Biblija (Tomislav Dretar)/Lamentacije

Izvor: Wikizvor

Lamentacije[uredi]

Jeruzalem, kao jedna napuštena udovica[uredi]

  • 1 1
Kako!
Ona stanuje po strani,
Varoš koja brojiše jedan brojan narod!
ona se nađe kao udovica.
Ona, koja važiše među narodima,
princeza među pokrajinama,
ona je dobra za kaznionicu.
(Bet)
  • 2
Ona plače i plače u noći:
obrazi puni suza;
za nju nema tješitelja
među svim njenim ljubavnicima.
Svi njeni drugovi izdali su ju[2]:
oni postaju neprijatelji njeni.
(Gimel)
  • 3
Pod ponižavanjem, pod teretom
robstva,
Judeja ode u izgnanstvo;
ona, ona stanuje među bezbožnicima,
ona ne imade gdje se smjestiti.
Svi je njeni progonitelji priklješčuju
(Dalet)
  • 4
Ceste *sionske su u žalosti,
bez ikog ko bi došao na Sastanak[3];
njena su vrata sva urušena,
njeni svećenici jecaju.
Njene su mlade djevojke ožalošćene;
koja gorčina za nju.
(Hé)
  • 5
Njeni se protivnici nalaze na
njeni su neprijatelji zadovoljni
jer ALLAH ju ožalosti,
zbog tereta njenih pobuna.
Njena djeca odlaze,
zarobljena, ispred neprijatelja.
(Waw)
  • 6
Iz Ljepotice Siona pobježe sva
Njeni prinčevi, evo ih kao jelenovi
koji ne nalaze nikakve paše:
oni odlaze bez snage
pred progoniteljima.
(Zain)
  • 7
Jeruzalem se podsjeća,
u dane svojeg lutanja i ponižavanja
svih svojih divota[4]
koje postojaše u dane starih
vremena!
Kad njen narod pade u ruke
neprijatelju i kad joj niko ne dođe
pomoći,
protivnici ju vide:
oni se smiju njenom uništenju.
(Het)
  • 8
Ona je počinila grješku, varoš
i evo je postalom smećem[5].
Svi oni koji su ju slavili sad ju
sramote,
jer gledaju njenu goLutinju;
sa svoje strane, ona uzdiše
i okreće leđa.
(Tet)
  • 9
Njena je prljavština na njenoj suknji;
ona ne misli na ono što slijedi.
Njeno svrgnuće je čudesno;
nema tješitelja za nju.
»Gledaj, GOSPODE, moje
poniženje;
neprijatelj se u stvari uvećava.
(Jod)
  • 10 Neprijatelj pruža ruku
na sve njene čari.
Da, u svoje *svetište ona vidi ulaziti
neznabožce,
kojima si ti zabranjivala da ne ulaze
u sabor koji je tvoj.
(Kaf)
  • 11 Sav njen narod jeca:
oni ištu kruha;
oni daju svoje čari za hranu;
da se povrate životu.
»Gledaj, GOSPODE, i vidi
koliko se ja nalazim ponižena.«
