Idi na sadržaj

Biblija (Tomislav Dretar)/Glosar uz Indžil

Dodaj veze
Izvor: Wikizvor

Glosar Inđila

[uredi]

Agripa Vidjeti *HEROD.

Amen Hebrejska riječ kakvom je sačuvana u NZ i znači: Istina je, tako je to zaista, ili nek' zaista bude tako! U Ap 3.14 ona služi kao naslov za označiti Krista.

Melek Melek ALLAHov je jedan izraz pozajmljen iz Tevrata za označiti općenito jednu Allahovu osobnu intervenciju (vidjeti Mt 3.2 i bilješku). Općenito i kao u *Judaizmu iz iste epohe Indžila predstavlja meleke kao izravne glasonoše (Lk 2.9-10; Djela Apostolska 7.30) i isto kao Božje posrednike (Mt 4.6, 11; 13.49,etc.). Izraz Arhimelek označava meleka višeg ranga (1 Sol 4.16; Jd 9). Indžil spominje također *Sotonine meleke (Mt 25.41; 2 Kor 12.7; Otk 12.7,9) za označiti poslanike ili predstavnike *đavola. Najzad, meleki su katkada smatrani čuvarima izvjesnih ljudi ili njihovi predstavnici pred Allahom (Mt 18.30; Dj 12.15). U Dj 2-3 meleki crkava su vjerojatno predstavnici tih crkava.

Apostol Taj naslov označava Isa Pegamber-Kristovog izaslanika. Indžil ga naročito dodjeljuje Dvanaestorici, tj. ljudima koje Isa Pegamber bijaše izabrao za pratnju. Ali Pavao, pošto je Isusa vidio uskrslog (1 Kor 9.1), prima također taj isti naslov (Ga 1.1). Indžil aplicira također taj naslov i drugim osobama poznatim po svojoj misionarskoj aktivnosti ( Akt 14.14; Rm 16.7).

BESKVASNI KRUHOVI Vidjeti *KVAS U trenutku *Pashe *Židovi su bili dužni ukloniti iz svojih kuća svaki trag dizanog tijesta i tokom jednog tjedna jesti samo nedignuti kruh (Izl 12.15-20; 13.3-10). U Ko 5.8 izraz beskvasni kruhovi korišten je u simboličkom smislu za podcrtati novost kršćanskog života.

Bogohuljenje - Bogohuliti - Bogohulnik *Židovi suvremeni Isa Pegamberu držali su Bogohuljenjem svaku riječ prosuđenu uvredljivom po čast Allahovu. Oslanjajući se na Tevrat (LV 24.11-16) oni su tražili smrtnu kaznu za svakog Bogohulnika. Isa Pegamberje bio optužen Bogohulnikom (Mt 9.3; Iv 10.33-36), i *Sanhedrin ga je osudio za Bogohuljenje (Mk 14.62-64). NZ kvalificira također Bogohuljenjem suprotstavljanje Kristu (1Tm 1.13) ili Sv. Duhu (Lk 12.10).

CEZAR ime davano prvim rimskim carevima. U NZ je to istoznačnica s car (imperator).

ČIST - ČISTOĆA - OČISTITI - OČIŠĆENJE Za Judaizam suvremen Isusu kao i za Tevrat jedan čovjek treba biti u stanju čistoće ako hoće biti u zajednici s Allahom i moći, na primjer, sudjelovati u kultu i moliti. Uzroci nečistoće i zaprljan-osti bili su brojni: jedenje zabranjene hrane, dodir s mrtvacem ili mnogobošcem, bolesti kao što je *lepra (guba), etc. Nečistoća se uklanjala ritualima purifikacije (očišćenja) (Mk 7.1-5; Iv 2.6 etc. Isa Pegamber je htio nadmašiti ritualizam tih običaja (Mt 7.14-23); *apostoli također (Rm 14.14, 20). Ako Indžil zadržava ideju jedne potrebne purifikacije, on ju predstavlja kao djelo Božje (Iv 15.2-3 bilješka) ili Isa Pegamberovo (Iv 13.3; Ef 5.6).

DAN *Proroci bijahu navješćivali dan Božji (Es 2.12; 5.18) kao dan kad će Allah doći suditi kako Izrailu tako i poganskim narodima. Indžil preuzima to Očekivanje konačnog dana, ali aplicira slavodobitno *pojavljivanje Isa Pegamber (Kristovo) ( Fen 1.6; 2.16, etc.) . Prema situacijama taj dan je očekivan bilo kao dan gnjeva Božjeg ( Rm 2.5 ), dan suđenja (Mt 10.15; 1 Ko 3.13), bilo kao dan oslobođenja (Eh 4.30). Izraz u onaj dan (Mt 7.22; Lk 10.12, etc.). gotovo uvijek je aluzija na taj konačni period.

DAVUDOV SIN Naslov koji je davan od strane *Židova, Isinog doba, očekivanom *Spasitelju (Mesihu). On proistječe iz obećanja danom kralju Davudu po posredništvu Pegambera Natana (2 S 7.12, 14-16; vidjeti također Jr 23.5; 33.15, 17; Mi 5.1; Ps 8930, 37; 132.11). Prema tom obećanju očekivani kralj-spasitelj trebao je biti jedan od potomaka Davudovih.

DOLAZAK Ovaj izraz označava slavodobitni dolazak Isin na svršetku vremenâ( 2P 3.4; 1Iv 2.28). Vidjeti *DAN.

ŠEJTAN Vidjeti *IBLIZ.

INDŽIL - EVANĐELIST Indžil je transkripcija grčke riječi koja se prevodi s dobra vijest. U Indžilu ta dobra vijest obuhvaća uvijek osobu i djelo Isino, čak i u izrazu kao Indžil Allahov (Rm 1.1). Evanđelist je čovjek koji prenosi tu dobru vijest drugima (Dj 21.18; Ef 4.11; 2 Tm 4.5) Riječ Indžil je u francuskom prijevodu (ekumenskom, - n.pr.) u različitim nijansama smisla: ona može označavati - poruku same dobre vijesti i njen sadržaj, posebice u izrazu karakterističnom za apostola Pavla moj Indžil (Rm 2.16; usp. 2 Sol 2.14), tj. "Indžil koji ja propovijedam"; - ali također objavljivanje poruke, kao u Fil 4.3; ona je tada ekvivalent Evangelizaacije. U Širem smislu govorni jezik koristi riječ Indžil za označiti knjige koje izvješćuju o riječima i djelima Isa Pegamberovim: Indžil prema Matiji, četiri Indžila (vidj. Mk 1.1).

FARAON Naslov egipatskih Kraljeva. Indžil aludira bilo na faraona suvremenog Jusufu (Dj 7.10, 13; usp. Stv 39; 41-42; 45), bilo onog iz Musinog doba (Dj 7.21; Rm 9.17; usp.Izl 2; 9).

