24 Neko vrijeme poslije, Ben-Hadad, kralj *Arama, prikupi sve postrojbe i uspne se opsjesti Samariju.
25 Grad bi opsjednut tako da jedno magare stajaše 80 sikala srebra, a četvrtina kaba golubijih[45] brabonjaka stajaše pet sikala srebra.
26 No, kako kralj Izraila prolaziše zidinama, jedna žena zavapi prema njemu: ” U pomoće, moj Gospodaru kralju! “
27 On reče: ”Ako ti ALLAH ne pomaže, kako ću ti ja pomoći? Proizvodima gumna za žito ili tijeska? “
28 Kralj joj po tom reče: ” što hoćeš? “ Ona odgovori: Ova žena mi reče: Daj mi svojeg sina, poješćemo ga danas, a sutra ćemo pojesti moga.
29 Mi smo skuhale mojeg sina i mi smo ga pojele. Slijedećeg dana, ja sam joj rekla: Daj svog sina i mi ćemo ga pojesti, ali ona bijaše sakrila svog sina. “
30 Kad kralj bi saslušao riječi te žene, on *rastrga svoju odjeću i, kako prolaziše zidom, narod vidje kralja da kralj nosiše jednu *torbu ispod odjeće sličnu koži.
31 On reče: ” Nek' mi Allah danas učini to i još toliko[46], ako danas glava Elizeja, sina Šafatova , ostane na njegovim ramenima! “
