Junuzova knjiga

Junuz pokušava pobjeći daleko od Gospodina

1 1 Riječ GOSPODOVA uputi se Junuzu sinu Amitajevu:
2 Diži se! idi u Ninivu^[1] veliki grad i Pegamberuj protiv nje jedno proročanstvo, jer opakost njenih stanovnika uspela se sve do mene.
3 Junuz se diže, ali za pobjeći u Tarsis izvan nazočnosti GOSPODOVE. On siđe u Jaffu^[2], tu nađe jednu lađu za ići u Tarsis; on ju unajmi, ukrca se da ga posada odveze u Tarsis izvan nazočnosti GOSPODOVE.
4 Ali, GOSPOD baci na more jedan žestoki vjetar; more se odmah razulari toliko da lađi zaprijeti biti razbijena.
5 Mornari, zahvaćeni strahom, pozvaše u pomoć, svaki se obrati svom Alahu, i, za olakšati se oni pobacaše u more sve predmete koji se nađoše na palubi. Glede Jone, povučenog na dnu lađe, on bijaše legao i spavao dubokim snom.
6 Tada kapetan se primače k njemu i reče mu: ” Hej! što! ti spavaš!® Diži se, zazovi svog Alaha. Možda će taj Alah pomisliti na nas i mi nećemo propasti.“
7 Potom oni rekoše između sebe: ”Dođite, bacimo kocku da doznamo ko je krivac za nesreću koja nas snađe.“ Oni ždrijebaše i ždrijeb pade na Jonu.
8 Oni mu dakle rekoše: ”Reci nam što je tvoj posao^[3]. Otkud dolaziš ti? Koje si ti narodnosti?“
9 On im odgovori: ”Ja sam Hebrej, i to je GOSPOD Alah s *neba kojeg ja obožavam, onaj koji je stvorio more i kontinente.“ *10 Obuzeti velikim strahom, ljudi mu rekoše: ” što si ti to učinio!“ Prema priči koju im je ispričao, oni doznadoše, naime, da bježi iz nazočnosti GOSPODOVE.
11 ” što da ti radimo, da more prestane biti protiv nas? “ rekoše mu oni, jer more bijaše sve bješnje i bješnje.
12 On im reče: ”Podignite me i bacite me u more da ono prestane biti protiv vas; ja znam dobro da je to zAlah mene što je ova velika oluja protiv vas.“
13 Međutim ljudi zaveslaše da bi prišli obali, ali uzalud: more sve više i više je bješnjelo protiv njih.
14 Oni zazvaše dakle GOSPODA i povikaše: ” Ah! GOSPODE, mi ne želimo umrijeti dijeleći sudbinu ovog čovjeka. Ne tereti nas jednim ubojstvom zAlah kojeg smo nedužni. Jer, ti si GOSPOD koji čini što mu godi.“
15 Ljudi podigoše tada Junuza i baciše ga u more. Odmah more se umiri, zaustavi se njegovo bješnjenje.
16 A ljudi biše obuzeti jednim velikim strahom glede GOSPODA, oni mu ponudiše jednu *žrtvu i učiniše zavjete.

Junuzuna molitva

2 1 Tada GOSPOD posla jednu veliku ribu

da proguta Jonu.

I Junuz ostade u utrobi ribe tri dana i tri noći.

2 Iz utrobe ribine,

on uzmoli GOSPODA,

svog Alaha.

3 On reče:

U strahu koji me stišće,

ja molim GOSPODA:

on mi odgovori;

iz trbuha Smrti, ja pozivam

u pomoć:

ti čuješ moj glas.

4 Ti si me bacio u ponor

srca oceana

gdje me tijek okružuje;

svi tvoji valovi i tvoji talasi

razbijau se o mene.

5 Tako da ja sebi rekoh: Ja sam

otjeran s tvojih očiju.

Ali ipak, ja nastavljam gledati

prema tvom *svetom Templu.

6 Vode me stežu sve do

gušenja

dok valovi *ponora

me okružuju;

trstike će biti isprepletene

iznad moje glave.

7 Ja sam sišao sve do rodnice

planinama;

zauvijek su zasuni zemaljski

od Smrti povučeni nada mnom.

Ali, iz jame ti ćeš me uspeti^[4]

živog,

oh! GOSPODE, moj Bože!

8 Sve dok moj dah ne stane i ne izda me,

ja se sjećam i govorim:

” GOSPODE “.

I moja molitva stiže sve do tebe,

sve do svetog Templa.

9 Gorljive pristaše ništavnih

idola,

nek' zaniječu svojim nabožnostima!

10 Za mene, u opjHavavanju djela

milosti ja ću ti ponuditi

*žrtve,

i ispuniti zavjete koje sam dao.

GOSPODU pripada spasenje!

11 Tad GOSPOD zapovjedi ribi i ori povrati Junuza na kopno.

Junuz propovijeda u Ninivi

3 1 Riječ se GOSPODOVA uputi

po drugi put Junuzu:

2 ” Ustani, idi u Ninivu veliki grad

i propovijedaj protiv nje proročanstvo

koje ti ja budem

priopćio^[5]. “

3 Junuz se diže pođe, ali ovog puta

za Ninivu, pokoravajući se riječi GOSPODOVOJ.

