Biblija (Tomislav Dretar)/Pjesma o Debori

Pjesma o Debori

5 1 Tog dana Debora^[45] i Barak, sin Abinoamov, zapjevaše kazujuće :
2 ” Kad se u Izrailu posvećuje potpuno^[46],
kad se na dar daje narod slobodan ,
blagoslovite ALLAH .
3 Čujte, kraljevi! Priklonite uho,
vladari silni!
Za ALLAHA, ja, hoću pjevati,
ALLAHA ja hoću slaviti,
Gospodara Izrailova.
4 GOSPODE, kad izlaziš ti iz
Seira,
kad pođeš ti iz stepe
Edoma,
zemlja podrhtava, potresa^[47] se
u nebesima,
oblaci vodu izlijevaju
5 planine se ugibaju^[48]
pred ALLAHOM (onim
na Sinaju),
pred ALLAHOM, Allahom
Izrailovim.
6 U Šamgara, sina
Anatova,
u dane Jael, bijahu
zastale karavane
i oni koji putuju iđahu
na putove zaobilazne^[49].
7 Poglavari^[50] nedostajahu, oni
u Izrailu nedostajahu
sve dok ti ne bi podignuta,
Debora,
sve dok ti ne bi podignuta,
majko Izraila.
8 Izabraše se novi bogovi;
tada za pet gradova^[51]
jedva da se mogaše vidjeti
jedan štit i jedno koplje
na 40.000 ljudi u Izrailu.
9 Moje srce ide k zapovjedni-
cima Izrailovim,
onima koji, u narodu, darovima
daju se slobodnim.
Blagoslovite ALLAHA!
10 Vi koji jašete bijele magarice^[52],
vi koji sjedite na tepisima
i vi koji hodite cestom, razmotrite^[53].
11 Glasom onih koji čine razdiobu, među pojilištima, ondje, pričaju se pobjede
ALLAHOVE,
pobjede njegove snage u Izrailu.
Tad narod ALLAHOV je sišao prema vratima^[54].
12 Probudi se, probudi se, Debora!
Probudi se, probudi se, zapjevaj pjesmu.
Digni se, Barače, i povedi svoje roblje^[55], sine Abinoamov.
13 Preživjeli tad su išli među
plemenitima,
narod ALLAHOV je sišao za mene
među junacima.
14 Iz Efraima su prinčevi Amalekovi;
iza tebe Benjamin je među tvojim
postrojbama.
Od Makira^[56] potječi zapovjednici
i od Zabulona oni u kojih je palica
zapovijedna.
15 Poglavari Isakara su s Deborom
i Barak u ravnici ide za njenim korakom.
Raskidi su veliki u Rubenovim^[57] zadrugama!
16 Zašto ostaješ ti među torovima
slušati zvizdanja za stadima?
U klanovim Rubenovim velika su
ispitivanja^[58]!
17 Galad stanuje Sone strane Jordana.
A Dan, zašto boravi na lađama?
Ašer^[59] ostaje na morskim obalama
i živi kraj luka vlastitih.
18 Zabulon je jedan narod koji izlaže život svoj prijeziru smrti,
kao i Neftali, na visovima poljskim.
19 Iskrsnuše kraljevi, oni su bojHavali,
tad su kraljevi Palestine
bojevali
u Tanaku, pokraj voda Megidoa^[60];
u plijen srebra nisu oni dobili.
20 S nebesa zvijezde su ratovale,
iz svojih putanja one protiv
Zizera ratovale.
21 Potok iz Kišona ih je zbrisao,
drevni potok, potok iz Kišona!
Stupaj, moja dušo, gorda!
22 Tad kopita konjska
zatutnjaše zemljom,
od galopa, od galopa konjskih.
23 Prokunite Meroz^[61], reče *melek
ALLAHOV.
Prokunite prokletstvom njegove
žitelje,
jer nisu u ALLAHOVU pomoće
došli
u pomoće ALLAHOVU
S junacima.
24 Blagoslovljena budu među ženama
Jael, ženo Huda Kenita,
među ženama što žive
pod šatorom, nek' ona je blagoslovljena!
25 On iskaše vode,
ona dade mlijeka;
u peharu vlastelina on
ponudi vrhnja.
26 Ona pruži ruku svoju
prema šiljku
i svoju desnicu prema batu
radničkome;
ona prikova Zizera i zdrobi mu
glavu;
ona mu razbi i probi
slijepoočnicu.
27 Na svoje noge on se svali, on pade, on poleže;
na svoje noge, on se svali,
on pade.
Onamo kamo on se svalio, on je
pao, uništen.
28 Kroz prozor ona se nagnu i
i zakuka,
majka Zizerova, kroz rešetke:
Zašto kola njegova tako kasno
ne dolaze?
Zašto hod je kola njegovih tako spor?
29 Najmudrija od princeza njenih
njoj odgovori,
ona joj uzvrati govoreći:
30 Zar nije zato što su našli
i dijele plijen:
jednu robinju, dvije robinje po glavi ratnika,
jedan pljen od tkanine obojene,
za Zizera, jedan plijen od tkanine,
jedno vezivo, dva veziva
za svoj vrat^[62].
31 Da tako propadnu svi nepri-
jatelji, GOSPODE,
a da tvoji prijatelji^[63] budu kao
sunce kad se diže u snazi svojoj. “
A zemlja bi u miru tokom 40 godina.