(Lamed)
  • 12 » Ništa od toga za vas sve koji putem
prolazite;
pogledajte i vidite
da li je bol kao što je moja bol,
ona što mi toliko nanosi zlo,
ona koju ALLAH dodijeli
u dan svojeg žestokog gnjeva.
(Mem)
  • 13 Odozgo, on je poslao vatru
u moje kosti; on je Gospodar tome.
On je zategao jednu mrežu mojim
nogama;
on me suzbio;
on je od mene načinio jednu
uništenu[6] ženu,
(Zun-Nun) sve vrijeme neraspoloženu.
  • 14 Evo ga svezanog, jaram načinjen od
mojih pobuna; u njegovoj ruci one su
se zauzlale; one su razapete
na mom vratu;
on uništava moju snagu.
ALLAH me izručio u takve ruke
da se ne mogu držati uspravno.
(Samek)
  • 15 ALLAH je izgnao sve srčane
koji bijahu kod mene ;
on je odredio jedan sastanak[7] protiv
mene
da skrši moje mlade ljude.
ALLAH je gazio u tijesku
mladu djevojku, Ljepoticu Judeju.
(Ain)
  • 16 To ja oplakujem:
moje se oči rastapaju;
jer daleko od mene je utješitelj,
onaj koji bi mi oživio
moje sinove, evo ih uništenih,
jer neprijatelj je bio jači.
(Pé)
  • 17 Sion pruža ruke;
nema utješitelja za nju;
ALLAH poziva protiv Jakuba
njegove neprijatelje uokolo njega.
Jeruzalem, u sred njih,
je postao smeće[8] .
(Sade)
  • 18 » Pravedan je ALLAH,
budući da sam ja bila
neposlušna njegovoj
zapovijedi.
Slušajte dakle, narodi,
i gledajte moju bol.
Moje mlade djevojke i moji
mladi ljudi
otišli su u zatočeništvo.
(Kof)
  • 19 Ja sam pozivala svoje ljubavnike[9] :
oni, prHavarili su me;
moji svećenici i moje *starješine
izdahnuli su u Gradu
dok su tražili hranu za sebe
da ožive ponovo.
(Reš)
  • 20 Gledaj, GOSPODE, što je za mene
ta nevolja;
moj je trbuh njome uznemiren;
na dnu mene moje *srce je
potreseno,
jer za prekršiti, ja sam prekršila!
Napolju mač je lišavao potomstva,
unutra bijaše kao kod Smrti.
(Šin)
  • 21 Oni su me slušali jecati:
nema tješitelja za mene;
svi su moji neprijatelji doznali za
moju nesreću,
oni se raduju; u stvari ti si taj koji
je djelovao:
ti si doveo dan kojeg si utvrdio.
Nek' oni također budu kao ja!
(Taw)
  • 22 Nek' dođe pred tebe sva njihova
zloba,
i postupi s njima kao što si
sa mnom postupio
zbog svih mojih pobuna.
Jer brojni su moji jecaji,
i sve biće moje bolesno je.«

