12 Sinovi Izrailovi ponovo počeše činiti što je zlo u očima ALLAHOVIM i ALLAH osmjeli Eglona, kralja Moaba[29], protiv Izraila pošto oni činiše što je zlo u očima ALLAHOVIM.
13 Eglon si pridruži sinove Amonove i Amalekove, potom odoše i potukoše Izrail; oni uzeše u posjed grad Palmier[30].
14 Sinovi Izrailovi slučiše Eglonu, kralju Moaba, tokom osamnaest godina.
15 Sinovi Izrailovi zavapiše prema ALLAHU i ALLAH im podiže spasitelja, Ehuda, sina Gerinog, Benjaminita, koji bijaše ljHavak. Po njegovom posredništvu sinovi Izrailovi poslaše jedan danak Egloni, kralju Moaba.
16 Ehud sina Gerain si načini jedan bodež sa dva sječiva, dug jedan gomed[31], i zakači ga ispod odjeće uz svoju desnu butinu.
17 On ponudi dakle danak Eglonu, kralju Moaba; no Eglon bijaše jedan veoma debeo čovjek.
18 čim bi završio predstavljati danak, Ehud isprati ljude koji bijahu donijeli danak,
19 ali on, stigovši do Idola koji su pokraj Gilgala[32], vrati se i reče: ” Ja imam za tebe jednu povjerljivu riječ, o kralju! “ Ovaj reče: ” Odstranite se! “ I, svi oni koji bijahu stajali pokraj njega povukoše se.
20 Ehud dođe prema Eglonu dok ovaj bijaše sjedio u dobro prozračenoj gornjoj sobi[33] koja bijaše čuvana za njega Ehud reče: Ja imam jednu riječ Allahovu za tebe“, a kralj se dize sa svojeg sjedišta.
21 Ehud ispruži svoju lijevu ruku, uze bodež s desnog bedra i zabode ga u kraljev trbuh.
22 I sama šaka uđe poslije sječiva i drob se zaklopi nad sječivom, jer Ehud ne bijaše povukao bodeža iz kraljevog trbuha; tada Ehud iziđe kroz prozor[34]
23 pošto je zatvorio vrata sobe za sobom i zakračunao ih.
24 On iziđe, sluga kraljeve dođoše i vidješe: kad evo, sva vrata gornje sobe bijahu zakračunana, i oni rekoše: ” Bez sumnje pokrio si je stopala[35] u sobi za osvježenje. “
25 Oni čekaše sve dok se ne zabrinuše: jer još nikako se vrata ne otvarahu na gornjoj sobi. Tad oni uzeše ključ, otvoriše kad ono njihov Gospodar ležaše na zemlji, mrtav .
26 Što se tiče Ehuda on bijaše pobjegao dok oni čekaše; u stvari on bijaše prešao Idole i izbavio se put Seira[36].
27 No, čim stiže, on zatrubi u rog u planini Efraimovoj[37]; sinovi Izrailovi siđoše s njim s planine, on njima na čelu.
28 On im reče: ” Slijedite me, jer ALLAH je izručio vaše neprijatelje, Moabite, u vaše ruke. “ Oni siđoše iza njega, zauzeše gažna Jordanu koji bijaše u Moabu i ne pustiše nikog prijeći.
29 U ono vrijeme oni potukoše Moab, otprilike deset tisuća ljudi, svi krupni i srčani, i niko ne izmače.
30 U ono vrijeme Moab bi podvrgnut pod ruku Izrailovu i zemlja imade mir 80 godina.
