13 ALLAH reče Musi: » Ustani rano u jutro i predstavi se *Faraonu. Reci mu: Ovako govori ALLAH: Allah Hebreja, Pusti moj narod otići da mi služi.
14 Jer ovog puta, ja ću poslati svoje mlatilo protiv tebe samog, protiv tvojih slugu i tvog Naroda, da bi ti spoznao da ništa nije kao ja na zemlji.
15 Da sam ja pustio svoju ruku, ja bih te bio udario kugom, tebe i tvoj Narod, i ti bi nestao sa zemlje.
16 Ali evo zašto sam te zadržao: da bi vidio moju snagu, da bi se objavilo moje *ime po cijeloj zemlji.
17 Ti ustrajavaš činiti prepreke odlasku mojem Narodu.
18 Sutra u isti sat, ja ću učiniti da padne jedna vrlo žestoka tuča, takva kakve nikad ne bijaše u Egiptu od prije dana svojeg utemeljenja[49] sve do sada.
19 A sada, pošalji staviti u zaklon stada i sve što ti pripada u poljima. Svaki čovjek i svaka životinja koji budu nađeni u polju, a ne budu dovedeni kući, biće usmrćeni od tuče koja će pasti na njih.«
20 Među slugama Faraonovim, onaj koji se bojaše riječi GOSPODOVE skloni svoje sluge i svoja stada u kuće,
21 onaj koji ne uze ozbiljno riječ GOSPODOVU ostavi u poljima svoje sluge i svoja stada.
22 ALLAH reče Musi: »Pruži ruku prema nebu i nek' tuča udari sav Egipat, na sve ljude i sve životinje, i na svu travu u poljima u zemlji egipatskoj.«
23 Musa pruži svoj štap prema nebu, a ALLAH razulari grmljavinu i tuč; munja se obori na zemlju i ALLAH pusti pasti tuču na zemlju egipatsku.
24 Tuča, munje pomiješane s tučom: to bi tako žestoko da sva zemlja egipatska nije vidjela ništa slično otkad bijaše ijedan narod.
25 U svoj zemlji Egipat, tuča udari sve što bijaše u poljima i polomi sva stabla u poljima.
26 Tuča poštedi samo zemlju Gošen[50], gdje se nalaziše sinovi Izraelovi.
27 Faraon dade pozvati Musu i Haruna i reče im: »Ovog puta, ja sam zgriješio; ALLAH je taj koji je pravedan; ja i moj Narod, mi smo krivci.
28 Molite ALLAHA! Dosta je grmljavine i tuče! Pustiću vas otići, vi neće te više ostati dugo vremena.«
29 Musa mu reče: » Na izlasku iz grada, ja ću pružiti ruku prema GOSPODU; grmljavina će prestati, neće više biti tuče, da ti spoznaš da zemlja pripada GOSPODU.
30 Ali, ti i tvoje sluge, ja znam da se vi još ne bojite ALLAHA Allaha. «
31 Lan i ječam biše potučeni, jer ječam bijaše u klasovima, a lan u cvatu.
32 Pšenica i ozimi krupnik[51] ne biše potučeni jer su kasni.
33 Musa iziđe od Faraona i iz grada, i pruži ruku prema GOSPODU; grmljavina i tuča prestadoše, kiša se više ne sručivaše na zemlju.
34 Faraon vidje da kiša, tuča i grmljavina bijahu prestali, ali on opet zgriješi. On i sluge njegove uzjoguniše se
35 *Srce Faraonovo osta nesmiljeno: on ne pusti sinove Izraelove, kako je to bio rekao ALLAH putem Musu .
