Biblija (Tomislav Dretar)/Musina pjesma

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search

Musina pjesma[uredi]

  • 30 A Musa u cijelosti izgovori riječi ove pjesme
  • u uši svem saboru Izrailovom:
  • 1 Nebo, prikloni uho, a ja ću govoriti;
  • zemljo, slušaj riječi koje ću izreći.
  • 2 Nek' se moje upute raspu kao kiša;
  • nek' moja riječ padne kao rosa, kao
  • pljusak na tratinu,
  • 3 Ja ću obznaniti ime ALLAHOVO;
  • priznajte veličinu našeg Allaha.
  • 4 On, stijena, njegovo je djelo
  • savršeno,
  • svi njegovi putovi su mudri;
  • to je vjeran Allah, nema u njemu
  • nepravde,
  • on je dobar i pravedan.
  • 5 Za njega, oni su samo iskvarenost,
  • radi mane svoje, oni nisu više sinovi
  • njegovi[213],
  • to je jedan izopačen i zastranio
  • naraštaj.
  • 6 Je li način da se postupa s
  • ALLAHOM,
  • narode ludi i bezumni?
  • Nije li on tvoj otac, koji
  • ti je dao život?
  • on je taj koji te stvorio i koji te
  • postavio.
  • 7 Sjeti se nekadašnjih dana,
  • vrati tok godina,
  • iz naraštaja u naraštaj,
  • pitaj svojeg oca, on će te
  • naučiti, *poglavare svoje, on i će
  • ti to reći:
  • 8 Kad Svevišnji dade
  • narodima njeihovu baštinu,
  • kad odvoji ljude,
  • on utvrdi područja narodima
  • slijedeći broj sinova
  • Izrailovih[214].
  • 9 Jer prihod ALLAHov,
  • to je narod njegov,
  • a Jakub je njegov dio u baštini.
  • 10 On susrete svoj narod
  • u pustinjskoj zemlji,
  • u samoći ispunjenoj
  • divljim urlanjem:
  • on ga okružuje, on ga poučava,
  • on bdije nad njim kao nad
  • zjenicom oka svog.
  • 11 On je kao orao koji osokoljuje nasad svoj :
  • on lebdi iznad mladih svojih,
  • on otvara sav svoj raspon krila,
  • on ih uzima i nosi pod krilima
  • svojim.
  • 12ALLAH je jedini koji vodi
  • narod svoj,
  • nema nikakvog stranog Allaha
  • kod njega.
  • 13 On mu daje zakoračiti[215]
  • visove zemlje
  • da se nahrani
  • proizvodima poljskim;
  • on mu daje sisati meda iz
  • šupljina kamenja;
  • on mu daje ulja dozrelog
  • na granitu stjenja,
  • 14 maslac kravlji i mlijeko
  • ovčije s masnim od janjadi,
  • od ovnova Bašana[216] i od
  • jaraca,
  • kao i bijelo brašno pšenično;
    • krv grožđa, ti si ga pio prevrelog.
  • 15 Tako Ješurun[217] se
  • usalio, ritao,
  • ti si se usalio, ti si
  • se udebljao, otežao -
  • on je ostavio Allaha koji ga
  • bijaše stvorio
  • on je obeščastio Stijenu svoju,
  • svoje spasenje.
  • 16 Oni njemu daju za rivale
  • strance[218]
  • Ogavnostima oni ga
  • vrijeđaju,
  • 17 oni nude *žrtve
    • Ifritima
  • koji nisu Allah,
  • Allahovima koje ne poz-
  • naju, novodošlima od jučer
  • kojih se vaši očevi nisu bojali.
  • 18 Stijena koja te porodila, ti
  • si ju zanemario;
  • ti si zaboravio Allaha koji te donio
  • na svijet.
  • 19 Ono što je ALLAH vidio
  • izazvalo je prijezir njegov:
  • njegovi sinovi i kćeri njegove su ga.
  • 20 On je kazao: » Ja ću njima skriti
  • lice svoje[219],
  • ja ću vidjeti što je budućnost
  • njihova[220].
  • Jer to je jedan naraštaj, izopačen,
  • sinova u koje se ne može imati
  • povjerenja.
  • 21 Oni su mi dali za rivala
  • onog koji nije Allah,
  • oni su me uvrijedili svojim
  • ništavnim idolima.
  • Eh dobro! ja, ja ću njima dati
  • za rivala onog koji
  • nije narod,
  • jednim ludim narodom ja ću
  • njih uvrijediti.
  • 22 Da, jedna se
  • vatra zapalila u nozdrvama mojim;
  • ona je plamtjela sve do dna
    • boravišta mrtvih, ona je požderala
  • zemlju i njene proizvode, ona je
  • zapalila podnožja planina.
  • 23 Ja ću nagomilati na njih nesreće;
  • ja ću bacati na njih svoje strijele.
  • 24 Kad budu glađu iscrpljeni,
  • požderani munjom i mojim
  • gorkim daždom[221], ja ću protiv njih
  • pustiti zub životinjski, kao i otrov
  • zvijeri koje gmižu prašinom.
  • 25 Izvana, mač će im oteti
  • djecu njihovu,
  • a iznutra vladaće užas;
  • mladić imaće isti udes
  • kao i djevica, dojenče
  • padaće s čovjekom sijedih vlasi.
  • 26 Ja sam kazao: ja bih ih
  • porazbijao u komadiće[222],
  • ja bih učinio da kod ljudi
  • nestane sjećanje na njih ,
  • 27 kad se ne bih bojao uvrede od
  • neprijatelja. Da se njihovi
  • protivnici ne bi prHavarili,
  • govoreći: mi smo ti koji su viso-
  • ko ruku držali ponad toga, nije
  • to bio ALLAH koji je to učinio!
  • 28 Jer to je jedan narod[223] čije se
  • namjere ruše, oni su bez pameti.
  • 29 Da bijahu mudri, razumjeli bi
  • oni to, bili bi pametni za
  • svoju budućnost.
  • 30 Kako bi jedan sam čovjek mogao
  • proganjati tisuću, a dvojica sama
  • u bijeg nagnati njih 10 000,
  • ako ovi ne bi bili prodani
  • od Stijene svoje,
  • izručeni od ALLAHA?
  • 31 Jer Stijena naših neprijatelja
  • nije kao naša Stijena,
  • oni su si tome sami Sudije[224].