ALLAH, jedan neprijatelj za Jeruzalem[uredi]

(Alef[10] )
  • 2' 1 Kako!
ALLAH, u gnjevu svome,
hoće pomračiti Ljepoticu *Sion!
On baca s neba na zemlju
sjaj Izrailov.
On se ne sjeća klupice za svoja
stopala[11] u dan srdžbe.
(Bet)
  • 2 ALLAH guta bez milosti
sve prerije Jakubove[12] ;
on uništava u svojoj neobuzdanosti
utvrde Ljepotice Judeje:
on daje dotaknuti zemlju,
on oskvrnjuje kraljevstvo i njegove
prinčeve.
(Gimel)
  • 3 U žestini svojeg gnjeva on uništava
svu moć Izrailovu;
on ne održava svoju desnicu
pred neprijateljem.
On pali u Jakubu kao
žeravnik koji proždire uokolo.
(Dalet)
  • 4 On zateže svoj luk kao jedan
neprijatelj,
desnica na položaju poput
neprijatelja,
Na šator Ljepotice Sion on sasipa
kao vatru gnjev svoj.
(Hé)
  • 5 ALLAH se odnosi kao neprijatelj;
on guta Izrail;
on guta sve njegove kule;
on uništava njegove utvrde.
On umnaža za Ljepoticu Judeju
žalbe i tužbe.
(Waw)
  • 6 On pustoši Vrt, i njegovu Kućicu;
on razara svoje mjesto Sastanka[13].
ALLAH čini da se zabravi u Sionu
Sastanak i *Šabat;
on osuđuje, u svojoj žestokoj srdžbi
kralja i svećenika.
(Zain)
  • 7 ALLAH odbacuje svoj *oltar;
on se gnuša svog *svetišta;
on izručuje u ruke neprijatelju
bedeme gradskih kula.
On se oglašava u Kući
ALLAHOVOJ
kao u dan Sastanka.
(Het)
  • 8 ALLAH smišlja uništiti bedem
Ljepotice Sion;
on će izravnati;
on ne prinosi svoju ruku prije no što
je progutao.
on ožalošćuje obkope i bedeme:
zajedno oni se urušavaju.
(Tet)
  • 9 Vrata Siona potonuše u zemlju;
on uništi i pokida njene zasune.
Njen kralj i njeni prinčevi su među
neznabošcima;
nema više Zakona[14];
čak ni njegovi proroci ne nalaze
više viđenja koja dolaze od
ALLAHA.
(Jod)
  • 10 Posjedali na zemlju, mučaljivi,
*starješine Ljepotice Sion
stavljaju sebi prašinu na glavu[15] ;
oni se stežu u *kostrijet.
One puštaju pasti svoje glave
sve do zemlje,
mlade djevojke Jeruzalemove.
(Kaf)
  • 11 Moje su oči izjedene suzama;
moj je trbuh uzbunjen;
iščezla je snaga iz mene, ona je
na zemlji,
jer moj narod, ta ljepotica,
skršen je
kad klonu djeca i dojenčad
po trgovima Mjesta.
(Lamed)
  • 12 Njihovim majkama oni govore:
