Biblija (Tomislav Dretar)/Musina pjesma

Musina pjesma

30 A Musa u cijelosti izgovori riječi ove pjesme
u uši svem saboru Izrailovom:
1 Nebo, prikloni uho, a ja ću govoriti;
zemljo, slušaj riječi koje ću izreći.
2 Nek' se moje upute raspu kao kiša;
nek' moja riječ padne kao rosa, kao
pljusak na tratinu,
3 Ja ću obznaniti ime ALLAHOVO;
priznajte veličinu našeg Allaha.
4 On, stijena, njegovo je djelo
savršeno,
svi njegovi putovi su mudri;
to je vjeran Allah, nema u njemu
nepravde,
on je dobar i pravedan.
5 Za njega, oni su samo iskvarenost,
radi mane svoje, oni nisu više sinovi
njegovi^[213],
to je jedan izopačen i zastranio
naraštaj.
6 Je li način da se postupa s
ALLAHOM,
narode ludi i bezumni?
Nije li on tvoj otac, koji
ti je dao život?
on je taj koji te stvorio i koji te
postavio.
7 Sjeti se nekadašnjih dana,
vrati tok godina,
iz naraštaja u naraštaj,
pitaj svojeg oca, on će te
naučiti, *poglavare svoje, on i će
ti to reći:
8 Kad Svevišnji dade
narodima njeihovu baštinu,
kad odvoji ljude,
on utvrdi područja narodima
slijedeći broj sinova
Izrailovih^[214].
9 Jer prihod ALLAHov,
to je narod njegov,
a Jakub je njegov dio u baštini.
10 On susrete svoj narod
u pustinjskoj zemlji,
u samoći ispunjenoj
divljim urlanjem:
on ga okružuje, on ga poučava,
on bdije nad njim kao nad
zjenicom oka svog.
11 On je kao orao koji osokoljuje nasad svoj :
on lebdi iznad mladih svojih,
on otvara sav svoj raspon krila,
on ih uzima i nosi pod krilima
svojim.
12ALLAH je jedini koji vodi
narod svoj,
nema nikakvog stranog Allaha
kod njega.
13 On mu daje zakoračiti^[215]
visove zemlje
da se nahrani
proizvodima poljskim;
on mu daje sisati meda iz
šupljina kamenja;
on mu daje ulja dozrelog
na granitu stjenja,
14 maslac kravlji i mlijeko
ovčije s masnim od janjadi,
od ovnova Bašana^[216] i od
jaraca,
kao i bijelo brašno pšenično;
- krv grožđa, ti si ga pio prevrelog.
15 Tako Ješurun^[217] se
usalio, ritao,
ti si se usalio, ti si
se udebljao, otežao -
on je ostavio Allaha koji ga
bijaše stvorio
on je obeščastio Stijenu svoju,
svoje spasenje.
16 Oni njemu daju za rivale
strance^[218]
Ogavnostima oni ga
vrijeđaju,
17 oni nude *žrtve
- Ifritima
koji nisu Allah,
Allahovima koje ne poz-
naju, novodošlima od jučer
kojih se vaši očevi nisu bojali.
18 Stijena koja te porodila, ti
si ju zanemario;
ti si zaboravio Allaha koji te donio
na svijet.
19 Ono što je ALLAH vidio
izazvalo je prijezir njegov:
njegovi sinovi i kćeri njegove su ga.
20 On je kazao: » Ja ću njima skriti
lice svoje^[219],
ja ću vidjeti što je budućnost
njihova^[220].
Jer to je jedan naraštaj, izopačen,
sinova u koje se ne može imati
povjerenja.
21 Oni su mi dali za rivala
onog koji nije Allah,
oni su me uvrijedili svojim
ništavnim idolima.
Eh dobro! ja, ja ću njima dati
za rivala onog koji
nije narod,
jednim ludim narodom ja ću
njih uvrijediti.
22 Da, jedna se
vatra zapalila u nozdrvama mojim;
ona je plamtjela sve do dna
- boravišta mrtvih, ona je požderala
zemlju i njene proizvode, ona je
zapalila podnožja planina.
23 Ja ću nagomilati na njih nesreće;
ja ću bacati na njih svoje strijele.
24 Kad budu glađu iscrpljeni,
požderani munjom i mojim
gorkim daždom^[221], ja ću protiv njih
pustiti zub životinjski, kao i otrov
zvijeri koje gmižu prašinom.
25 Izvana, mač će im oteti
djecu njihovu,
a iznutra vladaće užas;
mladić imaće isti udes
kao i djevica, dojenče
padaće s čovjekom sijedih vlasi.
26 Ja sam kazao: ja bih ih
porazbijao u komadiće^[222],
ja bih učinio da kod ljudi
nestane sjećanje na njih ,
27 kad se ne bih bojao uvrede od
neprijatelja. Da se njihovi
protivnici ne bi prHavarili,
govoreći: mi smo ti koji su viso-
ko ruku držali ponad toga, nije
to bio ALLAH koji je to učinio!
28 Jer to je jedan narod^[223] čije se
namjere ruše, oni su bez pameti.
29 Da bijahu mudri, razumjeli bi
oni to, bili bi pametni za
svoju budućnost.
30 Kako bi jedan sam čovjek mogao
proganjati tisuću, a dvojica sama
u bijeg nagnati njih 10 000,
ako ovi ne bi bili prodani
od Stijene svoje,
izručeni od ALLAHA?
31 Jer Stijena naših neprijatelja
nije kao naša Stijena,
oni su si tome sami Sudije^[224].