FARIZEJI Farizeji su jedna vrsta religiozne stranke karakterizirane svojom revnošću za Allahovu stvar. Oni su za sebe same a i za sve druge zahtijHavali jednu strogu pokornost *Zakonu i objašnjivim tradicijama koje ga prate (Mk 7.1-23). Suprotno *saducejima, fari-zeji su vjerovali u postojanje *meleka i u uskrsnuće mrtvih (Dj 23.7-8). Bili su veoma brojni među *pismo-znancima i *zakonoznancima. Isa Pegamber se sve više i više sukobljavao s farizejima. Prije obraćenja apostol Pavao je bio jedan gorljivi pristaša stranke farizeja. (Dj 23.6; Fil 3.5).

GEHENA Ta je riječ transkripcija hebrejskog izraza Gué-Hinnom (dolina Hinnom). Dolina tako označena, nalazi se južno od Jeruzalema i bila je žalosno slavna po žrtvovanju djece i idolopokloničkim kultovima koji su se ondje prakticirali (2 Kr 16.3). To je ime postalo sinonimom mjesta prokletstva, kamo trebaju biti poslani svi oni koji padnu pod osudu Allahovu.

GRJEŠNIK - GRJEŠNICA U brojnim odlomcima NZ ovaj termin označava jednu osobu koja je u stanju nepokornosti spram Allaha, dakle u situaciji raskida s njim (Mt 26.45; Iv 9.16; Rm 5.9 etc). Ali u Indžilima grješnik je također pogrdna apelacija koju *pismoznanci i *farizeji apliciraju *Židovima koji se ne pokoravaju *Zakonu i ne prakticiraju zajedničku religiju (Mk 2.16; Lk 7.37; 19.7 etc). Tako su bili tretirani grješnici skupljači poreza (vidjeti Mk 2.15 bilješka). Isa Pegamber sam bio je kvalificiran grješnikom od svojih protivnika (Iv 9.24).

HAD Ime mjesta (kraljevstvo sjena) kojim su Grci imenovali boravište mrtvih. Apokalipsa (6.8; 20.13-14) personificira Had (na francuskom je ta imenica u pluralu - les Hadès) kao što to čini i za moć smrti.

HEROD NZ pod tim imenom označava tri osobe iz iste porodice:

  • Herod Veliki (Mt 2; Lk 1.5); vidjeti "1)" malo poslije.
  • Herod Antipa ( Mt 14; Mk 6; 8.15; Lk 3; 8.3; 9.23; Dj 4.27; 13.1); vidjeti "4)" malo poslije.
  • Herod Agripa I (Dj 12); vidjeti "6)" malo poslije.
1) HEROD VELIKI, predak ove porodice, vladao nad cjelinom Palestine od 37 pr.I.K. do 4. g. pos.I.K. (Mt 2.1).

NZ spominje više njegovih potomaka:

A. Njegovi sinovi:

2) HEROD-FILIP ( Mk 6.17 i bilješka).
3) ARHILEJ (Mt 2.22 i bilješka) koji naslijeđuje svog oca u Jeruzalemu tokom 9 godina. Po tome bi smijenjen od strane Rimljana.
4) HEROD ANTIPA, vladao nad Galilejom i Perejom (oblast istačno od Jordana između Tiberijadinog jezera i Mrtvog mora od 4. g. pr.I.K. do 39. g. pos.I.K. s naslovom tetrarha. Vidjeti Mk 1.14 i bilješku; 6.14 bilješku.
5) FILIP TETRARH (Mk 8.24 i bilješka), koji je vladao nad distriktom Sjever-Istok Palestine od 4. g. pr. I.K. do 34. pos.I.K.

B. Unuci Heroda Velikog:

6) HEROD AGRIPA I, koji je vladao nad Sjeverom potom nad cjelom Palestinom od 37 do 44 g. pos.I.K. (Dj 12.1 i bilješka).
7) HERODIJADA (Mk 6.17), koja je napustila svog muža (i strica) Heroda-Filipa {2)} da bi se udala za Heroda-Antipu {4)}.

C. Njegovi praunuci

8) HEROD-AGRIPA II, Sin Heroda-Agripe I; vladao je pod naslovom kralja od godine 48. pos.I.K. na teritoriju koji je stalno povećavao. Pred njim se pojavljuje apostol Pavao (Dj 25.13 i bilješka).
9) BERENIKA I DRUZILA (Dj 24.24 i bilješka) bile su sestre ovom prethodnom.

IME Za Indžil kao i za Tevrat ime jedne osobe usko je vezano s osobom samom; do te točke da to ime katkada znači osobu samu, npr. Bog ili Krist (Iv 12.28; 17.16, 11; Dj 3.16 etc). Izraz u ime… vrlo je čest; on izražava različite nijanse: 1) činiti čuda (Mt 7.22 etc), istjerivati *zloduhe (Mk 9.38 etc), moliti (Iv 14.13-14) u ime Isusa Krista, znači činiti te stvari izgovarajući Isino ime, dakle u zajednici s njim. 2) Krstiti u ime…(Mt 28.19; Dj 8.16; 1 Ko 1.13), znači pripojiti nekoga, krštenjem, onome čije se ime izgovara. 3) *Pegamberovati (Mt 7.22 etc), biti izaslanik (Iv 14.26) ili primiti koga (Mt 18.5) u Isino ime, znači činiti te stvari kao Isusov predstavnik. Zazivati ime (ALLAHOVO) jedan je izraz uzet iz Tevrata. On znači, u čistom smislu, da se čini pozivanje ALLAHA ili da se obraća njemu samom putem molitve. Indžil taj izraz koristi također u slikovitom smislu: oni koji zazivaju ime ALLAHOVO su oni koji se iskazuju Gospodinovim, tj. njegovi učenici. JARAM je simbolična upotreba riječi s ciljem da se izrazi prinuda nad odre-đenim ljudima: na pr. robovima (1 Tm 6.1), ili *Židovima, podvrgnutim odredbama *Zakona. U suprotnosti s obveznostima jaram kojeg predlaže Isa Pegambersvojim *učenicima ugodan je za podnositi. To je nesumnjivo jedan slikoviti način govorenja o njegovom nauku (Mt 11.29-30).

KRIST (MESIH ILI SPASITELJ/Mesija) Kraljevi Izraila (i *veliki svećenici) primali su *pomazanje uljem kao znak svoje nove službe (1 S 10.1). To je razlog tituliranju Kraljeva naslovom pomazanik (hebrejski MACHIA, transkribirano bosanski Mesih; ili grčki (CHRISTOS), transkribirano bosanski KRIST). Naslov Mesih ili Krist bio je prenesen na kralja spasitelja kojem su *Židovi očekivali dolazak na svršetku vremena. Indžil donosi svjedočenje ljudi koji su prepoznali tog Krista u osobi Ise Pegambera (Mt 16.16).

