11 Zateče ga zalazak sunca na jednom mjestu i on tu provede noć. Uze jedan kamen s tog mjesta, načini uzglavlje i leže na tom mjestu.
12 Usni jedan san: na zemlji biše podignute ljestve[200]čije sljeme dodirivaše nebo; *meleki Allahov tuda uspinjahu se i silažahu.
13 Pojavi se ALLAH pred njim i reče mu: » Ja sam ALLAH, Allah Ibrahima, tvojeg oca i Allaha Ishaka. Zemlju na kojoj spavaš, daću tebi i tvojem potomstvu.
14 Tvoje će potomstvo biti jednako prašini zemaljskoj. Rasućeš se na zapad, na istok, na sjever i na jug; u tebi i u potomstvu tvojem biće blagoslovljene sve porodice zemaljske.
15 Vidi ! Ja sam s tobom i ja ću te čuvati posvuda gdje ćeš ići i učiniću da se vratiš prema toj zemlji jer te ja nikad napustiti Nuhunih sve dok ne budem ispunio sve što sam ti rekao.«
16 Jakub se probudi iz svog sna i uskliknu: » Uistinu, to je ALLAH koji je ovdje, a ja nisam znao to! «
17 On se uplaši i uskliknu: » Kako je ovo mjesto strašno! To je sama kuća Allaha, to su vrata neba. «
18 Jakub se diže u rano jutro, uze kamen od kojeg je načinio uzglavlje, diže ga kao stelu[201] i posu ulje na njeno sljeme.
19 On nazva to mjesto Bethel[202] tj. Kuća Allahova ali otprije se to mjesto zvaše Luz.
20 Potom Jakub načini zavjet :»Ako je Allah sa mnom i ako me čuva na putovanju koje provodim, ako mi da kruha za jesti,
21 ako se ja vratim živ i zdrav u kuću svojeg oca ALLAH će postati moj Allah
22 ovaj kamen koji sam uspravio kao stelu biće kuća Allahova i, od sveg što ćeš mi dati ja ću ti računati dîm[203].«
