18 1 Brojni dani prođoše i riječ Allahova bi upućena Eliju, treće godine[190]: ” Pođi, pokaži se Akhabu; ja ću dati kišu na površinu zemlje. “
2 Eli ode pokazati se Akhabu. Glad je pustošila tada u Samariji.
3 Akhab pozva Obadijahua koji bijaše upravitelj palače: No Obadijahu se jako bojaše ALLAHA;
4 tako, kad Jezabel bijaše pobila *Pegambere ALLAHOVE, Obadijahu bijaše uzeo stotinu Pegambera i sakrio ih po pedeset u dvije pećine i snabdjHavao ih kruhom i vodom.
5 Akhab reče Obadijahu: ” Idi po zemlji, k svim izvorima vode, u sve klance: možda ćeš nam naći trave pa ćemo moći održati na životu konje i mule i ne budemo morali poklati jedan dio stoke. “
6 Oni si razdijeliše zemlju za prokrstariti. Akhab pođe sam jednim putem, a Obadijahu pođe sam drugim putem.
7 Dok Obadijahu bijaše na putu, Eli mu dođe u susret. Obadijahu ga prepozna; on se baci licem prema zemlji i reče: ” Jesi li to zaista ti, moj Gospodaru Eli? “
8 On mu odgovori: ” Ja sam to! Idi reći svom Gospodaru: Evo Elija! “
9 Obadijahu reče: ” što sam zgrješio da ti izručiš svog slugu u ruke Akhabu i da me on pogubi?
10 živ ALLAH, Tvoj Allah, nema naroda ni kraljevstva kamo moj Gospodar Akhab nije poslao tražiti te; kad su mu govorili: On nije ovdje, on zaklinjaše to kraljevstvo i taj narod da te ne bijahu našli.
11 A sada: idi reći svom Gospodaru: Evo Elija!
12 Ali, čim te ja budem napustio, duh ALLAHOV odnijeće te ne znam kamo; a ja ću ići upozoriti Akhaba koji te neće naći i tada će me on ubiti. Ipak tvoj sluga boji se ALLAHA od mladosti svoje.
13 Nisu li izvijestili mog Gospodara što sam ja učinio kad Jezabel ubijaše Pegambere ALLAHOVE? Ja sam sakrio stotinu Pegambera, po pedeset u dvije pećine i snabdjHavao ih kruhom i vodom.
14 A sada ti mi kažeš: ” Idi reći svom Gospodaru: Evo Elija!®Ali on će me ubiti! “
15 Eli reče: ” živ ALLAH, svemogući, u čijoj sam službi, danas isto, ja ću se pokazati Akhabu. “