KRV Tevrat smatra da je "život u krvi" (Lv 17.11). Ovo objašnjava različitu slikovitu upotrebu riječi krv u Indžilu.

  1. Ona je katkad uopotrijebljena u smislu život (Mt 27.4; usp. Iv 1.13). Tako izraz krv i meso (Mt 16.17) označava živog čovjeka.
  2. Krv (prolivena) evocira nasilnu smrt (Mt 27.24-25; Lk 11.50; Ap 6.10).
  3. Krv Kao i život, pripadaju Allahu (zato ju *Židovi ne konzumiraju): Lv 17.12; usp Dj 15.20, 29). On predstavlja najvažniji dio jedne *žrtve (He 9.7, 12-13 etc). Katkad ona evocira žrtvu samu, posebno u izrazu krv Kristova (Lk 22.20; 1 Ko 11.25; Ef 1.7 etc).

KVASAC Prirodni ferment koji umiješan u krušno tijesto podstiče njegovo nadizanje. Vidjeti *BESKVASNI KRUHOVI. Riječ je korištena na slikovit način u Mt 16.6, 11-12, također u 1 Ko 5.6-8 i u Ga 5.9, s pejorativnim nijansama.

LEPRA - LEPROZNI Biblija koristi isti termin za označiti, uz "čistu" lepru i druge kožne bolesti. Svaki čovjek oznčen leproznim bijaše smtran *nečistim, tj. bio je isključen iz zajednice: leprozni su morali živjeti izvan gradova i sela, na dobroj udaljenosti (Lk 17.12). Isa Pegamber se nije dao zaustaviti tim zabranama, on je prilazio i liječio (NZ kaže *pročišćavao) brojne leprozne (Mt 8.3; 11.5, etc.). Židovski *zakon zahtijevao je da leproznik bude ustanovljen takvim po jednom *svećeniku i praćen jednim *žrt- vovanjem (Lv 14.1-32; usp. Mt 8.4; Lk 17.14).

MESIH Vidjeti *KRIST

MINISTRIRANJE - MINISTRANT ministriranje prevodi grčku riječ diaconia, koja izražava ideju službe; i ministrant stvara jednu riječ od istog korijena koji znači služitelj. Ti izrazi ministriranje (Rm 11.13; 1 Ko 12.5 etc.) i ministrant (2 Ko 3.6; Ep 3.7 etc) bili su usvojeni za prijevod kad se radilo o službi obnašanoj od ljudi koji su vršili propagiranje *Indžili. Ista grčka riječ je bila prevedena s đakon (Fil 1.1) - u ženskom rodu đakonica (Rm 16.1) - kad je služba više smjerala k bratskoj uzajamnosti (vidjeti Tm 3.8 bilješku).

MJERE

DUŽINA:- stadij (Iv 6.19): otprilike 185 m.

  • hvat (Dj 27.28): otprilike 185 cm.
  • lakat (Iv 21.8; Ap 21.17): otprilike 44 cm.

SADRŽINA: tri različita termina bijahu prevođena s mjera:

  • U Iv 2.6 svaka mjera je otprilike 40 l.
  • U Mt 13.33; Lk 13.21 spomenuta mjera vrijedi otprilike 15 litara.
  • U Ap 6.6 radi se o mjeri od 1,1 l.

TEŽINE- Talenat (Ap 16.21) : otprilike 34 litre.

  • Livra, jedinica mjere za težinu spo-menuta u Iv 12.3; 19.39, je nesumnjivo rimska livra, koja odgovara težini od 336 gr.

NAPASTVOVATI - NAPASTVOVANJE - NAPASNIK Napastvovati prevodi isti grčki glagol kao i izraz staviti na kušnju - a napastvovanje isti termin kao kušnja. Distinkcija je katkada teško uspostavljiva. Općenito prevodi se s kušnja kad se radi i jednoj poteškoći da se prođe otkud vjera treba izići postojanija (Iv 6.6; 2 Ko 13.5; Jak 1.2-3; 1 Pet 1.6; Otk 2.10 etc). Prevedeno je s napastvovanje kad stavljanje na kušnju jest praćeno jednom zlom namjerom. Na primjer može iskušavati čovjek ALLAHA (1 Ko 10.9); ali Allah ne iskušava čovjeka (1 Jak 1.13); to je Napasnik koji pokušava eksploatirati čovjekovu kušnju (1 Ko 7.5; 1 Sol 3.5) ili Isa Pegamberovu (Mt 4.3) za odvratiti ga od Allaha.

NEČIST - NEČISTOĆA Vidjeti *ČIST

NEZNABOŽAC (POGANIN) - NEZNABOŠCI (POGANI) - NEZNABOŠTVO (POGANSTVO) U Indžilu izraz mnogobožac (poganin) označava poglavito osobe koje nisu *Židovi i prije pojave kršćanstva. Ali, u odlomcima kao Ga 2.11; Ef 3.1 (vidjeti također Rm 16.4) ta apelacija je prenesena i na kršćane neznabožačkog (poganskog) podrijetla (u suprotnosti s kršćanima židovskog podrijetla). Najzad u 1 Pet 2.12; 4.3 apelacija neznabošci (pogani) čak označava nekršćane.

NEBO - NEBESA - NEBESKI (božanski) Indžil preuzima korištenje riječi nebo u smislu koji su joj pridavali *Židovi prvog vijeka. Osim uobičajenog smisla (Mt 16.3) ta riječ često označava posebnu Allahovu domenu (vidjeti Mt 6.9-10; Iv 1.51 etc.). U širem smislu dolazi do označavanja njome ALLAHA samog u iskazima u kojima se samo Božje ime izrijekom ne kazuje (vidjeti Mt 3.2 i bilješku). U tom smislu treba razumjeti i iskaz "*kraljevstvo nebesko" ( vidjeti članak posvećen tom izrazu), "*melek nebeski" (Ga 1.8), ili priznanje rasipnog sina ja sam zgriješio spram neba (Lk 15.18).

NEOBREZANI - NEOBREZANJE Vidjeti * OBREZANJE

NOVCI Dinar: rimska novčana jedinica (Iv 6.7; 12.5; Ap 6.6). Srebrenjak. Drahma: stari grčki novac, u srebru; bio je jednak po vrijednosti dinaru. Didrahma: ovaj je novčić vrijedio dvije drahme i predstavljao iznos osobnog poreza koji su Hebreji morali godišnje plaćati za *Hram (Mt 17.24). Stater:4 drahme, (tj. dvostruki iznos poreza za *Hram: Mt 17.27). Mina (Lk 19.16 odgovarala je sumi od 100 dinara. Talenat je vrijedio 6.000 dinara (Mt 18.24; 25.13). Mina i talenat su predstavljali izračunatu vrijednost, nije postojao komad novca koi je toliko vrijedio. Vidjeti *MJERE.