» Gdje su pšenica i vino?«
Kad klonu kao ranjenici
na trgovima Grada,
kad njihov život iščili
u krilima njihovih majki.
(Mem)
  • 13 Koje svjedočenje ti ponoviti?
Što ću usporediti tebi,
Ljepotice Jeruzaleme?
Što ću izjednačiti tebi da te
utješim,
mlada djevojko, Ljepotice Sion[16] ?
Jer, velik kao more tvoj je slom.
Ko će te izliječitiđ
(Zun-Nun)
  • 14 Tvoji proroci imaju viđenja za tebe:
iz praznine i iz otužnosti[17]:
oni ne razotkrivaju tvoju izopačenost,
ono što bi preokrenulo tvoje stanje.
Oni imaju viđenja za tebe:
obznane iz praznine i obmane.
(Samek)
  • 15 Oni plješću tvojim troškovima,
svi prolaznici na putu;
oni zvižde i klimaju glavama[18]
na uštrb Ljepotice Jeruzalem:
» Je li to Grad za kojeg bi se trebalo
reći savršena ljepota, radost za svu zemlju?«
  • 16 Oni otvaraju usta o tvom trošku,
svi tvoji neprijatelji;
oni zvižde i škrguću zubima;
oni govore; » Mi gutamo.
Najzad! Evo ga, dana koji smo
čekali:
mi ga nalazimo, mi ga vidimo!«
(Ain)
  • 17 ALLAH čini ono što je zamislio;
on ispunjava svoju riječ
koju je poručio u dane
nekadašnjih vremena;
on uništava bez milosti.
On daje klicati neprijateljiu
na tvoj račun;
on uzdiže moć tvojih protivnika.
(Sade)
  • 18 Njihovo srce[19] jauče prema
ALLAHU.
Bedem ljepotice Sion,
pušta kuljati suze kao
potok
dan i noć;
ne daje ti predaha;
da se vjeđe tvog oka ne osuše.
(Kof)
  • 19 Digni se; viči, noću,
pri svakoj smjeni straže;
izlij svoje srce kao vodu
pred lice ALLAHovo.
Digni prema njemu svoje ruke[20]
za život svoje djece
klonule od gladi
(Reš) po svim uglovima ulica.
  • 20 Gledaj, GOSPODE, i vidi koga ti
obrađuješ tako.
Da žene jedu plod svoj,
djecu lijepo oblikovanu!®
Da svećenici i proroci su poubijani
u svetištu ALLAHovom!®
(Šin)
  • 21 Na zemlji po ulicama su legli
mladi i stari;
moje mlade djevojke i moji
mladi ljudi
popadali od mača;
ti siječeš u dan svojeg gnjeva;
ti kolješ bez milosti.
(Taw)
  • 22 Ti ćeš sazvati, kao u dan Sastanka,
užase koji me okružuju;
i ne postoji, u dan gnjeva
ALLAHOVOG,
ni izbjegli ni preživjeli.
One što ja oblikujem i razvijam[21],
moj ih neprijatelj dovršava.