32 Njihov trs izlazi iz čokota

Sodome, iz rasada Gomore^[225];
njihovo grožđe je otrovno grožđe,
njihovi su grozdovi gorki.
33 Njihovo vino, otrov je od zmaja,
grozni otrov kobrin.
34 Nije li ondje ono što ja pamtim,
ono što je zapečačeno u riznicama
mojim?
35 Moja je osveta i nagrada,
za onaj čas kad ću njihovu
spotaknuti nogu, jer blizu je
dan nesreće njihove,
ono što je za njih pripravljeno,
zakasniti neće. «
36 Učiniće ALLAH pravdu
narodu svom, predomisliće se
u korist svojih slugu,
kad vidi da slabe ruke njihove,
da nema više ni roba ni čovjeka
slobodna^[226].
37 Tada, on će reći: » Gdje su
Allahovi njini,
i stijena gdje su se sklonili? «
38 Gdje su oni koji jedu masno{{Refl|227}
svojih *žrtava i piju vino svojih
libacija?
Nek' se dignu i nek' dođu vama u
pomoć, nek' se nađe mjesto da se
skrijete!
39 Eh dobro! sad, gledajte:
to sam ja, ništa osim mene,
bez ikakvog Allaha uz mene,
to sam ja koji daje umirati i živjeti,
kad ja polomim, ja sam taj
koji iscjeljuje,
niko ne spašava od moje ruke.
40 Da, ja podižem ruku^[228]
prema nebu,
i ja obznanjujem: Ja sam
živ zauvijek!
41 Ako ja naoštrim moj mač sjajni,
ako moja ruka zavitla presudu,
ja ću svoju osudu dati da padne
na protivnike moje ,
ja ću uzvratiti onima
koji me mrze.
42 Dok moj mač se nasićuje mesa
ja ću *krvlju opijati strijele svoje,
krvlju ubijenih i uhićenih,
s kosmatih glava neprijateljskih. «
43 Narodi, kličite njegovom narodu,
jer će osvetiti *krv slugu svojih,
on će dati da osveta padne
na protivnike njegove;
on će osloboditi tako zemlju svoju i
narod svoj^[229].
44 Musa, praćen od Hošea^[230], sina Zun-Nunova, bijaše dakle došao izgovoriti riječi te pjesme na uši narodu.
45 A kad Musa bi završio govoriti sve te riječi sve Izrailu,
46 on im reče: » Uzmite k srcu sve riječi putem kojih ja danas svjedočim protiv vas, i zapovijedam sinovima vašim da paze primijenjivati sve riječi ovog Zakona.
47 Jer, ne radi se ni o jednoj riječi bez važnosti za vas; ta riječ, to je vaš život, i po njoj će te vi produžiti svoje dane na zemlji koju će te vi uzeti u posjed prelazeći Jordan.