Biblija (Tomislav Dretar)/Lamentacije

Lamentacije

Jeruzalem, kao jedna napuštena udovica

(Alef^[1])

1 1

Kako!

Ona stanuje po strani,

Varoš koja brojiše jedan brojan narod!

ona se nađe kao udovica.

Ona, koja važiše među narodima,

princeza među pokrajinama,

ona je dobra za kaznionicu.

(Bet)

2

Ona plače i plače u noći:

obrazi puni suza;

za nju nema tješitelja

među svim njenim ljubavnicima.

Svi njeni drugovi izdali su ju^[2]:

oni postaju neprijatelji njeni.

(Gimel)

3

Pod ponižavanjem, pod teretom

robstva,

Judeja ode u izgnanstvo;

ona, ona stanuje među bezbožnicima,

ona ne imade gdje se smjestiti.

Svi je njeni progonitelji priklješčuju

(Dalet)

4

Ceste *sionske su u žalosti,

bez ikog ko bi došao na Sastanak^[3];

njena su vrata sva urušena,

njeni svećenici jecaju.

Njene su mlade djevojke ožalošćene;

koja gorčina za nju.

(Hé)

5

Njeni se protivnici nalaze na

njeni su neprijatelji zadovoljni

jer ALLAH ju ožalosti,

zbog tereta njenih pobuna.

Njena djeca odlaze,

zarobljena, ispred neprijatelja.

(Waw)

6

Iz Ljepotice Siona pobježe sva

Njeni prinčevi, evo ih kao jelenovi

koji ne nalaze nikakve paše:

oni odlaze bez snage

pred progoniteljima.

(Zain)

7

Jeruzalem se podsjeća,

u dane svojeg lutanja i ponižavanja

svih svojih divota^[4]

koje postojaše u dane starih

vremena!

Kad njen narod pade u ruke

neprijatelju i kad joj niko ne dođe

pomoći,

protivnici ju vide:

oni se smiju njenom uništenju.

(Het)

8

Ona je počinila grješku, varoš

i evo je postalom smećem^[5].

Svi oni koji su ju slavili sad ju

sramote,

jer gledaju njenu goLutinju;

sa svoje strane, ona uzdiše

i okreće leđa.

(Tet)

9

Njena je prljavština na njenoj suknji;

ona ne misli na ono što slijedi.

Njeno svrgnuće je čudesno;

nema tješitelja za nju.

»Gledaj, GOSPODE, moje

poniženje;

neprijatelj se u stvari uvećava.

(Jod)

10 Neprijatelj pruža ruku

na sve njene čari.

Da, u svoje *svetište ona vidi ulaziti

neznabožce,

kojima si ti zabranjivala da ne ulaze

u sabor koji je tvoj.

(Kaf)

11 Sav njen narod jeca:

oni ištu kruha;

oni daju svoje čari za hranu;

da se povrate životu.

»Gledaj, GOSPODE, i vidi

koliko se ja nalazim ponižena.«

(Lamed)

12 » Ništa od toga za vas sve koji putem

prolazite;

pogledajte i vidite

da li je bol kao što je moja bol,

ona što mi toliko nanosi zlo,

ona koju ALLAH dodijeli

u dan svojeg žestokog gnjeva.

(Mem)

13 Odozgo, on je poslao vatru

u moje kosti; on je Gospodar tome.

On je zategao jednu mrežu mojim

nogama;

on me suzbio;

on je od mene načinio jednu

uništenu^[6] ženu,

(Zun-Nun) sve vrijeme neraspoloženu.

14 Evo ga svezanog, jaram načinjen od

mojih pobuna; u njegovoj ruci one su

se zauzlale; one su razapete

na mom vratu;

on uništava moju snagu.

ALLAH me izručio u takve ruke

da se ne mogu držati uspravno.

(Samek)

15 ALLAH je izgnao sve srčane

koji bijahu kod mene ;

on je odredio jedan sastanak^[7] protiv

mene

da skrši moje mlade ljude.

ALLAH je gazio u tijesku

mladu djevojku, Ljepoticu Judeju.

(Ain)

16 To ja oplakujem:

moje se oči rastapaju;

jer daleko od mene je utješitelj,

onaj koji bi mi oživio

moje sinove, evo ih uništenih,

jer neprijatelj je bio jači.

(Pé)

17 Sion pruža ruke;

nema utješitelja za nju;

ALLAH poziva protiv Jakuba

njegove neprijatelje uokolo njega.