Užas i nada[uredi]

(Alef)
  • 3 1 Ja sam čovjek koji vidi
poniženje
pod njegovom razbješnjenom
batinom;
  • 2 ja sam taj kojeg odvode i nagone
ići
  • 3 u tmini, a ne u svjetlosti;
da, protiv mene[22] on počinje okretati
svoju pesnicu cijelog dana.
(Bet)
  • 4 On ruje moje tijelo i moju kožu,
on slama moje kosti;
  • 5 on skuplja protiv mene i
stavlja svud uokolo
otrov i teškoće;
  • 6 u tminama on me nagoni stanovati

kao mrtvaci iz tmina vremenskih.

(Gimel)
  • 7 On me zazidava da ne iziđem;
on otežava moje lance.
  • 8 ja sam vikao i pozivao u pomoć,
on zagušuje moju molitvu.
  • 9 On zazidava moje puteve klesanim
kamenom;
on mrsi staze moje.
(Dalet)
  • 10 On je za mene jedan medvjed na
čeki
  • 11 jedan lav u zasjedi;
on okreće moje puteve; on me
pušta na ugaru,
  • 12 on zateže svoj luk i podiže me kao
cilj za strijele.
(Hé)
  • 13 On zariva u moja križa sadržaj
svojih tobolaca.
  • 14 Evo me, sveg moga naroda[23],
njegova vječna otrcana stvar;
  • 15 on me zasićuje gorčinama,
on me opija absintom.
(Waw)
  • 16 On mi daje drobiti šljunak
zubima;
on me u pepeo sakriva;
  • 17 ti me odbacuješ[24] daleko od mira;
ja sam zaboravio sreću;
  • 18 i kaže: Svršeno s mojim
nastavljanjem,
mojim uzdanjem koje je dolazilo
od ALLAHA.
(Zain)
  • 19 Sjeti se mojeg poniženja
i mojeg lutanja:
gorčina i otrov!
  • 20 Ja se sjećam, ja se sjećam,
i ja sam izjeden svojim vlastitim
slučajem.
  • 21 Evo što ću ja staviti u sjećanje
sebi,
to za što sam se uzdao:
(Het)
  • 22 Dobrote ALLAHOVE!
To da one nisu svršene[25]!
To da njegove nježnosti nisu
dovršene!
  • 23 One su nove svakog jutra.
Velika je njegova vjernost!
  • 24 Moj dio, to je ALLAH, kažem ja
sebi;
to je ono zašto ću se uzdati u njega.
(Tet)
  • 25 On je dobar, ALLAH, onom ko ga
očekuje,
onom ko njega traži;
  • 26 Dobro je uzdati se u tišini u spas
ALLAHOV;
  • 27 dobro je za čovjeka nositi*jaram
mladosti svojoj.
(Jod)
  • 28 Treba sjesti postrance i šutjeti
kad ALLAH ga njemu
stavlja;
  • 29 staviti svoja usta u prašinu
- možda ima nade!
  • 30 pružiti obraz onome ko ga udara;
biti nasićen uvrjedama.
(Kaf)
  • 31 Jer ALLAH
neće odbaciti za uvijek;
  • 32 jer ako ožalošćuje, on je pun
nježnosti,
prema svojoj velikoj dobroti;
  • 33 jer nerado on ponižava
i ožalošćuje ljude.
(Lamed)
  • 34 Kad se gaze svi zatvorenici
jedne zemlje[26],
  • 35 kad se krivotvori pravo čovjekovo
protivno Svevišnjem,
  • 36 kad se čini krivo jedno
čovjeku u njegovoj parnici,
ne vidi li ALLAH?
(Mem)
  • 37 Ko je taj koji govori, i to postoji?
ALLAH ne zapovjeda li?
  • 38 Iz usta Svevišnjeg
ne izlaze li boli i sreća?
  • 39 Na što bi se žalio živ čovjek,
uspravljen usprkos svojim
grješkama?
(Zun-Nun)
  • 40 Ispitajmo i istražimo naše putove;
vratimo se ALLAHU.
  • 41 U isto vrijeme kad i naše ruke[27],
podignimo svoje srce prema Allahu
koji je u nebesima.
  • 42 Mi, mi smo se bunili,
mi smo neposlušni;
ti, ti nećeš oprostiti!
(Samek)
  • 43 Ti se ušančuješ u svojem gnjevu
i ti nas progoniš,
ti sasijecaš nemilosrdno;
  • 44 ti se skrivaš u svom oblaku
da molitva ne prođe;
  • 45 od nas ti činiš jednim otpadom, otpadkom,
u sred naroda.
  • 46 Oni otvaraju usta protiv nas,
svi naši neprijatelji;
  • 47 užas i bezdan, to je za nas,
nevolja i slom;
  • 48 moje oči cakle
jer moj narod, ta ljepotica,
je skršen[28].
(Ain)
  • 49 Moje oči kuljaju nepresušno,
jer nema spokoja
  • 50 sve dok se s nebesa ALLAH
ne nagne da vidi;
  • 51 moje oči bole
u pogledu na sve te djevojke
iz mog grada[29].
(Sade)
  • 52 Oni me gone, oni me progone kao
jednu pticu,
oni koji su mojim neprijateljima bez
razloga;
  • 53 oni uništavaju moj život u jami[30];
oni obaraju jedan kamen na mene;
  • 54 vode se prelijHavaju na moju glavu;
ja kažem: Izgubljen sam!
(Kof)
  • 55 Ja zazivam tvoje ime, GOSPODE,
iz paklene jame;
  • 56 ti čuješ moj glas: » Ne začepljaj
svojih ušiju mojem dahtanju i mojem
pozivu u pomoć!«
  • 57 Ti se primičeš danu
kad sam tebe zazvao;
ti govoriš: » Ne boj se!«
(Reš)
  • 58 Ti se parbiš ALLAHe, jedan spor
čiji sam ja ulog ;