OBREZANJE - OBREZANIK - NEOBREZANIK Obrezanje je prakticirano kod *Židova na novorođenim dječacima jedan tjedan po rođenju (Lk 2.21). To je jedna ritualna operacija koja se sastoji u odstranjJahijaju prepucija. Obrezanje je znak par exellence da je neki čovjek član Izraila, naroda *Saveza (Stv 17). Otud i apelacija obrezanik za označiti *Židove. U Ga 2.12 ta apelacija je prenesena i na kršćane podrijetlom Židove koji su pristaše održavanja te prakse. Obrnuto, *pogani su katkada nazivani neobrezanicima. Apostol Pavao se borio da obrezanje ne bude nametnuto novim kršćanima poganskog podrijetla (1 Ko 7.18-19; Ga 2.3-6; 5.2-4). Obrezanje srca (Rm 2.28-29) je slikoviti izraz jedne potpune podvrgnutosti služenju Allahu.

OHOLOST - UZOHOLITI SE Francuski je prijevod načinio jednu imenicu i jedan glagol (grč.) iz iste porodice, česte naročito u spisima apostola Pavla. One izražavaju ideju osobnog zadovoljstva, ponosa, i katkada razmetanja. Na jednoj prvoj razini (Rm 2.17, 23; 3.27; 1 Ko 1.29; 3.21; 4.7; 5.6 etc) ti termini aludiraju na ohole pretenzije čovjeka koji vjeruje u svoju vlastitu vrijednost, i koji zaboravlja da duguje Allahu sve što ima i što jest. Na drugoj razini (Rm 5.2-3, 11; 15.17) te riječi izražavaju novo pouzdanje koje čovjek nalazi povjeravajući sebe Kristu i djelujući u njegovoj službi (vidjeti također, iako prijevod može biti različit: 2 Ko 1.12; 7.4; Fil 1.26; 2.16; 1 Sol 2.19).

OLTAR Oltar je mjesto u obliku stola gdje se nude različite *žrtve. Rogovi ( Ap 9.13) smješteni na četiri ugla oltara bijahu smatrani za njegov najsvetiji dio.

OTKRIVENJE - OTKRITI Indžil koristi glagol otkriti i riječ otkrivenje ili Apokalipsa u tri poglavita smisla:

  1. Za označiti slavodobitno pojavljivanje Kristovo kod njegovog *dolaska (Rm 2.5; 1 Ko 1.7; 2 So 1.7; vidjeti također, u srodnom smislu, Rm 8.19). U 2 Sol 2.2, 6, 8 otkriti se osjetno je istoznačno s manifestirati se, demaskirati se.
  2. Za označiti čin putem kojeg Allah (ili Krist) daje upoznati jednom čovjeku *Indžil i apostolska misija koju taj čovjek treba ispuniti (Ga 1.12, 16; Ef 3.3).
  3. Za označiti jedno posebno priopćenje Božje volje (1 Ko 14.6; ga 2.2).

PASHA Pasha jedan od velikih praznika koji su *Židovi Isusovi suvremenici dolazili slaviti u Jeruzalemu. Ona se događala u proljeće i komemorirala je izlazak iz Egipta (Dt 16.1-8). Slavljenje Pashe bilo je markirano danima *beskvasnih kruhova (Izl 12.15-20; usp. Dj 12.3; 20.6) i obiteljskim objedima tijekom kojih se bijaše jelo pashalno janje (Izl 12.1-14). Tri prva Indžila opisuju posljednji Isusov objed kao pashalni objed (Mk 14.12-25). Četvrto Indžil ističe da je Isina smrt koincidirala sa žrtvom pashalnog janjeta (Iv 18.28; 19.14, 31, 36, 42; usp. 1 Ko 5.7).

PASTIR Čovjek zadužen voditi stado prema ispaši i bdjeti nad sigurnošću ovaca i koza koje su mu povjerene. U Bibliji taj termin često služi za sliku koja označava vođu naroda Izrailovog (vidjeti na pr. Mt 9.36). Isa Pegamber sam sebe opisuje kao dobrog pastira (Iv 10.11).

PEDESETNICA (PENTEKOT) Prije no što će postati kršćanskim praznikom Pentekot je bio veliki praznik koji su *Židovi dolazili slaviti u Jeruzalem (Dj 2.1, 5). On se slavio u vrijeme žetve, pedeset dana poslije *Pashe - otud mu i ime (pentekonta na grčkom znači pedeset). Za vrijeme Pentekota Židovi su komemorirali proglašenje *Zakona na Sinaju.

PISMOZNANCI U Isino vrijeme pismoznanci bijahu Izrailovi biblijski eksperti (naš SZ). Vidjeti ZAKONOZNANCI.NZ često spominje pismoznance s *farizejima, koji su ubrajali brojne pismoznance u svoj rang.NZ ih imenuje zajedno sa *starješinama. Pismoznanci su imali svoje predstavnike u *Sanhedrinu.

POMAZANJE - POMAZATI Za vrijeme antičke ceremonije pomazanja (vidjeti *Krist) prosipalo se sveto ulje na glavu novom kralju - ili novom *velikom svećeniku. Ta osoba je od tada bila pomazanik ALLAHov. (usp. Za 4.14; Dj 4.27 etc). U slikovitom značenju pomazanik označava čovjeka kojeg je Allah izabrao za jednu misiju spasenja (Lk 4.18). U NZ pomazanje služi također slici za opisati dar Sv. Duha (1 Ko 1.21) ili Riječ Allahovu (1 Jh 2.20) primljenu od vjernika.

POLOŽITI RUKE - RUKOPOLAGANJE Rukopolaganje je jedna gesta koja se sastoji u polaganju ruku nekome na glavu. NZ spominje rukopolaganje u nekoliko različitih prilika:

  1. za popratiti jedan blagoslov ( Mt 19.13);
  2. za vrijeme iscjeljJahijaja (Mt 9.18; 16.16; Lk 4.40; Dj 28.8);
  3. u vezi s darom sv. Duha ( 8.17-19) i krštenja (Dj 19.6);
  4. prilikom povjeravanja jedne nove odgovorne dužnosti u Crkvi ili kršćanskim misijama (Dj 6.6; 13.3; 1 Tm 4.14 etc.).