Jeruzalem, u sred njih,

je postao smeće^[8] .

(Sade)

18 » Pravedan je ALLAH,

budući da sam ja bila

neposlušna njegovoj

zapovijedi.

Slušajte dakle, narodi,

i gledajte moju bol.

Moje mlade djevojke i moji

mladi ljudi

otišli su u zatočeništvo.

(Kof)

19 Ja sam pozivala svoje ljubavnike^[9] :

oni, prHavarili su me;

moji svećenici i moje *starješine

izdahnuli su u Gradu

dok su tražili hranu za sebe

da ožive ponovo.

(Reš)

20 Gledaj, GOSPODE, što je za mene

ta nevolja;

moj je trbuh njome uznemiren;

na dnu mene moje *srce je

potreseno,

jer za prekršiti, ja sam prekršila!

Napolju mač je lišavao potomstva,

unutra bijaše kao kod Smrti.

(Šin)

21 Oni su me slušali jecati:

nema tješitelja za mene;

svi su moji neprijatelji doznali za

moju nesreću,

oni se raduju; u stvari ti si taj koji

je djelovao:

ti si doveo dan kojeg si utvrdio.

Nek' oni također budu kao ja!

(Taw)

22 Nek' dođe pred tebe sva njihova

zloba,

i postupi s njima kao što si

sa mnom postupio

zbog svih mojih pobuna.

Jer brojni su moji jecaji,

i sve biće moje bolesno je.«

ALLAH, jedan neprijatelj za Jeruzalem

(Alef^[10] )

2' 1 Kako!

ALLAH, u gnjevu svome,

hoće pomračiti Ljepoticu *Sion!

On baca s neba na zemlju

sjaj Izrailov.

On se ne sjeća klupice za svoja

stopala^[11] u dan srdžbe.

(Bet)

2 ALLAH guta bez milosti

sve prerije Jakubove^[12] ;

on uništava u svojoj neobuzdanosti

utvrde Ljepotice Judeje:

on daje dotaknuti zemlju,

on oskvrnjuje kraljevstvo i njegove

prinčeve.

(Gimel)

3 U žestini svojeg gnjeva on uništava

svu moć Izrailovu;

on ne održava svoju desnicu

pred neprijateljem.

On pali u Jakubu kao

žeravnik koji proždire uokolo.

(Dalet)

4 On zateže svoj luk kao jedan

neprijatelj,

desnica na položaju poput

neprijatelja,

Na šator Ljepotice Sion on sasipa

kao vatru gnjev svoj.

(Hé)

5 ALLAH se odnosi kao neprijatelj;

on guta Izrail;

on guta sve njegove kule;

on uništava njegove utvrde.

On umnaža za Ljepoticu Judeju

žalbe i tužbe.

(Waw)

6 On pustoši Vrt, i njegovu Kućicu;

on razara svoje mjesto Sastanka^[13].

ALLAH čini da se zabravi u Sionu

Sastanak i *Šabat;

on osuđuje, u svojoj žestokoj srdžbi

kralja i svećenika.

(Zain)

7 ALLAH odbacuje svoj *oltar;

on se gnuša svog *svetišta;

on izručuje u ruke neprijatelju

bedeme gradskih kula.

On se oglašava u Kući

ALLAHOVOJ

kao u dan Sastanka.

(Het)

8 ALLAH smišlja uništiti bedem

Ljepotice Sion;

on će izravnati;

on ne prinosi svoju ruku prije no što

je progutao.

on ožalošćuje obkope i bedeme:

zajedno oni se urušavaju.

(Tet)

9 Vrata Siona potonuše u zemlju;

on uništi i pokida njene zasune.

Njen kralj i njeni prinčevi su među

neznabošcima;

nema više Zakona^[14];

čak ni njegovi proroci ne nalaze

više viđenja koja dolaze od

ALLAHA.

(Jod)

10 Posjedali na zemlju, mučaljivi,

*starješine Ljepotice Sion

stavljaju sebi prašinu na glavu^[15] ;

oni se stežu u *kostrijet.

One puštaju pasti svoje glave

sve do zemlje,

mlade djevojke Jeruzalemove.

(Kaf)

11 Moje su oči izjedene suzama;

moj je trbuh uzbunjen;

iščezla je snaga iz mene, ona je

na zemlji,

jer moj narod, ta ljepotica,

skršen je

kad klonu djeca i dojenčad

po trgovima Mjesta.

