Biblija (Tomislav Dretar)/Ishakova i Rebekina svadba

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search

Ishakova i Rebekina svadba[uredi]

  • 24 1 Ibrahim bijaše star, u dubokoj starosti, i ALLAH ga bijaše blagoslovio u svemu.
  • 2 Ibrahim reče najstarijem sluzi u svojoj kući, koji ravnaše svim njegovim dobrima: » Položi ruku na moje bedro[159]
  • 3 i prisegni mi ALLAHOM, Allahom neba i Allahom zemlje, da ne ćeš oženiti mojeg sina jednom od kćeri Palestineca[160] među kojima ja obitavam.
  • 4 Već ćeš otići u moju zemlju i u moju obitelj i uzeti jednu djevojku za mog sina Ishaka.« 
  • 5 Sluga mu odgovori: » Možda ta žena ne privoli pratiti me u ovu zemlju; trebam li ja odvesti tvojeg sina onamo otkud si ti potekao? « 
  • 6 Ibrahim mu reče: Pazi da ne odvedeš mog sina onamo.
  • 7 ALLAH, Allah nebeski, me uzeo iz kuće mojeg oca i zemlje moje porodice, on mi je rekao i dao ovu prisegu: Ja ću tebi dati tu zemlju tvojem potomstvu; i on je taj koji će poslati svojeg meleka ispred tebe; onamo, uzećeš jednu ženu za mojeg sina.
  • 8 Ne pristane li ta žena slijediti te, ti si oslobođen onog što si mi zakletvao, ali ne vodi mojeg sina onamo. « 
  • 9 Sluga stavi svoju ruku na bedro svojeg Gospodara Ibrahima i prisegnu mu u toj stvari.
  • 10 Sluga uze deve Gospodareve i pođe. Imajući u rukama naEjjolje što je njegov Gospodar posjedovao, on se diže za ići u Aram-od-dviju-rijeka u grad Nahorov[161].
  • 11 On pokleknu deve izvan grada u blizini bunara, u večenji sat, u sat kad žene izlaze crpiti otud vodu.
  • 12 On reče: » GOSPODE, Bože mojeg Gospodara Ibrahima, dozvoli da ja danas načinim sretan susret i pokaži svoje prijateljstvo prema mojem Gospodaru Ibrahimu.
  • 13 Evo me kako stojim pokraj izvora i kćeri ljudi iz grada izlaze za crpiti vodu.
  • 14 Eh dobro! Mlada djevojka kojoj ću ja reći: Nagni tvoj krčag da se napijem i koja će odgovoriti: Pij, a ja ću također napojiti i tvoje deve, to je ona dosuđena tvojem sluzi Ishaku; po tome ja ću znati da si ti pokazao prijateljstvo prema mojem Gospodaru. «
  • 15 No, on još nije bio završio govoriti kad Rebeka[162] ona bijaše kćer Betuelova sina Milkainog, one iste žene Nahorove, brata Ibrahimovog iziđe s jednim krčagom na plećima.
  • 16 Mlada djevojka bijaše vrlo dražesna za vidjeti; bijaše djevica i ni jednog čovjeka ne bijaše poznala[163]. Ona siđe prema izvoru, napuni krčag i uspe se.
  • 17 Sluga joj požuri u susret i reče: » Za ime Allaha, daj mi popiti jedan gutljaj vode iz tvog krčaga. «
  • 18 »Pij, Gospodaru moj « odgovori ona i, rukom spusti krčag što brže da mu utaži žeđ.
  • 19 Kad završi napajati ga, ona reče: » Za tvoje deve također, ići ću također crpiti vodu sve dok ne budu popile toliko da ugase žeđ. « 
  • 20 Ona se požuri isprazniti krčag u pojilo i otrča ponovo zahititi vode u bunaru; ona nacrpi vode za sve deve.
  • 21 Taj čovjek ju praćaše očima, tiho, da bi saznao da li jest ili nije ALLAH učinio uspješnim njegovo putovanje.
  • 22 Čim deve bijahu završile piti, čovjek uzme jedan zlatni prsten težine od pola sikla[164] i dvije narukvice od deset sikala zlata za njene zglavke
  • 23 i reče joj: » Čija si ti djevojko? Molim te, upoznaj me da li bi kuća tvojeg oca mogla za nas biti mjesto ugošćenja. « 
  • 24 ona mu odgovori: » Ja sam kćer koju Milka dade Nahoru. « 
  • 25 Potom ona njemu reče: » Slame i sijena u nas ima u izobilju, a isto tako i mjesta za konačiti.« 
  • 26 Čovjek kleknu i pokloni se pred ALLAHOM
  • 27 govoreći: » Blagoslovljen budi GOSPODE, Bože mojeg Gospodara Ibrahima, čije prijateljstvo i vjernost nisu napustili mojeg Gospodara dok sam ja putovao, doveden ALLAHOM u kuću braće mojeg Gospodara. «
  • 28 Mlada djevojka otrča najaviti u kući svoje majke o tome što se upravo dogodilo.
  • 29 Rebeka imaše brata imenom Laban. On otrča u susret čovjeku, napolje, k izvoru.
  • 30 Čim on vidje prsten i narukvice na rukama svoje sestre i začu svoju sestru Rebeku njemu govoriti: » Tako mi je rekao «, on ode k čovjeku koji je ostao pokraj deva kod izvora. *31 Dođi, blagoslovljen od ALLAHA. Zašto si ti ostao napolju dok sam ja u kući već pripremio čisto mjesto za deve. « 
  • 32 Čovjek uđe u kuću i rasedla deve. Dade im slame i krmiva a, za njega i njegove pratitelje, vode da si operu noge.
