
  • [149]Bože naših otaca ili naših predaka.
  • [150]planine Seirove je drugo,ime za Edom - dozvola za ući: vidjeti Br 20.14-21; Dt 2.4-9.
  • [151]usponom Cvijetovim ®pustinje Jeruelove: neidentificirana mjesta, ali vjerojatno u području Tekoa (vidjeti r. 20), na 25 km južno od Jeruzalema.
  • [152]Slavite ALLAHA, ®zauvijek: vidjeti Ezd 3.11 i bilješku.
  • [153]stoka: prema staroj grčkoj verziji; hebrejski: u njih - odjeće: prema nekolikim hebrejskim rukopisima i staroj latinskoj verziji; drugi hebrejski rukopisi: lješevi.
  • [154]u dolini Blagoslova istačno od Tekoa.
  • [155]uz zvon harfi, kitara i truba:vidjeti Ps 92.4 i bilješku.
  • [156]svojih otaca ili svojih predaka.
  • [157]Djelma Jehuvljevim: izgubljena djela.
  • [158]načiniti lađe koje će ići u Tarsis: usporediti 1 Krlj10.22 i bilješku - Esion-Geveru: vidjeti 1 Krlj 9.26 i bilješku.
  • [159]Vidjeti 2S 7.12-16; 1Krlj 11.36 i bilješku. Kuća ili obitelj ili još dnastija.
  • [160]svojih otaca ili svojih predaka.
  • [161] prostituciju: vidjeti Oz 2.4 i bilješku.
  • [162]u kušitskim krajevima označava, čini se, beduinska plemena u palestinskim predkelima.
  • [163]Akhazias: u 21.17, ta je osoba nazvana Jokhaz; na hebrejskom ta dva imena su slična i imaju isto značenje.
  • [164]Akhazias imaše 42 godine: neki rukopisi stare grčke verzije i paralelnog teksta 2 Krlj 8.26 govore 22 godine. Ta brojka bolje odgovara situaciji, pošto je Akhaziasov otac umro u dobi od četrdeset godina, prema 21.20.
  • [165]puteve kuće Akhabove,: vidjeti 21.7 i bilješku.
  • [166]Rama: drugo ime za Ramot Galadski ( r. 5) - Akhazias: prema starim verzijama (vidjeti također r. 7); hebrejski: Azarias (vidjeti 2 Krlj 15.1-7).
  • [167]braće Akhaziasove: ovaj izraz ovdje u jednom širem smislu označava članove kraljevske porodice.
  • [168]sin Jozafatov ili potomak.
  • [169]uništiti: prema starim verzijama;hebrejski: govoriti.
  • [170]u dvoranu za ležajeve: vjerojatno aneks Hrama (vidjeti r. 12).
  • [171]koplja i različite vrste štitova: vidjeti 2 Krlj 11.10 i bilješku.
  • [172]oznake kraljevstva: vidjeti 2 Krlj 11.2 i bilješku.
  • [173]n a podiju ili pokraj stuba.
  • [174] Konjski ulaz: vidjeti 2 Krlj 11.16 i bilješku.
  • [175] Kući *Balovoj ili Balov Hram.
  • [176]holokauste: vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA.
  • [177]sedam godina: vidjeti 11.4.
  • [178]Kuću ALLAHOVU ili Hram..
  • [179]porez koji su Mojsije, sluga Allahov, i sabor Izrailov ustanovili: vidjeti Izl 30.12-16.
  • [180]obožavanje svetih stubova i idola.: vidjeti 1 Krlj 14.15 i bilješku.
  • [181]Na izmjeni godine: mart-april, početak suhog razdoblja na Bliskom Istoku, pogodan za vojne pohode.
  • [182]svojih otaca ili svojih predaka.
  • [183]zbog krvi sinova svećenika Jehojadaa: ne zna se u kojim okolnostima Joas pogubi, osim Zekarijaa (vidjeti r. 22), druge sinove Jehojadavljeve
  • [184]njegova zaduženja: tekst nejasan,prijevod nesiguran - ®tumačenju knjige Kraljeva: izgubljeno djelo.
  • [185]Citat iz Dt 24.16.
  • [186]tisućnike i stotnike: vidjeti Br 1.16 i bilješku - poći u vojni pohod ili služiti vojsku.
  • [187]stotinu talenata srebra: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [188]Allahov čovjek ili *Pegamber
  • [189]dolina Soli:: dolina koja povezuje Mrtvo more sa Zaljevom Akaba (danas Araba) - Sela: grad čiji je položaj nesiguran, vjerojatno u oblasti Petra.
  • [190]Samarije, prijestolnica sjevernog kraljevstva citirana je ovdje kao polazna tačka navale na Judine gradove - pobiše ®pozamašan plijen: drugi prijevod ali on pobi tri tisuće ljudi između njih i odnese jedan pozamašan plijen.