A, Niniva bijaše postala jedan pretjerano

veliki grad: trebala su tri dana za prijeći ju.

4 Junuz bijaše hodao jedva jedan dan propovijedajući ovo proročanstvo:

” Još 40 dana i Niniva će biti u veliki nared stavljena“,

5 nek' već sad njeni stanovnici vjeruju u Alaha. Oni proglasiše

jedan *post i ogrnuše *kostrijet, od velikog do malog.

6 Novost stiže kralju Ninive. On se diže sa svog prijestolja,

skide kraljevsku odjeću, pokri se kostrijeti, sjede u pepeo^[6],

7 proglasi stanje uzbune i oglasi po Ninivi:

” Naredbom kralja i njegove vlade, Zabranjeno je ljudima i životinjama, krupnoj i sitnoj stoci, bilo što jesti; zabranjeno je napasati i zabranjeno je piti vodu.

8 Ljudi i životinje pokriće se kostrijeti i zazivati Alaha svom snagom.

Svako će se povratiti sa svog hrđavog puta i nasilja koje ostade privrženo njegovim rukama.

9 Ko zna! možda se Alah predomisli, povrati se od svoje odluke

i povuče svoju prijetnju; tako mi ne bismo propali. “

10 Alah vidje njihov odgovor:

oni se odvraćahu od svojih hrđavih putova. I on se također vrati od svoje odluke da im učini zlo što je bio najavio. On ga ne učini.

Junuz doznaje zašto se Alah smilovao Ninivi

4 1 Junuz to loše primi, veoma loše, i naljuti se.
2 On moliše GOSPODU i reče: ”Ah! GOSPODE, nije li točno ono što si govorih kad živjeh na svojoj zemlji?

Evo zašto se požurih uteći u Tarsis. Ja znadoh dobro da si ti jedan dobrohotan i milosrdan Alah, spor na ljutnji i pun vjernosti, i koji odustaje od svoje odluke.

3 Sada, GOSPODE, ja te molim, oduzmi mi život; bolje je za mene umrijeti no živjeti!“
4 ” Imaš li ti razloga da se srdiš? reče mu GOSPOD.
5 Junuz iziđe i smjesti se na istoku grada. Ondje, on si napravi jednu kolibu i sjede pod nju, u sjenu,

čekajući vidjeti što će se dogoditi s gradom.

6 Tada GOSPOD Alah pohiti jednu biljku^[7] koja izraste iznad Jonu tako da ovaj imaše sjenu nad glavom za izvaditi ga

iz njegove loše prilike. Ova biljka izazva jednu veliku radost u Junuza.

7 Sutradan, u zoru, Alah posla jednog crva koji napade biljku; ona uginu.
8 Po tome, kad sunce poče pržiti, Alah posla jedan oštar vjetar s istoka^[8] i sunce udaraše u glavu Junuzovu.®

Gotov onesvijestiti se, Junuz zamoli umrijeti; on govoriše: ” Bolje je za mene umrijeti nego živjeti.“

9 Tada Alah njemu reče: ” Imaš li ti razloga ljutiti se zAlah te biljke? “ Junuz mu odgovori:

”Da, ja imam razloga na smrt ljutiti se.“

10 GOSPOD mu reče: ” Ti imaš milosti za tu biljku za koju se nisi mučio i koju nisi odnjegovao;

kćer jedne noći, ona je nestala u dobi od jedne noći.

11 A ja da nemam milosti za Ninivu veliki grad gdje ima više od 120.000 ljudskih bića koji ne znaju razlikovati

svoju desnicu od svoje ljevice, i bezbrojne životinje! “

Bilješke uz Junuzovu knjigu

^[1]Niniva: asirijska/Šamova prijestolnica.
^[2]Tarsis: grad na Mediteranu, daleko od Palestine, ali ga sve do danas nisu uspješno lokalizirali.

Za Hebreje on simbolizira kraj svijeta. Vidjeti također Ps 72.10 i bilješku - Jafa (grčki Jope; Akt 10.5) danas je predgrađe Tel-Aviva.

^[3]Poslije reci nam hebrejski dodaje zAlah koga nas zadesi ova nevolja.

Prijevod ovdje slijedi dva najbolja rukopisa stare grčke verzije.

^[4]zasuni zemaljski: poetski izraz koji označava područje smrti,

kojoj Junuz prispodobljuje jednu zatvorenu zemlju - jama vidjeti u Glosaru pod BORAVIšTE MRTVIH - ti ćeš me uspeto: drugi prijevod ti si me uspeo.

^[5]Drugi prijevod da ti ja priopćim.
^[6]Znak veoma velike žalosti ili velike tuge (usp. Ez 27.30).
^[7]Tip te biljke ostaje nepoznat.
^[8]Vruć i suh vjetar iz pusti