32 Njihov trs izlazi iz čokota

  • Sodome, iz rasada Gomore[225];
  • njihovo grožđe je otrovno grožđe,
  • njihovi su grozdovi gorki.
  • 33 Njihovo vino, otrov je od zmaja,
  • grozni otrov kobrin.
  • 34 Nije li ondje ono što ja pamtim,
  • ono što je zapečačeno u riznicama
  • mojim?
  • 35 Moja je osveta i nagrada,
  • za onaj čas kad ću njihovu
  • spotaknuti nogu, jer blizu je
  • dan nesreće njihove,
  • ono što je za njih pripravljeno,
  • zakasniti neće. «
  • 36 Učiniće ALLAH pravdu
  • narodu svom, predomisliće se
  • u korist svojih slugu,
  • kad vidi da slabe ruke njihove,
  • da nema više ni roba ni čovjeka
  • slobodna[226].
  • 37 Tada, on će reći: » Gdje su
  • Allahovi njini,
  • i stijena gdje su se sklonili? «
  • 38 Gdje su oni koji jedu masno{{Refl|227}
  • svojih *žrtava i piju vino svojih
  • libacija?
  • Nek' se dignu i nek' dođu vama u
  • pomoć, nek' se nađe mjesto da se
  • skrijete!
  • 39 Eh dobro! sad, gledajte:
  • to sam ja, ništa osim mene,
  • bez ikakvog Allaha uz mene,
  • to sam ja koji daje umirati i živjeti,
  • kad ja polomim, ja sam taj
  • koji iscjeljuje,
  • niko ne spašava od moje ruke.
  • 40 Da, ja podižem ruku[228]
  • prema nebu,
  • i ja obznanjujem: Ja sam
  • živ zauvijek!
  • 41 Ako ja naoštrim moj mač sjajni,
  • ako moja ruka zavitla presudu,
  • ja ću svoju osudu dati da padne
  • na protivnike moje ,
  • ja ću uzvratiti onima
  • koji me mrze.
  • 42 Dok moj mač se nasićuje mesa
  • ja ću *krvlju opijati strijele svoje,
  • krvlju ubijenih i uhićenih,
  • s kosmatih glava neprijateljskih. «
  • 43 Narodi, kličite njegovom narodu,
  • jer će osvetiti *krv slugu svojih,
  • on će dati da osveta padne
  • na protivnike njegove;
  • on će osloboditi tako zemlju svoju i
  • narod svoj[229].
  • 44 Musa, praćen od Hošea[230], sina Zun-Nunova, bijaše dakle došao izgovoriti riječi te pjesme na uši narodu.
  • 45 A kad Musa bi završio govoriti sve te riječi sve Izrailu,
  • 46 on im reče: » Uzmite k srcu sve riječi putem kojih ja danas svjedočim protiv vas, i zapovijedam sinovima vašim da paze primijenjivati sve riječi ovog Zakona.
  • 47 Jer, ne radi se ni o jednoj riječi bez važnosti za vas; ta riječ, to je vaš život, i po njoj će te vi produžiti svoje dane na zemlji koju će te vi uzeti u posjed prelazeći Jordan.