  • [191]sinova Seirovih: vidjeti r. 11 i bilješku.
  • [192]ili jesmo li te postavili za
  • [193]čkalj: Mala basna, koja podsjeća na onu iz Sdc 9.8-15, ali čije je detaljno objašnjenje teško; prema r. 10, čini se da Joas daje do znanja Amaziasu, ovom basnom, da ga njegova pretenzija izlaže riziku iznenadnog sloma.
  • [194]Bet-Šemeš: vidjeti 1S 6.9 i bilješku.
  • [195]u svoj šator: vidjeti Joz 22.4; 1Krlj 12.16 i bilješke.
  • [196]400 lakata: vidjeti u Glosaru pod MJERE - o razvaljJahijaju zida vidjeti u 2 Krlj 145.13 i bilješku.
  • [197]On uze: prema staroj sirijskoj verziji; u hebrejskom tekstu, rečenica nema ni subjekta ni glagola.
  • [198]Lakiš: lokalitet 45 km jugozapadno od Jeruzalema (danas "Tell-ed-Duweir").
  • [199]u Judi: stare verzije i paralelni tekst iz 2 Krlj 14.20 preciziraju da se radi o *Gradu Davudovu.
  • [200]Oziasa: vidjeti 2 Krlj 15.13 i bilješku.
  • [201]Eilat: vidjeti 1Krlj 8.65.
  • [202]razvali opkope u Gatu, Javneu i Ašdodu: gradovi u obalnoj oblasti Sredozemlja, zapadno od Jeruzalema.
  • [203]Gur-Bal: neidentificirani lokalitet - protiv Meuniti: nomadsko pleme koje je živjelo u oblasti jugoistačno od Mrtvog Mora.
  • [204]Meuniti: prema staroj grčkoj verziji; hebrejski: Amoniti.
  • [205]u Karmelu: ovdje se radi o karmelu u judeji, tj. oblasti Hebrona; može se također prevesti kao jedna opća imenica u voćanjacima ili u vinogradima.
  • [206]Pegambera Izaije: taj Izaijin spis nije sačuvan.
  • [207]leže sa svojim očevima: vidjeti 1Krlj 1.21 i bilješku.
  • [208]Gornja vrata su ona ista, možda, spomenuta u Jr 20.2 i Ez 9.2
  • [209]stotinu talenata srebra, 10.000 kora pšenice: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
  • [210]njegovi očevi ili preci; leže sa svojim očevima: vidjeti 1 Krlj 1.21 i bilješku.
  • [211]spaliti u vatri: radi se o žrtvovanju djeteta zabra-njenom zakonodavstvom SZ: vidjeti Lv 18.21; Dt 12.31.usporediti 2 Krlj 16.3 i bilješku - dolina Ben-Hinom: vidjeti Joz 15.8; Jr 2.23 i bilješke - sinovi Izrailovi ili Hebreji.
  • [212]u Kraljeva Asirije: ne zna se zašto autor teksta stavlja ovu riječ u plural. Nastavak priče (r.20-21) govori samo o jednom kralju Asirije.
  • [213]Negev: vidjeti Stv 12.9 i bilješku - Soko i njegovo područje: vidjeti 13.19 i bilješku.
  • [214]Izrail: vidjeti 12.1 i bilješku.
  • [215]Tilgat-Pilnezer: vidjeti 1 Krn 5.6 i bilješku.
  • [216]leže s očevima svojim: vidjeti 1 Krlj 1.21 i bilješku - u Gradu Jeruzalema ili *Grad Davudov - Izrail: vidjeti 12.1 i bilješku.
  • [217]njegov otac ili njegov predak.
  • [218]na Istačnom trgu: bilo trg pred glavnim ulazom u Hram (usporediti Ezd 10.9), bilo, prije, jedan gradski trg izvan posvećenog pojasa Hrama (usporediti Ne 8.1,1,16).
  • [219]svojih otaca ili predaka.
  • [220]holokauste vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA.
  • [221]stol ponude: vidjeti Izl 25.23-30 i bilješke.
  • [222]ispružiše ruku nad njima: vidjeti u Glosaru pod POLOžITI RUKU.
  • [223]holokaust: vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA.
  • [224]cimbalima, harfama i kitarama: vidjeti Ps 92.4 i bilješku - vidovnjak: vidjeti 1 S 9.9.
  • [225]milodari: vidjeti u GLOSARU pod žRTVE.
  • [226]libacija: vidjeti u Glosaru pod žRTVOVANJA.
  • [227]Efraim i Manase bijahu glavna plemena sjevernog kraljevstva koje prestade postojati 722. ili 721. g.pr.r.I.Kr.; ona ovdje predstavljaju stanovnike starog kraljevstva, među kojima se još uvijezk nalaze obožavatelji ALLAHOVI.