(Lamed)

12 Njihovim majkama oni govore:

» Gdje su pšenica i vino?«

Kad klonu kao ranjenici

na trgovima Grada,

kad njihov život iščili

u krilima njihovih majki.

(Mem)

13 Koje svjedočenje ti ponoviti?

Što ću usporediti tebi,

Ljepotice Jeruzaleme?

Što ću izjednačiti tebi da te

utješim,

mlada djevojko, Ljepotice Sion^[16] ?

Jer, velik kao more tvoj je slom.

Ko će te izliječitiđ

(Zun-Nun)

14 Tvoji proroci imaju viđenja za tebe:

iz praznine i iz otužnosti^[17]:

oni ne razotkrivaju tvoju izopačenost,

ono što bi preokrenulo tvoje stanje.

Oni imaju viđenja za tebe:

obznane iz praznine i obmane.

(Samek)

15 Oni plješću tvojim troškovima,

svi prolaznici na putu;

oni zvižde i klimaju glavama^[18]

na uštrb Ljepotice Jeruzalem:

» Je li to Grad za kojeg bi se trebalo

reći savršena ljepota, radost za svu zemlju?«

Pé

16 Oni otvaraju usta o tvom trošku,

svi tvoji neprijatelji;

oni zvižde i škrguću zubima;

oni govore; » Mi gutamo.

Najzad! Evo ga, dana koji smo

čekali:

mi ga nalazimo, mi ga vidimo!«

(Ain)

17 ALLAH čini ono što je zamislio;

on ispunjava svoju riječ

koju je poručio u dane

nekadašnjih vremena;

on uništava bez milosti.

On daje klicati neprijateljiu

na tvoj račun;

on uzdiže moć tvojih protivnika.

(Sade)

18 Njihovo srce^[19] jauče prema

ALLAHU.

Bedem ljepotice Sion,

pušta kuljati suze kao

potok

dan i noć;

ne daje ti predaha;

da se vjeđe tvog oka ne osuše.

(Kof)

19 Digni se; viči, noću,

pri svakoj smjeni straže;

izlij svoje srce kao vodu

pred lice ALLAHovo.

Digni prema njemu svoje ruke^[20]

za život svoje djece

klonule od gladi

(Reš) po svim uglovima ulica.

20 Gledaj, GOSPODE, i vidi koga ti

obrađuješ tako.

Da žene jedu plod svoj,

djecu lijepo oblikovanu!®

Da svećenici i proroci su poubijani

u svetištu ALLAHovom!®

(Šin)

21 Na zemlji po ulicama su legli

mladi i stari;

moje mlade djevojke i moji

mladi ljudi

popadali od mača;

ti siječeš u dan svojeg gnjeva;

ti kolješ bez milosti.

(Taw)

22 Ti ćeš sazvati, kao u dan Sastanka,

užase koji me okružuju;

i ne postoji, u dan gnjeva

ALLAHOVOG,

ni izbjegli ni preživjeli.

One što ja oblikujem i razvijam^[21],

moj ih neprijatelj dovršava.

Užas i nada

(Alef)

3 1 Ja sam čovjek koji vidi

poniženje

pod njegovom razbješnjenom

batinom;

2 ja sam taj kojeg odvode i nagone

ići

3 u tmini, a ne u svjetlosti;

da, protiv mene^[22] on počinje okretati

svoju pesnicu cijelog dana.

(Bet)

4 On ruje moje tijelo i moju kožu,

on slama moje kosti;

5 on skuplja protiv mene i

stavlja svud uokolo

otrov i teškoće;

6 u tminama on me nagoni stanovati

kao mrtvaci iz tmina vremenskih.

(Gimel)

7 On me zazidava da ne iziđem;

on otežava moje lance.

8 ja sam vikao i pozivao u pomoć,

on zagušuje moju molitvu.

9 On zazidava moje puteve klesanim

kamenom;

on mrsi staze moje.

(Dalet)

10 On je za mene jedan medvjed na

čeki

11 jedan lav u zasjedi;

on okreće moje puteve; on me

pušta na ugaru,

12 on zateže svoj luk i podiže me kao

cilj za strijele.

(Hé)

13 On zariva u moja križa sadržaj

svojih tobolaca.

14 Evo me, sveg moga naroda^[23],

njegova vječna otrcana stvar;

15 on me zasićuje gorčinama,

on me opija absintom.