POST - POSTITI Post se sastoji u suzdržavanju od jela i pića tokom određenog vremena. Kao Hebreji iz Tevrat *Židovi prakticiraju post iz religioznih pobuda: htjelo se tako pratiti molitvu ili izraziti jedno poniženje pred Allahom (JL 2.12, 15; Jon 3.5-9). Post bijaše prakticiran zajednički ( na pr. javno u pokajanjima: Br 29.7-11; Dj 27.9), ili individualno. *Farizeji su sebi nametnuli postiti dva puta tjedno (Lk 18.12). Isa Pegamberse suprotstavio formalističkom aspektu te prakse (Mt 6.16-18). Prve kršćanske zajednice su sačuvale praksu prigodnog posta (Dj 13.2-3; 14.23).

POSVETITI - POSVEĆENJE Ovi termini su derivirani iz riječi *svet, i njihove nijanse su tijesno srodne s tom riječi.

  1. Jedan izraz kao posvetiti Isusa (1 P 3.15) izražava ideju da Krist treba biti priznat za ono što u stvarnoisti jeste, tj. kao ALLAH. Vidjeti također prijevod dan za prvu molbu OČENAŠ u Mt 6.9.
  2. Posvećenje je ono što jednog čovjeka

čini svetim, tj. sposobnim i posvećenim za službu Allahovu (Dj 20.32; Rm 6.19, 22)

PRETORIJ (SUDNICA)

  1. NZ koristi općenito taj termin za oz-načiti rezidenciju jednog rimskog guver-nera: Mt 27.27; Mk 15.16; Dj 23.35.
  2. U Fil 1.13 pretorij treba imati taj nap-rijed navedeni smisao ako se cijeni da je apostol redigirao svoje pismo u Efez ili u Cezareju. Ali, ako se misli da Filipljanima (poslanica) bijaše pisana i poslana iz Rima, pretorij tada označava carsku gardu, ili pretorijansku stražu.

PRISPODOBA (PARABOLA) Ta je riječ uzeta iz grčkog. NZ ju koristi kao stručni termin za označiti način slikovitog izražavanja. Taj genre indirektnog poučavanja bijaše drag Isusu: uz pomoć kratkih usporedbi (Mt 5.13, 14) ili nešto Bogatijih priča uzetih iz svakodnevnog života ili stvarnosti (Mt 13.24-30; Lk 15.11-32), Isa Pegamberje svojim slušateljima predstavljao jednu stvarnost koju ovi nisu poznavali ili su je slabo razumjeli sve do tada (Mk 4.33; Mt 13.35). Međutim odlomci kao Mk 4.11; 7.17 koriste izraz prispodoba s jednom različitom nijansom: prispodoba je ovdje shvaćena kao jedna zagonetačka poduka. U stvari predložena slika iz prispodobe nema nikakvog značenja za one koji ne primaju Isusovu poruku.

PEGAMBER - PEGAMBEROVATI - PROROČANSTVO U NZ termin Pegamber rijeko označava jednog čovjeka koji najavljuje budućnost (Dj 11.27-28). Na jedan način taj naslov je rezerviran ljudima smatranim kao glasnogovornicima Allaha. To se dakle aplicira:

  1. prorocima iz Tevrat (Iv 8.52-53; Dj 3.18 etc) i njihovim spisima, posebice izrazu*Zakon i proroci.
  2. osobi koju *Židovi zovu Pegamberom i koju očekuju za kraj vremena prema Dt 18.15 ( Dj 3.22-23; 7.37): vidjeti Iv 1.21 bilješku, 25; 6.14; 7.40.
  3. ljudima kao Jahija Krstitelj (Mt 11.9 etc) ili samom Isa Pegamberu (Iv 4.19 etc), koje se smatralo novoposlanim od ALLAHA nakon dugog perioda bez Pegambera poslije povratka iz izgnanstva.
  4. brojnim članovima primitivne Crkva (Dj 13.1; 21.9-10; 1 ko 12.10; Ef 2.20 etc), koji govore pod utjecajem Duha Božjeg za pobuditi ili za donijeti jedno *otkrovenje.

Proročanstvo općenito znači poruku Pegambera Iv 11.51; Otk 1.3). Glagol Pegamberovati (Dj 19.6; 1 Ko 11.4-5) označava akciju jednog Pegambera. Kao i Tevrat i NZ poznaje lažne Pegambere ( Dj 16.6; 1 Jh 4.1; Otk 2.20 etc). U Tt 1.12 naslov Pegambera je dodijeljen jednom poganinu, kretskom pjesniku Epimenidu. jedna takva apelacija podcrtava vidovitost tog čovjeka kad se izjašnjava na račun svojih suvremenika.

PRVINE U Tevrat prvine predstavljaju prve plodove jedne žetve; njih se nudilo Allahu u znak zahvalnosti za cjelokupnost te žetve (Izl 34.26; Br. 15.20-21; sup Rm 11.16). NZ koristi taj termin u figurativnom smislu za izraziti ideju da je jedan dio dan ili primljen u avans kao garancija za cjelinu. Izraz se tako može aplicirati na dar Duha (Rm 8.23), na prve obraćenike jedne provincije (Rm 16.5; 1 Ko 16.15) i čak na uskrslog Isusa (1 Ko 15.20, 23).

SADUCEJI U *Judaizmu Isinog vremena saduceji su formirali jednu religioznu stranku koja se regrutirala poglavito između *svećenika. Za njih je samo pet prvih knjiga Biblije (*Zakon) imalo vrijednost; oni nisu dopuštali ni postojanje *meleka ni uskrsnuće mrtvih. Pristaše reda, oni su tražili kako se što bolje akomodirati rimskoj okupaciji. Iako su se saduceji snažno razlikovali od *farizeja, NZ ih često stavlja uz njih među Isusove neprijatelje.

SAMARIJA - SAMARIJCI U Isino vrijeme Samarija je bila jedna provincija u središnjo Palestini. Otprije više vijeka Samarijci su bili u religioznom sukobu sa *Židovima (Lk 9.53; Iv 4.9; Mt 10.5 bilješka). Židovi i Samarijci su se uzajamno prezirali i mrzjeli. Isa Pegamberje odbio ući u tu svađu (Lk 9.55; Iv 4.7). Poslije Judeje Samarija je bila prvo polje akcije kršćanskih misionara (Dj 1.8; 8.5).

SANHEDRIN Termin za označiti vrhovni savjet koji je imao vlast nad židovskim narodom i zasjedao kao tribunal religijskih poslova. Bio je sastavljen od 71 člana izabranih između *velikih svećenika, pismoznanaca i *starješina. Predsjedavao mu je veliki svećenik tada na funkciji.

