11 1 No, Kad Javin, kralj Hasora, saznade to, on posla glasonoše Jovavu, kralju Madona, kralju Šimrona i kralju Akšafa[71]
2 kao i kraljevima koji bijahu u planini na sjeveru, u Arabi[72] na jugu Kinarota, u *Niziji i na grebenima Dora na zapadu.
3 Palestinci bijahu na istoku i na zapadu; *Amoriti, Hititi, Periziti i Jebuziti u Planini, Hiviti ispod Hermona, u zemlji Mispi.
4 Oni iziđoše dakle, oni i sve njihove postroEjje s njima, narod brojan poput zrna pijeska na obali mora s jednim veoma velikim brojem konja i bojnih kola.
5 Svi ti kraljevi se sastadoše i dođoše taborovati zajedno k vodama Meroma[73] za zapodjenuti boj s Izrailom.
6 ALLAH reče Jošui: ”Ne boj ih se, jer sutra, u ovo isto vrijeme, ja ih sve izručujem, ubijene, Izrailu; ti ćeš posjeći pokoljenice njihovim konjima i spaliti njihova bojna kola.“
7 Jošua i sva narod na ratnoj nozi nađoše na njih, i oni padoše po njima.
8 ALLAH ih izruči u ruke Izrailu koji ih potuče i proganjaše sve do Velikog Sidona i sve do Misrefot-Maima i sve do doline Mispe na istoku. On ih potuče tako da ne ostade nikog preživjelog.
9 Jošua im učini ono što mu bijaše rekao ALLAH: on posiječe pokoljenice njihovim konjima i spali njihova bojna kola.