(Waw)

16 On mi daje drobiti šljunak

zubima;

on me u pepeo sakriva;

17 ti me odbacuješ^[24] daleko od mira;

ja sam zaboravio sreću;

18 i kaže: Svršeno s mojim

nastavljanjem,

mojim uzdanjem koje je dolazilo

od ALLAHA.

(Zain)

19 Sjeti se mojeg poniženja

i mojeg lutanja:

gorčina i otrov!

20 Ja se sjećam, ja se sjećam,

i ja sam izjeden svojim vlastitim

slučajem.

21 Evo što ću ja staviti u sjećanje

sebi,

to za što sam se uzdao:

(Het)

22 Dobrote ALLAHOVE!

To da one nisu svršene^[25]!

To da njegove nježnosti nisu

dovršene!

23 One su nove svakog jutra.

Velika je njegova vjernost!

24 Moj dio, to je ALLAH, kažem ja

sebi;

to je ono zašto ću se uzdati u njega.

(Tet)

25 On je dobar, ALLAH, onom ko ga

očekuje,

onom ko njega traži;

26 Dobro je uzdati se u tišini u spas

ALLAHOV;

27 dobro je za čovjeka nositi*jaram

mladosti svojoj.

(Jod)

28 Treba sjesti postrance i šutjeti

kad ALLAH ga njemu

stavlja;

29 staviti svoja usta u prašinu

- možda ima nade!

30 pružiti obraz onome ko ga udara;

biti nasićen uvrjedama.

(Kaf)

31 Jer ALLAH

neće odbaciti za uvijek;

32 jer ako ožalošćuje, on je pun

nježnosti,

prema svojoj velikoj dobroti;

33 jer nerado on ponižava

i ožalošćuje ljude.

(Lamed)

34 Kad se gaze svi zatvorenici

jedne zemlje^[26],

35 kad se krivotvori pravo čovjekovo

protivno Svevišnjem,

36 kad se čini krivo jedno

čovjeku u njegovoj parnici,

ne vidi li ALLAH?

(Mem)

37 Ko je taj koji govori, i to postoji?

ALLAH ne zapovjeda li?

38 Iz usta Svevišnjeg

ne izlaze li boli i sreća?

39 Na što bi se žalio živ čovjek,

uspravljen usprkos svojim

grješkama?

(Zun-Nun)

40 Ispitajmo i istražimo naše putove;

vratimo se ALLAHU.

41 U isto vrijeme kad i naše ruke^[27],

podignimo svoje srce prema Allahu

koji je u nebesima.

42 Mi, mi smo se bunili,

mi smo neposlušni;

ti, ti nećeš oprostiti!

(Samek)

43 Ti se ušančuješ u svojem gnjevu

i ti nas progoniš,

ti sasijecaš nemilosrdno;

44 ti se skrivaš u svom oblaku

da molitva ne prođe;

45 od nas ti činiš jednim otpadom, otpadkom,

u sred naroda.

Pé

46 Oni otvaraju usta protiv nas,

svi naši neprijatelji;

47 užas i bezdan, to je za nas,

nevolja i slom;

48 moje oči cakle

jer moj narod, ta ljepotica,

je skršen^[28].

(Ain)

49 Moje oči kuljaju nepresušno,

jer nema spokoja

50 sve dok se s nebesa ALLAH

ne nagne da vidi;

51 moje oči bole

u pogledu na sve te djevojke

iz mog grada^[29].

(Sade)

52 Oni me gone, oni me progone kao

jednu pticu,

oni koji su mojim neprijateljima bez

razloga;

53 oni uništavaju moj život u jami^[30];

oni obaraju jedan kamen na mene;

54 vode se prelijHavaju na moju glavu;

ja kažem: Izgubljen sam!

(Kof)

55 Ja zazivam tvoje ime, GOSPODE,

iz paklene jame;

56 ti čuješ moj glas: » Ne začepljaj

svojih ušiju mojem dahtanju i mojem

pozivu u pomoć!«

57 Ti se primičeš danu

kad sam tebe zazvao;

ti govoriš: » Ne boj se!«

(Reš)

58 Ti se parbiš ALLAHe, jedan spor

čiji sam ja ulog ;

ti iskupljuješ moj život;

59 ti vidiš, GOSPODE, kako su mi

učinili krivo;

učini pravicu mojem pravu!