SAVEZ Tehnički izraz koji označava svezu koju Allah uspostavlja - bilo s čovječanstvom u cjelini u osobi Nuh ( Stv 9.9-17) - bilo s jednim čovjekom, kao što je Abraham (Stv 15.18), ili Davud (Ps 89.4-5) - bilo s narodom Izrailovim (Izl 19.5-6). Taj savez je uvijek praćen jednim obećanjem, i često potvrđivanja jednom *žrtvom (Stv 15.9-17; Izl 24.3-8). *Proroci navješćuju da će Allah sklopiti novi savez sa svojim narodom (Jr 31.31-34). Prema Indžilu Isina smrt uspostavlja taj novi savez i proširuje se na sve ljude (Mt 26.28; provj. Kor 3.6). Ista grčka riječima također značenje zavjeta [Testamenta; Oporuke] ( He 9.16-17). Izraz Tevrat označava knjige Starog saveza, isto kao što Indžil označava biblijske knjige Novog saveza.

SINAGOGA Najprije je označavala židovsku zajednicu jednog grada ili četvrti (Iv 9.22; Dj 9.2; Otk 2.9 etc), taj termin služi također za imenovati građevinu gdje se ta zajednica sastaje za molitvu, čitanje Biblije i religioznu poduku. Ti sastanci su se održavali u dan *šabata. Kult u sinagogi nikad nije obuhvaćao žrtvovanja; ova su se mogla, naime, obavljati samo u *Hramu u Jeruzalemu. Sinagoge su bile rukovođene od poglavara (šefa) - ili predsjednika - (Mk 5.35-36; Dj 13.15; 18.8 etc), uz pomoć jednog služnika (Lk 4.20).

SIN ČOVJEKOV Izuzev u Dj 7.56 i Iv 12.34 izraz Sin čovjekov pojavljuje se uvijek u Indžilu kao iskazan od Isa Pegambera samog. U brojnim je slučajevima vidljivo da je taj naslov njemu služio za označiti sebe samog. U nekim odlomcima izraz evocira vlast jedne osobe koja tek treba doći, suđenje na kraju vremena (Mt 16.27; 19.28; 25.31-32; 26.64; Lk 19.28; Iv 5.26-29). Ta upotreba nesumnjivo je inspirirana od Dn 7.13. U drugim odlomcima isti je naslov davan suprotno aludira na slabost, oskudicu (Mt 8.20), i također na patnje Isusove (Mt 17.22-23; 20.18; 26.2, 24, 45 ; Mk 8.31; Iv 6.53). Treća kategorija tekstova kombinira dvije prethodne vrste upotreba, evocirajući ujedno prisutnost i vlast Sina čovjekovog (Mat 9.6; 12.8; 13.37; Iv 9.35). Možda je Isa Pegamber preferirao taj naslov, nov i tajnovit za izbjeći onaj *Krist-Spasitelj, kojeg popularna upotreba tumači u jednom smislu teško spojivom s Indžilm (usp. Mk 8.29-33).

SION Poetičko ime Jeruzalema u SZ. Kći Siona (Iv 12.15, što citira Za 9.9) označava populaciju Jeruzalema.

IBLIZ Zajedničko ime hebrejskog podrijetla koje je označavalo tužitelja pred tribunalom (Ps 109;6; usp. Ejj 1.6; Za 3.1-2). Poslije *Judaizma NZ je tu riječ preuzeo kao prikladno ime koje personificira snage zla. To je istovremeno neprijatelj ljudima i Allahu. Ta apelacija ima brojne sinonime u Indžilu: *šejtan, Opaki (Iv 17.15), Zli (Ef 6.16), *Napasnik (Mt 4.3), Belial (2 Ko 6.15), vlast tmina (Lk 22.53), princ ovog svijeta (Iv 14.30), neprijatelj (Mt 13.39) etc. Pojava Isusa je označila poraz Sotone (Lk 10.18).

SRCE Riječ srce je prilično rijeko upotrebljavana u čistom smislu u NZ. Ali u slikovitom smislu biblijski jezici ju upotrebljavaju s katkada neuobičajenim nijansama po naš jezik. (u izv. tekstu stoji francuskom - nap. prev.).

  1. Često riječ srce označava središte čovjeka, mjesto unutarnje i skriveno gdje je čovjekova osobnost, takoreći, koncen-trirana (Mt 12.34; 15.19; 1 Ko 4.5; Ef 1.18). Tada je srce kao nekakav rezime cjelokupnog čovjeka. Tako da izraz u svojim srcima je osjetljivo istoznačan iskazu u svojoj dubini ( na primjer u Rm 2.15).
  2. Srce je katkada promatrano kao sjedište osjećanja (Iv 16.6), ali također i misli (Mk 2.6, 8; 6.52; Lk 3.15, etc.) i volje (Rm 10.1; 2 Ko 9.7).

VIJEKE (VIJEK) U francuskom prijevodu taj termin ne označava nikada jedan period od stotinu godina već različita doba između kojih se dijelila historiju univerzuma. Prije vjekova (1 Ko 2.7) istoznačno je dakle s prije početka svijeta, tj. iz sve vječnosti. Kralj vijeka (1 Tm 1.17) hoće reći kralj oduvijek i zauvijek. Izraz u vijeke vjekova (izgrađeno na istom modelu kao i "kralj Kraljeva" ili "pjesma pjesam", koji su superlativi) znači praktično zauvijek. SVET - SVETOST Grčka riječ koja se prevodi sa svet ne izražava ideju moralne perfekcije već označava ono koje pripada Allahu. Prema onome kako je taj termin apliciran samom Allahu ili njegovim stvorovima, on uzima slijedeće nijanse:

a) Allah je kvalificiran svetim za označiti da je posebno, tj. da je Allah (Iv 17.11; 1 P 1.15 etc);
b) Svet (od Allaha) je naslov apliciran Kristu (Iv 6.69; Dj 3.14; Iv 2.20; Otk 3.7) za podcrtati da Krist pripada Allahu na jedan poseban način;
c) Duh je također kvalificiran svetim za precizirati da je on Allahov Duh.
  1. NZ aplicira još termin svetog
a) na ljude za izraziti da su izdvojeni za služiti Allahu (Dj 3.21; 1 Ko 7.34; Ef 1.4; 5.26). Tako izraz sveti označava jednostavno kršćane (1 Ko 1.2; 6.1-2etc);
b) *melekima (Dj 10.22) za izraziti ideju da su oni u službi ALLAHA (Dj 6.13; 21.28; 1 Ko 3.17 etc).

Svetost je dakle kvaliteta jedne osobe ili jednog predmeta koji pripadaju Allahu (1 Sol 3.13; 1 Tm 2.15 etc).

