Biblija (Tomislav Dretar)/Povratak Absaloma u Jeruzalem

Izvor: Wikizvor

Povratak Absaloma u Jeruzalem[uredi]

  • 39 Kralj Davud prestade se ljutiti protiv Absaloma, jer se bijaše utješio od smrti Amnonove.
  • 14 1 Joab, sin Serujaov, shvati da se srce kraljevo prikonilo Absalomu.
  • 2 On posla tražiti u Tekoa[103] jednu razboritu ženu i on joj reče: ” Pričini se kao da si u žalosti, odjeni žalobnu odjeću, ne namiriši se, ukrako, budi kao jedna žena koja je već dugo u žalosti za nekim umrlim.
  • 3 Potom, idi naći kralja i govori mu na ovakav način.“ I Joab joj izreče sve što treba reći.
  • 4 Žena iz Tekoa govoriše dakle kralju. Ona se baci licem prema zemlji, pokloni se i reče: ” U pomoć, moj kralju! “
  • 5 Kralj joj reče: ” što ti je?“ Ona reče: ” Jao! Ja sam udovica. Moj je muž mrtav.
  • 6 Tvoja sluškinja imaše[104] dva sina. Njih dvojica, posvadili su se u polju. Nije bilo nikog da ih razdvoji. Jedan od njih dvojice zadade smrtni udarac svom bratu.
  • 7 Tada, sva zadruga se podiže protiv tvoje sluškinje. Oni su rekli: Izruči bratoubojicu: mi ćemo ga usmrtiti za cijenu života njegovog brata kojeg je ubio i mi ćemo istim udarcem ukloniti nasljednika. Oni će tako ugasiti žeravicu[105] koja mi ostaje, ne ostavljajući mojem mužu ni imena ni potomstva na licu zemlje. “
  • 8 Kralj reče ženi: ” Idi kući. Ja ću dati zapovijed glede tebe. “
  • 9 Žena iz Tekoa reče kralju: ” Grijeh na mene moj Gospodare kralju, i na moju obitelj! Kralj i njegov prijestol su tu nedužni. “
  • 10 Kralj reče: Onaj koji će ti to govoriti, ti mi ga dovedi, i on neće više pokušavati navaljivati na tebe. “
  • 11 Ona reče: ” Nek' se kralj udostoji spomenuti ALLAHA, svojeg Allaha, da osvetnik *krvi ne doda još krvoprolića i da ne ukloni mog sina.“ On reče: ” živ bio ALLAH, ni dlaka neće pasti tvojem sinu na zemlju! “
  • 12 Žena reče: ” Dopusti da tvoja sluškinja kaže jednu riječ mom kralju. “ On reče: ” Govori! “
  • 13 Žena reče: ” Zašto si ti dakle učinio jedan plan te vrste protiv narodu Allahovom? Prema onome što upravo reče kralj sam sebe okrivljuje ne vraćajući onoga koga je izgnao.
  • 14 Da, mi ćemo umrijeti, poput vode prosute po zemlji i koja se ne može pokupiti, ali Allah nema srdžbe i on je odlučio da ne bude izgnan daleko od njega onaj koji je bio izgnan.
  • 15 Sada, ako sam ja rekla mom Gospodaru kralju ono što upravo rekoh njemu, to je zato što se plašim naroda. Tvoja si je sluškinja rekla: Hajdemo govoriti kralju. Možda kralj učini ono što mu njegov rob bude rekao[106].
  • 16 ako kralj prihvati istrgnuti svog roba iz ruke čovjeka koji bi mi htio ukloniti baštinu[107] Allahovu u isto vrijeme kad i mog sina.
  • 17 Tvoja sluškinja si je rekla: može riječ mojeg ALLAHa kralja pridonijeti stišavanju. Jer moj Gospodar kralj je kao melek Allahov: on sasluša i dobro i zlo[108]. Nek' ALLAH, Allah tvoj, bude s tobom. “
  • 18 Kralj odgovori ženi: ” Ne skrivaj mi ništa ako ti ja postavim jedno pitanje. “ žena reče: ” Nek' se moj Gospodar kralj udostoji govoriti. “
  • 19 Kralj reče: ” Je li to Joabova ruka koja te vodi u svem tom poslu? “ žena odgovori: ” Živ ti bio, moj Gospodaru kralju, niko ne može ići desno ili lijevo od svega toga što kaže moj Gospodar kralj. Da, to je tvoj sluga Joab koji mi je dao zapovijed i on je taj koji je odredio sluškinji tvojoj sve što ona treba reći.
  • 20 To je za obrnuti situaciju što tvoj sluga Joab je učinio tako, ali moj Gospodar je mudar, jednako mudar kao melek Allahov: on zna sve što se događa na zemlji. “
  • 21 Kralj reče Joabu: ” Jest. Stvar je uređena. Idi, dovedi mladog Absaloma.“
  • 22 Joab se baci licem prema zemlji, pokloni se i blagoslovi kralja. Joab reče : ” Ja, tvoj sluga, ja znam danas da sam ja u milosti tvojoj, moj ALLAHe kralju, pošto je kralj učinio ono što je rekao sluga tvoj. “
  • 23 Joab krenu na put i ode za Gesur[109]. On dovede Absaloma u Jeruzalem.
  • 24 Kralj reče: ” Nek' se povuče u kuću svoju i nek' se ne pojavljuje u mojoj prisutnosti.“ Absalom se povuče u kuću svoju i ne pojavi se u prisutnosti kraljevoj.