  • 33 ponudi im za jesti, ali on uzviknu: » Ja neću jesti prije nego što kažem što imam za reći. «  » Govori «, odgovoriše mu.
  • 34 On preuze: » Ja sam sluga Ibrahimov.
  • 35 ALLAH je ispunio svoj blagoslov mojeg Gospodara koji je postao jedna velika osoba. Dano mu je sitne i krupne marve, srebra i zlata, slugu i sluškinja, deva i magaraca.
  • 36 Sara, žena mojeg gazde, najzad mu je rodila sina u svoje stare dane. Moj gazda je njemu prenio sve imanje
  • 37 a meni je zatražio da mu prisegnem ovim riječima: Ti ne ćeš oženiti mojeg sina jednom curom Kanaankom u čijoj ja zemlji stanujem.
  • 38 Prisegni da ćeš ići u moju obitelj, prema kući mojeg oca, uzeti jednu ženu za mojeg sina.
  • 39 Tada ja rekoh svojem gazdi: » Možda me ta žena ne bude slijedila?
  • 40 On mi odgovori: ALLAH u čijoj prisutnosti sam ja hodio poslaće svojeg meleka s tobom i učiniće uspješnim tvoje putovanje: uzećeš za mog sina ženu iz moje porodice i kuće mojeg oca.
  • 41 Ne ćeš biti oslobođen mojeg zaklinjanja osim ako ne ideš kod mojih; isto tako, ako ti ju i ne daju, ti si od nje oslobođen.
  • 42 Danas, ja sam došao kod tog izvora i rekao: » GOSPODE, Bože Ibrahima gazde mojega, ako se ti zaista udostojavaš učiniti uspješnim putovanje koje obavljam,
  • 43 evo me pokraj izvora: eh dobro! Mlada djevojka koja iziđe crpiti vodu i kojoj ja kažem: Daj mi piti malo vode iz tvog krčaga,
  • 44 ako mi odgovori: Ti pij, a ja ću zahititi također za tvoje deve, to će biti žena koju je ALLAH namijenio sinu mojeg gazde.
  • 45 Ja još nisam bio završio u sebi kad je Rebeka izišla s krčagom na ramenu; ona je sišla k izvoru za naliti. Ja sam joj rekao: U ime Allaha daj mi piti
  • 46 Ona se požurila spustiti krčag i rekla: Pij, a ja ću također napojiti tvoje deve. Ja sam pio, a ona je napojila deve.
  • 47 Ja sam je upita: Čija si ti djevojko? Ona je odgovorila: Ja sam kćer Betuelova, sina kojeg Milka dade Nahoru. Ja tad stavih prste u njene nosnice i narukvice na njene zglavke.
  • 48 Ja sam kleknuo i poklonio se pred ALLAHOM; blagoslovio sam ALLAHA, Allaha Ibrahima mojeg gazde, koji je vjerno vodio moje putovanje da ja uzmem nećakinju mojeg gazde za njegovog sina.
  • 49 A sada, ako mi hoćete iskazati prijateljstvo i vjernost prema mojem gazdi iskažite mi ga. Ako ne, dajte mi na znanje i ja ću se otputi bilo lijevo bilo desno. «
  • 50 Laban uze riječ. On i Betuel uskliknuše: » Od ALLAHA je ova stvar i mi ti u tome nemamo što reći, ni dobro ni loše.
  • 51 Rebeka je pred tobom: uzmi ju i idi. Nek' bude žena sinu tvojeg gazde kako je ALLAH rekao. « Kad Ibrahimov sluga ču te riječi, pade ničice na zemlju pred ALLAHOM.
  • 52 Sluga izvadi srebrninu, zlatninu i odjeću i dade Rebeki, kao i Bogate poklone što ponudi njenom bratu i njenoj majci.
  • 53 Oni jedoše i piše, on i njegovi pratitelji, i provedoše noć.
  • 54 Ujutro kad se digoše, on reče: » Pustite me otići mojem gazdi. « 
  • 55 Brat i majka mlade djevojke odgovoriše: » Neka ona ostane neko vrijeme s nama, kakvih desetak dana, potom će ići. « 
  • 56 » Ne činite da kasnim! Reče im on. ALLAH je učinio uspješnim moje putovanje, pustite me dakle otići mojem gazdi. « 
  • 57 Oni preuzeše: » Pozovimo djevojku i tražimo njeno mišljenje. « 858 Oni pozvaše Rebeku: » Hoćeš li otići s ovim čovjekom?«  Ona odgovori: » Da.« 
  • 59 Oni pustiše otići svoju sestru Rebeku i njenu dojilju, slugu Ibrahimovog i njegove ljude.
  • 60 Oni ju tada blagosloviše govoreći joj: » Ti, naša sestra, :postani silnim mnoštvom,
nek' tvoje potomstvo ovlada
Vratima neprijatelja svojih[165]! « 
  • 61 Rebeka se diže sa svojim sluškinjama. One se uspeše na deve i slijeđaše ljude. Sluga uze Rebeku i pođe.
  • 62 O zalasku sunca, Ishak se vraćao s bunara Lahai-Roi. On je tada obitavao u području Negeva[166]
  • 63 i bijaše izišao prošetati se[167] u polje o zalasku sunca. On diže oči i ugleda deve koje dolažahu.
  • 64 Rebeka podiže oči, vidje Ishaka, skoči s deve
  • 65 i reče sluzi: » Ko je taj čovjek koji hodi poljem nama u susret? «  » To je moj gazda «, odgovori on. Ona uze svoj veo i zastrije se.
  • 66 Sluga ispriča Ishaku sve što je bio učinio.
  • 67 Ishak ju uvede u svoj šator. On imaše Saru za majku; on uze Rebeku i ona postade njegovom ženom. Ishak je zavolje i bi utješen poslije nestanka majke svoje.