Biblija (Tomislav Dretar)/Grijeh naroda

Izvor: Wikizvor
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Grijeh naroda[uredi]

  • 32 1 narod vidje da Musa kasni sići s planine; narod se prikupi oko Haruna i reče mu: » Ustaj! Napravi nam bogove koji idu[244] nama na čelu, jer taj Musa, čovjek koji koji nas dovede iz Egipta, mi ne znamo što mu se dogodilo. «
  • 2 Harun im reče: » Izvadite zlatne obruče koji su u vaših žena ušima, vaših sinova i kćeri, i donesite mi ih. «
  • 3 Sav narod izvadi zlatne naušnice koje su imali u ušima i donesoše ih Harunu.
  • 4 Uzevši zlato iz njihovih ruku on ga oblikova u jedno tele[245]. Tad oni rekoše: » Evo tvojih bogova, Izraele, onih koji su te doveli iz Egipta! «
  • 5 Harun vidje to, i sagradi jedan *žrtvenik pred statuom; potom Harun izreče ovako: »Sutra, praznik za ALLAHA!«
  • 6 Sutradan, od ustajanja, oni nudiše *holokauste i donosiše žrtve mira; narod sjedne jesti i piti, i stane se veseliti.
  • 7 ALLAH oslovi Musu : » Siđi dakle, jer tvoj narod se iskvario, taj narod koji si ti doveo iz Egipta.
  • 8 Oni nisu dugo čekali da siđu s puta koji sam im propisao; načinili su sebi jedan kip teleta, oni su poklonili pred njim, i žrtvovali su mu govoreći; Evo tvojih bogova Izraele, onih koji su te doveli iz Egipta. «
  • 9 I ALLAH reče Musi: »Ja vidim taj narod: Eh dobro! To je jedan narod krute šije[246]!
  • 10 A sada pusti me djelovati: da se moja srdžba rasplamsa protiv njih, je ću ih uništiti i načiniću od tebe jedan veliki narod. «
  • 11 Ali Musa stiša ALLAHOVO lice, svojeg Allaha, govoreći: » Zašto, GOSPODE, tvoja se srdžba hoće rasplamsati protiv tvog Naroda kojeg si izveo iz Egipta, velikom silom i čvrstom rukom?
  • 12 Zašto bi Egipćani govorili: Zloćom ih je izveo! Da bi ih pobio po planinama! Da bi ih zbrisao s površine zemlje! Povrati se iz žestine tvoje srdžbe i zanijrči nanijeti zlo svojem Narodu.
  • 13 Sjeti se Ibrahima, Ishaka i Izraela, svojih slugu, kojima si sam zajamčio, kojima si uputio ovu riječ: Umnožiću vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i, svu ovu zemlju koju sam rekao, daću je vašem potomstvu, a oni će ju baštiniti zauvijek. «
  • 14 I ALLAH se odreče zla kojeg je mislio nanijeti svojem Narodu.
  • 15 Musa se okrenu i siđe s planine, s dvjema pločama *isprave u ruci, s ploče obje strane ispisane, ispisane i s jedne i s druge strane;
  • 16 ploče, to bijaše djelo Allaha, rukopis, bio je to rukopis Allaha, urezan u pločama.
  • 17 Jošua začu buku klicanja Naroda i reče Musi: » Ratna buka u taboru! «
  • 18 Ali ovaj reče:
  • » Ni buka pobjedničke pjesme,
  • ni buka pjesme poraženih,
  • ono što ja čujem, to je buka
  • hvalospjeva! «
  • 19 Dakle, kako se približavao taboru, on vidje tele i plesove; Musa se zapali od srdžbe, baci ploče i slomi ih o podnožje planine.
  • 20 On uze tele koje su oni bili načinili, razluipa ga na sitne dijelove, zapali, rasu po površini vode i dade piti sinovima Izraelovim.
  • 21 Musa reče Harunu: »Što ti je učinio ovaj narod da mu doneseš na glavu jedan veliki grijeh?«
  • 22 Harun reče: »Nek' se srdžba mojeg gospodara ne razbukta! Ti i sam znaš da je narod u jadu.
  • 23 Oni su mi rekli: Načini nam bogove koji idu nama na čelu, jer taj Musa, čovjek koji nas je doveo iz Egipta, mi ne znamo što mu se dogodilo.
  • 24 Ja sam im dakle rekao: Tko ima zlata? Oni su ga povadili iz svojih ušiju i dali ga meni. Ja sam ga stavio u vatru i izlio od njega ovo tele. «