60 Ti vidiš sve njihove osvete,

sve njihove spletke prema meni.

(Šin)

61 Ti čuješ njihove uvrjede,

GOSPODE,

sve njihove spletke protiv mene;

62 usne mojih napadača i njihovo

šuškanje su protiv mene

tokom cijelog dana;

63 bilo da sjede, bilo da stoje,

pogledaj ih:

ja sam njihova stara pjesma^[31].

(Taw)

64 Ti ćeš njima učiniti isto, GOSPODE,

prema njihovim djelima;

65 ti ćeš ih otupjeti:

na njima će biti tvoja kletva!

66 Pun gnjeva, ti ćeš ih proganjati i

iskorijeniti

ispod nebesa ALLAHOVIH.

Opsada, glad i bliski kraj Jeruzalema

(Alef^[32])

4 1 Kako!

Zlato može li potamniti,

dobra šipka krivotvoriti,

sveti se kamen razasuti po svim

uglovima ulica?

(Bet)

2

Sinovi *Siona^[33], dragocijeni,

cijenjeni kao fino zlato,

kako! oni su ubrojni

u zemljane ćupove,

djelo ruko grnčarevih!

(Gimel)

3

Čak i kod šakala daje se dojiti dijete,

hrani se svoje mlade;

ova ljepotica^[34] koja je moj narod

postaje tako okrutna

kao Nuhvi stepski.

(Dalet)

4

Od žeđi, jezik dojenčeta

lijepi se o svoje nepce;

djeca ištu kruha;

niko im ga ne nudi.

(Hé)

5

Jelci poslastica su porušeni,

na ulicama;

osobe podignute u purpuru

stežu hrpe otpadaka^[35]

(Waw)

6

A izopačenost te ljepotice koja je

moj narod

veća je nego grijeh Sodome,

koja bi smrskana u jedan čas

a da se rukama nije mučilo.

(Zain)

7

Njeni posvećenici^[36] čistiji no snijeg,

bjelji nego mlijeko,

tijela ružičastijeg od koralja,

vene od safira,

(Het)

8

njihov je izgled mračniji od čađe:

ne prepoznaje ih se na ulicama;

a njihova se koža smežurala na

on se osušila kao drvetova.

(Tet)

9

Sretnije su žrtve mača

nego žrtve gladi

koje, one, kopneći, providne,

zbog nedostatka proizvoda poljskih.

(Jod)

10 Svojim rukama, žene stvorene za

nježnosti

kuhaju svoju djecu;

one su za njih vampiri,

jer moj narod, ta ljepotica^[37],

skršen je.

(Kaf)

11 ALLAH umiri svoju srdžbu,

on sasu svoj žestoki gnjev;

u Sionu on zapali jednu vatru

koju proždera njegove temelje.

(Lamed)

12 Oni ne vjeruju, ni kraljevi

zemaljski,

niti ijedan stanovnik svijeta,

da protivnik i neprijatelj su ušli

u pojas Jeruzalema.

(Mem)

13 To je zbog grijehova

njegovih *Pegambera,

izopačenosti njegovih svećenika,

koji su u sred njega prosipali

krv pravednika!

(Zun-Nun)

14 Oni lutaju, slijepci,

po ulicama;

oni su prljavi od krvi,

tako jasno da nije dopušteno

dodirivati njihovu odjeću.

(Samek)

15 » Pazi! jedan *nečisti!« viče se

na njih.

»Pazi! Pazi! ne diraj!«

Oni bježe, oni skitaju,

ali govori se kod neznabožaca:

»Oni ne mogu više biti naši

stanovnici.«

Pé

16 PrikazJahijaje ALLAHOVO njih

raspršuje;

on ih neće više vidjeti!

Ne poštuje se svećenike,

nema se obzira za *starješine.

(Ain)

17 Mi, naše se oči još izjedaju

u očekivanju jedne neostvarljive pomoći;

na svojim osmatračnicama mi vrebamo

dolazak jednog naroda koji nas ne

može spasiti^[38].

(Sade)

18 Progone nas po tragu:

nemoguće je otići na naše trgove.

Naš je kraj blizu; naši dani

su ispunjeni;

da, dolazi naš svršetak.

(Kof)

19 Naši su progonitelji brži

nego orlovi nebeski:

na planinama nas draže,

u stepama oni su u zasjedi

zbog nas.