  • [228]u drugom mjesecu: vidjeti Br 9.1-13.
  • [229]Sinovi Izrailovi ili Hebreji.
  • [230]vaši očevi i vaša braća tj. vaši preci i vaši sunarodnici.
  • [231]ne ukrutite svoj vrat(ili šiju): vidjeti Izl 32.9 i bilješku - Pružite ruku: gesta čovjeka koji se obvezuje jednim obećanjem.
  • [232]oni žrtvovaše Pashu: vidjeti Ezd 6.20 i bilješku; holokaust: vidjeti u GLOSARU pod
  • [233]svojih otaca ili svojih predaka.
  • [234]Sinovi Izrailovi ili Hebreji.
  • [235]stele: vidjeti 1 Krlj 14.23 i bilješku - svete stubove: vidjeti 1 Krlj 14.15 sinovi Izrailovi: ili Hebreji.
  • [236] holokauste: vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA - tabora ALLAHovih: aluzija na boravak Izrailov u pustinji kad je narod boravio u grupama okolo *šatora susretanja; vidjeti Br 2.
  • [237]kako je to pisano u Zakonu ALLAHOVOM ®: vidjeti Br 28-29 gdje to sudjelovanje kraljevo nije spomenuto. Samo Ez 45.22-24 spominje jedno takvo sudjelovanje.
  • [238]U trećem mjesecu: svibanj-lipanj; u sedmom mjesecu: rujan - listopad, tj. period žetve.
  • [239]iz kuće Sadokove ili porodice Sadokove; Sadok biujaše svećenik u vrijeme kralja Davuda (2 S 8.17); 20.25).
  • [240]svećeničkim gradovima (zvanim i levitski gradovi): vidjeti Br 35.1-8; Joz 21.1-42.
  • [241] izvore i tokove: radi se o izvoru Gihona čija se voda ulijHavala u Cedron (vidjeti 1 Krlj 1.33 i bilješku). Ezekias je spriječio to prirodno ulijEvanje i dao dovesti vodu u grad jednim podzemnim kanalom (vidjeti r. 30, kao i 2 Krlj 20.20 i bilješku) - kraljevi Asirije: vidjeti 28.16 i bilješku.
  • [242]Milo: vidjeti 1 Krlj 9.15 i bilješku.
  • [243]kod gradskih vrata: stara grčka verzija precizira da se radi o vratima iz Doline (vidjeti Ne 2.13 i vbilješku).
  • [244]Lakiš: vidjeti 2 Krlj 14.19 i bilješku
  • [245]moji očevi ili moji preci.
  • [246]vaši Allahovi: prema r. 11,14 i 17, Senakerib je znao da Hebreji imaju samo jednog Allaha; množina se ovdje može objasniti činjenicom da su tada svi narodi obožavali više božanstava (Stare verzije imaju ovdje singular.)
  • [247]na judejskom jeziku: vidjeti 2 Krlj 18.26 i bilješku.
  • [248]mir: prema starim grčkim i latinskim verzijama; hebrejski: on ih povede.
  • [249]U one dane: vidjeti 2 Krlj 20.1 i bilješku - i reče mu ®: poruka ALLAHova ne postoji više u hebrejskom tekstu, ali moglo bi se također prevesti on se pomoli ALLAHu, koji mu je govorio i ostvario čuda za njega.
  • [250]mirisnih tvari,: vidjeti 1 Krlj 10.2 i bilješku.
  • [251]pašnjake za stada.: prema starim latinskim i grčkim verzijama; hebrejski: stada za pašnjake.
  • [252]zatvorio gornje tokove vode Gihona: vidjeti r.4 i bilješku.
  • [253]o čudu ostvarenom u zemlji: vjerojatna aluzija na oslobođenje ispričano u r.20-21.
  • [254]viđenju *Pegambera Izaije: Knjiga Izaijina počinje riječima izvješća o viđenju.
  • [255]sinova ili potomaka
  • [256]sinovi Izrailovi ili Hebreji.
  • [257] sveti stub: vidjeti 1Krlj 14.15 i bilješku - vojska nebesa: vidjeti 17.16 i bilješku.
  • [258]kroz vatru: vidjeti 16.3 i bilješku - nekromanti (vračevi) su kjudi koji dozivaju duhove - dolina Ben-Hinom: vidjeti Joz 15.8; Jr 2.23 i bilješke
  • [259]očevima njihovim (ili precima): prema starim verzijama; hebrejski: vašim očevima. - Redci 7-8 ne citiraju precizan tekst SZ, već preuzimaju bitno iz odlomka kao 2 S 7.8-16; 1 Krlj 2.2-4.