STARJEŠINE

  1. U Judaizmu Isinog vremena starješine bijahu glave porodice, koji zadržavahu vlast u građanskom i religioznom životu. Indžili 5Mt 16.21, etc.) i Djela apostolska (4.5; 22.5, etc.) pridružuju često starješine *pismoznancima ili *velikim svećenicima (vidjeti SANHEDRIN).
  2. U Djelima Apostolskim 11-21 i u poslanicama starješine su odgovorni u mjesnim kršćanskim zajednicama.
  3. U 2 Jh 1 i 3 Iv 1 Starješina je naslov, kojçi čini se, označava predstavnika prve generacije kršćana.
  4. U Otkrivenju (4.4; 5.5, etc.) osam-deset starješina možda simboloziraju skup Božjeg naroda.

SVETIŠTE Vidjeti *HRAME

SVEĆENIK Svećenik je onaj koji služi tokom kulta, posebice za ponuditi *žrtve u ime cjelokupne zajednice. NZ spominje također poganske svećenike (Dj 14.13) ili židovske svećenike (Lk 1.5; Iv 1.19 etc). Ovi posljednji služili su is-ključivo u *Hramu u Jeruzalemu. Apokalipsa predstavlja kršćane kao one koji ispunjavaju cjelinu jedne svećeničke službe (Dj 1.6; 5.10 etc; usp. 1 P 2.5 i bilješka). Svećenstvo (Lk 3.2; He 7.5) označava *ministriranje ili službu - svećenika.

SVIJET Tri su grčke riječi bile prevedene sa svijet:

  1. Prva riječ označava nastanjenu zemlju, cijeli svijet; i tu nema poteškoća.
  2. Druga je katkada načinjena od *vijeke (vidjeti tu riječ); kad je bila prevedena sa svijet, ona je značila actelni svijet, nasuprot budućem svijetu.
  3. UpućJahijaje na predloženi članak obuhvaća samo treće. Prema kontekstima ova može značiti:
a) svemir stvoren od ALLAHA (Iv 1.10; Rm 4.13);
b) ovaj svijet dolje, nasuprot svijetu Allahovom (vidjeti *nebo) i ALLAHA samog (Iv 17.14; 18.36);
c) ljudskost u svojoj ukupnosti (Mt 5.14; Iv 3.16-17; 17.11, 13);
d) ljudskost osmotrenu s točke gledišta njene opozicije Allahu i Kristu (Iv 7.7; 17.14; 1 Jh 2.15-16 etc). Na toj istoj crti mišljenja NZ katkad evocira osobu princa ovog svijeta (vidjeti *IBLIZ): Iv 12.31 etc.

ŠABAT Sedmi dan u židovskom tjednu, karakteriziran potpunim prekidom svakog rada. Minuciozna pravila preciziraju ono što je bilo zabranjeno činiti tog dana. O izrazu šabatski put, vidjeti Dj 1.12 bilješku. U dan šabata *Židovi se sastaju u *sinagogi radi biblijskih čitanja i molitve (Lk 4.16).

TAJNA - TAJNOVIT U NZ riječ tajna (misterija) evocira općenito Allahov naum da spasi svijet; ali ta riječ u isto vrijeme znači

a) da je taj naum ostao skriven;
b) da je on sada otkriven (u Kristovoj osobi).

U Mk 4.11 riječ označava skrivenu prisustnost *vladavine Božje u Isinoj osobi. U Ap 10.7 ona predstavlja Allahov naum u momentu njeJedžudžog ostvarenja. U Ap 17.5 adjektiv tajnovit evocira trajnu imena koje je nosila "velika bludnica". U 2 Sol tajna bezbožnosti čini se označava jednu tajnu silu Allahovh protivnika, koja će biti demaskirana posljednjeg dana.

HRAM (HRAM) - SVETIŠTE U NZ termin je apliciran poglavito na Hram u Jeruzalemu, rekonstruiran počev od vladavine *Heroda Velikog. U širem smislu riječi, Hram je arhitekturalni ansambl koji obuhvaća građevine i prilazne putove. Ovi bijahu obrubljeni trijemovima (Iv 10.23; Dj 5.12). U užem smislu riječi, Hram je središnja građevina, ili svetište, koja podrazumijHava "sveto mjesto" (kamo ulaze samo svećenici) i "presveto mjesto", kamo je bilo dopušteno samo velikom svećeniku, jedanput godišnje, u dan pokajanja. Hram, i posebno svetište, sma-trano je mjestom gdje je Allah nazočan. Zato Indžil prema Jahijau (2.21) govori o tijelu Kristovom kao Hramu par excellence. Epistole jednako uspoređuju kršćansku zajednicu s Allahovm Hramom (1 Ko 3.16; 6.19; usp. 1 Pet 2.5).

UČENIK (Disciple u izvornom tekstu) U NZ riječ učenik označava učenika jednog učitelja (na primjer Jahije Krstitelja: Mk 2.18; vidjeti također Mt 10. 24 - 25). Katkada ona označava sljedbenike nekog vođe (na primjer Musu: Iv 9.29) ili neke religiozne tendence (na primjer *farizejske: Mt 22.16). Najčešća upotreba riječi obuhvaća Isusove učenike ili sljedbenike. NZ označava tako dvanaestoricu ljudi koje je Isa Pegamberodabrao da ga prate ( Mt 10.1), ali i jednu grupu znatno obimniju (Lk 10.1), i čak jedan još širi krug ljudi koji su prihvatili njegovo učenje (Iv 4.1; 7.3; 19.38 etc.). Svojstvo učenika je da slijedi Isusa (Mt 8.22; 10.38; 19.27 etc.; usp. Mk 9.38) U knjizi Djela (6.1-2) izraz učenik služi za označiti članove kršćanske zajednice, naizmjence s drugim nazivima kao braća (Dj 1.15), vjernici (Dj 2.44), kršćani (Dj 11.26).

UČITELJI ZAKONA Vidjeti *ZAKONOZNANCI.

UPRLJATI - ZAPRLJANOST Vidjeti *ČIST

ZAKON Taj termin najprije označava sumu Allahovh zapovijedi Izrailu, posebice onih koje je Mojsije proglasio na Sinaju (Izl 20). U širem smislu Zakon koji put označava knjige gdje su zapisane te za-povijedi, poglavito prvih pet knjiga Biblije. Zakon se tada izjednačuje s izrazom Mojsijeve knjige (v idjeti 2 Ko 3.15 i bilješku). U jednom još širem smislu on označava cjelinu Tevrat (Iv 10.34; Rm 3.19, etc.), u istom smislu kao i izraz Zakon i proroci. Apostol Pavao koristi katkada istu riječ kad govori o sili koja podstiče čovjeka na djelovanje - dobro i ili zlo prema slučaju; na pr. Rm 7.22-23; 8.2.