(Reš)

20 Dah iz naših nosnica,

*Mesih ALLAHOV,

je zarobljen u njihovim tamnicama^[39].

»On o kojem mi govorismo: » Pod

njegovom zaštitom,

u sred neznabožaca mi ćemo živjeti.«

(Šin)

21 Budi sretna i razdragana,

Ljepotice Edom

koja stanuješ u zemlji Us!

I tebi će također doći kupa:

i ti ćeš se opiti i razgolititi^[40]!

(Taw)

22 Završilo se tvoje izopačJahijaje,

Ljepotice Sion:

neće te više izgoniti;

obavlja se pregled tvoje izopačenosti,

Ljepotice Edom:

pravi se izvješće o tvojim grijesima!

Vrati nas k sebi, ô ALLAHU

5 1 Sjeti se, GOSPODE, što nam se

dogodilo:

pogledaj i vidi kakao se nas vrijeđa .

2 Naša je baština^[41] okrenuta u korist

stranaca,

naše kuće u korist neznanaca.

3 Evo nas siročadima, bez oca^[42] ;

naše su majke kao udovice.

4 Naša voda, mi ju pijemo po cijeni

srebra;

naše fašine moramo plaćati.

5 Oni su na našim plećima; mi smo

proganjani;

mi smo izmučeni; nema odmora za nas.

6 Egiptu smo pružali ruku,

Asiriji, da nas nasiti kruhom.

7 Naši su očevi^[43] propali: nema ih

više;

mi smo opterećeni njihovim

izopačenostima.

8 Robovi vladaju nad nama:

nikog za nas istrgnuti iz njihovih

ruku!

9 Priskrbljujemo svoj kruh po

cijenu života,

zbog stepskih razbojnika.

10 Naša je koža grozničava kao u vatri

zbog užasa gladi.

11 Oni siluju žene u Sionu,

mlade djevojke u gradovima Judeje

12 Njihovim rukama su povješani .

prinčevi;

osoba *starješine nije poštovana.

13 Mladi ljudi nose žrvanj,

a dječaci pod drvima posrću.

14 Starješine više ne odlaze u Savjet;

mladi ljudi, ne pjHavaju svoje refrene.

15 Ona prestaje, radost našeg srca;

naš se ples izrodio u žalost.

16 Ona pada, kruna naše glave.

Oh, nesreća nama, jer mi smo

propali!

17 Evo zašto je cijelo naše biće bolesno;

evo zašto su smračene naše oči:

18 to je zbog brda *Sion koje je uništeno,

i gdje kruže lisice.

19 Ti, GOSPODE, ti stoluješ za uvijek;

tvoje prijestolje traje iz pokoljenja

u pokoljenje.

20 Zašto bi nas stalno zaboravljao,

hoćeš li nas napustiti u duljini

dana?

21 Vrati nas k sebi, GOSPODE,

i mi ćemo se vratiti;

obnovi naše dane kao u staro vrijeme.

22 Osim ako nas ne stavljaš zaista u

otpad,

ti se protiv nas previše rasrđuješ!

