Biblija (Tomislav Dretar)/Musa blagosilja dvanaest plemena Izrailovih

Izvor: Wikizvor
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Musa blagosilja dvanaest plemena Izrailovih[uredi]

  • 33 1 Evo blagoslova što ga Musa, čovjek Allahov, izgovori nad sinovima Izrailovim prije no što će umrijeti.
  • 2 On reče:
  • ALLAH je došao iz Sinaja,
  • za njih on se podigao s obzorja
  • Seirova, on je sinuo s planine Paran -,
  • stigao u Meribu Kadeševu -
  • sa svog juga prema prema Obroncima[232], za njih.
  • 3 Da, ti koji voliš narode, svi *sveti[233] u tvojoj su ruci.
  • Oni, oni su pali licem prema zemlji k nogama tvojim,
  • oni pobiru ono što dolazi od tvoje riječi.
  • 4 Musa nam je propisao jedan Zakon,
  • dao u posjed saboru Jakubovu[234],
  • 5 a Jašurun je imao jednog kralja[235],
  • kad su se skupili glavari narodni,
  • i u isto vrijeme plemena Izrailova.
  • 6 Nek' živi Ruben, nek' ne umre,
  • i nek' traju ti ljudi malobrojni.
  • 7 A za Judu, evo što on reče:
  • Slušaj, GOSPODE, glas Judin,
  • i dovedi ga ponovo prema narodu njegovom[236];
  • nek' njegove ruke uzmu njegovu vlastitu obranu,
  • budi njegova pomoć protiv protivnika njegovih.
  • 8 A za Levija, on reče:
  • Tvoj Tumim i tvoj Urim
  • pripadaju čovjeku koji ti je odan,
  • kojeg si ti prokušao u Massi,
  • svađom oko voda Meribae[237],
  • 9 njemu koji je rekao o svom ocu i o
  • majci svojoj:
  • Ja ih nisam vidio!
  • Koji je odbio prepoznati braću svoju
  • i koji ne poznaje sinove svoje.
  • Oni su čuvali riječ tvoju,
  • oni bdiju nad *savezom tvojim,
  • 10 oni uče Jakuba običajima tvojim,
  • Izrail tvojem Zakonu;
  • oni slute miris u tvojim nozdrvama,
  • potpunu[238] ponudu na tvom *oltaru.
  • 11 Blagoslovi, GOSPODE, njegovu
  • srčanost, i prihvati djelo ruku
  • njegovih; slomi križa onima koji se
  • dignu protiv njega, i nek' se oni koji
  • ga mrze ne podignu više.
  • 12 Za Benjamina on reče:
  • Ljubljeni ALLAHOV,
  • on počiva, vjerujući, onome
  • koji ga štiti svakog dana
  • i koji se odmara među brežuljcima[239].
  • 13 Za Jusufa, on reče:
  • Njegova zemlja budi blagoslovljena
  • od ALLAHA!
  • Nek' najbolji dar neba, rosa,
  • i *ponor koji dolje leži,
  • 14 naEjjolje od onog što sunce
  • proizvede i naEjjolje od onog što
  • niče o svakom mjesecu,
  • 15 izvrsni darovi starodrevnih
  • planina i naEjjolje s brežuljaka
  • oduvijek,
  • 16 naajbolji dio svega što ispunjava
  • zemlju i naklonost Onoga koji
  • boravi u žbunju: nek' sve to okruni
  • glavu Jusufovu, čelo onome koji je
  • posvećen među braćom svojom.
  • 17 On je njegov bik prvorođeni,
  • čast mu! Njegovi rogovi se rogovi
  • bivola, on udara narode,
  • svih krajHava zemlje odjednom.
  • Evo mirijada Efraimovih,
  • evo tisuća Manasejevih[240].
  • 18 Za Zabulona, on reče:
  • Raduj se, Zabulone, u svojim
  • pohodima, i ti, Isakare, pod svojim
  • šatorima.
  • 19 Oni sazivaju narod na planinu,
  • gdje nude propisane *žrtve;
  • oni crpe obilje iz mora,
  • riznica skrivenih u pijesku[241].
  • 20 Za Gada on reče: Blagoslovljen
  • budi onaj koji stavlja Gada u obilje!
  • Kao jedan lav, on se smjestio,
  • rastrgavši plećku ili samu glavu žrtvi
  • svojoj.
  • 21 On je bacio poglede svoje na
    • prvine, ondje gdje je dio pričuvan
  • za skiptar[242]; on je prišao poglavarima
  • narodnim, on je ostvario pravdu
  • ALLAHOVU i njegove odluke u
  • korist Izrailovu.
  • 22 Za Dan, on reče:
  • Dan je mlado lavlje,
  • on poskakuje od Bašana[243].
  • 23 Za Neftalija, on kaže:
  • Neftali se nasitio milosti, on je pun
  • blagoslova ALLAHOVOG, nek'
  • uzme posjed nad zapadom i jugom.
  • Za Ašera, on reče:
  • Ašer jest blagoslovljeni sin između
  • svih, nek' bude pretpostavljen među
  • braćom svojom, nek' uranja nogu
  • svoju u ulje[244];
  • nek' tvoje reze budu od željeza i
  • bronce, nek' snaga[245] tvoja traje
  • koliko i dani tvoji.
  • Ništa nije slično Allahu,
  • njemu koji dolazi tebi u pomoć,
  • Ješurune, jašući nebesa,
  • i oblake u svojoj moći.
  • 22 Allah starodrevnih vremena je
  • jedno utočište;
  • to je jedna ruka oduvijek na djelu
  • ovdje dolje; pred tobom, on je
  • neprijatelje prognao, i on je rekao:
  • Istrijebi!
  • Vjerujući, Izrail se odmara;
  • on otječe u stranu, izvor Jakubov[246],
  • prema jednoj zemlji žita i novog
  • vina, i nebo samo tu posipa rosu.
  • Sretan ti si, Izraile!
  • Ko je to sličan tebi, narode zbrinut
  • od ALLAHA? On je tvoj štit
  • koji ti u pomoć dolazi, on je također
  • mač koji čini snagu tvoju.
  • Tvoji će neprijatelji biti uzalud
  • prijevarni prema tebi, ti ćeš nogom
  • zgaziti visine njihovih zemalja.