13 1 Dvadeset i treće godina Joasove vladavine, sina Akhaziasova, kralja Jude, Joakhaz, sin Jehuvljev, postade kralj nad Izrailom u Samariji na sedamnaest godina.
2 On činjaše ono što je zlo u očima ALLAHOVIM; on oponašaše grijehe koje Jeroboam, sin Nebatov, bijaše dao počiniti u Izrailu; on im se ne udalji.
3 Gnjev ALLAHOV se razjari protiv Izraila koji ga izručivaše sve vrijeme u ruke Hazaelu, kralju *Arama, i u ruke Ben-Hadadu, sinu Hazaelovu.
4 Ali Joakhaz stiša ALLAHA[108] koji ga sasluša jer bijaše vidio teški jaram koji Izrail imaše nositi i koji mu kralj Arama nametnu tištati ga.
5 ALLAH dade Izrailu jednog spasitelja; sinovi Izrailovi izmakoše šaci Aramovoj i stanovaše pod šatorima[109] kao i otprije.
6 Ipak, oni se ne odstraniše od grijeha koje kuća Jeroboamova bijaše dala počiniti u Izrailu, oni u tom istrajaše; čak i sveti stub[110] ostade uspravljen u Samariji.
7 Ne bi ostalo Joakhazu, u naoružanom narodu, nego 50 jahača[111], deset kola i 10.000 pješaka, jer kralj Arama bijaše uništio ostale: bijahu s njima postupali kao s prašinom kad se gazi nogama.
8 Ostatak djela Joakhazovih, sve što je učinio, njegova djela, nije li to zapisano u knjizi *Historija Kraljeva Izraila?
9 Joakhaz leže sa svojim očevima[112] , a ukopaše ga u Samariji. Njegov sin Joas zavlada na njegovom mjestu.