ti iskupljuješ moj život;

  • 59 ti vidiš, GOSPODE, kako su mi
učinili krivo;
učini pravicu mojem pravu!
  • 60 Ti vidiš sve njihove osvete,
sve njihove spletke prema meni.
(Šin)
  • 61 Ti čuješ njihove uvrjede,
GOSPODE,
sve njihove spletke protiv mene;
  • 62 usne mojih napadača i njihovo
šuškanje su protiv mene
tokom cijelog dana;
  • 63 bilo da sjede, bilo da stoje,
pogledaj ih:
ja sam njihova stara pjesma[31].
(Taw)
  • 64 Ti ćeš njima učiniti isto, GOSPODE,
prema njihovim djelima;
  • 65 ti ćeš ih otupjeti:
na njima će biti tvoja kletva!
  • 66 Pun gnjeva, ti ćeš ih proganjati i
iskorijeniti
ispod nebesa ALLAHOVIH.

Opsada, glad i bliski kraj Jeruzalema[uredi]

(Alef[32])
  • 4 1 Kako!
Zlato može li potamniti,
dobra šipka krivotvoriti,
sveti se kamen razasuti po svim
uglovima ulica?
(Bet)
  • 2
Sinovi *Siona[33], dragocijeni,
cijenjeni kao fino zlato,
kako! oni su ubrojni
u zemljane ćupove,
djelo ruko grnčarevih!
(Gimel)
  • 3
Čak i kod šakala daje se dojiti dijete,
hrani se svoje mlade;
ova ljepotica[34] koja je moj narod
postaje tako okrutna
kao Nuhvi stepski.
(Dalet)
  • 4
Od žeđi, jezik dojenčeta
lijepi se o svoje nepce;
djeca ištu kruha;
niko im ga ne nudi.
(Hé)
  • 5
Jelci poslastica su porušeni,
na ulicama;
osobe podignute u purpuru
stežu hrpe otpadaka[35]
(Waw)
  • 6
A izopačenost te ljepotice koja je
moj narod
veća je nego grijeh Sodome,
koja bi smrskana u jedan čas
a da se rukama nije mučilo.
(Zain)
  • 7
Njeni posvećenici[36] čistiji no snijeg,
bjelji nego mlijeko,
tijela ružičastijeg od koralja,
vene od safira,
(Het)
  • 8
njihov je izgled mračniji od čađe:
ne prepoznaje ih se na ulicama;
a njihova se koža smežurala na
on se osušila kao drvetova.
(Tet)
  • 9
Sretnije su žrtve mača
nego žrtve gladi
koje, one, kopneći, providne,
zbog nedostatka proizvoda poljskih.
(Jod)
  • 10 Svojim rukama, žene stvorene za
nježnosti
kuhaju svoju djecu;
one su za njih vampiri,
jer moj narod, ta ljepotica[37],
skršen je.
(Kaf)
  • 11 ALLAH umiri svoju srdžbu,
on sasu svoj žestoki gnjev;
u Sionu on zapali jednu vatru
koju proždera njegove temelje.
(Lamed)
  • 12 Oni ne vjeruju, ni kraljevi
zemaljski,
niti ijedan stanovnik svijeta,
da protivnik i neprijatelj su ušli
u pojas Jeruzalema.
(Mem)
  • 13 To je zbog grijehova
njegovih *Pegambera,
izopačenosti njegovih svećenika,
koji su u sred njega prosipali
krv pravednika!
(Zun-Nun)
  • 14 Oni lutaju, slijepci,
po ulicama;
oni su prljavi od krvi,
tako jasno da nije dopušteno
dodirivati njihovu odjeću.
(Samek)
  • 15 » Pazi! jedan *nečisti!« viče se
na njih.
»Pazi! Pazi! ne diraj!«
Oni bježe, oni skitaju,
ali govori se kod neznabožaca:
»Oni ne mogu više biti naši
stanovnici.«
  • 16 PrikazJahijaje ALLAHOVO njih
raspršuje;
on ih neće više vidjeti!
Ne poštuje se svećenike,
nema se obzira za *starješine.
(Ain)
  • 17 Mi, naše se oči još izjedaju
u očekivanju jedne neostvarljive pomoći;
na svojim osmatračnicama mi vrebamo
dolazak jednog naroda koji nas ne
može spasiti[38].
(Sade)
  • 18 Progone nas po tragu:
nemoguće je otići na naše trgove.
Naš je kraj blizu; naši dani
su ispunjeni;
da, dolazi naš svršetak.
(Kof)
  • 19 Naši su progonitelji brži
nego orlovi nebeski:
na planinama nas draže,
u stepama oni su u zasjedi
zbog nas.
(Reš)
  • 20 Dah iz naših nosnica,
*Mesih ALLAHOV,
je zarobljen u njihovim tamnicama[39].
»On o kojem mi govorismo: » Pod
njegovom zaštitom,
u sred neznabožaca mi ćemo živjeti.«
(Šin)
  • 21 Budi sretna i razdragana,
Ljepotice Edom
koja stanuješ u zemlji Us!
I tebi će također doći kupa:
i ti ćeš se opiti i razgolititi[40]!
(Taw)
  • 22 Završilo se tvoje izopačJahijaje,
Ljepotice Sion:
neće te više izgoniti;
obavlja se pregled tvoje izopačenosti,
Ljepotice Edom:
pravi se izvješće o tvojim grijesima!

Vrati nas k sebi, ô ALLAHU[uredi]

  • 5 1 Sjeti se, GOSPODE, što nam se
dogodilo:
pogledaj i vidi kakao se nas vrijeđa .
  • 2 Naša je baština[41] okrenuta u korist
stranaca,
naše kuće u korist neznanaca.
  • 3 Evo nas siročadima, bez oca[42] ;

naše su majke kao udovice.

