21 ALLAH reče Musi: Pruži ruku prema nebu. Nek' budu tmine nad zemljom egipatskom, tmine da ih se napipa[59].«
22 Musa pruži svoju ruku prema nebu, tokom tri dana, bijaše gusta nad Egiptom.
23 tokom tri dana, nitko ne vidje svojeg brata niti maknu sa svojeg mjesta. Ali, svi sinovi Izraelovi imadoše svjetlosti ondje gdje obitavahu.
24 *Faraon pozva Musu i reče: » Hajde! Služite GOSPODU. Samo vaša sitna i krupna stoka mora ostati. Ali vaša djeca mogu ići s vama.«
25 Musa reče: » Jesi li ti taj koji će nas opskrbiti žrtvama i holokaustom[60] koji ćemo služiti ALLAHU, našem Bogu?
26 Naša stoka ići će s nama i niti jedna životinja neće ostati. Jer između nje uzećemo ono što ćemo služiti ALLAHU, našem Bogu. Mi sami ne ćemo znati prije našeg prispijeća onamo, što ćemo to trebati ponuditiGOSPODU.«
27 Ali ALLAH ukruti *srce Faraonu, koji ih ne htjede pustiti otići.
28 Faraon mu reče: » Odlazi! Čuvaj se da ponovo ne ugledaš moje lice. Dana kad vidiš moje lice umrijećeš ! «
29 Musa reče: » Kako si ti rekao! Ja neću više vidjeti tvojega lica! «
