Biblija (Tomislav Dretar)/Nuh izlazi iz lađe

Izvor: Wikizvor

Nuh izlazi iz lađe[uredi]

  • 8 1 Bog se sjeti Noa, svih zvijeri i svih životinja koje bijahu s njim u lađi; on učini tada da zemljom puhne jedan dah i vode se umiriše.
  • 2 Skladišta *Ponora se zatvoriše kao i otvori[51] nebeski.
  • 3 Kiša bi zadržana u nebu a vode se povukoše sa zemlje s plimom i osekom. Po isteku 150 dana vode opadoše
  • 4 i, u sedmom mjesecu sedamnaestog dana u mjesecu, lađa se spusti na planinu Ararat[52].
  • 5 Vode nastaviše opadati sve do jedanaestog dana desetog mjeseca i vrhovi se planina pojaviše.
  • 6 Nakon 40 dana, Noa otvori prozor na lađi koju je bio načinio.
  • 7 On pusti gavrana koji odletje, odlazeći i vraćajući se, sve dok vode prekrivahu čvrstu zemlju.
  • 8 Potom on pusti golubicu da vidi da li su splahnule vode na zemlji.
  • 9 Ali golubica ne nađe gdje bi mogla spustiti nogu; ona se vrati njemu na lađu, jer vode pokrivahu svu površinu zemlje. On pruži ruku i prihvati ju da ju unese u lađu.
  • 10 On počeka još sedam novih dana pa ponovo pusti golubicu iz lađe.
  • 11 Naveče ona mu se vrati, i evo kako imaše u kljunu jednu zdravu maslininu grančicu! Noa znade tako da su vode splasnule na površini zemlje.
  • 12 On sačeka još sedam drugih dana i pusti golubicu koja mu se više ne vrati.
  • 13 Dakle, u godini 601., prvog dana prvog mjeseca, vode otkriše čvrsto tle. Noa skide krov s lađe i vidje tada da površina zemlje bijaše čvrsta.
  • 14 Desetog mjeseca, dvadeset i sedmog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha.
  • 15 Bog reče Nuhu: » Iziđi iz lađe, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom.
  • 16 Sve životinje koje su s tobom, od svega što je tijelo u stvari od ptica, zvijeri, sva sitna zvjerad koja giba površinom zemlje,
  • 17 izvedi ih sa sobom i nek provrve na zemlji, nek' budu plodni i namnoženi na zemlji. «
  • 18 Nuh iziđe, i s njim njegovi sinovi, njegova žena i žene njegovih sinova;
  • 19 sve zvijeri, sva sitna zvjerad, sve ptice i sve što giba zemljom iziđe iz lađe po porodicema.
  • 20 Nuh podiže jedan *žrtvenik za Boga. On uze od svake *čiste životinje, od svake čiste ptice i prinese žrtve paljenice[53] na žrtveniku.
  • 21 Bog udahnu utažujući miris i reče u sebi: » Nuhovih nikad prokleti zemlje radi čovjeka. Sigurno, srce je čovjekovo k zlu usmjereno od njegove mladosti, ali nikad više Nuhovih udariti sve živo kao što sam učinio.
  • 22 »Toliko koliko zemlja bude trajala;
sijanje i žnjevenje,
hladnoća i toplota,
ljeto i zima,
dan i noć
nikad ne će prestati. «