4 Kad jedan čovjek obavlja ispašu na polju ili vinogradu i pusti svoju stoku pasti u tuđem polju, daće naknadu od svojeg najboljeg polja ili najboljeg vinograda.
5 Kad se proširi vatra radi trnja i bude spaljeno snoplje, žetva ili polja[157], palikuća moraće dati naknadu za požar.
6 Kad jedan čovjek bude dao na čuvanje bližnjem svom novac ili predmete na čuvanje i oni budu ovome ukradeni iz kuće,
7 ako je kradljivac uhvaćen, vlasnik kuće približiće se Bogu[158], da se dozna nije li stavio ruku na tuđa dobra.
8 Za svaku prijevarnu stvar glede jednog goveda, magareta, ovce, ogrtača ili svakog izgubljenog predmeta reći će se: To je on, stvar obiju strana doći će do Allaha ; onaj kojeg Allah proglasi krivim daće svojem bližnjem dvostruko u naknadu.
9 Kad jedan čovjek dadne svojem bližnjem na čuvanje magare, govedo, ovcu ili bilo koju drugu životinju, a ta umre, rani se ili bude opljačkana, a da to ne bude viđeno,
10 jedna prisega u ime ALLAHOVO položiće se između dvaju protivnika, da jedan nije stavio ruku na dobro onog drugog; vlasnik životinje prihvatiće [159], a drugi neće dati naknade.
11 Ali, ako je životinja bila ukradena pred njim, on će dati naknadu vlasniku.
12 Ako je životinja bila rastrgana[160], on će ju dinijeti kao dokaz; on neće dati naknade za rastrganu životinju.
13 A kad jedan čovjek bude pozajmio svojem bližnjem jednu životinju koja bude ranjena ili uginula u odsustvu svojeg vlasnika, moraće mu dati naknadu.
14 Ako se to dogodi u nazočnosti vlasnika, neće mu se dati naknade. Ako bude iznajmljena, donijeće cijenu njenog najma[161].
15 A kad jedan čovjek zavede jednu nezaručenu djevicu i legne s njom, moraće isplatiti dotu[162] za njenu udaju.
16 Ako ju otac odbije njemu dati, čovjek će platiti u novcu kao dotu za djevice.