  • 4 Naša voda, mi ju pijemo po cijeni
srebra;
naše fašine moramo plaćati.
  • 5 Oni su na našim plećima; mi smo
proganjani;
mi smo izmučeni; nema odmora za nas.
  • 6 Egiptu smo pružali ruku,
Asiriji, da nas nasiti kruhom.
  • 7 Naši su očevi[43] propali: nema ih
više;
mi smo opterećeni njihovim
izopačenostima.
  • 8 Robovi vladaju nad nama:
nikog za nas istrgnuti iz njihovih
ruku!
  • 9 Priskrbljujemo svoj kruh po
cijenu života,
zbog stepskih razbojnika.
  • 10 Naša je koža grozničava kao u vatri
zbog užasa gladi.
  • 11 Oni siluju žene u Sionu,
mlade djevojke u gradovima Judeje
  • 12 Njihovim rukama su povješani .
prinčevi;
osoba *starješine nije poštovana.
  • 13 Mladi ljudi nose žrvanj,
a dječaci pod drvima posrću.
  • 14 Starješine više ne odlaze u Savjet;
mladi ljudi, ne pjHavaju svoje refrene.
  • 15 Ona prestaje, radost našeg srca;
naš se ples izrodio u žalost.
  • 16 Ona pada, kruna naše glave.
Oh, nesreća nama, jer mi smo
propali!
  • 17 Evo zašto je cijelo naše biće bolesno;
evo zašto su smračene naše oči:
  • 18 to je zbog brda *Sion koje je uništeno,
i gdje kruže lisice.
  • 19 Ti, GOSPODE, ti stoluješ za uvijek;
tvoje prijestolje traje iz pokoljenja
u pokoljenje.
  • 20 Zašto bi nas stalno zaboravljao,
hoćeš li nas napustiti u duljini
dana?
  • 21 Vrati nas k sebi, GOSPODE,
i mi ćemo se vratiti;
obnovi naše dane kao u staro vrijeme.
  • 22 Osim ako nas ne stavljaš zaista u
otpad,
ti se protiv nas previše rasrđuješ!

Bilješke uz Lamentacije[uredi]

