18 Dječak poraste. Jednog dana, on ode susresti svojeg oca kod žetelaca.
19 On mu reče: Moja glava! Moja glava! “ Otac reče svom sluzi: ” Nosi ga njegovoj majci! “
20 Sluga ga odnese i predade njegovoj majci. Dijete ostade sve do podne na koljenima svoje majke, potom umrije.
21 Tada onauziđe opružiti ga na krevet Božjeg čovjeka, zatvori ga i iziđe.
22 Ona pozva svog muža i reče: ” Pošalji mi, molim te, jednog slugu i jednu magaricu! “Ja trčim sve do čovjeka Božjeg i vraćam se.“
23 On reče: ” Zašto ti danas hoćeš ići kod njega? Nije ni mlad mjesec ni *šabat. “ Ona odgovori: ” Ne brini se! “
24 Ona osedla magaricu i reče svom sluzi: ” Povedi me, hodaj i ne zaustavljaj se putem dok ti ja ne kažem! “
25 Ona pođe i nađe se kod Božjeg čovjeka na Brdu Karmel[29]. Čim ju Allahov čovjek izdaleka opazi, on reče svom sluzi Gehaziju: ” Evo naše šunamitke!
26 Trči joj u susret i pitaj ju: Kako si? Da li je tvoj muž dobro? Dijete je li dobro? “ Ona odgovori: ” Sve je dobro! “
27 Stigavši na planinu kod Božjeg čovjeka, ona ga uhvati za stopala. Gehazi se primaknu da ju odgurne, ali Allahov čovjek reče: ” Ostavi ju, jer ona je u tuzi, a ALLAH mi ju je skrio; nije me obvijestio. “
28 Ona reče: ” Jesam li ja tražila sina u mog Gospodara? Nisam li ja rekla: ne zanosi me tlapnjama! “
29 Elize reče Gehaziju: ” Opaši svoj pojas, uzmi moj štap u ruku i pođi! Ako susretneš koga, ne pozdravljaj ga; a ako tebe ko pozdravi ne odgovaraj mu[30]. Stavićeš moj štap na lice dječaku. “
30 Tad dječakova majka reče: ” živ ALLAH i tvojeg ti vlastitog života, ja te ne napuštam! “ Elize se diže i slijediše ju.
31 Gehazi je išao pred njima; on bijaše stavio štap na lice dječaku, ali ne bijaše ni glasa ni znaka života. Gejhazi s vrati u susret Elizeju i obvijesti ga govoreći: ” Dječak se nije probudio. “