Bilješke uz Lamentacije

^[1]Vidjeti Ps 25.1 i bilješku.
^[2]ljubavnicima®drugovi: slikovito označavanje stranih naroda, koje narod Jeruzalema, ovdje simbolizirano jednom ženom, bijaše preferiralo potpori ALLAHovoj; vidjeti takođ er bilješke uz Oz 1.2; 2.4 i Za 13.6 - izdali ju: aluzija na narode s kojima Juda računaše u momentu babilonijskog napada 588-587. g.pr.r.I.Kr. Egipćani su se bojali; Edomiti su sudjelovali u pljačkanju Jeruzalema.
^[3]Aluzija na praznike slavljene u Hramu Jeruzalema, gdje vjernici dolaziše na hodočašće obožavati Allaha. Na hebrajskom se isti termin koristi u izrazu *šator susretanja (Izl 27.21, etc).
^[4]ili na vrhu slave.
^[5]Ili svega onog što je ona voljela.
^[6]Ili nečistom stvari (termin koji se može razumjeti kao menstruacijska krv; vidjeti Lv 15.19-24).
^[7]moje kosti: za stare Izrailite kosti predstavljaju ostatak čovjekov poslije smrti; one su tako mogle značiti najosnovniji dio njegovog bića - uništena ili napuštena.
^[8]Tekst podrazumijHava mjim neprijateljima.
^[9]Vidjeti r. 8 i bilješku.
^[10]Vidjeti r. 2 i bilješku.
^[11]Alef: vidjeti Ps 25.1 i bilješku - sjaj Izrailov: Jeruzalem i njegov Hram - klupice za svoja stopala: vjerojatno se radi o brdu Sion.
^[12]Jakub: Izrailov predak, personificira cjelinu naroda.
^[13]Vrt: poetsko označavanje Palestine (vidjeti Br 24.6; Jl 2.3) - svoju Kućicu: tj. Jeruzalem (vidjeti Iz 1.8; m 9.11- mjesto Sastanka: Hram (vidjeti 1.4 i bilješku).
^[14]tj u egzilu - nema više Zakona ili nema više proročanstava (izgovoreno od svećenika kao poruka Allahova).
^[15]stavljaju sebi prašinu na glavu: gesta koja izražava veliku žalost (vidjeti takođ er u Glosaru pod RASTRGATI SVOJU ODJEĆU).
^[16]Vidjeti 1.6 i bilješku.
^[17]Drugi prijevod kistom (vidjeti Ez 13.10-15), tj. nešto što je tu samo po izgledu.
^[18]Znak velikog iznenađ enja (Jr 18.16), otkud ovdje ruganje; vidjeti Ps 22.8.
^[19]Njiçhovo srce: srce stanovnika Jeruzalema.
^[20]Digni prema njemu ( ALLAHu) svoje ruke: gesta molitve (Ps 28.2).
^[21]Sastanak: vidjeti 1.4 i bilješku - One što ja oblikujem i razvijam,: tj. moja djeca.
^[22]drugi prijevod protiv mene.
^[23]sveg moga naroda: drugi tekst od svih naoda.
^[24]ti me odbacuješ: autor se ovdje obraća izravno Allahu.
^[25]To da one nisu svršene: prema jednom hebrejskom rukopisu i nekim starim verzijama; tradicionalni hebrejski tekst da mi nismo svršeni.
^[26]drugi prijevod zemlje.
^[27]dignuti ruke (prema Allahu): vidjeti 2.19 i bilješku.
^[28]Vidjeti 1.6 i bilješku.
^[29]misli se na sela iz okolice Jeruzalema.
^[30]jama i grob: vidjeti u Glosaru pod BORAVIŠTE MRTVIH.
^[31]Ili to se sa mnom oni sprdaju u svojim pjesmama.
^[32]Vidjeti Ps 25.1 i bilješku .
^[33]Ili oni koji imaju svoje boravište na Sionu.
^[34]Vidjeti 1.6 i bilješku.
^[35]osobe podignute u purpuru: ili u luksuznoj odjeci - stežu hrpe otpadaka: tj.traže hranu na smetlištima ; usporediti Ejj 2.8.
^[36]Tj. osobe posvećene Allahu jednim zavjetom (vidjeti Br 6.2-8; Sdc 13.5); ali čini se ovdje bi moglo označavati prinčeve (Stv 49.26; Dt 33.16). Drugi prijevod koji neki predlažu njegovi mladi ljudi.
^[37]vampir: ovako prevedena riječ označava, u Mezopotamiji, jednog ženskog Ifrita, o kojem se govorilo da jede djecu. Tradicionalni prijevod koji su postali njihova hrana stvara poteškoće - ta ljepotica: vidjeti 1.6 i bilješku.
^[38]Aluzija na pomoć koja se očekivala od Egipta (vidjeti Jr 37.5-7).
^[39]Dah iz naših nosnica: tj. onaj koji nas oživje; slika je aplicirana na kralja Judeje. Redci 19-20 čini se aludiraju, u stvari, na njegov bijeg i zarobljavanje kralja Sedeciasa (2Krlj 25.4-7; Jr 52.6-11) - u njihovim tamnicama ili u ćelijama (babilonijskim); za kralja zatvorenika to je već jedna vrsta groba.
^[40]Ljepotica Edom je personifikacija edomitskog naroda - zemlja Us: vidjeti Ejj 1.1 i bilješku - kupa, opiti, razgolititi: vidjeti Jr 25.15; Ha 2.16 i bilješke.
^[41]Naša je baština: tj. zemlja koju smo primili od Allaha.
^[42]tj. bez zaštitnika: kraljevstvo je lišeno svog kralja, i obitelj i svojeg šefa.
^[43]tj. prethodne generacije.