VJEČNI ŽIVOT U istom smislu kao i izraz vječni život treba shvatiti pojednostavljeni izraz život. Tako u Mt 7.14; 19.16-17; Iv 5.26 (usp. 5.40); 6.63; Dj 11.18; 1 Jh 5.12 etc. Ali kvalifikativ vječni ostaje determinantan za smisao, čak i kad se podrazumijHava. Grčki izraz, u nedostatku boljeg, preveden s vječni ne precizira toliko trajanje (beskonačno) koliko tog života, koliko njegovu osnovnu kvalitetu: on označava jedan život različit običnom životu, preciznije život koji teče u Allahovom svijetu (Mt 18.8), život ALLAHA samog (Ef 4.18) i Krista (Iv 5.26; usp. 5.21). Taj život može postati onaj čovjekov (Iv 3.16). Prema kontekstima vječni život je predstavljen kao jedna već nazočna realnost (Iv 5.24-25) ili još buduća (Mt 25.46). U odlomcima kao Mt 18.8; 19.17 etc izraz ući u život gotovo je istoznačno je s *kraljevstvom Allahovm.

VLADAVINA ALLAHOVA (ili nebesa) - KRALJEVSTVO BOŽJE (ili nebesa) NZ nigdje ne definira vrlo česti izraz vladavina ili kraljevstvo Božje. Prijevod je preferirao vladavinu kad je kontekst izražavao više činjenicu da Allah jest Kralj, a kraljevstvo kad se radilo više o domeni gdje on jest kralj. To kraljevstvo Božje je predstavljeno katkad kao jedna realnost aktuelna (Mt 12.34) i skrivena (Lk 17.20), vezana s osobom Ise Pegambera(Mt 12.28); Lk 17.21), a katkad kao jedna buduća realnost (Mk 9.1; 22.30; vidjeti također 1 Ko 6.9-10; 15.50 etc). O izrazu vladavina nebesa, koji je svojstven Matiji vidjeti Mt 3.2 bilješku. U poglavljima kao Rm 14.17; 1 Ko 4.20, izraz vladavina Allahova čini se ima jedan širi smisao i označava novu vladavinu spasenja instauriranu od Isusa Krista. Najzad iskaz ući u kraljevstvo Božje (Mt 5.20; 7.21; 18.3; 19.23-24 etc) osjetno se izjednačuje s imati udjela u spasenju; smisao je tada veoma blIshak onom "ući u *život" (Mt 18.8; 19.17).

VELIKI SVEĆENIK - VELIKI SVEĆENICI Veliki svećenik (Lv 21.10-12) bio je šef različitih svećenika vršitelja obreda (misnika) *Hrama, tj. *svećenika i levita (o ovima posljednjima vidjeti bilješku uz Lk 10.32). Duhovni vođa Izraila, on bijaše posrednik između ALLAHA i naroda. Na veliki dan pokajanja, on je taj koji nudi krv u svetom mjestu Hrama (He 9.7). On je također predsjedavao *Sanhedrinu. NZ koristi više puta izraz veliki svećenici za označiti ujedno bivše velike svećenike još na životu i članove četiriju porodice u čijim se redovima birao veliki svećenik. Poslanica Hebrejima predsta vlja Isusa kao idealnog i definitivnog velikog svećenika (He 4.14; 7.26-27 etc.).

ZNAK Jedan znak je jedna indikacija koja dopušta saznati ili prepoznati nešto ili nekoga. Tevrat označava uvijek čuda kao znakove: to je ono što signalizira Allahovu intervenciju. NZ je preuzeo tu upotrebu i izrazu znakovi i čuda (Iv 4.48; Dj 2.19; 4.30 etc). Ali naročito u Havmelekju prema Jahijau koje metodički kvalificira znakove djela (Iv 2.11; 4.54; 6.2 etc). Nji-hov cilj je u stvari dati prepoznati ko je stvarno Isa Pegamber(Iv 12.37).

ZAKONOZNANCI Kao *pismoznanci s kojima su katkada poistovjećJahijai, zakonoznanci ili učitelji zakona bijahu specijalisti u znanju Biblije Izrailove (naš Tevrat). Bili su zaduženi tumačiti ju i poučavati o njoj.

ZLODUH (IFRIT) - sinonimi: nečisti duh ili samo duh. Ideja koju NZ pridaje pojmu Ifrita zajednička je u kulturnom miljeu Židova iz prvog vijeka naše ere: to su duhovna bića u službi *Sotone. Gledalo se na zloduhe (Ifrite) kao uzročnike raznih bolesti i slabosti, naročito nervnih (Mk 9.15-18) ili mentalnih (Mk 5.2-5) bolesti. Zato katkada istjerivati Ifrite (zloduhe ili nečiste duhove) iz jednog opsjednutog čovjeka (nazJahijaog katkada bjesomučnikom: Mt 4.24; 8.16) jest sinonim za liječiti bolesnika.

ŽIDOV - ŽIDOVI - JUDAIZAM Od povratka iz egzila apelacija Židovi označava pripadnike naruda Izrailovog. Židovi se razlikuju od drugih naroda posebice po svojem štovanju *šabata i prakticiranju *obrezanja (vidjeti također

  • ČIST - NEČIST). Njihova je religija judaizam ( Ga 1.13).
  • Pogani obraćeni u judaizam (konvertiti) bijahu nazivani prozelitima (preobraćenicima; vidjeti bilješku uz Mt 23.15), a simpatizeri obožavateljima ALLAHA ili Allahob-ojaznim (Dj 13.16-bilješka).

U Ga 2.13 apelacija Židovi aplicirana je kršćanima židovskog podrijetla. U Jahijinom Indžilu ista apelacija često označava civilne ili religiozne vlasti židovskog naroda.

ŽRTVA Žrtva, u NZ, nije, kao u modernom francuskom, jedno skupo odricanje već nuđenje jedne poklonjene ponude Allahu. NZ spominje *poganske žrtve (Dj 14.13; 1 Ko 10.28) i žrtve ponuđene od *Židova (Lk 13.1; 1 Ko 10.18). Ovi posljednji nude bilo poljske proizvode, bilo vino ili ulje (bila je to tada jedna libacija: vidjeti Fi 2.17 bilješku), bilo naročito životinjske žrtve. Nudila se žrtva Allahu kroz zahvalnost njemu, ili prilikom jednog zavjeta. (Dj 21.26), ili pak za okajanje grijeha. NZ često tumači Kristovu smrt kao jednu žrtvu okajanja ponuđenju radi milosti za sve ljude. NZ također opisuje terminom žrtve neke darove dane od strane kršćana (Fil 4.18) i naročito ponude Allahu koje ovi čine svojim životom(Rm 12.1; Fil 2.17 etc).

Preuzeto iz "https://bs.wikisource.org/w/index.php?title=Biblija_(Tomislav_Dretar)/Glosar_uz_Indžil&oldid=5138"