  • [260]čakljama: drugi prijevod kukama.
  • [261]on umiri lice ALLAHA: vidjeti 2 Krlj 13.4 i bilješku.
  • [262]O Gihonu vidjeti 1 Krlj 1.33 i bilješku; o ribljim vratima vidjeti Ne 3.3; o Ofel vidjeti Iz 32.14 i bilješku.
  • [263]njegova molitva: poznat je jedan stari spis, naslovljen "Manaseova Molitva", ali on nije u sklo-pu svetih knjiga, ni za židove ni za Kršćane - riječi vidovnjaka: vidjeti 1 S 9.9.
  • [264] u Djelima Hozajevim.: osoba auTevrat nepoznata, a spis izgubljen.
  • [265]leže vidjeti 1 Krlj 1.21 i bilješku - ® u svojoj kući: ovdje to znači grobnicu ( usporediti Ko 12.5); paralelni tekst iz 2 Krlk 21.18 ima: u vrtu svoje kuće.
  • [266]svog oca ili svog predka.
  • [267]Vidjeti 1 Krlj 14.15 i bilješku.
  • [268]Vidjeti Lv 26.30 i bilješku.
  • [269]Prema starim grčkim i sirijskim verzijama; hebrejski, nedovoljno jasan, mogao bi značiti: on izabra njihove susjedne kuće ili njihovim mačevima svuda uokolo.
  • [270]čuvari praga: u drugoj knjizi Kraljeva, te su osobe predstavljene kao svećenici, a ne kao leviti; vidjeti 2 Krlj 12.10 i bilješku.
  • [271]vješti u sviranju glazbalima: neki su radovi bili ritmizirani i ravnani glazbenim ritmom.
  • [272]knjigu Zakona vidjeti 2 Krlj 22.8 i bilješku. Ta knjiga Zakona podrazumijHava vjerojatno srž Deteuronomija.
  • [273]pitati za savjet (konsultirati) ALLAHA: vidjeti 1Krlj 22.5 i bilješku.
  • [274]čuvar odjeće: sudionici jedne religiozne ceremonije odijHavali su specijalnu odjeću koja se čuvala za tu namjenu.
  • [275]djela svojih ruku: kipovi lažnih Allahova (vidjeti 19.18).
  • [276]spojiti s tvojim očevima: vidjeti 1 Krlj 1.21 i bilješku.
  • [277]svojih otaca ili svojih predaka.
  • [278]gnusnosti: vidjeti Dt 18.914 - sinovima Izrailovim ili Hebrejima.
  • [279]prema dokumentima kralja Izrailovog, Davuda: aluzija na 1 Krn 23-26.
  • [280]žrtvujte Pashu: vidjeti Ezd 6.20 i bilješku.
  • [281]holokaust: vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA.
  • [282]sinovi Izrailovi ili Hebreji.
  • [283]popravi Kuću ili Hram
  • [284]dolazim ja: prema starim verzijama; hebrejski: ti - protiv mog stalnog neprijatelja: hebrejski tekst nejasan i prijevod nesiguran.
  • [285]tražio jednu priliku: drugi prijevod: on se preruši - Megido: vidjeti 2 Krlj 9.27 i bilješku.
  • [286] u grobovima svojih otaca ili u grobu gdje bijahu njegovi preci.
  • [287]Jeremija®o Joziasu: izgubljen spis; Jr 22.10 čini samo aluziju, veoma diskretnu, na smrt Joziasovu.
  • [288]- Talenat: vidjeti u Glosaru pod MJERE. - i talente zlata ili jedan talent zlata. Stare verzije, grčka i latinska, imaju deset talanata zlata.
  • [289] u svoju palaču ili Hram svog Allaha.
  • [290]Jojakin imaše osam godina: prema 2 Krlj 24.8, Jojakin imaše 18 godina.
  • [291]njegovog brata: naime Sedecias bijaše brat Jojakimu, dakle stric Jojakinu, vidjeti, 2 Krlj 24.17. - o izmjeni godine: vidjeti 24.23 i bilješku.
  • [292]ukruti svoj vrat (ili šiju): vidjeti Izl 32.9 i bilješku.
  • [293]svoje nemarnosti ili nevjernosti.
  • [294]njihovih otaca, ili predaka.
  • [295]Kaldejaca ili Babilonijaca.
  • [296]prenesena ustima Jeremijinim: Citat kombinira elemente izvučene iz Lv 26.34-35 i Jr 25.11.
  • [297]prve godine: Dva posljednja redka Hronika nalaze se na početku Uzeirune knjige (1.1-3); vidjeti bilješke - Usprkos redu u kojem su knjige SZ predstavljene, Uzeirune i Nehemijine knjige čine nastavak djela započetog u dvjema knjigama Hronika.