Biblija (Tomislav Dretar)/Sulejmanova svečana molitva (1 Kr)

Sulejmanova svečana molitva (1 Kr)[uredi]

(2Krn 6.12 40)

22 Sulejman stade pred *oltar ALLAHOV, u prisutnosti sve zajednice Izrailove; on ispruži ruke prema *nebu
23 i reče: ” GOSPODE, Bože Izrailov, nema Allaha kao što si ti, ni gore u nebu, ni dolje na zemlji za čuvati *savez i dobrohotnost prema tvojim slugama koji idu pred tobom svim svojim srcem.
24 Ti si održao svoja obećanja prema svom sluzi Davudu, mojem ocu: ono što si ti svojim ustima izrekao, ti si to ispunio svojom rukom, kao što se vidi danas.
25 Sada, GOSPODE? Bože Izrailov, čuvaj u korist tvog sluge Davuda, mojeg oca, riječ koju si njemu izrekao: Neko od tvojih neće uzmanjkati nikada sjediti preda mnom na prijestolju Izralovom, pod uvjhetom da tvoji sinovi paze na svoje držanje idući preda mnom, kao što si ti išao preda mnom.
26 Sada, Bože Izrailov, nek' se potvrdi dakle riječ koju si ti izrekao svom sluzi Davudu, mojem ocu!
27 Može li istinski Allah stanovati na zemlji? Nebesa sama i nebesa nebesa ne mogu te sadržati! Utoliko manje ova Kuća koju sam ja sagradio!
28 Budi brižan spram molitve i preklinjanja tvojeg sluge, o GOSPODE, Bože moj! Saslušaj vapaj i molitvu koje ti danas upućuje tvoj sluga!
29 Nek' tvoje oči budu otvorene za ovu Kuću i danju i noću, prema mjestu za koje si ti rekao: ” Ovdje će biti moje ime. Saslušaj molitvu koju tvoj sluga upućuje prema tom mjestu!
30 Udostoji se slušati preklinjanja koje tvoj sluga i Izrail, tvoj narod, upućuju prema tom mjestu! Ti, slušaj na mjestu gdje ti stanuješ, u nebu; saslušaj i oprosti.
31 U slučaju kad jedan čovjek bude zgriješio prema jednom drugom, i nametne mu se jedna prisega s prokletstvom i da dođe izgovoriti tu prisegu pred tvojim oltarom, u ovoj Kući,
32 ti, poslušaj s neba; postupi, presudi između svojih slugu, proglasi krivca krivcem čineći da njegovo držanje padne na glavu njegovu; i proglasi pravednika pravednikom postupajući s njim prema svojoj pravdi.
33 Kad Izrail, tvoj narod, bude potučen od neprijatelja, jer je zgriješio prema tebi, ako se vrati k tebi, proslavi tvoje ime, zamoli i zavapi u ovoj Kući,
34 ti, poslušaj s neba, oprosti grijeh Izrailu, svom narodu, i odvedi ih k zemlji koju si dao očevima njihovim.
35 Kad nebo bude zatvoreno i ne bude više kiše, jer narod bijaše zgriješio prema tebi, ako uzmoli prema ovom mjestu, proslavi, ime tvoje, i pokaje se za svoj grijeh, jer ćeš ga ti ožalostiti,
36 ti, saslušaj s neba, oprosti grijeh svojih slugu i Izraila, svojeg naroda ti ćeš ga poučiti dobrom putu kojim treba hoditi, podaj kišu svojoj zemlji, zemlji koju si dao u baštinu narodu svojem.
37 Bude li glad u zemlji, bude li kuga, bude li snijeti i glavnice^[87] skakavaca, popaca, ako neprijatelj opsjedne gradove u zemlji, da bude nevolje, da bude bolesti,
38 koji god da bude povod molitvi, koji god da bude povod preklinjanju svakog čovjeka koji pripada Izrailu, tvom narodu, kad taj osjeti nevolju koja ga dira u srce i ispruži ruke prema ovoj Kući,
39 ti, saslušaj s neba, iz boravišta gdje ti stanuješ, oprosti, postupi, i učini mu prema njegovom držanju pošto ti poznaješ njegovo srce samo ti u stvari poznaješ srca ljudska
40 da bi te se sinovi Izrailovi bojali svih dana koje će proživjeti na zemlji koju si dao očevima našim.
41 čak i stranac, koji ne pripada Izrailu, tvom narodu, ako dođe iz daleke zemlje zbog tvog imena
42 jer će se čuti govoriti o tvom velikom imenu, o tvojoj moćenoj ruci i tvojoj ispruženoj ruci ako dođe moliti prema ovoj Kući,
43 ti, saslušaj s neba, boravišta gdje ti stanuješ, postupi prema svemu što te bude molio stranac, da bi svi narodi na zemlji upoznali tvoje ime, i da bi, kao Izrail, tvoj narod bojali te se i oni i da bi znali da je tvoje ime zazvano na ovoj Kući koju sam ja izgradio .
44 Kad tvoj narod bude polazio u rat protiv svog neprijatelja, u smjeru kojem ga ti budeš poslao, ako moli prema ALLAHU u smjeru grada koji si ti izabrao i kuće koju sam ja sagradio za tvoje ime,
45 saslušaj s neba njegovu molitvu i njegovo preklinjanje i učini da pobijedi njegovo pravo.
46 Kad sinovi Izrailovi budu zgriješili protiv tebe, jer nema čovjeka koji ne griješi, kad se ti budeš razljutio protiv njih, kad ih ti budeš izručio neprijatelju i kad ih njihovi pobjednici budu odveli u roblje u zemlju neprijateljsku, daleku ili blisku, *47 ako, u zemlji gdje su oni zarobljenicima, oni razmisle, pokaju se i upute ti svoje usrdne molbe, u zemlji svojih pobjednika govoreći: Mi smo griješnici, mi smi nepouzdani, mi smo krivi,
48 ako li se vrate k tebi svim svojim srcem, svim svojim bićem, u zemlji neprijatelja kamo oni budu odvedeni i ako mole prema tebi, u smjeru svoje zemlje, zemlje koju si ti dao njihovim očevima, u smjeru grada koji si ti izabrao i Kuće koju sam ja sagradio za tvoje ime,
49 saslušaj s neba, boravišta gdje ti boraviš, saslušaj njihovu molitvu i njihovo preklinjanje, i učini da pobijedi njihovo pravo.
50 Oprosti svom narodu koji je zgriješio prema tebi, oprosti sve njihove pobude protiv tebe, i uzmilostivi spram njih one koji ih drže zarobljenima: nek' imaju milosti za njih,
51 jer radi se o tvom narodu i baštini tvojoj, o onima koje si ti izveo iz zemlje Egipta, iz sred užarene peći gdje se topi željezo^[88].
52 Nek' tvoje oči budu otvorene preklinjanju tvojeg sluge i Izraila, tvog naroda, saslušaj ih svakog puta kad zavape prema tebi.
53 Jer, ti si taj koji ih je izdvojio kao baštinu, između svih naroda zemlje, kako ti bijaše rekao po posredništvu Musu, sluge svoga, kad si izveo naše očeve van iz Egipta, o GOSPODE, Bože. “