17 1 Evo posjeda plemena Manasejevog, jer on bijaše prvorođeni Jusufov. Makir, prvorođeni Manasejev, otac Galadu, imade Galada i Bašana[112], jer to bijaše jedan ratnik.
2 Evo posjeda drugih sinova Manasejevih prema njihovim zadrugama; sinovi Abiezerovi, sinovi Helekovi, sinovi Azrielovi, sinovi Šekemovi, sinovi Heferovi i sinovi Šemidajevi, to jest muška djeca, sinovi Jusufovi, prema njihovim zadrugama.
3 Selofehad, Sina Hefera, sin Galada, sin Makira, ne imade sinova, već samo kćeri: Mahlu, Nou, Hoglu, Milku i Tirsu.
4 One se predstaviše svećeniku Eleazaru, Jošui, sinu Zun-Nunovu, i odgovornima i rekoše one: ” ALLAH je propisao Musi da nam dade jednu baštinu u sred naše braće[113]! “Dadoše im, prema zapovijedi ALLAHOVOJ, u sred braće njihovog oca.
5 Pripade dakle deset dijelova Manaseju ne računajući zemlju Galad i Bašan koji se nalaze s druge strane Jordana.
6 U stvari kćeri Manasejeve primiše jednu baštinu u sred sinova ovih ovdje, ali zemlja Galad pripade drugim sinovima Manasejevim.
7 Granica ManasejHava polaziše od Ašera do Mikmetata, nasuprot Sišemu; ona iđaše prema Jaminu kod stanovnika Ein-Tapuaha.
8 Manasej imaše zemlju Tapuah, ali Tapuah na granici Manasejevoj, bijaše u sinova Efraimovih.
9 Granica silažaše k potoku Kanajevom, na jugu potoka. Ti gradovi bijahu Efraimovi u sred gradova Manasejevih. Granica ManasejHava bijaše na sjeveru potoka i završavaše na moru[114].
10 Na jugu, to bijaše Efraimovo, na sjeveru Manasejevo; more bijaše njihova granica. Oni bijahu u dodiru s Ašerom na sjeveru i Isakarom na istoku.
11 U Isakaru i u Ašeru, Manase imade Bet-Šean i njegove ovisnike, Jivleam i njegove pripadne dijelove, stanovnike Dora i njihove pripadne dijelove, stanovnike Ein-Dora i njihove pripadne dijelove, stanovnike Tanaka i njihove pripadne dijelove, stanovnike Megidoa i njihove pripadne dijelove, tri grebena[115].
12 Ali sinovi Manasejevi ne mogaše uzeti u posjed tih gradova i Palestinci ustrajaše stanovati u toj zemlji.
13 Kad sinovi Izrailovi biše dovoljno jaki, oni podvrgoše Kanaance tlaci, ali ih ne mogaše razvlastiti.
14 Sinovi Jusufovi govoraše ovako Jošui: ” Zašto si mi ti dao u baštinu samo jedan dio, kad sam ja jedan narod brojan, toliko me ALLAH blagoslovio dovde? “
15 Jošua im reče: ” Ako si ti tako brojan narod, uspni se dakle prema šumi i iskrči sebi mjesto u zemlji Perizita i Refaita[116] pošto je planina Efraimova suviše uska za tebe. “
16 Sinovi Jusufovi njemu rekoše: ” Planina nam neće dostajati, utoliko više što ima kola od željeza kod svih Palestineca koji nastanjuju područje ravnice, jednako kod onih koji su u Bet-Šeanu i njihovim pripadnim dijelovima kao i kod onih izravnice Izreel[117]“
17 Jošua reče tada kući Jusufovoj - Efraimu i Manaseju : ” Ti si jedan brojan narod i tvoja je snaga velika; ti nećeš imati jedan jedinstven dio.
18 Već ćeš ti imati planinu iako je ona jedna šuma; ti ćeš ju sasjeći i zadržati krčevinu. Ti ćeš izvlastiti Kanaance iako imaju željezna kola i iako su jaki.“