  • [1]Vidjeti Ps 25.1 i bilješku.
  • [2]ljubavnicima®drugovi: slikovito označavanje stranih naroda, koje narod Jeruzalema, ovdje simbolizirano jednom ženom, bijaše preferiralo potpori ALLAHovoj; vidjeti takođ er bilješke uz Oz 1.2; 2.4 i Za 13.6 - izdali ju: aluzija na narode s kojima Juda računaše u momentu babilonijskog napada 588-587. g.pr.r.I.Kr. Egipćani su se bojali; Edomiti su sudjelovali u pljačkanju Jeruzalema.
  • [3]Aluzija na praznike slavljene u Hramu Jeruzalema, gdje vjernici dolaziše na hodočašće obožavati Allaha. Na hebrajskom se isti termin koristi u izrazu *šator susretanja (Izl 27.21, etc).
  • [4]ili na vrhu slave.
  • [5]Ili svega onog što je ona voljela.
  • [6]Ili nečistom stvari (termin koji se može razumjeti kao menstruacijska krv; vidjeti Lv 15.19-24).
  • [7]moje kosti: za stare Izrailite kosti predstavljaju ostatak čovjekov poslije smrti; one su tako mogle značiti najosnovniji dio njegovog bića - uništena ili napuštena.
  • [8]Tekst podrazumijHava mjim neprijateljima.
  • [9]Vidjeti r. 8 i bilješku.
  • [10]Vidjeti r. 2 i bilješku.
  • [11]Alef: vidjeti Ps 25.1 i bilješku - sjaj Izrailov: Jeruzalem i njegov Hram - klupice za svoja stopala: vjerojatno se radi o brdu Sion.
  • [12]Jakub: Izrailov predak, personificira cjelinu naroda.
  • [13]Vrt: poetsko označavanje Palestine (vidjeti Br 24.6; Jl 2.3) - svoju Kućicu: tj. Jeruzalem (vidjeti Iz 1.8; m 9.11- mjesto Sastanka: Hram (vidjeti 1.4 i bilješku).
  • [14]tj u egzilu - nema više Zakona ili nema više proročanstava (izgovoreno od svećenika kao poruka Allahova).
  • [15]stavljaju sebi prašinu na glavu: gesta koja izražava veliku žalost (vidjeti takođ er u Glosaru pod RASTRGATI SVOJU ODJEĆU).
  • [16]Vidjeti 1.6 i bilješku.
  • [17]Drugi prijevod kistom (vidjeti Ez 13.10-15), tj. nešto što je tu samo po izgledu.
  • [18]Znak velikog iznenađ enja (Jr 18.16), otkud ovdje ruganje; vidjeti Ps 22.8.
  • [19]Njiçhovo srce: srce stanovnika Jeruzalema.
  • [20]Digni prema njemu ( ALLAHu) svoje ruke: gesta molitve (Ps 28.2).
  • [21]Sastanak: vidjeti 1.4 i bilješku - One što ja oblikujem i razvijam,: tj. moja djeca.
  • [22]drugi prijevod protiv mene.
  • [23]sveg moga naroda: drugi tekst od svih naoda.
  • [24]ti me odbacuješ: autor se ovdje obraća izravno Allahu.
  • [25]To da one nisu svršene: prema jednom hebrejskom rukopisu i nekim starim verzijama; tradicionalni hebrejski tekst da mi nismo svršeni.
  • [26]drugi prijevod zemlje.
  • [27]dignuti ruke (prema Allahu): vidjeti 2.19 i bilješku.
  • [28]Vidjeti 1.6 i bilješku.
  • [29]misli se na sela iz okolice Jeruzalema.
  • [30]jama i grob: vidjeti u Glosaru pod BORAVIŠTE MRTVIH.
  • [31]Ili to se sa mnom oni sprdaju u svojim pjesmama.
  • [32]Vidjeti Ps 25.1 i bilješku .
  • [33]Ili oni koji imaju svoje boravište na Sionu.
  • [34]Vidjeti 1.6 i bilješku.
  • [35]osobe podignute u purpuru: ili u luksuznoj odjeci - stežu hrpe otpadaka: tj.traže hranu na smetlištima ; usporediti Ejj 2.8.
  • [36]Tj. osobe posvećene Allahu jednim zavjetom (vidjeti Br 6.2-8; Sdc 13.5); ali čini se ovdje bi moglo označavati prinčeve (Stv 49.26; Dt 33.16). Drugi prijevod koji neki predlažu njegovi mladi ljudi.
  • [37]vampir: ovako prevedena riječ označava, u Mezopotamiji, jednog ženskog Ifrita, o kojem se govorilo da jede djecu. Tradicionalni prijevod koji su postali njihova hrana stvara poteškoće - ta ljepotica: vidjeti 1.6 i bilješku.
  • [38]Aluzija na pomoć koja se očekivala od Egipta (vidjeti Jr 37.5-7).
  • [39]Dah iz naših nosnica: tj. onaj koji nas oživje; slika je aplicirana na kralja Judeje. Redci 19-20 čini se aludiraju, u stvari, na njegov bijeg i zarobljavanje kralja Sedeciasa (2Krlj 25.4-7; Jr 52.6-11) - u njihovim tamnicama ili u ćelijama (babilonijskim); za kralja zatvorenika to je već jedna vrsta groba.
  • [40]Ljepotica Edom je personifikacija edomitskog naroda - zemlja Us: vidjeti Ejj 1.1 i bilješku - kupa, opiti, razgolititi: vidjeti Jr 25.15; Ha 2.16 i bilješke.
  • [41]Naša je baština: tj. zemlja koju smo primili od Allaha.
  • [42]tj. bez zaštitnika: kraljevstvo je lišeno svog kralja, i obitelj i svojeg šefa.
  • [43]tj. prethodne generacije.